Mateus 12
Se-nānā Diosē nanā sāʼ me rá catūū nimán níʼ a (TRCNT) vs NVT
1 Dan me se naca̱ caꞌmii Jesucristó nana̱ yoꞌ, ne̱ ꞌo̱ güii naránj rá nij yuvii̱ israelitá me yoꞌ, ne̱ va̱j Jesucristó rque ꞌo̱ naa̱ ꞌnúú trigó a. Va̱j nij síí tucuꞌyón se‑na̱na̱ soꞌ ga̱ soꞌ a. Veé dan va̱j nij soꞌ, ne̱ naꞌaan rque nij soꞌ a. Cheꞌé dan me guun cheꞌe̱ nij soꞌ cuta nij soꞌ do̱j ꞌnúú trigó chá nij soꞌ a.
1 Por aquele tempo, Jesus estava caminhando pelos campos de cereal, num sábado. Seus discípulos, sentindo fome, começaram a colher espigas e comê-las.
2 Tza̱j ne̱ queneꞌen nij síí fariseo se vaa cuta nij soꞌ do̱j ꞌnúú trigó, ne̱ cataj nij soꞌ rihaan Jesucristó a:
2 Alguns fariseus os viram e protestaram: “Veja, seus discípulos desobedecem à lei colhendo cereal no sábado!”.
3 Ga̱a ne̱ cataj Jesucristó rihaan nij soꞌ a:
3 Jesus respondeu: “Vocês não leram nas Escrituras o que fez Davi quando ele e seus companheiros tiveram fome?
4 ga̱a ne̱ catúj nij tuvi̱ꞌ nij soꞌ rá nuvií, ne̱ chá nij soꞌ rachrúún ta̱j rihaan se‑mesa̱ Diose̱ a. Ne̱ ne nó xcúún nij soꞌ cha̱ nij soꞌ rachrúún yoꞌ; ma̱a̱n se o̱rúnꞌ nij xrej nó xcúún cha̱ rachrúún yoꞌ a. Tza̱j ne̱ ma̱a̱n cheꞌé se rque nij soꞌ naꞌaan uxrá, ga̱a ne̱ chá nij soꞌ rachrúún yoꞌ na̱nj ado̱nj. Tza̱j ne̱ ne cata̱j Diose̱ se vaa tumé síí cuꞌna̱j David cacunꞌ maꞌ.
4 Ele entrou na casa de Deus e, com seus companheiros, comeram os pães sagrados que só os sacerdotes tinham permissão de comer.
5 ”Ne̱ ne naya̱a̱ soj me taj se‑tucua̱nj Moisés cheꞌé nij xrej ꞌyaj suun nuvií naꞌ. ꞌO̱ se cheꞌé se‑su̱u̱n nij soꞌ, ꞌyaj nij soꞌ se vaa ne nó xcúún yuvii̱ quiꞌya̱j yuvii̱ güii naránj rá níꞌ si̱j israelitá maꞌ. Tza̱j ne̱ ne tumé nij soꞌ cacunꞌ cheꞌé se vaa ꞌyaj nij soꞌ maꞌ.
5 E vocês não leram na lei de Moisés que os sacerdotes de serviço no templo podem trabalhar no sábado?
6 Ne̱ cuano̱ nihánj me cata̱j xnaꞌanj ꞌu̱nj rihaan soj se vaa vaa síí nicu̱nꞌ rihaan soj cuano̱, ne̱ sa̱ꞌ doj vaa soꞌ rihaan nuvií yoꞌ ado̱nj.
6 Eu lhes digo: há alguém aqui maior que o templo!
7 Ne̱ vaa yoꞌó nana̱ no̱ rihaan danj Diose̱ taj: “Ne uun niha̱ꞌ rá ꞌu̱nj niꞌya̱j ꞌu̱nj síí rqué xcuu rihaan ꞌu̱nj maꞌ. ꞌO̱ se uun niha̱ꞌ rá ꞌu̱nj niꞌya̱j ꞌu̱nj yuvii̱ ꞌe̱e̱ rá man tuviꞌ ado̱nj”. Yoꞌ me se‑na̱na̱ Diose̱ nana̱ no̱ rihaan yanj yoꞌ a. Sese cuno soj me taj nana̱ yoꞌ, ne̱ ne cuta̱ꞌ soj cacunꞌ xráá nij síí nihánj sa̱j maꞌ. Ne̱ ne tumé nij síí nihánj cacunꞌ maꞌ.
7 Vocês não teriam condenado meus discípulos inocentes se soubessem o significado das Escrituras: ‘Quero que demonstrem misericórdia, e não que ofereçam sacrifícios’.
8 ꞌO̱ se síí caꞌnéé Diose̱ ni̱caj yuꞌunj man yuvii̱ mej, ne̱ no̱ xcúnj quiri̱i̱ taꞌngaj da̱j quiꞌya̱j yuvii̱ güii naránj rá yuvii̱ ado̱nj ―taj Jesucristó rihaan nij síí fariseo yoꞌ a.
8 Pois o Filho do Homem é senhor até mesmo do sábado”.
9 Ga̱a ne̱ curiha̱nj Jesucristó rej na̱j naa̱ yoꞌ, ne̱ catúj soꞌ rá veꞌ tucuꞌyón nij síí ma̱n chumanꞌ yoꞌ se‑tucua̱nj Moisés a.
9 Então Jesus foi à sinagoga local,
10 Dan me se yáán ꞌo̱ síí nacoo̱ raꞌa rá veꞌ yoꞌ a. Ne̱ xnáꞌanj nij síí fariseo man Jesucristó sese no̱ xcúún yuvii̱ quiꞌya̱j conoꞌó yuvii̱ man tuviꞌ yuvii̱ güii naránj rá yuvii̱ a. Da̱nj tuꞌva nij soꞌ rihaan Jesucristó, cheꞌé yan me rá nij soꞌ cuta̱ꞌ nij soꞌ cacunꞌ xráá Jesucristó cheꞌé nana̱ caꞌmi̱i̱ Jesucristó ado̱nj.
10 onde viu um homem que tinha uma das mãos deformada. Os fariseus perguntaram a Jesus: “A lei permite curar no sábado?”. Esperavam que ele dissesse “sim”, para que pudessem acusá-lo.
11 Ga̱a ne̱ cataj Jesucristó rihaan nij soꞌ a:
11 Jesus respondeu: “Se um de vocês tivesse uma ovelha e ela caísse num poço no sábado, não trabalharia para tirá-la de lá?
12 Ne̱ sa̱ꞌ uxrá doj vaa yuvii̱ rihaan matzinj yoꞌ ado̱nj. Cheꞌé dan no̱ xcúún yuvii̱ ra̱cuíj yuvii̱ man tuviꞌ yuvii̱ güii naránj rá yuvii̱ á ―taj Jesucristó rihaan nij síí fariseo yoꞌ a.
12 Quanto mais vale uma pessoa que uma ovelha! Sim, a lei permite que se faça o bem no sábado”.
13 Canica̱j Jesucristó cataj Jesucristó rihaan síí nacoo̱ raꞌa yoꞌ:
13 Em seguida, disse ao homem: “Estenda a mão”. Ele a estendeu, e ela foi restaurada e ficou igual à outra.
14 Dan me se curiha̱nj nij síí fariseo rá veꞌ yoꞌ, ne̱ caꞌanj nij soꞌ rej yaníj, ne̱ guun rá taranꞌ nij soꞌ da̱j ga̱a̱ quiꞌya̱j nij soꞌ ne̱ cavi̱ꞌ Jesucristó a.
14 Então os fariseus convocaram uma reunião para tramar um modo de matá-lo.
15 Tza̱j ne̱ queneꞌen Jesucristó da̱j me rá nij síí fariseo quiꞌya̱j nij soꞌ man Jesucristó a. Cheꞌé dan cavii soꞌ rej yoꞌ, ne̱ caꞌanj ndoꞌo yuvii̱ ga̱ soꞌ, ne̱ nahuun cunuda̱nj nij síí ranꞌ va̱j ga̱ nij yuvii̱, quiꞌyaj Jesucristó a.
15 Jesus, sabendo o que planejavam, retirou-se daquela região. Muitos o seguiram, e ele curou todos os enfermos que havia entre eles.
16 Ne̱ caꞌneꞌ soꞌ suun rihaan nij yuvii̱ se vaa se̱ nataꞌ nij yuvii̱ rihaan tuviꞌ yuvii̱ cheꞌé yan vaa ꞌyaj soꞌ a.
16 Contudo, advertiu-lhes que não revelassem quem ele era.
17 Da̱nj caꞌmii Jesucristó, ga̱a ne̱ quisíj ya̱ nu̱ꞌ nana̱ nihánj nana̱ cataj xnaꞌanj Diose̱ rihaan yuvii̱ ga̱a naá a. Dan me se caꞌmii Diose̱ nana̱ nihánj cuno síí cuꞌna̱j Isaías síí nataꞌ se‑na̱na̱ Diose̱ ga̱a naá, ne̱ nataꞌ síí cuꞌna̱j Isaías nana̱ nihánj rihaan yuvii̱ cheꞌé Diose̱ a. Nana̱ caꞌmii maꞌa̱n Diose̱, cataj xnaꞌanj Diose̱ cheꞌé Jesucristó me nana̱ nihánj a:
17 Cumpriu-se, assim, a profecia de Isaías a seu respeito:
18 “Xca̱j soj cuentá se vaa síí nihánj me síí ꞌyaj suun rihanj a. Narii ꞌu̱nj man soꞌ cu̱nuû soꞌ rihanj, ne̱ ꞌe̱e̱ rá ꞌu̱nj man soꞌ, ne̱ aranꞌ raj niꞌya̱j ꞌu̱nj man soꞌ a. Caꞌne̱j ꞌu̱nj Nimanj nimán soꞌ, ne̱ nata̱ꞌ soꞌ rihaan nij síí yaníj se vaa veꞌé caꞌne̱ꞌ ꞌu̱nj cacunꞌ cheꞌé nij soꞌ a.
18 “Vejam meu Servo, aquele que escolhi. Ele é meu Amado; nele tenho grande alegria. Porei sobre ele meu Espírito, e ele proclamará justiça às nações.
19 Se̱ cunuꞌ soꞌ ga̱ yuvii̱ maꞌ. Se̱ caguáj soꞌ rihaan yuvii̱ maꞌ. Se̱ canicunꞌ soꞌ chrej caꞌa̱a̱n caꞌmi̱i̱ natáj soꞌ rihaan yuvii̱ maꞌ.
19 Não lutará nem gritará, nem levantará a voz em público.
20 Ne̱ sese nari̱ꞌ soꞌ man yoꞌo̱ síí quiriꞌ rá síí ne uun nucua̱j noco̱ꞌ chrej sa̱ꞌ, ne̱ se̱ tiriꞌ nu̱ꞌ soꞌ man síí quiriꞌ rá yoꞌ maꞌ. ꞌO̱ se ra̱cuíj soꞌ man soꞌ ado̱nj. Dan me se caꞌve̱e se ase vaa rcoo̱ xtunꞌ do̱ꞌ, caꞌve̱e se ase vaa agaꞌ yaꞌan navij na acaa rque do̱ꞌ, vaa síí quiriꞌ rá yoꞌ, tza̱j ne̱ ra̱cuíj soꞌ man soꞌ, yan cunu̱u sa̱ꞌ soꞌ ado̱nj. Dan me se quiꞌya̱j canaán nana̱ ya̱ caꞌmi̱i̱ síí ꞌyaj suun rihanj ga̱a veꞌé caꞌne̱ꞌ soꞌ cacunꞌ cheꞌé yuvii̱ na̱nj ado̱nj.
20 Não esmagará a cana quebrada, nem apagará a chama que já está fraca. Por fim, ele fará que a justiça seja vitoriosa.
21 Ne̱ ga̱a̱ nucua̱j rá nij síí yaníj man soꞌ se vaa ra̱cuíj soꞌ man nij síí yaníj ado̱nj”, taj Diose̱ ga̱a naá a.
21 E seu nome será a esperança de todo o mundo”.
22 Guun naá do̱j, ga̱a ne̱ caꞌnaꞌ yuvii̱ rihaan Jesucristó, ne̱ nica̱j nij yuvii̱ man ꞌo̱ síí yaꞌmi̱i aráán rihaan nu̱u̱ nana̱ chre̱e nimán a. Xa̱ꞌ síí nu̱u̱ nana̱ chre̱e nimán, tza̱j ne̱ caráán rihaan soꞌ, ne̱ yaꞌmi̱i soꞌ a. Ne̱ nahuun nu̱ꞌ soꞌ, quiꞌyaj Jesucristó, ne̱ naxraꞌ rihaan soꞌ, ne̱ caꞌmii soꞌ ado̱nj.
22 Então levaram até Jesus um homem cego e mudo que estava possuído por um demônio. Jesus o curou, e ele passou a falar e ver.
23 Dan me se queneꞌen nij yuvii̱ se vaa nahuun sa̱ꞌ soꞌ quiꞌyaj Jesucristó, ne̱ guun niha̱ꞌ rá nij yuvii̱, ne̱ cataj nij yuvii̱:
23 Admirada, a multidão perguntou: “Será que este homem é o Filho de Davi?”.
24 Tza̱j ne̱ cuno nij síí fariseo da̱j caꞌmii nij yuvii̱ cheꞌé Jesucristó, ne̱ cataj nij soꞌ:
24 No entanto, quando os fariseus souberam do milagre, disseram: “Ele só expulsa demônios porque seu poder vem de Belzebu, o príncipe dos demônios”.
25 Dan me se queneꞌen Jesucristó da̱j vaa nimán nij síí fariseo yoꞌ, ga̱a ne̱ caꞌmii soꞌ rihaan nij síí fariseo a:
25 Jesus conhecia os pensamentos deles e respondeu: “Todo reino dividido internamente está condenado à ruína. Uma cidade ou família dividida contra si mesma se desintegrará.
26 Cheꞌé dan me sese racuíj síí chre̱e síí cuꞌna̱j Satanás manj rii ꞌu̱nj tuviꞌ soꞌ nana̱ chre̱e nimán nij yuvii̱, ga̱a ne̱ asa̱ꞌ caꞌve̱e gu̱un chij ndoꞌo soꞌ rihaan nij yuvii̱ ma̱n rihaan chumii̱ nihánj, rá soj ga̱.
26 Se Satanás expulsa Satanás, está dividido e luta contra si mesmo. Seu reino não sobreviverá.
27 Dan me se sese rii ꞌu̱nj nana̱ chre̱e nimán nij yuvii̱, ꞌyaj síí chre̱e cuꞌna̱j Beelzebú, cheꞌé se aꞌmii ꞌu̱nj ga̱ soꞌ, rá soj a. Tza̱j ne̱ nij síí tucuꞌyón se‑na̱na̱ soj me se veé da̱nj rii uún nij soꞌ nij nana̱ chre̱e nimán yuvii̱ uún á. Ne̱ asa̱ꞌ aꞌvee ꞌyaj nij soꞌ da̱nj, rá soj ga̱. Ne̱ vaa nij soꞌ vaa, veé da̱nj aꞌmii nij soꞌ ga̱ síí chre̱e, rá soj ga̱a̱ naꞌ. Cheꞌé nana̱ caꞌmii soj me se maꞌa̱n nij síí tucuꞌyón se‑na̱na̱ soj cuta̱ꞌ cacunꞌ xráá soj se vaa caꞌmii ne̱ soj ado̱nj.
27 Se eu expulso demônios pelo poder de Belzebu, o que dizer de seus discípulos? Eles também expulsam demônios, de modo que condenarão vocês pelo que acabaram de dizer.
28 Tza̱j ne̱ ꞌu̱nj me se ya̱ Nimán Diose̱ me síí racuíj manj rii ꞌu̱nj nana̱ chre̱e nimán yuvii̱ ado̱nj. Cheꞌé dan xca̱j soj cuentá se vaa a̱j guun cheꞌe̱ Diose̱ uun chij Diose̱ rihaan chumii̱ nihánj ado̱nj.
28 Mas, se expulso demônios pelo Espírito de Deus, então o reino de Deus já chegou até vocês.
29 ”Ne̱ sese me rá yoꞌo̱ soꞌ catu̱u̱ soꞌ rá veꞌ tucuá síí ruꞌvee quiꞌya̱j itu̱u̱ soꞌ siꞌyaj síí ruꞌvee yoꞌ, ne̱ asino nu̱míj soꞌ man síí ruꞌvee yoꞌ, ga̱a ne̱ ca̱nica̱j soꞌ catzi̱j soꞌ tucuá síí ruꞌvee yoꞌ ei. Ne̱ ase vaa ꞌyaj síí atúj tucuá síí ruꞌvee roꞌ, da̱nj ꞌyáj man síí chre̱e yoꞌ chugua̱nj. Dan me se numíj ꞌu̱nj man soꞌ, ne̱ cuano̱ nihánj aꞌnéj ꞌu̱nj man nu̱ꞌ nij síí ꞌni̱j raꞌa soꞌ ado̱nj.
29 Afinal, quem tem poder para entrar na casa de um homem forte e saquear seus bens? Somente alguém ainda mais forte, alguém capaz de amarrá-lo e saquear sua casa.
30 ”Na̱j guun síí naꞌvej rá quiꞌya̱j suun ga̱ ꞌu̱nj roꞌ, síí ta̱j riꞌyunj manj me soꞌ a. Ne̱ na̱j guun síí ne racuíj manj naquiꞌya̱j chre̱ꞌ ꞌu̱nj man yuvii̱ canoco̱ꞌ man Diose̱ roꞌ, soꞌ me síí tichaꞌnuu̱ man nij yuvii̱, ne̱ aráán soꞌ rihaan nij yuvii̱ se̱ canocoꞌ nij yuvii̱ man Diose̱ ei.
30 “Quem não está comigo opõe-se a mim, e quem não trabalha comigo na verdade trabalha contra mim.
31 Cheꞌé dan cata̱j xnaꞌanj ꞌu̱nj rihaan soj se vaa nu̱ꞌ cacunꞌ tu̱mé yuvii̱ do̱ꞌ, nu̱ꞌ nana̱ chiꞌi̱i̱ caꞌmi̱i̱ yuvii̱ do̱ꞌ, caꞌve̱e tinavi̱j Diose̱ cacunꞌ yoꞌ cheꞌé nij yuvii̱ a. Tza̱j ne̱ sese nachri̱ꞌ yoꞌo̱ soꞌ ni̱ꞌyaj soꞌ man Nimán Diose̱, ne̱ daj chiha̱a̱ míj se̱ quinavij cacunꞌ yoꞌ xráá soꞌ a̱ maꞌ.
31 “Por isso eu lhes digo: todo pecado e toda blasfêmia serão perdoados, mas a blasfêmia contra o Espírito não será perdoada.
32 Dan me se ꞌu̱nj si̱j caꞌnéé Diose̱ ni̱caj yuꞌunj man yuvii̱ roꞌ, caꞌve̱e se caꞌmi̱i̱ yoꞌo̱ soꞌ nana̱ chiꞌi̱i̱ cheꞌej, tza̱j ne̱ caꞌve̱e navi̱j cacunꞌ yoꞌ xráá soꞌ quiꞌya̱j Diose̱ ei. Tza̱j ne̱ sese caꞌmi̱i̱ chiꞌi̱i̱ yoꞌo̱ soꞌ cheꞌé Nimán Diose̱, ne̱ daj chiha̱a̱ míj se̱ tinavij Diose̱ cacunꞌ yoꞌ xráá soꞌ a̱ maꞌ. Dan me se caꞌve̱e se rihaan chumii̱ nihánj do̱ꞌ, caꞌve̱e se nda̱a cavi̱ꞌ soꞌ do̱ꞌ, tza̱j ne̱ se̱ quinavij cacunꞌ yoꞌ nu̱ꞌ cavii nu̱ꞌ caꞌanj xráá soꞌ a̱ maꞌ.
32 Quem falar contra o Filho do Homem será perdoado, mas quem falar contra o Espírito Santo não será perdoado, nem neste mundo nem no mundo por vir.
33 ”Sese sa̱ꞌ vaa ꞌo̱ chruun ne̱ sa̱ꞌ vaa chruj ma̱n raa̱ chruun yoꞌ a. Sese chiꞌi̱i̱ vaa ꞌo̱ chruun ne̱ chiꞌi̱i̱ vaa chruj ma̱n raa̱ chruun yoꞌ a. Dan me se sese neꞌen yuvii̱ se vaa vaa sa̱ꞌ chruj ma̱n raa̱ chruun, ne̱ neꞌen yuvii̱ se vaa chruun sa̱ꞌ me yoꞌ a. Ne̱ sese neꞌen yuvii̱ se vaa vaa chiꞌi̱i̱ chruj ma̱n raa̱ chruun, ne̱ neꞌen uún yuvii̱ se vaa chruun chiꞌi̱i̱ me yoꞌ ado̱nj.
33 “Uma árvore é identificada por seus frutos. Se a árvore é boa, os frutos serão bons. Se a árvore é ruim, os frutos serão ruins.
34 ꞌO̱ se ase vaa xcuáá yuva̱a̱ vaa soj ei. Chiꞌi̱i̱ vaa nimán soj, ne̱ chiꞌi̱i̱ vaa nana̱ aꞌmii soj ei. ꞌO̱ se ase vaa se ma̱n nimán yuvii̱ roꞌ, da̱nj vaa nana̱ avii tuꞌva yuvii̱ ado̱nj.
34 Raça de víboras! Como poderiam homens maus como vocês dizer o que é bom e correto? Pois a boca fala do que o coração está cheio.
35 Dan me se síí sa̱ꞌ roꞌ, ma̱n ndoꞌo se sa̱ꞌ nimán soꞌ, ne̱ ina̱nj nana̱ sa̱ꞌ aꞌmii soꞌ ado̱nj. Síí chiꞌi̱i̱ roꞌ, ma̱n ndoꞌo se chiꞌi̱i̱ nimán soꞌ, ne̱ ina̱nj nana̱ chiꞌi̱i̱ aꞌmii soꞌ ado̱nj.
35 A pessoa boa tira coisas boas do tesouro de um coração bom, e a pessoa má tira coisas más do tesouro de um coração mau.
36 Ne̱ cuano̱ nihánj me cata̱j xnaꞌanj ꞌu̱nj rihaan soj se vaa nu̱ꞌ nana̱ aꞌmii ne̱ nij yuvii̱ roꞌ, cata̱j xnaꞌanj nij yuvii̱ rihaan Diose̱ me cheꞌé caꞌmii nij yuvii̱ nana̱ vaa da̱nj asa̱ꞌ quisíj güii caꞌne̱ꞌ Diose̱ cacunꞌ cheꞌé cunuda̱nj nij yuvii̱ ma̱n rihaan chumii̱ nihánj ado̱nj.
36 Eu lhes digo: no dia do juízo, vocês prestarão contas de toda palavra inútil que falarem.
37 ꞌO̱ se sese sa̱ꞌ vaa nana̱ caꞌmii so̱ꞌ, ne̱ cata̱j Diose̱ se vaa ne tumé so̱ꞌ cacunꞌ maꞌ. Ne̱ sese chiꞌi̱i̱ vaa nana̱ caꞌmii so̱ꞌ, ne̱ cuta̱ꞌ Diose̱ cacunꞌ xráá so̱ꞌ ado̱nj ―taj Jesucristó rihaan nij síí fariseo yoꞌ a.
37 Por suas palavras vocês serão absolvidos, e por elas serão condenados”.
38 Cachén do̱j, ga̱a ne̱ caꞌnaꞌ uún do̱j síí naquiꞌyaj cu̱u se‑tucua̱nj Moisés ga̱ do̱j síí fariseo rihaan Jesucristó, ne̱ cataj nij soꞌ:
38 Alguns dos mestres da lei e fariseus vieram a Jesus e disseram: “Mestre, queremos que nos mostre um sinal de sua autoridade”.
39 Ga̱a ne̱ cataj Jesucristó rihaan nij soꞌ a:
39 Jesus, porém, respondeu: “Vocês pedem um sinal porque são uma geração perversa e adúltera, mas o único sinal que lhes darei será o do profeta Jonas.
40 ꞌO̱ se ase vaa cunuû síí cuꞌna̱j Jonás vaꞌnu̱j ya̱ güii rque xcuu xi̱j va̱j rque na yaꞌa̱nj roꞌ, taꞌngaꞌ da̱nj ga̱a̱ vaꞌnu̱j ya̱ güii nuvi̱i niga̱nꞌ qui̱náá ꞌu̱nj rque yoꞌóó queneꞌe̱n soj ado̱nj.
40 Pois, assim como Jonas passou três dias e três noites no ventre do grande peixe, o Filho do Homem ficará três dias e três noites no coração da terra.
41 Nij síí ma̱n chumanꞌ cuꞌna̱j Nínive roꞌ, canicu̱nꞌ nij soꞌ ga̱ maꞌa̱n soj si̱j vaa iꞌna̱ꞌ rihaan chumii̱ nihánj cuano̱ asa̱ꞌ quisíj güii caꞌne̱ꞌ Diose̱ cacunꞌ cheꞌé yuvii̱, ne̱ cuta̱ꞌ nij síí ma̱n chumanꞌ Nínive yoꞌ cacunꞌ xráá soj ado̱nj. Cuno nij soꞌ nana̱ caꞌmii natáj síí cuꞌna̱j Jonás, ne̱ nuchranꞌ nimán nij soꞌ, ne̱ canocoꞌ nij soꞌ man Diose̱ ado̱nj. Ne̱ xa̱ꞌ ꞌu̱nj si̱j nicu̱nꞌ rihaan soj cuano̱, tza̱j ne̱ sa̱ꞌ doj vaa ꞌu̱nj rihaan síí cuꞌna̱j Jonás yoꞌ, tza̱j ne̱ taj se qui̱ꞌyáꞌ nuchra̱nꞌ nimán soj maꞌ.
41 “No dia do juízo, os habitantes de Nínive se levantarão contra esta geração e a condenarão, pois eles se arrependeram de seus pecados quando ouviram a mensagem anunciada por Jonas; e vocês têm à sua frente alguém maior que Jonas!
42 Ne̱ güii caꞌne̱ꞌ Diose̱ cacunꞌ cheꞌé yuvii̱ roꞌ, cuchi̱ꞌ chana̱ nica̱j suun reiná guun chij rihaan chumanꞌ na̱j ga̱nꞌ ndoꞌo rej sur, ne̱ canicu̱nꞌ noꞌ rihaan soj, quiꞌya̱j Diose̱, ne̱ cuta̱ꞌ noꞌ cacunꞌ xráá soj ado̱nj. ꞌO̱ se ga̱nꞌ ndoꞌo cachéé noꞌ cuchi̱ꞌ noꞌ rihaan síí cuꞌna̱j Salomón, ne̱ cuno noꞌ nana̱ cu̱u tucuꞌyón Salomón man noꞌ ado̱nj. Ne̱ xa̱ꞌ ꞌu̱nj si̱j nicu̱nꞌ rihaan soj cuano̱, tza̱j ne̱ sa̱ꞌ doj vaa ꞌu̱nj rihaan síí cuꞌna̱j Salomón yoꞌ a̱ ado̱nj. Tza̱j ne̱ naꞌvej rá soj cuno̱ soj nana̱ aꞌmii ꞌu̱nj rihaan soj a̱ man ado̱nj.
42 A rainha de Sabá também se levantará contra esta geração no dia do juízo e a condenará, pois veio de uma terra distante para ouvir a sabedoria de Salomão; e vocês têm à sua frente alguém maior que Salomão!
43 — ausente —
43 “Quando um espírito impuro deixa uma pessoa, anda por lugares secos à procura de descanso, mas não o encontra.
44 — ausente —
44 Então, diz: ‘Voltarei à casa da qual saí’. Ele volta para sua antiga casa e a encontra vazia, varrida e arrumada.
45 Ga̱a ne̱ dan me se anica̱j uún nana̱ chre̱e yoꞌ nimán snóꞌo yoꞌ, ne̱ nanoꞌ nana̱ chre̱e yoꞌ yoꞌó chi̱j tuviꞌ nana̱ chre̱e yoꞌ síí chiꞌi̱i̱ doj, ne̱ ꞌnaꞌ nique uún soꞌ nimán snóꞌo yoꞌ, ga̱a ne̱ ca̱yáán taranꞌ nij nana̱ chre̱e yoꞌ a. Dan me se ga̱a naá ga̱a cayáán o̱rúnꞌ nana̱ chre̱e yoꞌ, ne̱ ma̱a̱n taꞌngaꞌ quij vaa nimán snóꞌo yoꞌ, tza̱j ga̱a namán yoꞌó chi̱j nana̱ chre̱e yoꞌ, ga̱a ne̱ doj a̱ tico nana̱ chre̱e man soꞌ, ne̱ doj a̱ quij vaa nimán snóꞌo yoꞌ, ꞌyaj nana̱ chre̱e yoꞌ a̱ ado̱nj.
45 Então o espírito busca outros sete espíritos, piores que ele, e todos entram na pessoa e passam a morar nela, e a pessoa fica pior que antes. Assim acontecerá com esta geração perversa”.
46 Ataa quisi̱j caꞌmii Jesucristó rihaan nij yuvii̱, ne̱ cuchiꞌ nii Jesucristó do̱ꞌ, tinúú Jesucristó do̱ꞌ, rihaan veꞌ a. Nanó rá nij soꞌ da̱j quiꞌya̱j nij soꞌ caꞌmi̱i̱ nij soꞌ ga̱ Jesucristó a.
46 Enquanto Jesus falava à multidão, sua mãe e seus irmãos estavam do lado de fora, pedindo para falar com ele.
47 Ne̱ cataj yoꞌo̱ soꞌ rihaan Jesucristó a:
47 Alguém disse a Jesus: “Sua mãe e seus irmãos estão lá fora e querem falar com o senhor”.
48 Ne̱ cataj uún Jesucristó rihaan síí cataj xnaꞌanj rihaan Jesucristó a:
48 Jesus respondeu: “Quem é minha mãe? Quem são meus irmãos?”.
49 Ne̱ ticunꞌ soꞌ raꞌa soꞌ rihaan nij síí tucuꞌyón se‑na̱na̱ soꞌ, ne̱ cataj soꞌ:
49 Então apontou para seus discípulos e disse: “Vejam, estes são minha mãe e meus irmãos.
50 ꞌO̱ se yuvii̱ uno rihaan Réé ꞌu̱nj síí nicu̱nꞌ xta̱ꞌ roꞌ, ase vaa tinúú ꞌu̱nj do̱ꞌ, ase vaa raꞌvij ꞌu̱nj do̱ꞌ, ase vaa nií ꞌu̱nj do̱ꞌ, vaa nij soꞌ rihanj ado̱nj ―taj Jesucristó a.
50 Quem faz a vontade de meu Pai no céu é meu irmão, minha irmã e minha mãe”.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Mateus 12, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.