Romanos 9
Se-nānā Diosē nanā sāʼ me rá catūū nimán níʼ a (TRCNT) vs ARA
1 Noco̱ꞌ nu̱ꞌ níꞌ man Jesucristó, ne̱ se̱ caꞌmii ne̱ ꞌu̱nj rihaan nij soj maꞌ. ꞌO̱ se ya̱nj Nimán Diose̱ ga̱ ꞌu̱nj, ne̱ maꞌa̱n Nimán Diose̱ cataj rihanj se vaa nana̱ ya̱ caꞌmij á.
1 Digo a verdade em Cristo, não minto, testemunhando comigo, no Espírito Santo, a minha própria consciência:
2 — ausente —
2 tenho grande tristeza e incessante dor no coração;
3 — ausente —
3 porque eu mesmo desejaria ser anátema, separado de Cristo, por amor de meus irmãos, meus compatriotas, segundo a carne.
4 Dan me se yuvii̱ israelitá me nij soꞌ, ne̱ gu̱un taꞌni̱j Diose̱ man nij soꞌ, rá Diose̱ á. Queneꞌen nij soꞌ se vaa chuguu̱n ndoꞌo Diose̱ ga̱a canicunꞌ maꞌa̱n Diose̱ ga̱ nij soꞌ ga̱a naá, ne̱ cataj xnaꞌanj Diose̱ rihaan nij soꞌ da̱j quiꞌya̱j Diose̱ cheꞌé nij soꞌ, ne̱ cataj xnaꞌanj Diose̱ rihaan nij soꞌ da̱j quiꞌya̱j maꞌa̱n nij soꞌ a. Tucuꞌyón Diose̱ man nij soꞌ da̱j quiꞌya̱j nij soꞌ ga̱a naꞌvíj nij soꞌ rihaan Diose̱, ne̱ cataj Diose̱ rihaan nij soꞌ se vaa ya̱ caꞌne̱j Diose̱ ꞌo̱ síí ti̱nanii man nij soꞌ rihaan sayuun a.
4 São israelitas. Pertence-lhes a adoção e também a glória, as alianças, a legislação, o culto e as promessas;
5 Xi̱i nij yuvii̱ israelitá me nij síí ma̱n ga̱a naá síí cuꞌna̱j Abraham do̱ꞌ, síí cuꞌna̱j Isaac do̱ꞌ, síí cuꞌna̱j Jacob do̱ꞌ a. Yoꞌo̱ tuviꞌ nij soꞌ me Jesucristó síí caꞌnéé Diose̱ ti̱nanii man yuvii̱ rihaan sayuun, ne̱ Jesucristó me se Diose̱ me soꞌ, ne̱ uun chij soꞌ rihaan cunuda̱nj a. Veꞌé caꞌmi̱i̱ níꞌ cheꞌé soꞌ nu̱ꞌ cavii nu̱ꞌ caꞌanj ei. Veé da̱nj ga̱a̱ ya̱ ei.
5 deles são os patriarcas, e também deles descende o Cristo, segundo a carne, o qual é sobre todos, Deus bendito para todo o sempre. Amém!
6 Dan me se ga̱a naá cataj Diose̱ se vaa ya̱ canoco̱ꞌ nij yuvii̱ israelitá man soꞌ nu̱ꞌ cavii nu̱ꞌ caꞌanj, ne̱ me cheꞌé ne nocoꞌ nij yuvii̱ israelitá man Diose̱ cuano̱, rá soj ga̱. ꞌO̱ se quisi̱j ya̱ nda̱a vaa caꞌmii Diose̱, tza̱j ne̱ ne nari̱i̱ ya̱ Diose̱ man cunuda̱nj nij yuvii̱ israelitá maꞌ. Nuveé ya̱ ya̱ yuvii̱ israelitá me cunuda̱nj nij soꞌ rihaan Diose̱ maꞌ.
6 E não pensemos que a palavra de Deus haja falhado, porque nem todos os de Israel são, de fato, israelitas;
7 Abraham síí cayáán ga̱a naá roꞌ, do̱j taꞌníí taꞌnij siꞌno̱ soꞌ guun taꞌníí Diose̱, ne̱ dan me se cataj danj Diose̱ se vaa o̱rúnꞌ nij taꞌníí taꞌnij siꞌno̱ síí cuꞌna̱j Isaac me ya̱ ya̱ taꞌníí taꞌnij siꞌno̱ síí cuꞌna̱j Abraham rihaan Diose̱ á. Da̱nj caꞌmii Diose̱ rihaan síí cuꞌna̱j Abraham ga̱a naá a.
7 nem por serem descendentes de Abraão são todos seus filhos; mas: Em Isaque será chamada a tua descendência.
8 Dan me se cataj Diose̱ se vaa se̱ guun taꞌni̱j Diose̱ man cunuda̱nj nij taꞌníí taꞌnij siꞌno̱ síí cuꞌna̱j Abraham maꞌ. Ma̱a̱n se taꞌa̱j nij soꞌ narii Diose̱, ne̱ ina̱nj cheꞌé nij síí narii Diose̱ caꞌmii Diose̱, ga̱a cataꞌ tuꞌva Diose̱ se vaa ya̱ canoco̱ꞌ nij soꞌ man soꞌ a.
8 Isto é, estes filhos de Deus não são propriamente os da carne, mas devem ser considerados como descendência os filhos da promessa.
9 Dan me se ga̱a ataa caꞌnga̱a̱ síí cuꞌna̱j Isaac síí narii Diose̱ man, ne̱ caꞌmii Diose̱ cheꞌé soꞌ, cataj Diose̱ se vaa nasi̱j ꞌo̱ yoꞌ, ga̱a ne̱ caꞌna̱ꞌ uún Diose̱ rihaan Abraham, ne̱ ya̱ ga̱a̱ ꞌo̱ taꞌnij sno̱ꞌo chana̱ cuꞌna̱j Sara a. Ne̱ sno̱ꞌo cunii yoꞌ roꞌ, me Isaac a. Da̱nj cataj Diose̱ rihaan Abraham a.
9 Porque a palavra da promessa é esta: Por esse tempo, virei, e Sara terá um filho.
10 Ne̱ vaa chana̱ cuꞌna̱j Rebeca uún, ne̱ cotoj noꞌ ga̱ o̱rúnꞌ nica̱ noꞌ síí cuꞌna̱j Isaac, ne̱ nariꞌ noꞌ nda̱a neꞌej cuaté nu̱u̱ rque noꞌ a.
10 E não ela somente, mas também Rebeca, ao conceber de um só, Isaque, nosso pai.
11 — ausente —
11 E ainda não eram os gêmeos nascidos, nem tinham praticado o bem ou o mal (para que o propósito de Deus, quanto à eleição, prevalecesse, não por obras, mas por aquele que chama),
12 — ausente —
12 já fora dito a ela: O mais velho será servo do mais moço.
13 Dan me se taj danj Diose̱ se vaa cunuu ꞌe̱e̱ rá Diose̱ neꞌen Diose̱ man nij tuvi̱ꞌ síí cuꞌna̱j Jacob síí noco̱ꞌ xco̱, tza̱j ne̱ quiriꞌ nij tuvi̱ꞌ síí cuꞌna̱j Esaú rihaan Diose̱, taj danj Diose̱ ado̱nj.
13 Como está escrito: Amei Jacó, porém me aborreci de Esaú.
14 Dan me se nij quiꞌyaj Diose̱ rihaan síí cuꞌna̱j Esaú, rá soj naꞌ. Taj a̱ doj maꞌ.
14 Que diremos, pois? Há injustiça da parte de Deus? De modo nenhum!
15 ꞌO̱ se ga̱a naá caꞌmii Diose̱ rihaan síí cuꞌna̱j Moisés, cataj Diose̱ a:
15 Pois ele diz a Moisés: Terei misericórdia de quem me aprouver ter misericórdia e compadecer-me-ei de quem me aprouver ter compaixão.
16 Dan me se caꞌve̱e se daj a̱ me rá yuvii̱, caꞌve̱e se daj a̱ quiꞌya̱j yuvii̱, tza̱j ne̱ se̱ caꞌvee quiꞌya̱j nij yuvii̱ se vaa me rá maꞌa̱n nij yuvii̱ maꞌ. O̱rúnꞌ Diose̱ me síí cata̱j me síí cunu̱u ꞌe̱e̱ rá soꞌ man ado̱nj.
16 Assim, pois, não depende de quem quer ou de quem corre, mas de usar Deus a sua misericórdia.
17 Ne̱ rihaan danj Diose̱ nó nana̱ caꞌmii Diose̱ rihaan síí cuꞌna̱j Faraón ga̱a cataj Diose̱:
17 Porque a Escritura diz a Faraó: Para isto mesmo te levantei, para mostrar em ti o meu poder e para que o meu nome seja anunciado por toda a terra.
18 Dan me se neꞌen níꞌ se vaa sese me rá Diose̱ cunu̱u ꞌe̱e̱ rá Diose̱ man ꞌo̱ soꞌ, ne̱ cunu̱u ꞌe̱e̱ rá Diose̱ man soꞌ, ne̱ sese me rá Diose̱ gu̱un nichra̱j rá ꞌo̱ soꞌ, ne̱ gu̱un nichra̱j rá soꞌ, quiꞌya̱j uún Diose̱ a.
18 Logo, tem ele misericórdia de quem quer e também endurece a quem lhe apraz.
19 Vaa yuvii̱ cata̱j: “Cheꞌé dan, me cheꞌé utaꞌ Diose̱ cacunꞌ xráá yuvii̱ ga̱. ꞌO̱ se ina̱nj se me rá Diose̱ quiꞌya̱j níꞌ ꞌyaj níꞌ á”. Da̱nj cata̱j taꞌa̱j yuvii̱ a.
19 Tu, porém, me dirás: De que se queixa ele ainda? Pois quem jamais resistiu à sua vontade?
20 Tza̱j ne̱ ne nó xcúún níꞌ cata̱j níꞌ se vaa ne nó xcúún Diose̱ quiꞌya̱j soꞌ nda̱a vaa ꞌyaj soꞌ maꞌ. ꞌO̱ se Diose̱ me síí quiꞌyaj man níꞌ, ne̱ ne nó xcúún níꞌ cachi̱nj naꞌa̱nj níꞌ man Diose̱ me cheꞌé cavii nij taꞌa̱j níꞌ maꞌ.
20 Quem és tu, ó homem, para discutires com Deus?! Porventura, pode o objeto perguntar a quem o fez: Por que me fizeste assim?
21 Dan me se síí ꞌyaj xruj me se do̱j yoꞌóó niquii ga̱a̱ rihaan soꞌ, ga̱a ne̱ caꞌve̱e quiꞌya̱j soꞌ xruj a. Do̱j yoꞌóó niquii ni̱caj soꞌ quiꞌya̱j soꞌ xruj veꞌé ndoꞌo vaa, ga̱a ne̱ doj yoꞌóó niquii ni̱caj soꞌ quiꞌya̱j soꞌ xruj nij doj a. Caꞌve̱e quiꞌya̱j soꞌ da̱j me rá maꞌa̱n soꞌ á.
21 Ou não tem o oleiro direito sobre a massa, para do mesmo barro fazer um vaso para honra e outro, para desonra?
22 Ne̱ ase vaa ꞌyaj síí ꞌyaj xruj roꞌ, da̱nj vaa ꞌyaj Diose̱, ne̱ dan me se quiriꞌ ndoꞌo taꞌa̱j yuvii̱ quiꞌyaj Diose̱, ne̱ vaa güii caꞌa̱nj nij soꞌ rihaan yaꞌan a. Uun yuva̱a̱ Diose̱ man nij soꞌ cheꞌé cacunꞌ ꞌyaj nij soꞌ, ne̱ me rá Diose̱ caxri̱i̱ yuva̱a̱ Diose̱ man nij soꞌ, ne̱ me rá Diose̱ ti̱haa̱n Diose̱ se vaa nucua̱j ndoꞌo Diose̱, tza̱j ne̱ aráj xꞌnaa uxrá Diose̱ niꞌya̱j Diose̱ man nij yuvii̱,
22 Que diremos, pois, se Deus, querendo mostrar a sua ira e dar a conhecer o seu poder, suportou com muita longanimidade os vasos de ira, preparados para a perdição,
23 cheꞌé rej guun rá Diose̱ ti̱haa̱n Diose̱ rihaan nij yuvii̱ nu̱ꞌ nda̱a vaa quiꞌya̱j soꞌ cheꞌé yoꞌó nij yuvii̱, ne̱ yoꞌó nij soꞌ me se a̱j guun rá Diose̱ se vaa gu̱un chij nij soꞌ ga̱ soꞌ, ne̱ cheꞌé dan cunu̱u ꞌe̱e̱ rá soꞌ man nij soꞌ, ga̱a ne̱ xca̱j cunuda̱nj nij yuvii̱ cuentá se vaa síí uun chij sa̱ꞌ ndoꞌo me Diose̱ ei.
23 a fim de que também desse a conhecer as riquezas da sua glória em vasos de misericórdia, que para glória preparou de antemão,
24 Maꞌa̱n níꞌ me nij yuvii̱ gu̱un chij ga̱ Diose̱, ne̱ dan me se taꞌa̱j níꞌ me yuvii̱ israelitá, ne̱ yoꞌó taꞌa̱j níꞌ me yuvii̱ yaníj, tza̱j ne̱ canacúún Diose̱ man ꞌo̱ ꞌo̱ níꞌ gu̱un chij níꞌ ga̱ soꞌ ado̱nj.
24 os quais somos nós, a quem também chamou, não só dentre os judeus, mas também dentre os gentios?
25 Ase vaa nana̱ aꞌmij nihánj roꞌ, da̱nj vaa nana̱ caꞌmii Diose̱ ga̱a naá nana̱ cachrón síí cuꞌna̱j Oseas rihaan yanj a. Dan me se cataj Diose̱ a:
25 Assim como também diz em Oseias: Chamarei povo meu ao que não era meu povo; e amada, à que não era amada;
26 Dan me se ma̱a̱n rej nicu̱nꞌ ꞌu̱nj ga̱a cataj ꞌu̱nj se vaa nuveé tu̱víꞌ ꞌu̱nj me nij yuvii̱ roꞌ, ma̱a̱n dan ca̱nicúnꞌ ꞌu̱nj cata̱j ꞌu̱nj se vaa taꞌni̱j ma̱ꞌanj me nij soꞌ a. ꞌO̱ se Diose̱ vaa iꞌna̱ꞌ mej ado̱nj. ―Da̱nj caꞌmii Diose̱ ga̱a naá a.
26 e no lugar em que se lhes disse: Vós não sois meu povo, ali mesmo serão chamados filhos do Deus vivo.
27 Ne̱ nucua̱j caꞌmii síí cuꞌna̱j Isaías ga̱a naá cheꞌé nij yuvii̱ israelitá a. Cataj soꞌ:
27 Mas, relativamente a Israel, dele clama Isaías: Ainda que o número dos filhos de Israel seja como a areia do mar, o remanescente é que será salvo.
28 Orá leꞌe̱j nii quiꞌya̱j suun Diose̱ nu̱ꞌ suun vaa rihaan soꞌ caꞌne̱ꞌ soꞌ cacunꞌ cheꞌé nu̱ꞌ yuvii̱ ma̱n rihaan chumii̱ ado̱nj. ―Da̱nj caꞌmii síí cuꞌna̱j Isaías a.
28 Porque o Senhor cumprirá a sua palavra sobre a terra, cabalmente e em breve;
29 Veé dan caꞌmii uún síí cuꞌna̱j Isaías cheꞌé nij yuvii̱ israelitá, ne̱ cataj uún soꞌ― Guun nucua̱j ndoꞌo Diose̱ guun chij Diose̱ á. Ne̱ níꞌ me se aviꞌ níꞌ cheꞌé cacunꞌ tumé níꞌ, tza̱j ne̱ ti̱nanii Diose̱ man do̱j tuviꞌ níꞌ si̱j israelitá rihaan sayuun a. Sese taj tuviꞌ níꞌ quinani̱i̱ rihaan sayuun, ne̱ cavi̱ꞌ cunuda̱nj nij yuvii̱ ma̱n chiháán níꞌ, ne̱ quinavi̱j chiháán níꞌ, ne̱ ase vaa navij chumanꞌ Sodoma do̱ꞌ, ase vaa navij chumanꞌ Gomorra do̱ꞌ, da̱nj ga̱a̱ quinavi̱j chiháán níꞌ na̱nj ado̱nj. ―Veé da̱nj caꞌmii síí cuꞌna̱j Isaías cheꞌé nij yuvii̱ israelitá ga̱a naá a.
29 como Isaías já disse: Se o Senhor dos Exércitos não nos tivesse deixado descendência, ter-nos-íamos tornado como Sodoma e semelhantes a Gomorra.
30 Xca̱j níꞌ cuentá da̱j quiꞌyaj nij yuvii̱ israelitá do̱ꞌ, da̱j quiꞌyaj nij yuvii̱ yaníj do̱ꞌ, rihaan Diose̱ á. Dan me se nuveé yuvi̱i̱ israelitá me nij yuvii̱ yaníj, ne̱ ne gu̱un rá nij soꞌ quiꞌya̱j suun nij soꞌ yan cunu̱u sa̱ꞌ maꞌa̱n nij soꞌ rihaan Diose̱, tza̱j ne̱ taꞌa̱j nij soꞌ me síí amán rá niꞌya̱j man Diose̱, ne̱ cheꞌé dan ꞌo̱ cunuu sa̱ꞌ nij soꞌ rihaan Diose̱ ei.
30 Que diremos, pois? Que os gentios, que não buscavam a justificação, vieram a alcançá-la, todavia, a que decorre da fé;
31 Ino̱ quiꞌyaj queꞌe̱e̱ nij yuvii̱ israelitá a. Dan me se quiꞌyaj suun uxrá nij soꞌ nanoꞌ nij soꞌ chrej cunu̱u sa̱ꞌ maꞌa̱n nij soꞌ rihaan Diose̱, tza̱j ne̱ ne nari̱ꞌ nij soꞌ chrej sa̱ꞌ maꞌ.
31 e Israel, que buscava a lei de justiça, não chegou a atingir essa lei.
32 Dan me se ne nari̱ꞌ nij soꞌ, cheꞌé se ne cuchuma̱n rá nij soꞌ ni̱ꞌyaj nij soꞌ man Jesucristó maꞌ. Ne gu̱un ya̱ rá nij soꞌ se vaa ra̱cuíj Diose̱ man nij soꞌ cunu̱u sa̱ꞌ nij soꞌ rihaan Diose̱ maꞌ. Ma̱a̱n se cunu̱u sa̱ꞌ maꞌa̱n nij soꞌ, rá nij soꞌ, ne̱ quiꞌya̱j suun uxrá nij soꞌ cheꞌé rej caꞌve̱e cunu̱u sa̱ꞌ maꞌa̱n nij soꞌ, rá nij soꞌ a. Ne caꞌve̱j rá nij soꞌ cuchuma̱n rá nij soꞌ ni̱ꞌyaj nij soꞌ man Jesucristó, ne̱ dan me se ase vaa ꞌo̱ yuvej aráán chrej roꞌ, da̱nj vaa Jesucristó rihaan nij soꞌ, ne̱ ase vaa uun naꞌa̱j yuvii̱ naxruꞌ rihaan yuvej roꞌ, da̱nj vaa guun naꞌa̱j nij yuvii̱ israelitá cheꞌé se ne caꞌve̱j rá nij soꞌ cuchuma̱n rá nij soꞌ ni̱ꞌyaj nij soꞌ man Jesucristó ado̱nj.
32 Por quê? Porque não decorreu da fé, e sim como que das obras. Tropeçaram na pedra de tropeço,
33 ꞌO̱ cuya̱a̱n vaa nana̱ aꞌmij ga̱ nana̱ aꞌmii danj Diose̱ cheꞌé Jesucristó, ne̱ dan me se ga̱a naá cataj Diose̱ a:
33 como está escrito: Eis que ponho em Sião uma pedra de tropeço e rocha de escândalo, e aquele que nela crê não será confundido.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Romanos 9, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.