1 Crônicas 21
Buk Baibel long Tok Pisin (TPI) vs ACF
1 Satan i laik givim hevi long ol Israel, olsem na em i givim tingting long Devit long kaunim ol manmeri bilong Israel.
1 Então Satanás se levantou contra Israel, e incitou Davi a numerar a Israel.
2 Orait na Devit i tokim Joap na ol arapela ofisa bilong ami olsem, “Yupela go kaunim ol manmeri bilong Israel. Yupela i mas i go long olgeta hap bilong kantri, inap long taun Berseba long hap saut, na long taun Dan long hap not. Na yupela i mas wokim ripot na bringim long mi, olsem bai mi ken save long namba bilong ol manmeri.”
2 E disse Davi a Joabe e aos maiorais do povo: Ide, numerai a Israel, desde Berseba até Dã; e trazei-me a conta para que saiba o número deles.
3 Tasol Joap i bekim tok long king olsem, “King, mi laik bai Bikpela i ken mekim namba bilong ol manmeri i go antap tru, na bai ol i kamap planti manmeri moa. Yu save, olgeta Israel i stap aninit long yu, na yu tasol i king bilong ol. Olsem na bilong wanem yu laik mekim dispela pasin nogut na mekim olgeta manmeri i gat asua?”
3 Então disse Joabe: O SENHOR acrescente ao seu povo cem vezes tanto como é; porventura, ó rei meu senhor, não são todos servos de meu senhor? Por que procura isto o meu senhor? Porque seria isto causa de delito para com Israel.
4 Tasol king i strong long Joap i mas bihainim dispela tok. Olsem na Joap i lusim king na i go nabaut long olgeta hap bilong Israel, bilong kaunim ol manmeri. Na bihain, em i kam bek long Jerusalem.
4 Porém a palavra do rei prevaleceu contra Joabe; por isso saiu Joabe, e passou por todo o Israel; então voltou para Jerusalém.
5 Orait Joap i go ripot long Devit olsem, Israel i gat 1,100,000 man inap long mekim wok soldia, na Juda i gat 470,000.
5 E Joabe deu a Davi a soma do número do povo; e era todo o Israel um milhão e cem mil homens, dos que arrancavam da espada; e de Judá quatrocentos e setenta mil homens, dos que arrancavam da espada.
6 Tasol Joap i no laikim tru dispela wok king i bin givim em, olsem na em i no bin kaunim namba bilong ol lain Livai na ol lain Benjamin.
6 Porém os de Levi e Benjamim não contou entre eles, porque a palavra do rei foi abominável a Joabe.
7 God i no amamas long ol i kaunim ol manmeri bilong Israel, olsem na em i mekim save long ol Israel.
7 E este negócio também pareceu mau aos olhos de Deus; por isso feriu a Israel.
8 Na Devit i beten long God olsem, “Mi longlong tru na mi kaunim ol man. Na long dispela pasin mi mekim bikpela rong. Tasol plis, mi askim yu long lusim dispela sin mi bin mekim.”
8 Então disse Davi a Deus: Gravemente pequei em fazer este negócio; porém agora sê servido tirar a iniqüidade de teu servo, porque procedi mui loucamente.
9 — ausente —
9 Falou, pois, o Senhor a Gade, o vidente de Davi, dizendo:
10 — ausente —
10 Vai, e fala a Davi, dizendo: Assim diz o Senhor: Três coisas te proponho; escolhe uma delas, para que eu ta faça.
11 Orait Gat i go lukim Devit, na tokim em olsem, “Bikpela i tok long yu mas makim wanpela bilong ol dispela tripela samting.
11 E Gade veio a Davi, e lhe disse: Assim diz o Senhor: Escolhe para ti,
12 Yu laik bai bikpela hangre i kamap na i stap inap tripela yia olgeta? O yu laik bai ol birua i kam bagarapim yupela, na bai yupela i ranawe long ol inap tripela mun? O yu laik bai Bikpela i bagarapim yupela na mekim sik nogut i kamap long ol manmeri bilong kantri bilong yu inap tripela de, na ensel bilong Bikpela bai i mekim save long ol manmeri long olgeta hap bilong Israel? Nau mi laik yu tingting, na tokim mi long laik bilong yu na mi ken kisim dispela tok i go bek long Bikpela.”
12 Ou três anos de fome, ou que três meses sejas consumido diante dos teus adversários, e a espada de teus inimigos te alcance, ou que três dias a espada do Senhor, isto é, a peste na terra, e o anjo do Senhor destrua todos os termos de Israel; vê, pois, agora, que resposta hei de levar a quem me enviou.
13 Orait na Devit i tokim Gat olsem, “Mi pilim hevi tru long ol dispela tok yu mekim long mi. Olsem na larim Bikpela yet i mekim wanem samting em i laik mekim long mi, long wanem, em i God bilong marimari oltaim. Tasol mi no laik bai ol man i bagarapim mipela.”
13 Então disse Davi a Gade: Estou em grande angústia; caia eu, pois, nas mãos do Senhor, porque são muitíssimas as suas misericórdias; mas que eu não caia nas mãos dos homens.
14 Olsem na Bikpela i salim sik nogut long ol Israel, na 70,000 manmeri i dai.
14 Mandou, pois, o Senhor a peste a Israel; e caíram de Israel setenta mil homens.
15 Na God i salim ensel i go long bagarapim Jerusalem. Tasol Bikpela i lukim dispela ensel i laik bagarapim Jerusalem, na em i sori long dispela samting nogut i wok long kamap long ol manmeri. Na em i senisim tingting bilong en na i tokim dispela ensel olsem, “Lusim nau. Em inap.”
15 E Deus mandou um anjo a Jerusalém para a destruir; e, destruindo-a ele, o Senhor olhou, e se arrependeu daquele mal, e disse ao anjo destruidor: Basta, agora retira a tua mão. E o anjo do Senhor estava junto à eira de Ornã, o jebuseu.
16 Na Devit wantaim ol hetman bilong Israel i bin putim ol klos bilong sori. Na Devit i apim ai bilong en na i lukim ensel bilong Bikpela i sanap i stap namel long skai na graun na i holim bainat long han bilong en na i redi long bagarapim Jerusalem. Na Devit wantaim ol hetman i pundaun na putim pes i go daun long graun.
16 E, levantando Davi os seus olhos, viu o anjo do Senhor, que estava entre a terra e o céu, com a sua espada desembainhada na sua mão estendida contra Jerusalém; então Davi e os anciãos, cobertos de sacos, se prostraram sobre os seus rostos.
17 Na Devit i beten long God olsem, “Mi yet mi bin tok na ol i kaunim ol manmeri. Mi tasol mi bin mekim sin, na mi gat bikpela asua. Tasol tarangu ol dispela manmeri, ol i bin mekim wanem rong na yu mekim save long ol? God, Bikpela bilong mi, yu ken mekim save long mi wantaim ol famili bilong mi tasol, na yu no ken larim dispela sik nogut i bagarapim ol manmeri bilong yu.”
17 E disse Davi a Deus: Não sou eu o que disse que se contasse o povo? E eu mesmo sou o que pequei, e fiz muito mal; mas estas ovelhas que fizeram? Ah! Senhor, meu Deus, seja a tua mão contra mim, e contra a casa de meu pai, e não para castigo de teu povo.
18 Orait ensel bilong Bikpela i tokim Gat long em i mas i go tokim Devit olsem, “Yu mas go antap long dispela maunten, long ples we Arauna bilong lain Jebus i save kisim kaikai bilong wit, na yu mas wokim wanpela alta bilong Bikpela.”
18 Então o anjo do Senhor ordenou a Gade que dissesse a Davi para subir e levantar um altar ao Senhor na eira de Ornã, o jebuseu.
19 Orait na Devit i bihainim tok bilong Bikpela, olsem Gat i bin tokim em, na em i wokabaut i go long dispela ples bilong kisim kaikai bilong wit.
19 Subiu, pois, Davi, conforme a palavra de Gade, que falara em nome do Senhor.
20 Na Arauna wantaim ol 4-pela pikinini man bilong en i wok long kisim kaikai bilong wit i stap. Na taim ol i lukim ensel, ol pikinini i ran i go hait.
20 E, virando-se Ornã, viu o anjo, e esconderam-se seus quatro filhos que estavam com ele; e Ornã estava trilhando o trigo.
21 Orait Arauna i lukluk i go na i lukim Devit i wokabaut i kam long em. Olsem na em i go bungim Devit na i brukim skru klostu long em. Na em i daunim het, bilong givim biknem long Devit.
21 E Davi veio a Ornã; e olhou Ornã, e viu a Davi, e saiu da eira, e se prostrou perante Davi com o rosto em terra.
22 Na Devit i tokim Arauna olsem, “Givim mi dispela ples nau yu wok long en bilong kisim kaikai bilong wit. Na bai mi baim yu long pe stret bilong dispela graun. Mi laik wokim alta bilong Bikpela long dispela hap, na bai dispela bikpela sik i kamap long ol manmeri, em i ken pinis.”
22 E disse Davi a Ornã: Dá-me este lugar da eira, para edificar nele um altar ao Senhor; dá-mo pelo seu valor, para que cesse este castigo sobre o povo.
23 Orait Arauna i tokim Devit olsem, “King, maski, mi no laik bai yu baim dispela graun bilong mi. Kisim tasol. Na kisim tu wanem ol arapela samting yu laik mekim ofa long en. Mi givim yu ol dispela bulmakau, bilong yu ken mekim ofa bilong paia i kukim olgeta. Na mi givim yu ol plang bilong rausim ol lip samting bilong wit, bilong yu ken wokim paia na kukim ofa. Na tu, mi givim yu ol dispela wit, bilong yu ken mekim ofa bilong kukim wit. King, dispela olgeta samting mi givim long yu.”
23 Então disse Ornã a Davi: Toma-o para ti, e faça o rei meu senhor dele o que parecer bem aos seus olhos; eis que dou os bois para holocaustos, e os trilhos para lenha, e o trigo para oferta de alimentos; tudo dou.
24 Tasol King Devit i tokim Arauna olsem, “Mi no ken kisim nating ol samting bilong yu na givim long Bikpela. Mi no ken kisim wanpela samting i no kamap long hatwok bilong mi yet na mekim ofa long en. Nogat. Mi mas baim ol dispela samting long yu, long pe bilong en stret.”
24 E disse o rei Davi a Ornã: Não, antes, pelo seu valor, a quero comprar; porque não tomarei o que é teu, para o Senhor, para que não ofereça holocausto sem custo.
25 Orait na Devit i givim Arauna 7 kilogram gol, bilong baim dispela graun.
25 E Davi deu a Ornã, por aquele lugar, o peso de seiscentos siclos de ouro.
26 Na Devit i wokim wanpela alta bilong Bikpela long dispela ples, na em i mekim ol ofa bilong paia i kukim olgeta na ol ofa bilong kamap wanbel wantaim God. Na Devit i beten long Bikpela, na Bikpela i harim beten bilong en na i salim paia bilong heven i kam daun na kukim ol ofa i stap long dispela alta.
26 Então Davi edificou ali um altar ao Senhor, e ofereceu nele holocaustos e sacrifícios pacíficos; e invocou o Senhor, o qual lhe respondeu com fogo do céu sobre o altar do holocausto.
27 Na Bikpela i tok, na ensel i putim bainat i go bek long ples bilong en.
27 E o Senhor deu ordem ao anjo, e ele tornou a sua espada à bainha.
28 Devit i stap long graun bilong Arauna, na em i lukim olsem Bikpela i bin harim beten bilong en. Olsem na Devit i mekim ol ofa long Bikpela long dispela ples.
28 Vendo Davi, no mesmo tempo, que o Senhor lhe respondera na eira de Ornã, o jebuseu, sacrificou ali.
29 Long dispela taim, haus sel bilong Bikpela na alta bilong kukim ol ofa long en, i stap long ples bilong lotu long taun Gibeon. Bipo Moses i bin wokim dispela haus sel long taim ol Israel i stap long ples drai.
29 Porque o tabernáculo do Senhor, que Moisés fizera no deserto, e o altar do holocausto, estavam naquele tempo no alto de Gibeom.
30 Tasol long dispela taim Devit i no inap i go long Gibeon bilong painimaut laik bilong Bikpela, long wanem, em i pret long bainat bilong ensel bilong Bikpela.
30 E não podia Davi ir perante ele consultar a Deus; porque estava aterrorizado por causa da espada do anjo do Senhor.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar 1 Crônicas 21, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.