Mateus 20
Si-nu̱guanꞌ Yanꞌanj Xa̱ngaꞌ (TRQ) vs VC
1 ’Ni̱ da̱j rúnꞌ ꞌyaj ꞌngo̱ xuruꞌue ngaa ahui sij ni̱ganꞌ acuanꞌ na̱naꞌuiꞌ sij ni tsínj ga̱nꞌanj gui̱ꞌyaj sun doꞌój sij rian ma̱n coj chruj uva, ni̱ daꞌngaꞌ daj ꞌyaj Yanꞌanj nga̱ néꞌ rian nicaj sun Yanꞌanj.
1 Com efeito, o Reino dos céus é semelhante a um pai de família que saiu ao romper da manhã, a fim de contratar operários para sua vinha.
2 Ni̱ guiꞌyaj yya xuruꞌue daj nga̱ ni tsínj gui̱ꞌyaj sun u̱ndaj huin ga̱ꞌuiꞌ síꞌ duꞌue ni sij ꞌngo̱ güi daj. Ni̱ gaꞌmi síꞌ sisi̱ ga̱ꞌuiꞌ síꞌ ꞌngo̱ sanꞌanj denario rian ni sij. Ngaa ni̱ gaꞌníj síꞌ ga̱nꞌanj gui̱ꞌyaj sun ni sij riqui coj uva.
2 Ajustou com eles um denário por dia e enviou-os para sua vinha.
3 ’Hué dan ni̱ gahui yún xuruꞌue daj ganꞌanj sij ga u̱n ni̱ganꞌ. Ni̱ guiniꞌi sij mán ango ni tsínj mán rian yuꞌue̱. Ni niquinꞌ yu̱n ni sij.
3 Cerca da terceira hora, saiu ainda e viu alguns que estavam na praça sem fazer nada.
4 Ni̱ gataj sij: “Güi̱j gui̱ꞌyaj sun ni é re̱ꞌ si-sūnj anj. Ni̱ da̱j rúnꞌ gui̱ꞌyaj sun ni é re̱ꞌ, ni̱ ri̱quīj duꞌue ni é re̱ꞌ aj.” Daj gataj sij. Ni̱ ganꞌanj gui̱ꞌyaj sun ni síꞌ.
4 Disse-lhes ele: - Ide também vós para minha vinha e vos darei o justo salário.
5 ’Ngaa ni̱ gahui ru̱huaꞌ yún sij ganꞌanj sij ga xuj nej, ga hua̱ꞌnij diꞌni̱ nej. Ni̱ da̱j rúnꞌ guiꞌyaj sij ga u̱n, ni̱ daꞌngaꞌ daj guiꞌyaj ru̱huaꞌ yún sij.
5 Eles foram. À sexta hora saiu de novo e igualmente pela nona hora, e fez o mesmo.
6 ’Ni̱ ganꞌanj ru̱huaꞌ yún sij rian yuꞌue̱ síj ꞌngo̱ si ga u̱nꞌunꞌ diꞌni̱. Ni̱ ganariꞌ sij ango ni tsínj mán manꞌan. Ni̱ ganachínj snanꞌanj sij ni síꞌ. Ni̱ gataj sij: “Ni̱ u̱n sin huin ni mán ni é re̱ꞌ nu̱n güi ni̱nꞌ yuꞌuj nan, ni̱ nitaj sun ꞌyaj sun ni é re̱ꞌ mán án re̱ꞌ yuꞌuj nan únj.” Gataj sij.
6 Finalmente, pela undécima hora, encontrou ainda outros na praça e perguntou-lhes: - Por que estais todo o dia sem fazer nada?
7 Ngaa ni̱: “Nitaj ꞌngo̱ tsínj ataj sisi̱ ga̱nꞌanj gui̱ꞌyaj sun ni únj mánj.” Gataj ni tsínj mán rian yuꞌue̱ daj rian sij. Ngaa ni̱ gataj xuruꞌue daj: “Güi̱j gui̱ꞌyaj sun ni é re̱ꞌ riqui coj uva. Ni̱ ri̱quīj duꞌue ni é re̱ꞌ da̱j rúnꞌ gui̱ꞌyaj sun a ni é re̱ꞌ aj.” Daj gataj sij.
7 Eles responderam: - É porque ninguém nos contratou. Disse-lhes ele, então: - Ide vós também para minha vinha.
8 ’Ni̱ ngaa guini̱, ni̱ gataj sij gunun tsínj nicaj yunꞌunj ni moso daj: “Ga̱quinj re̱ꞌ ga̱ꞌnaꞌ ni tsínj ꞌyaj sun nánj. Ni̱ na̱gaꞌuiꞌ re̱ꞌ duꞌue ni sij aj. Ga̱xiꞌi re̱ꞌ na̱ruꞌue re̱ꞌ rian ni tsínj nicoꞌ da ru̱cu guiꞌyaj sun aj. Ngaa ni̱ na̱ruꞌue re̱ꞌ rian ni tsínj gatúj asi̱j sini ya̱n.” Gataj xuruꞌue daj.
8 Ao cair da tarde, o senhor da vinha disse a seu feitor: - Chama os operários e paga-lhes, começando pelos últimos até os primeiros.
9 ’Ngaa ni̱ guisíj ni tsínj gatúj da ga u̱nꞌunꞌ diꞌni̱ daj. Ni̱ da go̱ꞌngo ni sij ganahuin raꞌa chreꞌ gue̱ ni sij ꞌngo̱ sanꞌanj denario da aj.
9 Vieram aqueles da undécima hora e receberam cada qual um denário.
10 Ni̱ ngaa guisíj ni tsínj guiꞌyaj sun sini, ngaa ni̱ gani ruhua ni sij sisi̱ xa̱can doj ga̱ꞌuiꞌ xuruꞌue daj duꞌue ni sij daj nga̱ si gaꞌuiꞌ síꞌ rian ni tsínj gatúj guiꞌyaj sun ga u̱nꞌunꞌ. Sani̱ ꞌngo̱ hua nahuin raꞌa daranꞌ ni sij.
10 Chegando por sua vez os primeiros, julgavam que haviam de receber mais. Mas só receberam cada qual um denário.
11 Ni̱ ngaa nahuin raꞌa ni sij, ni̱ gaxi̱ꞌi ni sij gaꞌmi gaquinꞌ ni sij xiꞌí xuruꞌue.
11 Ao receberem, murmuravam contra o pai de família, dizendo:
12 Ni̱ gataj ni sij: “Ni tsínj gatúj da ru̱cu daj, ni̱ guiꞌyaj sun ni sij urin hora. Sani̱ uyan naruꞌué re̱ꞌ rian ni sij nga̱ únj nánj. Ni̱ guiꞌyaj sun ni únj nu̱n güi ni̱nꞌ anj. Ni̱ nu̱n güi ni̱ ya̱nꞌan nej aj.” Gataj ni sij.
12 - Os últimos só trabalharam uma hora... e deste-lhes tanto como a nós, que suportamos o peso do dia e do calor.
13 Sani̱ gataj tsínj doꞌój rian ꞌngo̱ ni sij: “Amigo, sé si digyaꞌ yunꞌūn go̱ꞌngo ni é re̱ꞌ mánj. Sani̱ hua guiꞌyaj yyá re̱ꞌ ngāj sisi̱ na̱ruꞌuē ꞌngo̱ sanꞌanj denario rian re̱ꞌ aj.
13 O senhor, porém, observou a um deles: - Meu amigo, não te faço injustiça. Não contrataste comigo um denário?
14 Ga̱nacaj re̱ꞌ duꞌué re̱ꞌ, ni̱ güi̱j re̱ꞌ nánj. Da̱j rúnꞌ naruꞌuē rian re̱ꞌ, ni̱ daꞌngaꞌ daj huin ruhuāj na̱ruꞌuē rian tsínj nicoꞌ da ru̱cu nej.
14 Toma o que é teu e vai-te. Eu quero dar a este último tanto quanto a ti.
15 Sani̱ ga̱ꞌue gui̱ꞌyā da̱j rúnꞌ garanꞌ ruhuāj nga̱ si-sa̱nꞌān nánj. Xicoj ruhuá re̱ꞌ si guiꞌyā do̱j sinduj nga̱ dugüíꞌ re̱ꞌ níꞌ.” Daj gataj xuruꞌue daj gunun tsínj guiꞌyaj sun.
15 Ou não me é permitido fazer dos meus bens o que me apraz? Porventura vês com maus olhos que eu seja bom?
16 ’Ngaa ni̱ ni ngüi̱ nicoꞌ da ru̱cu xungüi̱ nan, ni̱ ga̱huin rian ni sij ango xungüi̱ na̱ca. Ni̱ ni ngüi̱ huin rian xungüi̱ nan, sani̱ gu̱na da ru̱cu ni sij ango xungüi̱ daj. Daj si aquínj Yanꞌanj nico ni ngüi̱ ga̱nꞌanj rianj anj. Sani̱ do̱j ni sij huin si nacui Yanꞌanj nánj. ―Daj gataj Jesús gunun ni tsínj nicoꞌ sij.
16 Assim, pois, os últimos serão os primeiros e os primeiros serão os últimos. { Muitos serão os chamados, mas poucos os escolhidos.}
17 Ni̱ ngaa huaj Jesús gahui sij dacan rian ngaj xumanꞌ Jerusalén, ni̱ gaquínj sij ni tsínj nicoꞌ sij ga̱ꞌnaꞌ nini ni síꞌ rian sij. Ni̱ gataj sij:
17 Subindo para Jerusalém, durante o caminho, Jesus tomou à parte os Doze e disse-lhes:
18 ―Niꞌi ni é re̱ꞌ sisi̱ huaj néꞌ gui̱sij néꞌ xumanꞌ Jerusalén. Ni̱ hué yuꞌuj daj na̱gaꞌuiꞌ ꞌngo̱ tsínj daj manꞌānj rian ni chrej aꞌninꞌ nga̱ rian ni maestro digyán ley rian ni ngüi̱. Ni̱ huīnj daꞌníj ni ngüi̱. Ni̱ da̱gaꞌmi dugüiꞌ ni sij sisi̱ da̱gahuiꞌ ni sij manꞌānj.
18 Eis que subimos a Jerusalém, e o Filho do Homem será entregue aos príncipes dos sacerdotes e aos escribas. Eles o condenarão à morte.
19 Ngaa ni̱ na̱gaꞌuiꞌ ni sij yūnj rian ni tsínj ꞌna̱ꞌ anéj chrej sisi̱ ga̱ꞌmi ducu ni síꞌ xiꞌīj. Ni̱ du̱guayun ni síꞌ nneꞌ xirā aj. Ni̱ ga̱ri ni síꞌ gaquíj manꞌānj rian rugutsi̱ nej aj. Sani̱ xiráj hua̱ꞌnij güi, ni̱ ga̱naꞌnī nánj. ―Daj gataj Jesús.
19 E o entregarão aos pagãos para ser exposto às suas zombarias, açoitado e crucificado; mas ao terceiro dia ressuscitará.
20 Ngaa ni̱ gahuin ni̱chrunꞌ hui̱j da̱ꞌnij nica̱ tsínj gu̱ꞌnaj Zebedeo rian Jesús. Ni̱ ganiquinꞌ ráj da̱coj únꞌ rian Jesús. Ni̱ gachínj únꞌ ꞌngo̱ sinduj rian sij.
20 Nisso aproximou-se a mãe dos filhos de Zebedeu com seus filhos e prostrou-se diante de Jesus para lhe fazer uma súplica.
21 Ngaa ni̱ gataj Jesús:
21 Perguntou-lhe ele: Que queres? Ela respondeu: Ordena que estes meus dois filhos se sentem no teu Reino, um à tua direita e outro à tua esquerda.
22 Ngaa ni̱ gataj Jesús:
22 Jesus disse: Não sabeis o que pedis. Podeis vós beber o cálice que eu devo beber? Sim, disseram-lhe.
23 Ngaa ni̱ gataj Jesús:
23 De fato, bebereis meu cálice. Quanto, porém, ao sentar-vos à minha direita ou à minha esquerda, isto não depende de mim vo-lo conceder. Esses lugares cabem àqueles aos quais meu Pai os reservou.
24 Ni̱ ngaa gunun ango ichiꞌ ni tsínj nicoꞌ Jesús, ni̱ gaꞌman ruhua ni síꞌ niꞌyaj ni síꞌ nu̱ngüej tsínj daj.
24 Os dez outros, que haviam ouvido tudo, indignaram-se contra os dois irmãos.
25 Sani̱ gaquínj Jesús ga̱ꞌnaꞌ ni sij, ni̱ gataj sij:
25 Jesus, porém, os chamou e lhes disse: Sabeis que os chefes das nações as subjugam, e que os grandes as governam com autoridade.
26 Sani̱ sé daj gui̱ꞌyaj ni é re̱ꞌ mánj. Tsínj ruhua ga̱huin achij scanij ni é re̱ꞌ, ngaa ni̱ ga̱huin sij si-moso ni é re̱ꞌ aj.
26 Não seja assim entre vós. Todo aquele que quiser tornar-se grande entre vós, se faça vosso servo.
27 Ni̱ tsínj ruhua ga̱huin rian scanij ni é re̱ꞌ, ngaa ni̱ ga̱huin sij tsínj ꞌyaj sun rian ni é re̱ꞌ aj.
27 E o que quiser tornar-se entre vós o primeiro, se faça vosso escravo.
28 Daj si sé si ꞌnāj ni̱ gui̱ꞌyaj sun ni ngüi̱ riānj, ruhuāj mánj. Ni̱ huīnj daꞌníj ni ngüi̱. Sani̱ ꞌnāj gui̱ꞌyaj sūnj rian ni ngüi̱ aj. Ni̱ ꞌnāj ga̱huīj na̱ruꞌuē rian si-ga̱quinꞌ nico ni ngüi̱ aj. ―Daj gataj Jesús gunun ni sij.
28 Assim como o Filho do Homem veio, não para ser servido, mas para servir e dar sua vida em resgate por uma multidão.
29 Ni̱ ngaa gahui ni sij xumanꞌ Jericó, ni̱ gachéj ni̱nꞌ ruhua ni ngüi̱ ru̱cu Jesús.
29 Ao sair de Jericó, uma grande multidão o seguiu.
30 Ni̱ nne hui̱j tsínj duri duꞌua chrej. Ni̱ ngaa gunun nu̱ngüej sij sisi̱ huaj Jesús yuꞌuj daj, ni̱ gaguáj nu̱ngüej sij. Ni̱ gataj nu̱ngüej sij:
30 Dois cegos, sentados à beira do caminho, ouvindo dizer que Jesus passava, começaram a gritar: Senhor, filho de Davi, tem piedade de nós!
31 Ngaa ni̱ chranꞌ ni ngüi̱ sisi̱ dínj ga̱ne duꞌua nu̱ngüej sij.
31 A multidão, porém, os repreendia para que se calassem. Mas eles gritavam ainda mais forte: Senhor, filho de Davi, tem piedade de nós!
32 Ngaa ni̱ ganiquinꞌ Jesús. Ni̱ gaquínj sij ga̱ꞌnaꞌ nu̱ngüej síꞌ rian sij. Ni̱ gataj sij:
32 Jesus parou, chamou-os e perguntou-lhes: Que quereis que eu vos faça?
33 Ngaa ni̱ gataj nu̱ngüej sij:
33 Senhor, que nossos olhos se abram!
34 Ngaa ni̱ ganani yaco ruhua Jesús niꞌyaj síꞌ nu̱ngüej sij. Ni̱ ganun raꞌa síꞌ rian nu̱ngüej sij. Ni̱ ꞌngo̱ hora naxigui̱n rian nu̱ngüej tsínj duri daj. Ni̱ guinicoꞌ nu̱ngüej sij Jesús.
34 Jesus, cheio de compaixão, tocou-lhes os olhos. Instantaneamente recobraram a vista e puseram-se a segui-lo.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Mateus 20, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.