1 Coríntios 2

Se-nānā Diosē nanā sāʼ me rá catūū nimán níʼ a (TRCNT) vs VC

Sair da comparação
VC Versão Católica
1 Neꞌen nij soj se vaa ga̱a cuchíꞌ ꞌu̱nj chiháán soj, ne̱ natáꞌ ꞌu̱nj se‑na̱na̱ Diose̱ rihaan soj, ne̱ ne gu̱un rá ꞌu̱nj caꞌmi̱i̱ ꞌu̱nj nana̱ nachranꞌ ndoꞌo rihaan soj, man tinu̱j, man nocoj. ꞌO̱ se ne gu̱un rá ꞌu̱nj cata̱j soj se vaa avii ndoꞌo raá ꞌu̱nj maꞌ.
1 Também eu, quando fui ter convosco, irmãos, não fui com o prestígio da eloqüência nem da sabedoria anunciar-vos o testemunho de Deus.
2 Tana̱nj yoꞌo̱ guun rá ꞌu̱nj cata̱j xnaꞌanj ꞌu̱nj cheꞌé o̱rúnꞌ Jesucristó se vaa caviꞌ soꞌ rihaan rcutze̱ cheꞌé soj a.
2 Julguei não dever saber coisa alguma entre vós, senão Jesus Cristo, e Jesus Cristo crucificado.
3 Dan me se ga̱a cuchíꞌ ꞌu̱nj rihaan soj, ne̱ guun naꞌa̱j ꞌu̱nj caꞌmi̱i̱ ꞌu̱nj, ne̱ cuchuꞌviꞌ nimanj, ne̱ quiriꞌíj ndoꞌo manj na̱nj á.
3 Eu me apresentei em vosso meio num estado de fraqueza, de desassossego e de temor.
4 Ne̱ xa̱ꞌ nana̱ natáꞌ ꞌu̱nj rihaan nij soj, tza̱j ne̱ nuveé na̱na̱ cavii raa̱ yuvii̱ me nana̱ yoꞌ maꞌ. Tza̱j ne̱ cuno nij soj nana̱, ne̱ guun ya̱ rá soj se vaa Nimán Diose̱ rqué nana̱ yoꞌ manj, ne̱ guun ya̱ rá soj se vaa maꞌa̱n Diose̱ rqué se nucua̱j manj caꞌmi̱j nana̱ yoꞌ rihaan soj ado̱nj.
4 A minha palavra e a minha pregação longe estavam da eloqüência persuasiva da sabedoria; eram, antes, uma demonstração do Espírito e do poder divino,
5 Cheꞌé dan nuveé cheꞌe̱ se cavii ndoꞌo raá ꞌu̱nj me cuchumán rá soj cuno soj nana̱ yoꞌ maꞌ. Tana̱nj cheꞌé se vaa rqué Diose̱ se nucua̱j man níꞌ me cuchumán rá soj ado̱nj.
5 para que vossa fé não se baseasse na sabedoria dos homens, mas no poder de Deus.
6 Dan me se nana̱ cu̱u aꞌmii núj rihaan nij yuvii̱ vaa chij rá, tza̱j ne̱ nuveé na̱na̱ avii raa̱ yuvii̱ ma̱n rihaan chumii̱ nihánj cuano̱ me nana̱ aꞌmii núj maꞌ. Ne aꞌmii núj nana̱ avii raa̱ nij síí uun chij rihaan chumii̱ nihánj maꞌ. ꞌO̱ se neꞌen núj se vaa nichru̱nꞌ caꞌne̱e̱ Diose̱ suun uun chij ata̱ nij soꞌ na̱nj ado̱nj.
6 Entretanto, o que pregamos entre os perfeitos é uma sabedoria, porém não a sabedoria deste mundo nem a dos grandes deste mundo, que são, aos olhos daquela, desqualificados.
7 Tza̱j ne̱ aꞌmii núj se‑na̱na̱ Diose̱ nana̱ cu̱u ado̱nj. Dan me se ga̱a ataa quiꞌya̱j Diose̱ chumii̱, ne̱ yoꞌo̱ guun rá Diose̱ se vaa cuno̱ yuvii̱ nana̱ cu̱u yoꞌ, ne̱ cavi̱i̱ sa̱ꞌ yuvii̱, ne̱ veꞌé ndoꞌo ga̱a̱ yuvii̱, tza̱j ne̱ nij síí ma̱n ga̱a naá roꞌ, ne queneꞌe̱n nij soꞌ nana̱ yoꞌ maꞌ. Nda̱a ya̱j me tihaa̱n naca̱ Diose̱ nana̱ yoꞌ rihaan yuvii̱ na̱nj ado̱nj.
7 Pregamos a sabedoria de Deus, misteriosa e secreta, que Deus predeterminou antes de existir o tempo, para a nossa glória.
8 Ne queneꞌe̱n nij síí uun chij ma̱n rihaan chumii̱ nihánj se‑na̱na̱ Diose̱ nana̱ cu̱u maꞌ. Dan me se Jesucristó me síí guun chij ndoꞌo rej xta̱ꞌ, ne̱ sese queneꞌen nij síí uun chij ma̱n rihaan chumii̱ nihánj se‑na̱na̱ Diose̱, ne̱ ne cachro̱n nij soꞌ man Jesucristó rihaan rcutze̱ asuun sa̱j maꞌ.
8 Sabedoria que nenhuma autoridade deste mundo conheceu {pois se a houvessem conhecido, não teriam crucificado o Senhor da glória}.
9 Tza̱j ne̱ danj Diose̱ taj se vaa a̱ ꞌó yuvii̱ ne gu̱un nucua̱j xca̱j cuentá cheꞌé se vaa quiꞌyaj Diose̱ cheꞌé níꞌ si̱j aráj cochro̱j rihaan Diose̱ a. Da̱nj taj danj Diose̱ á.
9 É como está escrito: Coisas que os olhos não viram, nem os ouvidos ouviram, nem o coração humano imaginou {Is 64,4}, tais são os bens que Deus tem preparado para aqueles que o amam.
10 Tza̱j ne̱ tihaa̱n Nimán Diose̱ man núj cheꞌé nij rasu̱u̱n quiꞌyaj Diose̱ cheꞌé níꞌ si̱j aráj cochro̱j rihaan Diose̱, ne̱ dan me se tihaa̱n Nimán Diose̱ rasu̱u̱n yoꞌ man núj, quiꞌyaj maꞌa̱n Diose̱ á. Dan me se nuchruj ra̱a̱ Nimán Diose̱ cunuda̱nj rasu̱u̱n, ne̱ sa̱ꞌ uxrá nuchruj ra̱a̱ Nimán Diose̱ da̱j vaa maꞌa̱n Diose̱ ado̱nj.
10 Todavia, Deus no-las revelou pelo seu Espírito, porque o Espírito penetra tudo, mesmo as profundezas de Deus.
11 ꞌO̱ se a̱ ꞌó yuvii̱ ne neꞌen da̱j vaa rasu̱u̱n ꞌni̱j yuve̱ nimán yoꞌó yuvii̱ maꞌ. ꞌO̱ se o̱rúnꞌ nimán yuvii̱ neꞌen da̱j vaa nimán maꞌa̱n yuvii̱ na̱nj ado̱nj. Ne̱ da̱nj vaa Diose̱ uún a. A̱ ꞌó níꞌ se̱ caꞌvee xca̱j cuentá da̱j vaa Diose̱ maꞌ. Ma̱a̱n se o̱rúnꞌ Nimán Diose̱ me síí neꞌen da̱j vaa Diose̱ na̱nj ado̱nj.
11 Pois quem conhece as coisas que há no homem, senão o espírito do homem que nele reside? Assim também as coisas de Deus ninguém as conhece, senão o Espírito de Deus.
12 Ne̱ ino̱ uxrá vaa nimán núj ga̱ nimán nij yuvii̱ ma̱n rihaan chumii̱ nihánj, ne̱ xa̱ꞌ núj, tza̱j ne̱ nu̱u̱ Nimán Diose̱ nimán núj, ne̱ cheꞌé dan me xcaj núj cuentá da̱j vaa nij se sa̱ꞌ rqué Diose̱ rihaan níꞌ ado̱nj.
12 Ora, nós não recebemos o espírito do mundo, mas sim o Espírito que vem de Deus, que nos dá a conhecer as graças que Deus nos prodigalizou
13 Dan me se ga̱a nataꞌ núj rihaan yuvii̱ cheꞌé nij se sa̱ꞌ rqué Diose̱ rihaan níꞌ, ne̱ ne aꞌmii núj nana̱ avii raa̱ yuvii̱ maꞌ. Ma̱a̱n se aꞌmii núj nana̱ tucuꞌyón Nimán Diose̱ man núj, ne̱ tucuꞌyón núj nana̱ yoꞌ rihaan yuvii̱ nu̱u̱ Nimán Diose̱ nimán ado̱nj.
13 e que pregamos numa linguagem que nos foi ensinada não pela sabedoria humana, mas pelo Espírito, que exprime as coisas espirituais em termos espirituais.
14 ꞌO̱ se naꞌvej rá yuvii̱ ma̱n rihaan chumii̱ nihánj cuno̱ nij soꞌ nana̱ aꞌmii Nimán Diose̱ maꞌ. ꞌO̱ se snúú rmaꞌa̱n nana̱ aꞌmii Nimán Diose̱, rá nij soꞌ, ne̱ ne racuíj Nimán Diose̱ man nij soꞌ naquiꞌya̱j cu̱u nij soꞌ nana̱ yoꞌ a̱ man ado̱nj. Cheꞌé dan taj se ꞌyáꞌ cuno̱ nij soꞌ maꞌ.
14 Mas o homem natural não aceita as coisas do Espírito de Deus, pois para ele são loucuras. Nem as pode compreender, porque é pelo Espírito que se devem ponderar.
15 Xa̱ꞌ síí racuíj Nimán Diose̱ man, tza̱j ne̱ neꞌen soꞌ naquiꞌya̱j cu̱u soꞌ cunuda̱nj rasu̱u̱n, tza̱j ne̱ se̱ caꞌvee naquiꞌya̱j cu̱u yoꞌó yuvii̱ man soꞌ maꞌ. Se̱ guun nucua̱j nij yuvii̱ xca̱j nij yuvii̱ cuentá da̱j vaa rá soꞌ maꞌ.
15 O homem espiritual, ao contrário, julga todas as coisas e não é julgado por ninguém.
16 Dan me se danj Diose̱ taj: “A̱ ꞌó yuvii̱ ne neꞌen da̱j vaa rá síí ꞌni̱j raꞌa man níꞌ maꞌ. Se̱ guun nucua̱j yuvii̱ nago̱ꞌ yuvii̱ chrej man síí ꞌni̱j raꞌa man níꞌ maꞌ”. Da̱nj taj danj Diose̱ á. Ne̱ ase vaa rá Jesucristó roꞌ, da̱nj vaa rá maꞌa̱n núj, ne̱ cheꞌé dan se̱ guun nucua̱j yuvii̱ naquiꞌya̱j cu̱u yuvii̱ man núj a̱ man ado̱nj.
16 Por que quem conheceu o pensamento do Senhor, se abalançará a instruí-lo {Is 40,13}? Nós, porém, temos o pensamento de Cristo.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar 1 Coríntios 2, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.