Atos 22
Buk Baibel long Tok Pisin (TPI) vs NVT
1 “Ol brata na ol papa, yupela harim. Nau mi laik tokaut klia long yupela long mi no bin mekim wanpela rong.”
1 “Irmãos e pais”, disse Paulo. “Ouçam-me enquanto apresento minha defesa.”
2 Ol i harim Pol i toktok long tok Hibru, na ol i pasim maus na ol i stap isi tru.
2 Quando o ouviram falar em aramaico, o silêncio foi ainda maior.
3 “Mi wanpela Juda. Mama bilong mi i bin karim mi long taun Tarsus long distrik Silisia, tasol mi kamap bikpela long dispela taun hia. Mi sumatin bilong Gamaliel, na em i bin skulim mi gut tru long olgeta lo bilong ol tumbuna bilong yumi. Na mi bin wok hat tru long strongim ol pasin God i laikim, wankain olsem yupela i mekim nau.
3 Então Paulo disse: “Sou judeu, nascido em Tarso, cidade da Cilícia. Fui criado aqui em Jerusalém e educado por Gamaliel. Como aluno dele, fui instruído rigorosamente em nossas leis e nos costumes judaicos. Tornei-me muito zeloso de honrar a Deus em tudo que fazia, como vocês são hoje.
4 Mi bin wok long bagarapim ol lain i bilip na i bihainim dispela Rot, em ol man na meri wantaim, na mi laik kilim ol i dai. Mi bin pasim ol long sen na mi bringim ol i go long haus kalabus.
4 E fui ao encalço dos seguidores do Caminho, perseguindo alguns até a morte, prendendo homens e mulheres e lançando-os na prisão.
5 Hetpris wantaim olgeta kaunsil bilong ol hetman ol i save long dispela pasin mi bin mekim, na ol inap tokim yupela long en. Ol i bin givim mi ol pas ol i bin raitim long ol lain bilong yumi i stap long Damaskus. Na mi bin wokabaut i go long Damaskus, bilong kalabusim ol manmeri bilong dispela ples i bilip na i bihainim dispela Rot. Mi laik bringim ol i kam long Jerusalem, bai ol bikman i ken mekim save long ol.”
5 O sumo sacerdote e todo o conselho dos líderes do povo podem confirmar isso. Recebi deles cartas para nossos irmãos judeus em Damasco que me autorizavam a trazer os seguidores do Caminho de lá para Jerusalém, em cadeias, para serem castigados.
6 Pol i tok moa olsem, “Mi wokabaut i go na long samting olsem 12 klok belo mi kamap klostu long Damaskus. Na wantu tasol wanpela bikpela lait i kam long heven na i lait tumas long mi.
6 “Quando me aproximava de Damasco, por volta do meio-dia, de repente uma luz muito intensa brilhou ao meu redor.
7 Na mi pundaun long graun na mi harim maus bilong wanpela man i askim mi olsem, ‘Sol, Sol, bilong wanem yu wok long bagarapim mi?’
7 Caí no chão e ouvi uma voz que me disse: ‘Saulo, Saulo, por que você me persegue?’.
8 Na mi tok, ‘Bikpela, yu husat?’ Na em i tok, ‘Mi Jisas bilong Nasaret, yu wok long bagarapim mi.’
8 “‘Quem és tu, Senhor?’, perguntei. “E a voz respondeu: ‘Sou Jesus, o nazareno,
9 Ol man i stap wantaim mi ol i lukim lait, tasol ol i no harim maus bilong dispela man i givim tok long mi.
9 Os que me acompanhavam viram a luz, mas não entenderam a voz daquele que falava comigo.
10 “Na mi tok, ‘Bikpela, bai mi mekim wanem nau?’ Na Bikpela i tokim mi olsem, ‘Yu kirap na yu go insait long taun Damaskus. Na long dispela hap wanpela man bai i tokim yu long olgeta wok mi bin makim bilong yu.’
10 “Então perguntei: ‘Que devo fazer, Senhor?’. “E o Senhor me disse: ‘Levante-se e entre em Damasco, onde lhe dirão tudo que você deve fazer’.
11 Dispela lait em i lait moa yet, na mi no inap lukim wanpela samting. Olsem na ol man i stap wantaim mi ol i holim han bilong mi na ol i bringim mi i go long Damaskus.
11 “A luz intensa havia me deixado cego, e meus companheiros tiveram de levar-me pela mão a Damasco.
12 “I gat wanpela man i stap long Damaskus, nem bilong en Ananaias. Em i man bilong aninit long God na bihainim lo gut tru. Olgeta Juda i stap long Damaskus ol i save tok, em i gutpela man.
12 Vivia ali Ananias, um homem devoto, dedicado à lei e muito respeitado por todos os judeus da cidade.
13 Em i kam sanap klostu long mi na i tokim mi olsem, ‘Brata Sol, ai bilong yu i ken lukluk gen.’ Na long dispela taim stret ai bilong mi i orait gen, na mi lukim em.
13 Ele veio, colocou-se ao meu lado e disse: ‘Irmão Saulo, volte a enxergar’. E, naquele mesmo instante, pude vê-lo.
14 Na em i tok, ‘God bilong ol tumbuna bilong yumi em i bin makim yu bai yu ken save long laik bilong em, na yu ken lukim dispela Man bilong mekim stretpela pasin na yu ken harim tok em i mekim long maus bilong em yet.
14 “Então ele disse: ‘O Deus de nossos antepassados escolheu você para conhecer a vontade dele e para ver o Justo e ouvi-lo falar.
15 Yu bai autim tok bilong en na tokim olgeta manmeri long ol samting yu bai lukim na harim.
15 Você será testemunha dele, dizendo a todos o que viu e ouviu.
16 Orait bilong wanem yu wet moa? Yu kirap na kisim baptais. Yu kolim nem bilong en, na em bai i wasim yu na rausim ol sin bilong yu.’”
16 O que está esperando? Levante-se e seja batizado! Fique limpo de seus pecados invocando o nome do Senhor’.
17 Pol i tokim ol manmeri moa olsem, “Bihain mi kam bek long Jerusalem, na mi kam beten i stap insait long tempel, na long samting olsem driman
17 “Depois que voltei a Jerusalém, estava orando no templo e tive uma visão,
18 mi lukim Bikpela. Em i tokim mi olsem, ‘Yu mas kirap kwiktaim na lusim Jerusalem na yu go. Sapos yu autim tok bilong mi long dispela taun, ol bai i no inap harim.’
18 na qual o Senhor me dizia: ‘Depressa! Saia de Jerusalém, pois o povo daqui não aceitará seu testemunho a meu respeito’.
19 Na mi tok, ‘Bikpela, ol yet i save, bipo mi bin i go long olgeta haus lotu na mi kalabusim ol manmeri i bilip long yu, na mi wipim ol.
19 “E eu respondi: ‘Senhor, sem dúvida eles sabem que em cada sinagoga eu prendia e açoitava aqueles que criam em ti.
20 Na taim ol i kilim i dai Stiven, dispela man bilong autim tok bilong yu, mi bin sanap klostu, na long ai bilong mi dispela pasin ol i mekim em i gutpela. Na mi bin was long ol longpela klos bilong ol man i kilim em i dai.’
20 E quando Estêvão, tua testemunha, foi morto, eu estava inteiramente de acordo. Fiquei ali e guardei os mantos que eles tiraram quando foram apedrejá-lo’.
21 Tasol Bikpela i tokim mi olsem, ‘Yu go. Bai mi salim yu na yu go long ol manmeri bilong ol arapela lain i stap ol longwe ples.’”
21 “Mas o Senhor me disse: ‘Vá, pois eu o enviarei para longe, para os gentios’”.
22 Taim ol Juda i harim Pol i tok long ol manmeri bilong ol arapela lain, ol i no laik harim tok bilong en moa. Olsem na ol i singaut bikmaus olsem, “Kilim em i dai. Kain man olsem i no ken i stap long graun. Em i no ken i stap laip.”
22 A multidão ouviu Paulo até ele dizer essa palavra. Então começaram a gritar: “Fora com esse sujeito! Ele não merece viver!”.
23 Ol i wok long singaut nabaut, na ol i rausim ol saket bilong ol na tromoi nabaut na ol i tromoi das i go antap, bilong soim olsem ol i no laikim tru dispela tok Pol i bin mekim.
23 Gritavam, arrancavam seus mantos e jogavam poeira para o alto.
24 Olsem na namba wan ofisa i tok, na ol soldia i bringim Pol i go insait long haus bilong ol. Na namba wan ofisa i tokim ol soldia long wipim em na askim em long as bilong dispela trabel. Em i laik save gut, bilong wanem ol manmeri i belhat na i singaut strong long Pol.
24 O comandante trouxe Paulo para dentro e ordenou que ele fosse açoitado e interrogado a fim de descobrir por que a multidão tinha ficado tão furiosa.
25 Orait ol i pasim hanlek bilong Pol. Pol i lukim kepten bilong ol i sanap klostu na Pol i askim em olsem, “Ating lo i tok long yupela i ken mekim dispela pasin long man bilong kantri Rom, o nogat? Yupela i wipim mi long taim yupela i no kotim mi yet, ating dispela pasin i orait, a?”
25 Quando amarravam Paulo para açoitá-lo, ele disse ao oficial que estava ali: “A lei permite açoitar um cidadão romano sem que ele tenha sido julgado?”.
26 Kepten i harim dispela tok, na em i go tokim namba wan ofisa olsem, “Bai yu mekim wanem nau? Dispela man em i man bilong Rom.”
26 Ao ouvir isso, o oficial foi ao comandante e perguntou: “O que o senhor está fazendo? Este homem é cidadão romano!”.
27 Orait namba wan ofisa i kam long Pol na i tokim em, “Yu tokim mi. Yu man bilong Rom, a?” Na Pol i tok, “Yes.”
27 O comandante perguntou a Paulo: “Diga-me, você é cidadão romano?”. Ele respondeu: “Sim, eu sou”.
28 Na namba wan ofisa i tok olsem, “Mi bin autim bikpela mani bilong mi long kamap man bilong Rom.” Na Pol i tok, “Mi nogat. Mama i karim mi na mi stap man bilong kantri Rom.”
28 “Eu também”, disse o comandante. “E paguei caro por minha cidadania!” Paulo respondeu: “Mas eu sou cidadão de nascimento”.
29 Ol soldia i laik wipim em ol i harim dispela tok, na kwiktaim ol i surik. Na taim namba wan ofisa i save olsem, Pol em i man bilong Rom, orait em tu i pret, long wanem, em i bin tokim ol soldia long pasim em long sen.
29 Quando os soldados que estavam prestes a interrogar Paulo ouviram que ele era cidadão romano, retiraram-se de imediato. Até mesmo o comandante ficou com medo ao saber que Paulo era cidadão romano, pois tinha mandado amarrá-lo.
30 Namba wan ofisa i laik save gut, ol Juda i ting Pol i bin mekim wanem rong tru. Olsem na long de bihain em i lusim sen ol i bin pasim Pol long en, na em i salim tok i go long ol bikpris na long olgeta kaunsil bilong ol Juda, long ol i mas kam bung. Na em i bringim Pol i kam daun na i sanapim em long pes bilong ol.
30 No dia seguinte, o comandante ordenou que os principais sacerdotes se reunissem com o conselho dos líderes do povo. Queria descobrir exatamente qual era o problema, por isso soltou Paulo e mandou que o trouxessem diante deles.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 22, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.