Atos 27
Buki Tabu Waluwaluna (TTE) vs NTLH
1 Saugana Gavana iwalo Paulo yo tomo panpanli tupwali mekalikavao sikuke silau Itali kabo sipeili yakato tokaleyayao ali kapiten yabo esana Diyuliyasi igitekalatagili. Na kapiten Diyuliyasi me ana tokaleyayao esali sipei “Sisa ana tokaleyayao.”
1 Ficou resolvido que devíamos embarcar para a Itália. Então entregaram Paulo e os outros presos a Júlio, um oficial romano que era do batalhão chamado “Batalhão do Imperador”.
2 Waga yabo ilaomaya Adalamitiyam silobai. Na wagane yakato ikuke ilalau dedei Eisiya yanuwaliyao tupwali kolili. Mwa meuloimai kamwalisae wagane koina kakuke kalau. Mekamakava Alisitako iya game Tesalonaika imwalisae.
2 Nós embarcamos num navio da cidade de Adramítio, que estava pronto para navegar para os portos da província da Ásia. E assim começamos a viagem. Aristarco, um macedônio da cidade de Tessalônica, estava conosco.
3 Yanuwa ilayan kabo kaulisi Saidoni, na Diuliyasi nuwanuwana Paulo isagui mwa italamwan waga mena ikaisulu yo ilau ana eliyamwao igitaili na tem ginauli tawae ikubwa koina siwolena.
3 No dia seguinte chegamos ao porto de Sidom. Júlio tratava Paulo com bondade e lhe deu licença para ir ver os seus amigos e receber deles o que precisava.
4 Imwawasi ipileyoima imwalisae yoi kabo kakuke yoi, yaumai ikogigilimai mwa kalau Saipilosi nogina koina.
4 Depois de sairmos de Sidom, navegamos ao norte da ilha de Chipre a fim de evitar os ventos que estavam soprando contra nós.
5 Silisiya yo Pamipiliya kalitana sowasowagali mena kalopanaisi kalau kaulisi yanuwa Maila koina, Laisiya dedeina mena.
5 Atravessamos o mar em frente ao litoral da região da Cilícia e província da Panfília e chegamos a Mirra, uma cidade da província da Lícia.
6 Diyuliyasi waga yabo ilobai yanuwane koina ilaomaya Alekesendaliya yakato ilalau Itali, mwa iba, “Tamwalisae-panaisi.”
6 Ali o oficial romano encontrou um navio da cidade de Alexandria, que ia para a Itália, e nos fez embarcar nele.
7 Kakukeyoi na ama kalau tupwana ipolowe mwa kaliyate sibaibaiwa kikiuna kikiuna kasagesagena kanasiga kaulisi yanuwa Naidasi salina mena. Yaumai itowanae nige sowasowamai kalodudulai kama koleya mena yaumai ilaoma kaloyasali bwanabwana Kiliti isuna esana siba Salimoni, kasagenalau Kiliti nogina mena.
7 Navegamos bem devagar vários dias e com grande dificuldade chegamos em frente da cidade de Cnido. Como o vento não nos deixava continuar naquela direção, passamos pelo cabo Salmona da ilha de Creta e seguimos pelo lado sul daquela ilha, o qual é protegido dos ventos.
8 Ama kalau ipolowe kabo katata-yasayasali yanuwa salina mena kanasiga kalau kaulisi galowa esana Galowa Namwanamwana iyaele yanuwa Leisiya salina mena, bwaimwana bwanabwana Kiliti koina.
8 Assim fomos navegando bem perto do litoral e, ainda com dificuldade, chegamos a um lugar chamado “Bons Portos”, perto da cidade de Laseia.
9 Kaliyate sibaibaiwa kayavenuwan yo kamatausi kaiwena kikiunamo tulutulu yo yaumai naenaena kana sauga iyatubu. Kabo nige sowasowana kakalauyoi mwa Paulo ana nuwatu iwolena kolili iba,
9 Ficamos ali muito tempo, e tornou-se perigoso continuar a viagem porque o inverno estava chegando . Então Paulo avisou:
10 “Tautaubalao, yawalo kolimiu yagitai sauga nige inanamwanamwa. Tabu takukuke kisi wowoli talobai na waga meketaulina isalili yo tomo tupwali besiele sisalili.”
10 — Homens, estou vendo que daqui para diante a nossa viagem será perigosa. Haverá grandes prejuízos não somente com o navio e com a sua carga, mas também haverá perda de vidas.
11 Na tokaleya ali kapiten Diyuliyasi Paulo ana walo nige ibebenalan na ibenabenaliya waga kana kapiten yo waga tanuwagana ali loina koina.
11 Mas o oficial romano tinha mais confiança no capitão e no dono do navio do que em Paulo.
12 Galowane kamiyamiya koina nige inanamwanamwa kabo tomo sibaibaiwasosi sinuwanuwatu gubesi na kakuke kalau Pinikisa yakato kakaiyawasi galowane bwaine koina. Pinikisa iya Kiliti kana galowa namwanamwana kaiwena yavana yo yalasi ilonamwayagili.
12 O porto não era bom para passar o inverno. Por isso a maioria achava que devíamos sair dali e tentar chegar a Fênix. Essa cidade é um porto de Creta que tem um lado para o sudoeste e o outro para o noroeste. E eles achavam que poderíamos passar o inverno ali.
13 Sauganane koina yavana kikiuna iyatubu ilotalu kabo waga kana kapiten yo waga tanuwagana sibatoko bwaite yaumai namwanamwana mwa koina anka sitabei na kakuke kalau Kiliti nogina mena.
13 Começou a soprar do sul um vento fraco, e por isso eles pensaram que podiam fazer o que tinham planejado. Levantamos âncora e fomos navegando o mais perto possível do litoral de Creta.
14 Na iyamo sauga kubwakubwana koina yaumai kaikaiwena, esana Kaluwabu, itowa iyui-lobiyenama bwanabwana mena.
14 Mas, de repente, um vento muito forte, chamado “Nordeste”, veio da ilha
15 Kabo yaumai waga iunui. Mwayamwayau iyokoyoko lalakina yo nige sowasowamai kakalau dudulai na yaumai iyuibibinmai.
15 e arrastou o navio de tal maneira, que não pudemos fazer com que ele seguisse na direção certa. Por isso desistimos e deixamos que o vento nos levasse.
16 Saugana kasosola-sae bwanabwana kikiuna esana Koda kabo nogina kikiuna kalobai mwa sitonatonan tem dingi siniuliseyan.
16 Para escaparmos do vento, passamos ao sul de uma pequena ilha chamada Cauda. Ali, com muita dificuldade, conseguimos recolher o bote do navio.
17 Paisowa kolokololona na iyamo siniuliseyan sipan-kalatan. Imwawasi kabo maina tupwaliyao sikalai na waga sipanyamatuwa na ikaiwe kisi bagolu waga ikogasi. Yaumai ikaiwesosi yo waga iloiloinayan na kakalakalau. Simatausi kisi tayali mena waga siyaduna Libiya dedeina mena kabo anka sigabae-bwagabwagai didiu mena.
17 Os marinheiros levantaram o bote para dentro do navio e amarraram o casco do navio com cordas grossas. Estavam com medo de que o navio fosse arrastado para os bancos de areia que ficam perto do litoral da Líbia. Então desceram as velas e deixaram que o navio fosse levado pelo vento.
18 Yaumai iyaelemo itowatowa yo waga iunui yawasosi kabo kaliyate labuina koina waga kana ketauli siyasululi.
18 E a terrível tempestade continuou. No dia seguinte começaram a jogar a carga no mar.
19 Kaliyate yaiyona koina kabo waga gogoliyao nimali mena sigabaegili kalita mena.
19 E, no outro dia, os marinheiros, com as próprias mãos, jogaram no mar uma parte do equipamento do navio.
20 Kaliyate sibaibaiwa nige dabwelo yo nige utu yabo kagigitai yo yaumai kaikaiwena iyaelemo itowatowa kabo ama nuwatu nige sowasowamai lebo yabo kalobai.
20 Durante muitos dias não pudemos ver o sol nem as estrelas, e o vento continuava soprando forte. Finalmente perdemos toda a esperança de nos salvarmos.
21 Sauga imamalawe kakalakalau nige kakekekan kabo Paulo itolo manli mena yo iba, “Tautaubalao, tem tauna kona yagu walo kwabenalan yo tabu Kiliti talologabaen ee kani nige nae yabo talolobai yo nige sowasowana gogo tagabaegili.
21 Fazia muito tempo que eles não comiam nada. Então Paulo ficou de pé no meio deles e disse: — Homens, vocês deviam ter dado atenção ao que eu disse e ter ficado em Creta; e assim não teríamos tido toda esta perda e este prejuízo.
22 Na sauga bwaite yawalo kolimiu, wakatepatu. Walo yawasosi, waga kani isibayanae na iyamo kani nige yabo iboboita.
22 Mas agora peço que tenham coragem. Ninguém vai morrer; vamos perder somente o navio.
23 Boniyai mena Yaubada iya yameliyan yo yakawanoi koina ana anelose ilaoma itolo saligu mena,
23 Digo isso porque, na noite passada, um anjo do Deus a quem pertenço e sirvo apareceu a mim
24 yo iba, ‘Paulo, tabu kumamatausi kowa kani kutolo Sisa ana yatala koina yo Yaubada ana mulolo koliwo kaiwena tabe kani bodane mekamkavao wakalakalau meuloimiu ileboimiu.’
24 e disse: “Paulo, não tenha medo! Você precisa ir até a presença do Imperador. E Deus, na sua bondade, já lhe deu a vida de todos os que estão viajando com você.”
25 Mwa tautaubalao, wakatepatu. Yau yagu nuwatu yakato ginauli meuloili kani siyawatagili besiele Yaubada ana waloyameli koliyau.
25 Por isso, homens, tenham coragem! Eu confio em Deus e estou certo de que ele vai fazer o que me disse.
26 Na ginauli kaigeda yawalo kolimiu, kani taduna bwanabwana yabo koina.”
26 Porém vamos ser arrastados para alguma ilha.
27 Wowoli kaliyate potin (14) kalona mena kai ele kalita Mediteleiniya koina kakalakalau. Iboniyai yo boniyai luwaluwalina koina waga topaisowao sinuwanuwatu yakato tem kalau yanuwa yabo salina mena.
27 Duas semanas depois, à noite, continuávamos sendo levados pela tempestade no mar Mediterrâneo. Mais ou menos à meia-noite, os marinheiros começaram a sentir que estávamos chegando perto de terra.
28 Mwa liye sikalai sigabaen yo iwalo-masala kalita ana lobi kana mamalawe teti seben mita (37 metres). Sauga kikiuna yoi tabe sigabaen yoi yo silobai kalita ana lobi kana mamalawe tuwenti seben mita. (27 metres)
28 Então jogaram no mar uma corda com um peso na ponta e viram que a água ali tinha trinta e seis metros de fundura. Mais adiante tornaram a medir, e deu vinte e sete metros.
29 Waga tanuwagana imatausi kisi yaumai waga igabaeseyan veku pwatali mena mwa iwalo lo esopali sigabae-lobiyegili waga tala muliyena mena yo tomo sikawanoi ali Yaubada koina na tem mwayamwayau yanuwa ilayan.
29 Eles ficaram com muito medo de que o navio fosse bater contra as rochas. Por isso jogaram quatro âncoras da parte de trás do navio e oraram para que amanhecesse logo.
30 Waga topaisowao siyatubu yakato waga silogabaen yo silau dingi sigabae-yatalu yo ali mwakota siginauli yakato silau lo tupwali silivasili waga tala bagunana mena.
30 Aí os marinheiros tentaram escapar do navio. Baixaram o bote no mar, fingindo que iam jogar âncoras da parte da frente do navio.
31 Kabo Paulo iwalo Diyuliyasi yo ana tokaleyayao kolili iba, “Tem waga kana topaisowao nige simiyamiya waga mena nige sowasowana lebo kwalobai.”
31 Então Paulo disse ao oficial romano e aos soldados: — Se os marinheiros não ficarem no navio, vocês não poderão se salvar.
32 Mwa koina tokaleyayao dingi kana maina sitom na dingi ibeku mwa iyaluwan.
32 Aí os soldados cortaram as cordas que prendiam o bote e o largaram no mar.
33 Yanuwa ilayan Paulo tomo meuloina iwalo kolili iba, “Wakekan. Kaliyate potin imwawasi kwamiyamiya me ami nuwalubu nige wakekekan.
33 De madrugada Paulo pediu a todos que comessem alguma coisa e disse: — Já faz catorze dias que vocês estão esperando e durante este tempo não comeram nada.
34 Sauga bwaite yawalo kolimiu kan tupwana wakan na yomiu sikaikaiwe yo sowasowana kwanamwanamwa. Walo yawasosi kani nige tomo yabo nae ilolobai.”
34 Agora comam alguma coisa, por favor. Vocês precisam se alimentar para poder continuar vivendo. Pois ninguém vai perder nem mesmo um fio de cabelo.
35 Walo bwaite iwalowen kabo beledi tupwana ikalai yo meuloili manli mena iwalo-muloloi Yaubada koina kabo muli mena itabekivi yo iyatubu ikekan.
35 Em seguida Paulo pegou pão e deu graças a Deus diante de todos. Depois partiu o pão e começou a comer.
36 Meuloili sikatepatu kabo kan tupwana sikalai yo sikekan.
36 Então eles ficaram com mais coragem e também comeram.
37 Siya tomwalisae wagane koina kali baibaiwa tu andeledi sebenti sikisi (276).
37 No navio éramos ao todo duzentas e setenta e seis pessoas.
38 Kakekan kanasiga diyamai sisu kabo witi katatauliliwa waga mena sigabaegili kalita mena kabo waga tupwana imalamalae yo ipoulisae.
38 Depois que todos comeram, jogaram o trigo no mar para que o navio ficasse mais leve.
39 Yanuwa ilayan waga kana topaisowao yanuwa sigitai na iyamo sinuwa-pwanopwano toisabo yanuwa bwaite. Kalotau yabo sigitai kabo sikatai galowa yabo bwaine koina. Kabo sinuwanuwatu tem sowasowali wagane siseyan magu mena.
39 Quando amanheceu, os marinheiros não reconheceram a terra, mas viram uma baía onde havia uma praia. Então resolveram fazer o possível para encalhar o navio lá.
40 Kabo lo sitomli yo besiele eyaisi kana maina silivasili yo oleole sikukeisin. Yaumai itowa mwa kakuke kasae galowane kaiwena.
40 Eles cortaram as cordas das âncoras, e as largaram no mar, e desamarraram os lemes. Em seguida suspenderam a vela do lado dianteiro, para que pudessem seguir na direção da praia.
41 Na waga tala baguna iduna tayali pwatana mena. Iduna yawasosi nige sowasowana ikukeyoi mwa waga tala muliyena bagolu isapi-gwaligwali.
41 Mas o navio bateu num banco de areia e ficou encalhado. A parte da frente ficou presa, e a de trás começou a ser arrebentada pela força das ondas.
42 Tokaleyayao sinuwanuwatu tem tomo panpanili siunuyamateli kisi yabo itubasae na iyabubu.
42 Os soldados combinaram matar todos os prisioneiros, para que nenhum pudesse chegar até a praia e fugir.
43 Na Diyuliyasi, tokaleya ali kapiten, ali walone ibenalan mwa iwalo-kausili kaiwena nuwanuwana Paulo yawasina ileboi. Mwa iwalo iba, “Tomo siya tubatuba sikatai sikapusele baguna na sitonan situbasae yanuwa mena.
43 Mas o oficial romano queria salvar Paulo e não deixou que fizessem isso. Pelo contrário, mandou que todos os que soubessem nadar fossem os primeiros a se jogar na água e a nadar até a praia.
44 Na siya tupwaliyao nige tubatuba sikakatai waga kana bwalekai sikalaili ali kaba tuba na situbasae.” Bwaite loinane koina meuloili sigayosae yanuwa mena yo sinamwanamwa.
44 E mandou também que os outros se salvassem, segurando-se em tábuas ou em pedaços do navio. E foi assim que todos nós chegamos a terra sãos e salvos.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 27, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.