Atos 27
Buki Tabu Waluwaluna (TTE) vs NVT
1 Saugana Gavana iwalo Paulo yo tomo panpanli tupwali mekalikavao sikuke silau Itali kabo sipeili yakato tokaleyayao ali kapiten yabo esana Diyuliyasi igitekalatagili. Na kapiten Diyuliyasi me ana tokaleyayao esali sipei “Sisa ana tokaleyayao.”
1 Quando chegou a hora, zarpamos para a Itália. Paulo e muitos outros prisioneiros foram colocados sob a guarda de um oficial romano chamado Júlio, capitão do Regimento Imperial.
2 Waga yabo ilaomaya Adalamitiyam silobai. Na wagane yakato ikuke ilalau dedei Eisiya yanuwaliyao tupwali kolili. Mwa meuloimai kamwalisae wagane koina kakuke kalau. Mekamakava Alisitako iya game Tesalonaika imwalisae.
2 Aristarco, um macedônio de Tessalônica, nos acompanhou. Partimos num navio que tinha vindo do porto de Adramítio, no litoral noroeste da província da Ásia. Estavam previstas diversas paradas em portos ao longo da costa.
3 Yanuwa ilayan kabo kaulisi Saidoni, na Diuliyasi nuwanuwana Paulo isagui mwa italamwan waga mena ikaisulu yo ilau ana eliyamwao igitaili na tem ginauli tawae ikubwa koina siwolena.
3 No dia seguinte, quando ancoramos em Sidom, Júlio demonstrou bondade a Paulo permitindo-lhe que desembarcasse para visitar amigos e receber ajuda material deles.
4 Imwawasi ipileyoima imwalisae yoi kabo kakuke yoi, yaumai ikogigilimai mwa kalau Saipilosi nogina koina.
4 Quando partimos de lá, fomos costeando a ilha de Chipre, devido aos ventos contrários que tornavam difícil manter o rumo.
5 Silisiya yo Pamipiliya kalitana sowasowagali mena kalopanaisi kalau kaulisi yanuwa Maila koina, Laisiya dedeina mena.
5 Prosseguindo por mar aberto, passamos pelo litoral da Cilícia e da Panfília, chegando a Mirra, na província de Lícia.
6 Diyuliyasi waga yabo ilobai yanuwane koina ilaomaya Alekesendaliya yakato ilalau Itali, mwa iba, “Tamwalisae-panaisi.”
6 Ali, o oficial no comando encontrou um navio egípcio de Alexandria que estava de partida para a Itália e nos fez embarcar.
7 Kakukeyoi na ama kalau tupwana ipolowe mwa kaliyate sibaibaiwa kikiuna kikiuna kasagesagena kanasiga kaulisi yanuwa Naidasi salina mena. Yaumai itowanae nige sowasowamai kalodudulai kama koleya mena yaumai ilaoma kaloyasali bwanabwana Kiliti isuna esana siba Salimoni, kasagenalau Kiliti nogina mena.
7 Navegamos vagarosamente por vários dias e, depois de muita dificuldade, nos aproximamos de Cnido. Por causa dos ventos contrários, atravessamos para Creta, acompanhando o litoral menos exposto da ilha, defronte ao cabo de Salmona.
8 Ama kalau ipolowe kabo katata-yasayasali yanuwa salina mena kanasiga kalau kaulisi galowa esana Galowa Namwanamwana iyaele yanuwa Leisiya salina mena, bwaimwana bwanabwana Kiliti koina.
8 Costeamos a ilha com grande esforço, até que chegamos a Bons Portos, perto da cidade de Laseia.
9 Kaliyate sibaibaiwa kayavenuwan yo kamatausi kaiwena kikiunamo tulutulu yo yaumai naenaena kana sauga iyatubu. Kabo nige sowasowana kakalauyoi mwa Paulo ana nuwatu iwolena kolili iba,
9 Havíamos perdido muito tempo. As condições climáticas estavam se tornando perigosas para a navegação, pois se aproximava o fim do outono, e Paulo tratou dessa questão com os oficiais do navio.
10 “Tautaubalao, yawalo kolimiu yagitai sauga nige inanamwanamwa. Tabu takukuke kisi wowoli talobai na waga meketaulina isalili yo tomo tupwali besiele sisalili.”
10 Disse ele: “Senhores, se prosseguirmos, vejo que teremos problemas adiante. Haverá grande prejuízo para o navio e para a carga, e perigo para nossa vida”.
11 Na tokaleya ali kapiten Diyuliyasi Paulo ana walo nige ibebenalan na ibenabenaliya waga kana kapiten yo waga tanuwagana ali loina koina.
11 Mas o oficial encarregado dos prisioneiros deu mais ouvidos ao capitão e ao proprietário do navio que a Paulo.
12 Galowane kamiyamiya koina nige inanamwanamwa kabo tomo sibaibaiwasosi sinuwanuwatu gubesi na kakuke kalau Pinikisa yakato kakaiyawasi galowane bwaine koina. Pinikisa iya Kiliti kana galowa namwanamwana kaiwena yavana yo yalasi ilonamwayagili.
12 E, uma vez que Bons Portos era uma enseada aberta, um péssimo lugar para passar o inverno, a maioria da tripulação desejava ir a Fenice, que ficava mais adiante na costa de Creta, e passar o inverno ali. Fenice era um bom porto, com abertura apenas para o sudoeste e o noroeste.
13 Sauganane koina yavana kikiuna iyatubu ilotalu kabo waga kana kapiten yo waga tanuwagana sibatoko bwaite yaumai namwanamwana mwa koina anka sitabei na kakuke kalau Kiliti nogina mena.
13 Quando um vento leve começou a soprar do sul, os marinheiros pensaram que conseguiriam chegar lá a salvo. Por isso, levantaram âncora e foram costeando Creta.
14 Na iyamo sauga kubwakubwana koina yaumai kaikaiwena, esana Kaluwabu, itowa iyui-lobiyenama bwanabwana mena.
14 Mas o tempo mudou de repente, e um vento com força de furacão, chamado Nordeste, soprou sobre a ilha e nos empurrou para o mar aberto.
15 Kabo yaumai waga iunui. Mwayamwayau iyokoyoko lalakina yo nige sowasowamai kakalau dudulai na yaumai iyuibibinmai.
15 Como os marinheiros não conseguiam manobrar o navio para ficar de frente para o vento, desistiram e deixaram que fosse levado pela tempestade.
16 Saugana kasosola-sae bwanabwana kikiuna esana Koda kabo nogina kikiuna kalobai mwa sitonatonan tem dingi siniuliseyan.
16 Navegamos pelo lado menos exposto de uma pequena ilha chamada Cauda, onde, com muito custo, conseguimos içar para bordo o barco salva-vidas que viajava rebocado.
17 Paisowa kolokololona na iyamo siniuliseyan sipan-kalatan. Imwawasi kabo maina tupwaliyao sikalai na waga sipanyamatuwa na ikaiwe kisi bagolu waga ikogasi. Yaumai ikaiwesosi yo waga iloiloinayan na kakalakalau. Simatausi kisi tayali mena waga siyaduna Libiya dedeina mena kabo anka sigabae-bwagabwagai didiu mena.
17 Então os marinheiros amarraram cordas em volta do casco do navio para reforçá-lo. Temiam ser arrastados para os bancos de areia de Sirte, diante do litoral africano, por isso baixaram a âncora flutuante para desacelerar o navio e deixaram que fosse levado pelo vento.
18 Yaumai iyaelemo itowatowa yo waga iunui yawasosi kabo kaliyate labuina koina waga kana ketauli siyasululi.
18 No dia seguinte, como ventos com força de vendaval continuavam a castigar o navio, a tripulação começou a lançar a carga ao mar.
19 Kaliyate yaiyona koina kabo waga gogoliyao nimali mena sigabaegili kalita mena.
19 No terceiro dia, removeram até mesmo parte do equipamento do navio e o jogaram fora.
20 Kaliyate sibaibaiwa nige dabwelo yo nige utu yabo kagigitai yo yaumai kaikaiwena iyaelemo itowatowa kabo ama nuwatu nige sowasowamai lebo yabo kalobai.
20 A tempestade terrível prosseguiu por muitos dias, escondendo o sol e as estrelas, até que perdemos todas as esperanças.
21 Sauga imamalawe kakalakalau nige kakekekan kabo Paulo itolo manli mena yo iba, “Tautaubalao, tem tauna kona yagu walo kwabenalan yo tabu Kiliti talologabaen ee kani nige nae yabo talolobai yo nige sowasowana gogo tagabaegili.
21 Fazia tempo que ninguém comia. Por fim, Paulo reuniu a tripulação e disse: “Os senhores deveriam ter me dado ouvidos no princípio e não ter deixado Bons Portos. Teriam evitado todo este prejuízo e esta perda.
22 Na sauga bwaite yawalo kolimiu, wakatepatu. Walo yawasosi, waga kani isibayanae na iyamo kani nige yabo iboboita.
22 Mas tenham bom ânimo! O navio afundará, mas nenhum de vocês perderá a vida.
23 Boniyai mena Yaubada iya yameliyan yo yakawanoi koina ana anelose ilaoma itolo saligu mena,
23 Pois, ontem à noite, um anjo do Deus a quem pertenço e sirvo se pôs ao meu lado
24 yo iba, ‘Paulo, tabu kumamatausi kowa kani kutolo Sisa ana yatala koina yo Yaubada ana mulolo koliwo kaiwena tabe kani bodane mekamkavao wakalakalau meuloimiu ileboimiu.’
24 e disse: ‘Não tenha medo, Paulo! É preciso que você compareça diante de César. E Deus, em sua bondade, concedeu proteção a todos que navegam com você’.
25 Mwa tautaubalao, wakatepatu. Yau yagu nuwatu yakato ginauli meuloili kani siyawatagili besiele Yaubada ana waloyameli koliyau.
25 Portanto, tenham bom ânimo! Creio em Deus; tudo ocorrerá exatamente como ele disse.
26 Na ginauli kaigeda yawalo kolimiu, kani taduna bwanabwana yabo koina.”
26 É necessário, porém, que sejamos impulsionados para uma ilha”.
27 Wowoli kaliyate potin (14) kalona mena kai ele kalita Mediteleiniya koina kakalakalau. Iboniyai yo boniyai luwaluwalina koina waga topaisowao sinuwanuwatu yakato tem kalau yanuwa yabo salina mena.
27 Por volta da meia-noite, na décima quarta noite de tempestade, enquanto éramos levados de um lado para o outro no mar Adriático, os marinheiros perceberam que estávamos perto de terra firme.
28 Mwa liye sikalai sigabaen yo iwalo-masala kalita ana lobi kana mamalawe teti seben mita (37 metres). Sauga kikiuna yoi tabe sigabaen yoi yo silobai kalita ana lobi kana mamalawe tuwenti seben mita. (27 metres)
28 Lançaram a sonda e verificaram que a água tinha 37 metros de profundidade. Um pouco depois, lançaram a sonda novamente e encontraram apenas 27 metros.
29 Waga tanuwagana imatausi kisi yaumai waga igabaeseyan veku pwatali mena mwa iwalo lo esopali sigabae-lobiyegili waga tala muliyena mena yo tomo sikawanoi ali Yaubada koina na tem mwayamwayau yanuwa ilayan.
29 Temiam que, se continuássemos assim, seríamos atirados contra as rochas na praia. Por isso, lançaram quatro âncoras da parte de trás do navio e ansiavam para que o dia chegasse logo.
30 Waga topaisowao siyatubu yakato waga silogabaen yo silau dingi sigabae-yatalu yo ali mwakota siginauli yakato silau lo tupwali silivasili waga tala bagunana mena.
30 Dando a entender que iriam lançar as âncoras da parte da frente, os marinheiros baixaram o barco salva-vidas, na tentativa de abandonar o navio.
31 Kabo Paulo iwalo Diyuliyasi yo ana tokaleyayao kolili iba, “Tem waga kana topaisowao nige simiyamiya waga mena nige sowasowana lebo kwalobai.”
31 Paulo, então, disse ao oficial no comando e aos soldados: “Se os marinheiros não permanecerem a bordo, vocês não conseguirão se salvar”.
32 Mwa koina tokaleyayao dingi kana maina sitom na dingi ibeku mwa iyaluwan.
32 Então os soldados cortaram as cordas do barco salva-vidas e o deixaram à deriva.
33 Yanuwa ilayan Paulo tomo meuloina iwalo kolili iba, “Wakekan. Kaliyate potin imwawasi kwamiyamiya me ami nuwalubu nige wakekekan.
33 Enquanto amanhecia, Paulo insistiu que todos comessem. “De tão preocupados, vocês não se alimentam há duas semanas”, disse ele.
34 Sauga bwaite yawalo kolimiu kan tupwana wakan na yomiu sikaikaiwe yo sowasowana kwanamwanamwa. Walo yawasosi kani nige tomo yabo nae ilolobai.”
34 “Por favor, comam alguma coisa agora, para seu próprio bem. Pois nem um fio de cabelo de sua cabeça se perderá.”
35 Walo bwaite iwalowen kabo beledi tupwana ikalai yo meuloili manli mena iwalo-muloloi Yaubada koina kabo muli mena itabekivi yo iyatubu ikekan.
35 Em seguida, tomou um pão, deu graças a Deus na presença de todos, partiu-o em pedaços e comeu.
36 Meuloili sikatepatu kabo kan tupwana sikalai yo sikekan.
36 Todos se animaram e começaram a comer.
37 Siya tomwalisae wagane koina kali baibaiwa tu andeledi sebenti sikisi (276).
37 Havia um total de 276 pessoas a bordo.
38 Kakekan kanasiga diyamai sisu kabo witi katatauliliwa waga mena sigabaegili kalita mena kabo waga tupwana imalamalae yo ipoulisae.
38 Depois de se alimentar, a tripulação aliviou o peso do navio mais um pouco, atirando ao mar toda a carga de trigo.
39 Yanuwa ilayan waga kana topaisowao yanuwa sigitai na iyamo sinuwa-pwanopwano toisabo yanuwa bwaite. Kalotau yabo sigitai kabo sikatai galowa yabo bwaine koina. Kabo sinuwanuwatu tem sowasowali wagane siseyan magu mena.
39 Ao amanhecer, não reconheceram a terra, mas viram uma enseada com uma praia e cogitaram se seria possível chegar ali e atracar o navio.
40 Kabo lo sitomli yo besiele eyaisi kana maina silivasili yo oleole sikukeisin. Yaumai itowa mwa kakuke kasae galowane kaiwena.
40 Então cortaram as âncoras e as deixaram no mar. Depois, afrouxaram as cordas que controlavam os lemes, levantaram a vela da frente e foram rumo à praia,
41 Na waga tala baguna iduna tayali pwatana mena. Iduna yawasosi nige sowasowana ikukeyoi mwa waga tala muliyena bagolu isapi-gwaligwali.
41 mas o navio foi apanhado entre duas correntezas contrárias e encalhou antes do esperado. A parte da frente se encravou e ficou imóvel, enquanto a parte de trás, atingida pela força das ondas, começou a se partir.
42 Tokaleyayao sinuwanuwatu tem tomo panpanili siunuyamateli kisi yabo itubasae na iyabubu.
42 Os soldados queriam matar os prisioneiros para que não nadassem até a praia e depois fugissem.
43 Na Diyuliyasi, tokaleya ali kapiten, ali walone ibenalan mwa iwalo-kausili kaiwena nuwanuwana Paulo yawasina ileboi. Mwa iwalo iba, “Tomo siya tubatuba sikatai sikapusele baguna na sitonan situbasae yanuwa mena.
43 O oficial no comando, porém, desejava poupar a vida de Paulo e não permitiu que executassem seu plano. Ordenou aos que sabiam nadar que saltassem ao mar primeiro e fossem em direção a terra.
44 Na siya tupwaliyao nige tubatuba sikakatai waga kana bwalekai sikalaili ali kaba tuba na situbasae.” Bwaite loinane koina meuloili sigayosae yanuwa mena yo sinamwanamwa.
44 Os outros se agarraram a tábuas ou pedaços do navio destruído. Assim, todos chegaram à praia em segurança.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 27, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.