Romanos 1

Se-nānā Diosē nanā sāʼ me rá catūū nimán níʼ a (TRCNT) vs NVT

Sair da comparação
NVT Nova Versão Transformadora
1 ꞌU̱nj me síí cuꞌna̱j Pablo, ne̱ ꞌyaj sunj rihaan Jesucristó a. Dan me se canacúún Jesucristó mán ꞌu̱nj guún ꞌu̱nj apóstol cheꞌé rej nata̱ꞌ ꞌu̱nj se‑na̱na̱ Diose̱ nana̱ sa̱ꞌ rihaan yuvii̱,
1 Eu, Paulo, escravo de Cristo Jesus, chamado para ser apóstolo e enviado para anunciar as boas-novas de Deus, escrevo esta carta.
2 ne̱ dan me se ga̱a naá cataj Diose̱ rihaan nij síí nataꞌ se‑na̱na̱ Diose̱ ga̱a naá, ne̱ vaa güii ti̱nanii ya̱ Diose̱ man yuvii̱ rihaan sayuun, ne̱ cuno nij síí nataꞌ se‑na̱na̱ Diose̱, ne̱ cachrón nij soꞌ nana̱ caꞌmii Diose̱ rihaan yanj cuꞌna̱j danj Diose̱ na̱nj ado̱nj.
2 Deus prometeu as boas-novas muito tempo atrás nas Escrituras Sagradas, por meio de seus profetas.
3 — ausente —
3 Elas se referem a seu Filho, que, como homem, nasceu da linhagem do rei Davi,
4 — ausente —
4 e, quando o poder do Espírito Santo o ressuscitou dos mortos, foi demonstrado que ele era o Filho de Deus. Ele é Jesus Cristo, nosso Senhor.
5 Ina̱nj cheꞌé Jesucristó me quiꞌyaj Diose̱ se lu̱j cheꞌej se vaa cuneꞌ Diose̱ manj caꞌa̱nj ꞌu̱nj rihaan nij yuvii̱ yaníj a. Dan me se ne caꞌa̱nj ꞌu̱nj rihaan nij yuvii̱ israelitá maꞌ. Tza̱j ne̱ caꞌanj ꞌu̱nj rihaan nij yuvii̱ yaníj, ne̱ dan me se me rá Diose̱ cata̱j xnaꞌanj ꞌu̱nj se‑na̱na̱ Diose̱ rihaan nij yuvii̱ yaníj yoꞌ, cheꞌé rej cuchuma̱n rá nij soꞌ nana̱ sa̱ꞌ yoꞌ, ga̱a ne̱ cuno̱ nij soꞌ rihaan Diose̱ ado̱nj.
5 Por meio dele recebemos a graça e a autoridade, como apóstolos, de chamar os gentios em toda parte a crer nele e lhe obedecer, em honra de seu nome.
6 Ne̱ yuvii̱ yaníj me taꞌa̱j nij soj uún, ne̱ canacúún Jesucristó man maꞌa̱n soj si̱j yaníj canoco̱ꞌ soj man soꞌ ado̱nj.
6 E vocês estão entre esses gentios chamados para pertencer a Jesus Cristo.
7 Dan me se ꞌyáá ꞌu̱nj yanj nihánj caꞌne̱j ꞌu̱nj rihaan nij soj si̱j ya̱nj chumanꞌ Romá si̱j ꞌe̱e̱ ndoꞌo rá Diose̱ man, ne̱ dan me se canacúún Diose̱ man soj gu̱un soj síí ga̱a̱ sa̱ꞌ nimán, ne̱ me raj quiꞌya̱j Rej níꞌ Diose̱ quiꞌya̱j Jesucristó si̱j ꞌni̱j raꞌa man níꞌ quiꞌya̱j se lu̱j cheꞌé soj, ne̱ me raj ga̱a̱ xe̱j nimán soj, quiꞌya̱j uún ro̱j soꞌ ado̱nj.
7 Escrevo a todos vocês que estão em Roma, amados por Deus e chamados para ser seu povo santo. Que Deus, nosso Pai, e o Senhor Jesus Cristo lhes deem graça e paz.
8 Cuno yuvii̱ ma̱n nu̱ꞌ cachra̱ꞌ rihaan chumii̱ se vaa amán rá nij soj niꞌya̱j soj Diose̱, ne̱ cheꞌé dan me nagóꞌ ꞌu̱nj graciá rihaan Diose̱, ne̱ racuíj Jesucristó mán ꞌu̱nj nago̱ꞌ ꞌu̱nj graciá rihaan Diose̱ cheꞌé cunuda̱nj soj ei.
8 Antes de tudo, quero dizer que, por meio de Jesus Cristo, agradeço a meu Deus por todos vocês, pois sua fé nele é comentada em todo o mundo.
9 Dan me se ꞌyaj suun ꞌu̱nj rihaan Diose̱, ne̱ natáꞌ ꞌu̱nj nana̱ sa̱ꞌ se‑na̱na̱ taꞌníí Diose̱ síí cuꞌna̱j Jesucristó, ne̱ cheꞌé dan neꞌen Diose̱ se vaa ya̱ ya̱ niga̱nj achíín ni̱ꞌyáj rihaan Diose̱ cheꞌé soj ei.
9 O Deus a quem sirvo em meu espírito, anunciando as boas-novas a respeito de seu Filho, sabe como nunca deixo de me lembrar de vocês
10 Ne̱ ga̱a achíín ni̱ꞌyáj rihaan Diose̱, ne̱ achíín ni̱ꞌyáj cheꞌé soj, ne̱ dan me se achíín ni̱ꞌyáj rihaan Diose̱ se vaa caꞌve̱j soꞌ cuchi̱j chiháán soj vaa güii,
10 em minhas orações, sempre pedindo, se for da vontade de Deus, uma oportunidade de ir vê-los.
11 ne̱ me raj que̱neꞌenj man soj, ne̱ me raj narque̱j chrej nucua̱j man soj, cheꞌé rej quinari̱ꞌ nucuaj nimán soj a.
11 Desejo muito visitá-los, a fim de compartilhar com vocês alguma dádiva espiritual que os ajude a se fortalecerem.
12 Dan me se nucua̱j ndoꞌo rá cunuda̱nj níꞌ man tuviꞌ níꞌ, ne̱ cheꞌé dan me asa̱ꞌ nariꞌ tuviꞌ níꞌ, ne̱ narque̱ níꞌ chrej nucua̱j man tuviꞌ níꞌ á.
12 Quando nos encontrarmos, quero encorajá-los na fé, e também quero ser encorajado por sua fé.
13 Ne̱ me raj queneꞌe̱n soj se vaa guun queꞌe̱e̱ güii cachronj cuchi̱j chiháán soj, tinu̱j, nocoj. Tza̱j ne̱ ne caꞌve̱e cuchi̱j, cheꞌé se vaa ndoꞌo suun rihanj, tza̱j ne̱ ase vaa natáꞌ ꞌu̱nj rihaan yoꞌó nij yuvii̱ yaníj roꞌ, da̱nj ga̱a̱ gue̱e̱ nata̱ꞌ ꞌu̱nj rihaan soj a. Nda̱a síj, ga̱a ne̱ cunu̱u ri̱i̱ doj tuviꞌ níꞌ, quiꞌya̱j níꞌ ado̱nj.
13 Quero que saibam, irmãos, que muitas vezes planejei visitá-los, mas até agora fui impedido. Meu desejo é trabalhar entre vocês e ver frutos espirituais como tenho visto entre outros gentios,
14 Dan me se cheꞌé se no̱ xcúún ꞌu̱nj nata̱ꞌ ꞌu̱nj rihaan cunuda̱nj nij yuvii̱ yaníj roꞌ, cheꞌé dan nata̱ꞌ ꞌu̱nj rihaan soj, ne̱ dan me se rihaan nij síí ma̱n chumanꞌ noco̱o do̱ꞌ, rihaan nij síí ya̱nj quij do̱ꞌ, rihaan nij síí avii raa̱ do̱ꞌ, rihaan nij síí ne nica̱j cuentá do̱ꞌ, rihaan cunuda̱nj nij soꞌ natáꞌ ꞌu̱nj a.
14 pois sinto grande obrigação tanto para com os gregos como os bárbaros, tanto para com os instruídos como os não instruídos.
15 Cheꞌé dan niha̱ꞌ ndoꞌo raj cuchi̱j chumanꞌ Romá caꞌmi̱i̱ natáj ꞌu̱nj se‑na̱na̱ Diose̱ nana̱ sa̱ꞌ rihaan soj uún ado̱nj.
15 Por isso, aguardo com expectativa para visitá-los, a fim de anunciar as boas-novas também a vocês, em Roma.
16 Taj a̱ doj chrej naꞌa̱j nó rihanj caꞌmi̱j se‑na̱na̱ Diose̱ nana̱ sa̱ꞌ maꞌ. ꞌO̱ se nana̱ nucua̱j uxrá me se‑na̱na̱ Diose̱, ne̱ dan me se caꞌmii Diose̱ se‑na̱na̱ Diose̱ cuno̱ yuvii̱, ne̱ cuchuma̱n rá nij yuvii̱ cuno̱ nij yuvii̱ nana̱, ne̱ ti̱nanii Diose̱ man nij yuvii̱ rihaan sayuun, ne̱ dan me se asino ya̱a̱n me rá Diose̱ ti̱nanii Diose̱ man nij yuvii̱ israelitá rihaan sayuun, ne̱ me rá uún Diose̱ ti̱nanii Diose̱ man nij yuvii̱ yaníj rihaan sayuun uún ado̱nj.
16 Pois não me envergonho das boas-novas a respeito de Cristo, que são o poder de Deus em ação para salvar todos os que creem, primeiro os judeus, e também os gentios.
17 Dan me se cataj se‑na̱na̱ Diose̱ rihaan níꞌ se vaa caꞌve̱e cunu̱u sa̱ꞌ nimán níꞌ rihaan Diose̱, quiꞌya̱j Diose̱, ga̱a ne̱ amán rá níꞌ niꞌya̱j níꞌ Diose̱, ne̱ cheꞌé dan cunuu sa̱ꞌ nimán níꞌ rihaan Diose̱ a. Nda̱a síj, ga̱a ne̱ cuchuma̱n doj rá níꞌ ni̱ꞌyaj níꞌ man Diose̱ a. Veé ꞌo̱ cuya̱a̱n vaa nana̱ nihánj ga̱ nana̱ no̱ rihaan danj Diose̱, taj yoꞌ se vaa: “Ma̱a̱n cheꞌé se amán rá níꞌ niꞌya̱j níꞌ man Diose̱, cheꞌé dan cunuu sa̱ꞌ nimán níꞌ, ne̱ ga̱a̱ iꞌna̱ꞌ níꞌ rihaan Diose̱ nu̱ꞌ cavii nu̱ꞌ caꞌanj ado̱nj”, taj danj Diose̱ a.
17 As boas-novas revelam como Deus nos declara justos diante dele, o que, do começo ao fim, é algo que se dá pela fé. Como dizem as Escrituras: “O justo viverá pela fé”.
18 — ausente —
18 Assim, Deus mostra do céu sua ira contra todos que são pecadores e perversos, que por sua maldade impedem que a verdade seja conhecida.
19 — ausente —
19 Sabem a verdade a respeito de Deus, pois ele a tornou evidente.
20 Dan me se ga̱a quiꞌyaj Diose̱ chumii̱, ne̱ curuviꞌ nu̱ꞌ rasu̱u̱n quiꞌyaj Diose̱ niꞌya̱j yuvii̱, ne̱ nuviꞌ maꞌa̱n Diose̱ niꞌya̱j yuvii̱, tza̱j ne̱ neꞌen yuvii̱ nij rasu̱u̱n quiꞌyaj Diose̱, ne̱ xca̱j nij yuvii̱ cuentá se vaa síí uun chij ndoꞌo me Diose̱, ne̱ dan me se xca̱j nij yuvii̱ cuentá se vaa ya̱ o̱rúnꞌ soꞌ me Diose̱, ne̱ xca̱j nij yuvii̱ cuentá se vaa ga̱a̱ nucua̱j ndoꞌo Diose̱ nu̱ꞌ cavii nu̱ꞌ caꞌanj, rá Diose̱ a. Cheꞌé dan sese cata̱j nij yuvii̱ se vaa ne neꞌen nij yuvii̱ da̱j vaa Diose̱, ne̱ síí ne̱ me nij yuvii̱ na̱nj ado̱nj. ꞌO̱ se a̱j queneꞌen nij yuvii̱ nu̱ꞌ rasu̱u̱n quiꞌyaj Diose̱ ado̱nj.
20 Por meio de tudo que ele fez desde a criação do mundo, podem perceber claramente seus atributos invisíveis: seu poder eterno e sua natureza divina. Portanto, não têm desculpa alguma.
21 Dan me se a̱j queneꞌen nij yuvii̱ da̱j vaa Diose̱, tza̱j ne̱ ne cata̱j nij yuvii̱ se vaa sa̱ꞌ vaa Diose̱ maꞌ. Ne nago̱ꞌ nij yuvii̱ graciá rihaan Diose̱ maꞌ. Me rá nij yuvii̱ cavi̱i̱ raa̱ maꞌa̱n nij soꞌ da̱j vaa Diose̱, tza̱j ne̱ se̱ guun nucua̱j nij soꞌ quiꞌya̱j nij soꞌ da̱nj maꞌ. Cheꞌé dan ina̱nj raa̱ maꞌa̱n nij soꞌ vaj nij soꞌ, ne̱ ne caꞌve̱e xca̱j nij soꞌ cuentá a̱ maꞌ.
21 Sim, eles conheciam algo sobre Deus, mas não o adoraram nem lhe agradeceram. Em vez disso, começaram a inventar ideias tolas e, com isso, sua mente ficou obscurecida e confusa.
22 Síí cu̱u raa̱ me nij soꞌ, taj maꞌa̱n nij soꞌ, tza̱j ne̱ caꞌmii ne̱ nij soꞌ, ne̱ tana̱nj nahuun nij soꞌ síí niꞌyo̱n doj a.
22 Dizendo-se sábios, tornaram-se tolos.
23 Diose̱ me síí veꞌé ndoꞌo vaa, ne̱ daj chiha̱a̱ míj ne aviꞌ soꞌ, ne̱ cheꞌé dan no̱ xcúún yuvii̱ canoco̱ꞌ yuvii̱ man soꞌ ado̱nj. Tza̱j ne̱ naꞌvej rá nij yuvii̱ canoco̱ꞌ nij yuvii̱ Diose̱ ya̱ maꞌ. Ma̱a̱n se yuvii̱ do̱ꞌ, xtâj do̱ꞌ, xcuu do̱ꞌ, xcuáá do̱ꞌ, tinangaꞌ nij yuvii̱, ne̱ yoꞌó rasu̱u̱n ꞌanj niꞌya̱ u̱u̱n rihaan yoꞌóó nihánj tinangaꞌ nij soꞌ, ne̱ taj nij soꞌ se vaa yaꞌanj me tinangaꞌ nij soꞌ, taj nij soꞌ na̱nj ado̱nj.
23 Trocaram a grandeza do Deus imortal por imagens de seres humanos mortais, bem como de aves, animais e répteis.
24 Cheꞌé dan caꞌneꞌ rá Diose̱ ga̱ nij soꞌ quiꞌya̱j nij soꞌ me se nij me rá maꞌa̱n nij soꞌ quiꞌya̱j nij soꞌ, ne̱ ina̱nj se nij ndoꞌo quiꞌyaj nij soꞌ na̱nj ado̱nj. Dan me se quiꞌyaj ndoꞌo nij soꞌ cacunꞌ man maꞌa̱n nij soꞌ, ne̱ ina̱nj se nij quiꞌyaj nij soꞌ ga̱ tuviꞌ nij soꞌ,
24 Por isso, Deus os entregou aos desejos pecaminosos de seu coração. Como resultado, praticaram entre si coisas desprezíveis e degradantes com o próprio corpo.
25 ne̱ se‑na̱na̱ Diose̱ nana̱ ya̱ ne caꞌve̱j nij soꞌ cuno̱ nij soꞌ a̱ maꞌ. Ma̱a̱n se nana̱ ne̱ cuno nij soꞌ na̱nj ado̱nj. Ne̱ naꞌvíj nij soꞌ rihaan nij rasu̱u̱n quiꞌyaj Diose̱, tza̱j ne̱ rihaan maꞌa̱n Diose̱ ne naꞌvi̱j nij soꞌ maꞌ. Ne̱ Diose̱ me síí gu̱un chij uxrá rihaan cunuda̱nj rasu̱u̱n nu̱ꞌ cavii nu̱ꞌ caꞌanj ado̱nj. Veé da̱nj ga̱a̱ ya̱ ei.
25 Trocaram a verdade sobre Deus pela mentira. Desse modo, adoraram e serviram coisas que Deus criou, em lugar do Criador, que é digno de louvor eterno! Amém.
26 Cheꞌé dan caꞌneꞌ rá Diose̱ ga̱ nij yuvii̱ quiꞌya̱j maꞌa̱n nij yuvii̱ se nij, ne̱ nij chana̱ me se ne caꞌve̱j rá nij chana̱ coto̱j nij noꞌ ga̱ nica̱ nij noꞌ a̱ maꞌ. ꞌO̱ se naquiꞌyaj nij taꞌa̱j nij chana̱ chii man nij chana̱, ne̱ otoj nij noꞌ ga̱ tuviꞌ cha̱na̱ maꞌa̱n nij noꞌ na̱nj ado̱nj.
26 Por isso, Deus os entregou a desejos vergonhosos. Até as mulheres trocaram sua forma natural de ter relações sexuais por práticas não naturais.
27 Ne̱ adi̱ꞌ se ꞌyaj nij chana̱ ga̱ tuviꞌ cha̱na̱ nij noꞌ roꞌ, da̱nj quiꞌyaj gue̱e̱ nij snóꞌo uún ga̱ tuviꞌ sno̱ꞌo soꞌ uún na̱nj ado̱nj. Dan me se síj cotoj nij snóꞌo ga̱ nica̱ nij soꞌ, ne̱ guun rá nij soꞌ coto̱j nij soꞌ ga̱ tuviꞌ sno̱ꞌo nij soꞌ, ne̱ nij ndoꞌo quiꞌyaj nij snóꞌo, ne̱ quiranꞌ nij soꞌ sayuun cheꞌé se nij quiꞌyaj nij soꞌ ado̱nj.
27 E os homens, em vez de ter relações sexuais normais com mulheres, arderam de desejo uns pelos outros. Homens praticaram atos indecentes com outros homens e, em decorrência desse pecado, sofreram em si mesmos o castigo que mereciam.
28 Ne caꞌve̱j rá nij yuvii̱ queneꞌe̱n nij yuvii̱ da̱j vaa Diose̱ a̱ maꞌ. Cheꞌé dan caꞌneꞌ rá Diose̱ ga̱ nij yuvii̱, ne̱ navij raa̱ nij yuvii̱ snúú na̱nj á. Nda̱a síj, ga̱a ne̱ ina̱nj se nij ꞌyaj nij yuvii̱, ne̱ dan me se ꞌyaj nij soꞌ ina̱nj se naꞌvej rá Diose̱ quiꞌya̱j nij soꞌ na̱nj ado̱nj.
28 Uma vez que consideraram que conhecer a Deus era algo inútil, o próprio Deus os entregou a um inútil modo de pensar, deixando que fizessem coisas que jamais deveriam ser feitas.
29 Quij vaa nimán nij yuvii̱ a. Ina̱nj me rá nij yuvii̱ gu̱un nij yuvii̱ síí ruꞌve̱e̱ doj, ne̱ uun xco̱j ruva̱a̱ rá nij yuvii̱ niꞌya̱j nij soꞌ tuviꞌ nij soꞌ a. Ticaviꞌ nij yuvii̱ tuviꞌ nij yuvii̱, ga̱a ne̱ anica̱j nij yuvii̱ unuꞌ nij soꞌ a. Nanoꞌ ndoꞌo nij yuvii̱ da̱j quiꞌya̱j nij yuvii̱, quiꞌya̱j chiꞌi̱i̱ nij yuvii̱ man tuviꞌ nij yuvii̱ a. Nanó nij soꞌ cuentó ne̱ cheꞌé tuviꞌ nij soꞌ,
29 A vida deles se encheu de toda espécie de perversidade, pecado, ganância, ódio, inveja, homicídio, discórdia, engano, malícia e fofocas.
30 ne̱ nij aꞌmii nij soꞌ cheꞌé tuviꞌ nij soꞌ a. Naꞌvej uxrá rá nij soꞌ neꞌen nij soꞌ Diose̱ a̱ maꞌ. Ina̱nj nana̱ xco̱j ruva̱a̱ aꞌmii nij soꞌ ga̱ tuviꞌ nij soꞌ a. Síí sa̱ꞌ uxrá me nij soꞌ, rá nij soꞌ, ne̱ cheꞌé dan gu̱un chij nij soꞌ, rá nij soꞌ a. Niga̱nj ya̱j aꞌyuj nuchruj ra̱a̱ nij soꞌ da̱j ga̱a̱ quiꞌya̱j nij soꞌ, quiꞌya̱j chiꞌi̱i̱ nij soꞌ man tuviꞌ nij soꞌ a. Ne uno nij soꞌ aꞌmii rej nij soꞌ aꞌmii nii nij soꞌ aꞌmii a̱ maꞌ.
30 Espalham calúnias, odeiam a Deus, são insolentes, orgulhosos e arrogantes. Inventam novas maneiras de pecar e desobedecem a seus pais.
31 Síí niꞌyo̱n me nij soꞌ, ne̱ a̱ ꞌó tuviꞌ nij soꞌ ne nucua̱j rá niꞌya̱j man nij soꞌ a̱ maꞌ. Ne ꞌe̱e̱ rá nij soꞌ tuviꞌ nij soꞌ maꞌ.
31 Não têm entendimento, quebram suas promessas, não mostram afeição nem misericórdia.
32 Neꞌen nij soꞌ se vaa quira̱nꞌ nij soꞌ sayuun, quiꞌya̱j Diose̱, tza̱j ne̱ ne acaj nij soꞌ cuentá niꞌya̱j nij soꞌ nana̱ aꞌmii Diose̱ a̱ maꞌ. Ma̱a̱n se ina̱nj cacunꞌ ꞌyaj nij soꞌ, ne̱ nda̱a niha̱ꞌ rá nij soꞌ niꞌya̱j nij soꞌ man yoꞌó yuvii̱ ꞌyaj cacunꞌ ado̱nj.
32 Sabem que, de acordo com a justiça de Deus, quem pratica essas coisas merece morrer, mas ainda assim continuam a praticá-las. E, o que é pior, incentivam outros a também fazê-lo.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Romanos 1, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.