Mateus 13
Si-nu̱guanꞌ Yanꞌanj Xa̱ngaꞌ (TRQ) vs ARIB
1 Ngaa ni̱ güi daj ni̱ gahui Jesús hueꞌ daj ganꞌanj ga̱ne sij duꞌua laguna xa̱chij.
1 No mesmo dia, tendo Jesus saído de casa, sentou-se à beira do mar;
2 Ni̱ ganahuin yuꞌ nico ni ngüi̱ rian sij. Ngaa ni̱ gatúj sij chruhua ꞌngo̱ rio̱ chéj rian nnee ganꞌanj ga̱ne sij. Ni̱ niquinꞌ daranꞌ ni ngüi̱ niꞌyaj ni sij duꞌua laguna daj.
2 e reuniram-se a ele grandes multidões, de modo que entrou num barco, e se sentou; e todo o povo estava em pé na praia.
3 Ni̱ nani sij gaꞌi̱ cuento digyán sij rian ni ngüi̱. Ni̱ gataj sij:
3 E falou-lhes muitas coisas por parábolas, dizendo: Eis que o semeador saiu a semear.
4 Ni̱ ngaa dagamanꞌ sij, ni̱ guinij do̱j ca̱n daj chruhua chrej aj. Ni̱ gaꞌna̱ꞌ gue̱ xataj, ni̱ xa xúꞌ ca̱n daj.
4 e quando semeava, uma parte da semente caiu à beira do caminho, e vieram as aves e comeram.
5 Ni̱ guinij do̱j ca̱n rian yoꞌój yej rian nitaj nico yoꞌój nu̱n. Ni̱ chiraꞌ yoo̱ ca̱n daj. Daj si nitaj si hua nico yoꞌój rian yej daj.
5 E outra parte caiu em lugares pedregosos, onde não havia muita terra: e logo nasceu, porque não tinha terra profunda;
6 Sani̱ ngaa gahui güi gurununj, ni̱ gaca coj daj, guiꞌyaj nnán. Daj si nitaj yaꞌa̱ siu̱. Ni̱ ganaco̱ ráꞌyanj coj daj.
6 mas, saindo o sol, queimou-se e, por não ter raiz, secou-se.
7 Ni̱ gayu do̱j ca̱n scanij tanj. Ni̱ gachrij yoo̱ tanj. Hué dan ni̱ gane̱ coj daj, guiꞌyaj tanj.
7 E outra caiu entre espinhos; e os espinhos cresceram e a sufocaram.
8 Ni̱ gayu do̱j ca̱n ango yoꞌój sa̱ꞌ. Ni̱ gayu sa̱ꞌ ca̱n. Ni̱ ꞌngo̱ coj gahui ꞌngo̱ ciento ca̱n. Ni̱ ango coj gahui hua̱ꞌnij xia ca̱n. Ni̱ ángo coj gahui co̱ chiꞌ ca̱n daj.
8 Mas outra caiu em boa terra, e dava fruto, um a cem, outro a sessenta e outro a trinta por um.
9 ’Sisi̱ nu̱n chraquíj re̱ꞌ, ni̱ gu̱nun re̱ꞌ nej aj. ―Daj gataj Jesús gunun ni ngüi̱.
9 Quem tem ouvidos, ouça.
10 Hué dan ni̱ gahuin ni̱chrunꞌ ni tsínj nicoꞌ Jesús rian síꞌ. Ni̱ nachínj snanꞌanj ni sij síꞌ. Ni̱ gataj ni sij:
10 E chegando-se a ele os discípulos, perguntaram-lhe: Por que lhes falas por parábolas?
11 Ngaa ni̱ gataj Jesús:
11 Respondeu-lhes Jesus: Porque a vós é dado conhecer os mistérios do reino dos céus, mas a eles não lhes é dado;
12 Daj si tsínj unun, ni̱ ga̱ꞌuiꞌ nico Yanꞌanj rian síꞌ. Ni̱ gui̱niꞌi nico síꞌ. Sani̱ tsínj nitaj si unun, ni̱ ga̱ꞌne Yanꞌanj do̱j si unun síꞌ.
12 pois ao que tem, dar-se-lhe-á, e terá em abundância; mas ao que não tem, até aquilo que tem lhe será tirado.
13 Xiꞌí daj ni̱ nanīj ꞌngo̱ cuento digyānj rian ni ngüi̱. Ngaa ni̱ gui̱niꞌyaj ni sij. Sani̱ nun gui̱niꞌi ni sij. Ni̱ gu̱nun ni sij. Sani̱ naꞌue xa̱caj ni sij cuenta.
13 Por isso lhes falo por parábolas; porque eles, vendo, não vêem; e ouvindo, não ouvem nem entendem.
14 Ni̱ hué daj gahuin yya si gaꞌmi tsínj gu̱ꞌnaj Isaías tsínj gaꞌmi si-nu̱guanꞌ Yanꞌanj asi̱j ná, ꞌyaj ni sij. Daj si gataj síꞌ:
14 E neles se cumpre a profecia de Isaías, que diz: Ouvindo, ouvireis, e de maneira alguma entendereis; e, vendo, vereis, e de maneira alguma percebereis.
15 Daj si tsi̱ niman ni ngüi̱ nan.
15 Porque o coração deste povo se endureceu, e com os ouvidos ouviram tardiamente, e fecharam os olhos, para que não vejam com os olhos, nem ouçam com os ouvidos, nem entendam com o coração, nem se convertam, e eu os cure.
16 ’Sani̱ hua xiꞌí si ga̱huin nia̱ꞌ ruhua ni é re̱ꞌ. Daj si niꞌi rian ni é re̱ꞌ. Ni̱ unun chraquij ni é re̱ꞌ nej.
16 Mas bem-aventurados os vossos olhos, porque vêem, e os vossos ouvidos, porque ouvem.
17 Ni̱ xa̱ngaꞌ atā gu̱nun ni é re̱ꞌ sisi̱ asi̱j ná, ni̱ ni̱nꞌ ruhua gahuin ruhua nico ni tsínj gaꞌmi si-nu̱guanꞌ Yanꞌanj nga̱ nico ni tsínj hua sa̱ꞌ niman gui̱niꞌi ni sij da̱j rúnꞌ niꞌi ni é re̱ꞌ. Sani̱ nun gui̱niꞌi ni sij mánj. Ni̱ gahuin ruhua ni sij gu̱nun ni sij si unun ni é re̱ꞌ saj. Sani̱ si̱ gunun ni sij mánj.
17 Pois, em verdade vos digo que muitos profetas e justos desejaram ver o que vedes, e não o viram; e ouvir o que ouvis, e não o ouviram.
18 ’Ngaa ni̱ gu̱nun ni é re̱ꞌ u̱n sin huin ruhua cuento daj ga̱ta.
18 Ouvi, pois, vós a parábola do semeador.
19 Ngaa naꞌue ga̱ra daꞌngaꞌ sa̱ꞌ ruhua ꞌngo̱ tsínj daj gunun sij nuguanꞌ sa̱ꞌ xiꞌí si nicaj sun Yanꞌanj, ni̱ ꞌna̱ꞌ sichre. Ni̱ ga̱naxun sichre nuguanꞌ sa̱ꞌ gunun sij. Ni̱ da̱j rúnꞌ huin ca̱n guinij duꞌua chrej, ni̱ daꞌngaꞌ daj huin tsínj daj.
19 A todo o que ouve a palavra do reino e não a entende, vem o Maligno e arrebata o que lhe foi semeado no coração; este é o que foi semeado à beira do caminho.
20 Ni̱ da̱j rúnꞌ huin ca̱n guinij scanij yoꞌój yej, ni̱ hué daj huin tsínj gunun si-nu̱guanꞌ Yanꞌanj. Ni̱ ꞌngo̱ hora nahuin raꞌa sij nuguanꞌ daj. Ni̱ gahuin nia̱ꞌ ruhua sij.
20 E o que foi semeado nos lugares pedregosos, este é o que ouve a palavra, e logo a recebe com alegria;
21 Sani̱ ꞌyaj sij rúnꞌ ꞌyaj ꞌngo̱ coj nitaj nico yaꞌa̱ siu. Ni̱ ngaa ga̱ꞌnaꞌ ꞌngo̱ sayun chranꞌ yunꞌunj ango ni tsínj xiꞌí si-nu̱guanꞌ Yanꞌanj, ngaa ni̱ jna sij si-chrej Yanꞌanj.
21 mas não tem raiz em si mesmo, antes é de pouca duração; e sobrevindo a angústia e a perseguição por causa da palavra, logo se escandaliza.
22 Ni̱ ca̱n guinij scanij tanj daj, ni̱ daꞌngaꞌ daj huin ango tsínj unun nuguanꞌ sa̱ꞌ. Sani̱ huin ruhua sij gui̱riꞌ sij rasu̱n ma̱n ruhua xungüi̱ nan. Ni̱ digyaꞌ yunꞌunj sanꞌanj sij si nahuij ruhua sij ga̱huin xuruꞌue sij. Ni̱ guereꞌ nuguanꞌ sa̱ꞌ ma̱n chruhua niman sij. Ni̱ nitaj si ꞌyaj sa̱ꞌ sij ga̱ mánj.
22 E o que foi semeado entre os espinhos, este é o que ouve a palavra; mas os cuidados deste mundo e a sedução das riquezas sufocam a palavra, e ela fica infrutífera.
23 Ni̱ ca̱n guinij rian yoꞌój sa̱ꞌ, ni̱ daꞌngaꞌ daj huin ango tsínj unun nuguanꞌ sa̱ꞌ. Ni̱ raj daꞌngaꞌ ruhua sij nuguanꞌ daj. Ni̱ ꞌyaj sa̱ꞌ sij. Ni̱ ꞌyaj ꞌngo̱ tsínj daj da̱j rúnꞌ ꞌyaj ꞌngo̱ coj ngaa ayu ꞌngo̱ ciento ca̱n. Hué daj ꞌyaj ni tsínj unun sa̱ꞌ si-nu̱guanꞌ Yanꞌanj. ―Daj gataj Jesús gunun ni tsínj nicoꞌ sij.
23 Mas o que foi semeado em boa terra, este é o que ouve a palavra, e a entende; e dá fruto, e um produz cem, outro sessenta, e outro trinta.
24 Hué dan ni̱ nani Jesús ango cuento digyán sij rian ni síꞌ. Ni̱ gataj sij:
24 Propôs-lhes outra parábola, dizendo: O reino dos céus é semelhante ao homem que semeou boa semente no seu campo;
25 Sani̱ ngaa atoj daranꞌ ni sij, ni̱ guisíj ꞌngo̱ tsínj ununꞌ nga̱ tsínj daj dagamanꞌ síꞌ ca̱n xi̱ꞌi riqui yoꞌój daj, ni̱ ganꞌanj síꞌ.
25 mas, enquanto os homens dormiam, veio o inimigo dele, semeou joio no meio do trigo, e retirou-se.
26 Ni̱ ngaa gachij strigo, ni̱ gani ca chraj. Ni̱ hué daj gurugüiꞌ ango coj nitaj si hua sa̱ꞌ scanij strigo daj.
26 Quando, porém, a erva cresceu e começou a espigar, então apareceu também o joio.
27 Hué dan ni̱ ganꞌanj ga̱taj ni tsínj ꞌyaj sun rian tsínj do̱ꞌoj. Ni̱ gataj ni sij: “Señor, sisi̱ hua sa̱ꞌ dagamánꞌ re̱ꞌ rian doꞌój re̱ꞌ, ni̱ ni̱ a̱ ꞌna̱ꞌ coj xi̱ꞌi nan únj.” Daj gataj ni sij.
27 Chegaram, pois, os servos do proprietário, e disseram-lhe: Senhor, não semeaste no teu campo boa semente? Donde, pois, vem o joio?
28 Ngaa ni̱: “Guiꞌyaj ꞌngo̱ tsínj ununꞌ ngāj”, ataj tsínj do̱ꞌoj gunun ni sij. Ngaa ni̱ nachínj snanꞌanj ni tsínj ꞌyaj sun rian síꞌ: “Ruhuá re̱ꞌ sisi̱ ga̱nꞌanj únj go̱rocoj únj coj xi̱ꞌi daj níꞌ”, ataj ni síꞌ.
28 Respondeu-lhes: Algum inimigo é quem fez isso. E os servos lhe disseram: Queres, pois, que vamos arrancá-lo?
29 Sani̱ gataj tsínj do̱ꞌoj daj: “Si̱ gaꞌue go̱rocoj a ni é re̱ꞌ coj xi̱ꞌi daj nun sa̱ꞌ nun hué daj go̱rocoj a ni é re̱ꞌ strigo nej.
29 Ele, porém, disse: Não; para que, ao colher o joio, não arranqueis com ele também o trigo.
30 Sani̱ sa̱ꞌ huin sisi̱ du̱na acuanꞌ án re̱ꞌ si da ga̱chij nu̱guanꞌanj, ngaa ni̱ ga̱ꞌnī ni tsínj ꞌyaj sun ga̱nꞌanj na̱ranꞌ sini ni sij coj xi̱ꞌi daj. Ngaa ni̱ nu̱mi ni sij rumi coj daj ga̱ꞌnij ni sij rian yanꞌa̱n ga̱ca-áꞌ. Asíj ni̱ na̱ra sa̱ꞌ ni sij strigo chruhua si-gurūj nánj”, ataj tsínj do̱ꞌoj rian ni sij. ―Daj gataj Jesús gunun ni ngüi̱.
30 Deixai crescer ambos juntos até a ceifa; e, por ocasião da ceifa, direi aos ceifeiros: Ajuntai primeiro o joio, e atai-o em molhos para o queimar; o trigo, porém, recolhei-o no meu celeiro.
31 Ni̱ hué daj ganani Jesús ango cuento rian ni sij. Ni̱ gataj sij:
31 Propôs-lhes outra parábola, dizendo: O reino dos céus é semelhante a um grão de mostarda que um homem tomou, e semeou no seu campo;
32 Ni̱ hué ca̱n daj huin ca̱n le nne nga̱ ango ni ca̱n. Sani̱ ngaa ga̱chi, ni̱ ga̱huin xacanj daj nga̱ ango ni coj. Ni̱ da̱j rúnꞌ huin chrun mán rian yoꞌój huin-ínꞌ. Ni̱ ꞌna̱ꞌ ni xataj ꞌyaj xúꞌ si-ga̱caꞌ xúꞌ chra̱ coj daj. ―Daj gataj Jesús.
32 o qual é realmente a menor de todas as sementes; mas, depois de ter crescido, é a maior das hortaliças, e faz-se árvore, de sorte que vêm as aves do céu, e se aninham nos seus ramos.
33 Ni̱ hué daj nani Jesús ango cuento. Ni̱ gataj sij:
33 Outra parábola lhes disse: O reino dos céus é semelhante ao fermento que uma mulher tomou e misturou com três medidas de farinha, até ficar tudo levedado.
34 Ni̱ xiꞌí cuento gaꞌmi Jesús daranꞌ ni nuguanꞌ nan rian ni ngüi̱. Ni̱ maan ni̱nanj cuento nani Jesús rian ni ngüi̱.
34 Todas estas coisas falou Jesus às multidões por parábolas, e sem parábolas nada lhes falava;
35 Ni̱ hué na̱anj gaꞌmi Jesús sisi̱ ga̱huin yya da̱j rúnꞌ gataj tsínj gaꞌmi si-nu̱guanꞌ Yanꞌanj asi̱j ná. Ni̱ gataj síꞌ:
35 para que se cumprisse o que foi dito pelo profeta: Abrirei em parábolas a minha boca; publicarei coisas ocultas desde a fundação do mundo.
36 Ngaa ni̱ ganaꞌníj Jesús na̱nꞌ ni ngüi̱. Ni̱ gatúj sij chruhua hueꞌ. Ni̱ gahuin ni̱chrunꞌ ni tsínj nicoꞌ sij. Ni̱ gataj ni síꞌ rian sij:
36 Então Jesus, deixando as multidões, entrou em casa. E chegaram-se a ele os seus discípulos, dizendo: Explica-nos a parábola do joio do campo.
37 Ngaa ni̱ gataj Jesús:
37 E ele, respondendo, disse: O que semeia a boa semente é o Filho do homem;
38 Ni̱ yoꞌój daj huin xungüi̱. Ni̱ ca̱n sa̱ꞌ daj huin ni ngüi̱ ga̱ne rian nicaj sun Yanꞌanj. Ni̱ ca̱n xi̱ꞌi daj huin ni ngüi̱ nicaj dugüiꞌ nga̱ sichre.
38 o campo é o mundo; a boa semente são os filhos do reino; o joio são os filhos do maligno;
39 Ni̱ tsínj ununꞌ nga̱ tsínj do̱ꞌoj daj hué sij huin sichre dagamanꞌ ca̱n xi̱ꞌi daj rian yoꞌój. Ni̱ da̱j rúnꞌ guiꞌyaj ni sij ngaa ganaranꞌ ni sij, ni̱ daꞌngaꞌ daj ga̱huin ngaa ga̱nahuij xungüi̱ nan. Ni̱ ni tsínj ganaranꞌ daj huin ni ángel.
39 o inimigo que o semeou é o Diabo; a ceifa é o fim do mundo, e os celeiros são os anjos.
40 Ni̱ da̱j rúnꞌ gahuin ngaa ganaranꞌ ni sij coj xi̱ꞌi daj gaꞌníj ni sij rian yanꞌa̱n ga̱ca-áꞌ, ni̱ daꞌngaꞌ daj ga̱huin ngaa ga̱nahuij xungüi̱.
40 Pois assim como o joio é colhido e queimado no fogo, assim será no fim do mundo.
41 Huēj huin daꞌníj ni ngüi̱ aj. Ni̱ ga̱ꞌnī ni ángel ga̱nꞌanj na̱ranꞌ daranꞌ ni tsínj digyán nuguanꞌ quij rian ni ngüi̱ nicoꞌ manꞌānj. Ni̱ daꞌngaꞌ daj gui̱ꞌyaj ni ángel nga̱ daranꞌ ni tsínj guiꞌyaj gaquinꞌ. Ni̱ gui̱ri ni ángel daranꞌ ni sij ne̱ꞌ chrej xe̱ꞌ rian nicaj sūnj anj.
41 Mandará o Filho do homem os seus anjos, e eles ajuntarão do seu reino todos os que servem de tropeço, e os que praticam a iniqüidade,
42 Ngaa ni̱ ga̱ꞌnij ni ángel ni tsínj xi̱ꞌi daj rian gurúj yanꞌa̱n rian gu̱nun ni sij ga̱co ni sij aj. Ni̱ da̱ xaruj yanꞌ ni sij nej.
42 e lançá-los-ão na fornalha de fogo; ali haverá choro e ranger de dentes.
43 Ngaa ni̱ ni tsínj hua sa̱ꞌ, ni̱ gui̱xiguin ni sij da̱j rúnꞌ xigui̱n güi ga̱ne ni sij rian nicaj sun chrej ni sij.
43 Então os justos resplandecerão como o sol, no reino de seu Pai. Quem tem ouvidos, ouça.
44 ’Ni da̱j rúnꞌ hua ꞌngo̱ rasu̱n sa̱ꞌ ni̱nꞌ ruhua ngaa garij hui̱ ni ngüi̱ riqui yoꞌój da̱j hua rian nicaj sun Yanꞌanj anj. Ni̱ ganariꞌ ꞌngo̱ tsínj rasu̱n sa̱ꞌ daj. Ni̱ gahuin nia̱ꞌ ruhua sij ganariꞌ sij rasu̱n sa̱ꞌ daj. Ni̱ nanica̱j sij garíj hui̱ sij yuꞌuj daj. Ni̱ ganꞌanj sij gu̱duꞌuej sij daranꞌ ni rasu̱n ma̱n rian sij. Ni̱ guiránj sij yoꞌój daj.
44 O reino dos céus é semelhante a um tesouro escondido no campo, que um homem, ao descobri-lo, esconde; então, movido de gozo, vai, vende tudo quanto tem, e compra aquele campo.
45 ’Ni da̱j rúnꞌ hua ꞌngo̱ tsínj duꞌuej rasu̱n, ni̱ daꞌngaꞌ daj hua rian nicaj sun Yanꞌanj. Daj si nanaꞌuiꞌ tsínj daj ꞌngo̱ yej sa̱ꞌ huin perla.
45 Outrossim, o reino dos céus é semelhante a um negociante que buscava boas pérolas;
46 Ni̱ ngaa nariꞌ sij ꞌngo̱ yej perla duꞌue ni̱nꞌ ruhua daj, ngaa ni̱ ganꞌanj sij guduꞌuej sij daranꞌ ni rasu̱n ma̱n rian sij. Ni̱ guiránj sij yej perla daj.
46 e encontrando uma pérola de grande valor, foi, vendeu tudo quanto tinha, e a comprou.
47 ’Ni da̱j rúnꞌ hua ꞌngo̱ nnánj gaꞌníj ni sij chruhua nnee ngaa daꞌa ni sij daranꞌ rian xucuaj, ni̱ daꞌngaꞌ daj hua rian nicaj sun Yanꞌanj.
47 Igualmente, o reino dos céus é semelhante a uma rede lançada ao mar, e que apanhou toda espécie de peixes.
48 Ni̱ ngaa gara nnánj daj, ni̱ guiri ni sij duꞌua nnee. Ni̱ ganꞌanj ga̱ne ni sij, ni̱ ganacui ni sij xucuaj hua sa̱ꞌ. Ni̱ gara ni sij chruhua xuguti. Ni̱ xucuaj nitaj si hua sa̱ꞌ guereꞌ ni sij.
48 E, quando cheia, puxaram-na para a praia; e, sentando-se, puseram os bons em cestos; os ruins, porém, lançaram fora.
49 Ni̱ daꞌngaꞌ daj ga̱huin ngaa ga̱nahuij xungüi̱. Daj si gui̱ri ni̱ni ni ángel ni ngüi̱ xi̱ꞌi scanij ni ngüi̱ hua sa̱ꞌ.
49 Assim será no fim do mundo: sairão os anjos, e separarão os maus dentre os justos,
50 Ni̱ ga̱ꞌnij ni ángel ni ngüi̱ xi̱ꞌi daj rian gurúj yanꞌa̱n rian gu̱nun ni sij ga̱co ni sij. Ni̱ da xa̱ruj yanꞌ ni sij. ―Daj gataj Jesús gunun ni tsínj nicoꞌ sij.
50 e lançá-los-ão na fornalha de fogo; ali haverá choro e ranger de dentes.
51 Ngaa ni̱ nachínj snanꞌanj Jesús ni sij. Ni̱ gataj sij:
51 Entendestes todas estas coisas? Disseram-lhe eles: Entendemos.
52 Ngaa ni̱ gataj Jesús:
52 E disse-lhes: Por isso, todo escriba que se fez discípulo do reino dos céus é semelhante a um homem, proprietário, que tira do seu tesouro coisas novas e velhas.
53 Ni̱ ngaa ganahuij ganani Jesús ni cuento digyán sij rian ni ngüi̱, ngaa ni̱ gahui sij yuꞌuj daj.
53 E Jesus, tendo concluído estas parábolas, se retirou dali.
54 Ni̱ na̱nꞌ sij xánj sij. Ni̱ digyán sij chruhua si-nuhui ni tsínj israelita. Ngaa ni̱ ganꞌanj ruhua ni tsínj daj. Ni̱ gataj ni sij:
54 E, chegando à sua terra, ensinava o povo na sinagoga, de modo que este se maravilhava e dizia: Donde lhe vem esta sabedoria, e estes poderes milagrosos?
55 Sé daꞌníj tsínj acoj chrun huin sij, ni̱ huin duꞌua sij daj níꞌ. Ni̱ hué nni sij huin María nej aj. Ni̱ hué ni jnánj sij huin Jacobo nga̱ José nej, Simón nej, Judas nej aj.
55 Não é este o filho do carpinteiro? e não se chama sua mãe Maria, e seus irmãos Tiago, José, Simão, e Judas?
56 Ni̱ nne ni xicaꞌuij sij scanij néꞌ aj. Ni̱ a̱ gaꞌna̱ꞌ ni nuguanꞌ daj gahuin chru̱n sij, ni̱ huin duꞌua sij daj nej únj. ―Daj gataj ni tsínj daj xiꞌí Jesús.
56 E não estão entre nós todas as suas irmãs? Donde lhe vem, pois, tudo isto?
57 Xiꞌí daj ni̱ gahuin na̱co ruhua ni sij niꞌyaj ni sij síꞌ. Sani̱ gataj Jesús gunun ni sij:
57 E escandalizavam-se dele. Jesus, porém, lhes disse: Um profeta não fica sem honra senão na sua terra e na sua própria casa.
58 Ni̱ nitaj si guiꞌyaj Jesús nico si sa̱ꞌ nga̱ si-fuerza sij yuꞌuj daj. Daj si nun gu̱xuman ruhua ni sij ni̱ꞌyaj ni sij síꞌ.
58 E não fez ali muitos milagres, por causa da incredulidade deles.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Mateus 13, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.