Tiago 3

Se-nānā Diosē nanā sāʼ me rá catūū nimán níʼ a (TRCNT) vs NTLH

Sair da comparação
NTLH Nova Tradução na Linguagem de Hoje 2000
1 Tinu̱j. Nocoj. Se̱ guun ga̱a̱ queꞌe̱e̱ síí narqué chrej man soj maꞌ. ꞌO̱ se núj si̱j narqué chrej roꞌ, neꞌen soj se vaa doj a̱ cara̱a Diose̱ cacunꞌ xráá núj sese se̱ cuno núj rihaan Diose̱ ei.
1 Meus irmãos, somente poucos de vocês deveriam se tornar mestres na Igreja, pois vocês sabem que nós, os que ensinamos, seremos julgados com mais rigor do que os outros.
2 ꞌO̱ taranꞌ níꞌ avii nana̱ chiꞌi̱i̱ tuꞌva na̱nj ado̱nj. Tza̱j ne̱ sese vaa ꞌo̱ síí ne aꞌmii nana̱ chiꞌi̱i̱, ne̱ soꞌ me síí caꞌve̱e gu̱un nucua̱j gu̱un chij rihaan nu̱ꞌ nee̱ man soꞌ chugua̱nj.
2 Todos nós sempre cometemos erros. Quem não comete nenhum erro no que diz é uma pessoa madura, capaz de controlar todo o seu corpo.
3 Xca̱j soj cuentá ni̱ꞌyaj soj man cuayó á. Nda̱ꞌ se xi̱j vaa cuayó, tza̱j ne̱ anuꞌ níꞌ agaꞌ leꞌe̱j nii tuꞌva xoꞌ, ga̱a ne̱ cuno̱ xoꞌ rihaan níꞌ caꞌa̱nj xoꞌ me rej maꞌa̱n me rá níꞌ chugua̱nj.
3 Até na boca dos cavalos colocamos um freio para que nos obedeçam e assim fazemos com que vão aonde queremos.
4 Ne̱ xca̱j soj cuentá ni̱ꞌyaj soj man rihoo chéé rihaan na uún á. Xi̱j vaa rihoo, ne̱ nucua̱j ndoꞌo oꞌ nana̱ rihaan rihoo, ne̱ rcuchra̱ꞌ leꞌe̱j nii vaa rásuun nii tuguáj nii rihoo, tza̱j ne̱ caꞌa̱nj yoꞌ me rej maꞌa̱n me rá nii caꞌa̱nj yoꞌ uún ei.
4 Pensem no navio: grande como é, empurrado por ventos fortes, ele é guiado por um pequeno leme e vai aonde o piloto quer.
5 Ne̱ taꞌngaꞌ da̱nj vaa gue̱e̱ daa níꞌ uún, ne̱ tzinꞌ vaa daa níꞌ, tza̱j ne̱ nucua̱j uxrá daa níꞌ na̱nj ado̱nj. Dan me se neꞌen soj se vaa o̱rúnꞌ yaꞌan leꞌe̱j nii roꞌ, caꞌve̱e quiꞌya̱j yoꞌ caca̱a̱ cunu̱ꞌ quij ei.
5 É isto o que acontece com a língua: mesmo pequena, ela se gaba de grandes coisas. Vejam como uma grande floresta pode ser incendiada por uma pequena chama!
6 Ne̱ ase vaa yaꞌan vaa nana̱ aꞌmii daa níꞌ, ne̱ ase vaa nu̱ꞌ chiꞌii̱ ma̱n rihaan chumii̱ nihánj roꞌ, da̱nj vaa nana̱ aꞌmii daa níꞌ, ne̱ nda̱a riꞌ nu̱ꞌ nee̱ man níꞌ, ꞌyaj daa níꞌ na̱nj ado̱nj. Unuꞌ níꞌ ga̱ tuviꞌ níꞌ, ꞌyaj daa níꞌ, cheꞌé se síí chre̱e me síí ꞌyaj aꞌmii daa níꞌ nana̱ chiꞌi̱i̱ na̱nj á.
6 A língua é um fogo. Ela é um mundo de maldade, ocupa o seu lugar no nosso corpo e espalha o mal em todo o nosso ser. Com o fogo que vem do próprio inferno, ela põe toda a nossa vida em chamas.
7 Aꞌvee uun chij yuvii̱ rihaan me maꞌa̱n xcuu, ne̱ dan me se rihaan xcuu ma̱n quij do̱ꞌ, rihaan xtâj do̱ꞌ, rihaan xcuáá do̱ꞌ, rihaan xcuaj do̱ꞌ, uun chij yuvii̱,
7 O ser humano é capaz de dominar todas as criaturas e tem dominado os animais selvagens, os pássaros, os animais que se arrastam pelo chão e os peixes.
8 tza̱j ne̱ taj se ꞌyáꞌ gu̱un chij a̱ doj yuvii̱ rihaan daa maꞌa̱n yuvii̱ maꞌ. Avii ndoꞌo nana̱ chiꞌi̱i̱ tuꞌva níꞌ, ne̱ taj se ꞌyáꞌ gu̱un dínj tuꞌva níꞌ, ꞌyaj daa níꞌ ía̱ maꞌ. Ase vaa na xna̱j ta̱j tuꞌva xcuáá yuva̱a̱ roꞌ, da̱nj vaa nana̱ chiꞌi̱i̱ avii tuꞌva níꞌ, ꞌyaj daa níꞌ, ne̱ ꞌyaj chiꞌi̱i̱ yoꞌ man tuviꞌ níꞌ chugua̱nj.
8 Mas ninguém ainda foi capaz de dominar a língua. Ela é má, cheia de veneno mortal, e ninguém a pode controlar.
9 Dan me se tuꞌva níꞌ me avii nana̱ lu̱j aꞌmii níꞌ cheꞌé Rej níꞌ Diose̱ síí ꞌni̱j raꞌa man níꞌ, ne̱ veé daa níꞌ aꞌmii nana̱ chre̱e cheꞌé tuviꞌ níꞌ uún a. Ne̱ dan me se ase vaa Diose̱ roꞌ, da̱nj vaa nij tuvi̱ꞌ níꞌ ga̱a quiꞌyaj Diose̱ man taranꞌ níꞌ a.
9 Usamos a língua tanto para agradecer ao Senhor e Pai como para amaldiçoar as pessoas, que foram criadas parecidas com Deus.
10 Veé tuꞌva níꞌ avii nana̱ lu̱j ne̱ veé tuꞌva níꞌ avii nana̱ chre̱e, ꞌyaj daa níꞌ, ne̱ nij uxrá vaa ꞌyaj níꞌ da̱nj, na̱nj tinu̱j, nocoj.
10 Da mesma boca saem palavras tanto de agradecimento como de maldição. Meus irmãos, isso não deve ser assim.
11 Se̱ caꞌvee cavi̱i̱ na chiha̱nꞌ ga̱ na ꞌne̱ꞌ rque o̱rúnꞌ curuj na maꞌ.
11 Por acaso pode a mesma fonte jorrar água doce e água amarga?
12 Taj rutzi̱ꞌ avii raa̱ chruun rcoo maꞌ. Ne̱ rcoo ne avii raa̱ chruun rcueꞌé maꞌ. Ne̱ da̱nj na̱nj na uún, ne̱ se̱ caꞌvee cu̱riha̱nj na chiha̱nꞌ rej nu̱u̱ na ꞌne̱ꞌ, ne̱ taj cheꞌé cavi̱i̱ nana̱ chiꞌi̱i̱ tuꞌva níꞌ, sese rej nu̱u̱ nana̱ sa̱ꞌ me nimán níꞌ a̱ man ado̱nj.
12 Meus irmãos, por acaso pode uma figueira dar azeitonas ou um pé de uva dar figos? Assim, também, uma fonte de água salgada não pode dar água doce.
13 Sese vaa taꞌa̱j soj síí acaj cuentá ne̱ avii ndoꞌo raa̱ soj, rá soj, ne̱ veꞌé ina̱nj quiꞌya̱j soj si̱j vaa da̱nj rá rihaan tuviꞌ soj, ne̱ xca̱j tuviꞌ soj cuentá se vaa cheꞌé se avii raa̱ soj roꞌ, cheꞌé dan síí niꞌya̱nj nimán me soj, ne̱ cheꞌé dan me veꞌé ina̱nj ꞌyaj soj a.
13 Existe entre vocês alguém que seja sábio e inteligente? Pois então que prove isso pelo seu bom comportamento e pelas suas ações, praticadas com humildade e sabedoria.
14 Tza̱j ne̱ sese xco̱j ruva̱a̱ rá soj, ne̱ sese me ina̱nj rá soj quiri̱i̱ taꞌngaꞌ soj rihaan tuviꞌ soj, ga̱a ne̱ se̱ guun caꞌmi̱i̱ xta̱ꞌ soj cata̱j soj se vaa síí acaj cuentá avii raa̱ me soj a̱ maꞌ. ꞌO̱ se nuveé si̱j acaj cuentá me síí ꞌyaj da̱nj mei.
14 Mas, se no coração de vocês existe inveja, amargura e egoísmo, então não mintam contra a verdade, gabando-se de serem sábios.
15 Sese si̱j xco̱j ruva̱a̱ rá me soj, ne̱ nuveé si̱j nica̱j tucuáán sa̱ꞌ cavii rihaan Diose̱ me soj a̱ maꞌ. Ina̱nj tucuáán cavii raa̱ nij síí ma̱n rihaan yoꞌóó nihánj u̱u̱n me tucuáán nica̱j soj, ne̱ da̱nj ina̱nj ꞌyaj yuvii̱ cheꞌé se nana̱ chre̱e uno nij yuvii̱ na̱nj ado̱nj.
15 Essa espécie de sabedoria não vem do céu; ela é deste mundo, é da nossa natureza humana e é diabólica.
16 Rej ya̱nj síí xco̱j ruva̱a̱ rá me se taj se qui̱ꞌyáꞌ ga̱a̱ dínj maꞌ. Me a̱ꞌ se chiꞌi̱i̱ ꞌyaj nij soꞌ na̱nj á.
16 Pois, onde há inveja e egoísmo, há também confusão e todo tipo de coisas más.
17 Tza̱j ne̱ síí nica̱j tucuáán sa̱ꞌ cavii rihaan Diose̱ me se yoꞌo̱ vaa sa̱ꞌ nimán soꞌ, ne̱ cheꞌé dan ꞌo̱ chij yáán soꞌ, ne̱ ne unuꞌ soꞌ ga̱ yuvii̱ maꞌ. Yoꞌo̱ lu̱j aꞌmii soꞌ ga̱ tuviꞌ soꞌ, ne̱ ne naquiꞌyaj soꞌo̱ soꞌ xréé soꞌ ga̱a aꞌmii tuviꞌ soꞌ ga̱ soꞌ maꞌ. ꞌE̱e̱ rá soꞌ niꞌya̱j soꞌ tuviꞌ soꞌ, ne̱ ina̱nj se sa̱ꞌ ꞌyaj soꞌ, ne̱ yoꞌo̱ cuya̱a̱n veꞌé ꞌyaj soꞌ rihaan nu̱ꞌ nij yuvii̱, ne̱ ꞌyaj soꞌ nu̱ꞌ nda̱a vaa taj soꞌ a. Ne̱ nij síí ꞌyaj da̱nj roꞌ, me síí nica̱j ya̱ tucuáán sa̱ꞌ cavii rihaan Diose̱ chugua̱nj.
17 A sabedoria que vem do céu é antes de tudo pura; e é também pacífica, bondosa e amigável. Ela é cheia de misericórdia, produz uma colheita de boas ações, não trata os outros pela sua aparência e é livre de fingimento.
18 Dan me se síí ꞌyaj dínj ne yuvii̱ ga̱ tuviꞌ yuvii̱ roꞌ, maꞌa̱n soꞌ me síí ne̱ dínj ga̱ tuviꞌ, ne̱ cheꞌé dan cunu̱u sa̱ꞌ nij tuvi̱ꞌ soꞌ rihaan Diose̱, quiꞌya̱j soꞌ na̱nj ado̱nj.
18 Pois a bondade é a colheita produzida pelas sementes que foram plantadas pelos que trabalham em favor da paz.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Tiago 3, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.