Atos 23

Tanimuca-Retuarã NT portions (TNC_WBT) vs ARA

Sair da comparação
ARA Almeida Revista e Atualizada 1993
1 Judíotatarã ĩᵽamarãre ĩarĩkatirã ikuᵽaka Ᵽablote ãrĩka: —Yitã'omaja, õñia ñimatiyikuriji Tuᵽarãte yaᵽaika uᵽaka baarimaji ñime. Suᵽa imarĩ kiwãjitãji jajumarĩaja ñime,— Ᵽablote nare ãrĩka.
1 Fitando Paulo os olhos no Sinédrio, disse: Varões, irmãos, tenho andado diante de Deus com toda a boa consciência até ao dia de hoje.
2 I'sia ã'mitiritirã kurarãka ĩᵽamaki imatiyaiki, Ananíaswãmeiki Ᵽablo ᵽõ'irã rĩkamarikarãte “Kirijea mija ᵽaaᵽe”, kẽrĩka.
2 Mas o sumo sacerdote, Ananias, mandou aos que estavam perto dele que lhe batessem na boca.
3 I'suᵽaka nabaamaka ikuᵽaka Ᵽablote kire ãrĩka: —“Jia baaiki ñime”, ãñuka imariᵽotojo, ba'iaja mibaayu. Suᵽa imarĩ sawaᵽa ba'iaja mijũaerã Tuᵽarãte ba'iaja mire baarãñu. “Moiséte jã'meika yi'ribeyuka mime”, yireka merĩko'omakaja kijã'meika yi'ribekaja yire miᵽemaᵽaarũjeyu,— Ᵽablote ãrĩka kurarãka ĩᵽamaki imatiyaikire.
3 Então, lhe disse Paulo: Deus há de ferir-te, parede branqueada! Tu estás aí sentado para julgar-me segundo a lei e, contra a lei, mandas agredir-me?
4 I'suᵽaka kẽᵽakã'ã ã'mitiriwa'ri, torã imaekarãte ikuᵽaka Ᵽablote ãrĩka: —Tuᵽarãte wã'maekaki kurarãka ĩᵽamaki imatiyaikite ba'iaja mijaiyu.—
4 Os que estavam a seu lado disseram: Estás injuriando o sumo sacerdote de Deus?
5 I'suᵽaka naᵽakã'ã ã'mitiritirã, ikuᵽaka Ᵽablote ãrĩka: —Yitã'omaja, “Kurarãka ĩᵽamaki imatiyaiki kime je'e”, ñarĩwãrũbeyu. “Mija ĩᵽamakire jaiyuyebekaja”, ãrĩwa'ri Tuᵽarã majaroᵽũñu bojaika. “Ĩᵽamaki imatiyaiki kime”, ñarĩwãrũrikareka, kire yijaiyuyeberijããeka,— Ᵽablote ãrĩka.
5 Respondeu Paulo: Não sabia, irmãos, que ele é sumo sacerdote; porque está escrito: Não falarás mal de uma autoridade do teu povo.
6 Judíotatarã ĩᵽarimarã rakaka oyiaja ᵽuᵽajoairã nimaeka. Ĩ'rãrimarã saduceokaka ᵽuᵽajoaekarã, aᵽerã fariseokaka ᵽuᵽajoaekarã. I'sia õrĩwa'ri ikuᵽaka jãjirokaᵽi Ᵽablote jaika: —Yitã'omaja, fariseokaka ᵽuᵽajoaiki ñime yiro'sioka. Yirĩrãoka i'suᵽakaja ᵽuᵽajoairã imarã. “Reyakoᵽeriᵽotojo ᵽo'imajare õñia jariᵽe'rirãñu ate”, ãrĩᵽuᵽajoaiki ñime. I'suᵽaka ᵽuᵽajoaiki ñimamaka, mija wãjitãji “Oka kire ima”, ãrĩwa'ri i'suᵽaka yire mija jẽrĩayu,— Ᵽablote nare ãrĩka.
6 Sabendo Paulo que uma parte do Sinédrio se compunha de saduceus e outra, de fariseus, exclamou: Varões, irmãos, eu sou fariseu, filho de fariseus! No tocante à esperança e à ressurreição dos mortos sou julgado!
7 I'suᵽaka kẽᵽakã'ã ã'mitiriwa'ri, saduceokaka ᵽuᵽajoairã okatotoũ'muekarã fariseokaka ᵽuᵽajoairãka, rakakaja ᵽuᵽajoaekarã imarĩ.
7 Ditas estas palavras, levantou-se grande dissensão entre fariseus e saduceus, e a multidão se dividiu.
8 (Ikuᵽaka nañu saduceokaka ᵽuᵽajoairã: “Reyairã ᵽo'imaja ate õñia jariᵽe'ribesarãñurã, ángelrãkaoka imabeyurã, suᵽabatirã Satanárika imaoka imabeyua”, narĩᵽuᵽajoayu. Fariseokaka ᵽuᵽajoairã ᵽuri, i'suᵽaka ãrĩᵽuᵽajoabeyurã).
8 Pois os saduceus declaram não haver ressurreição, nem anjo, nem espírito; ao passo que os fariseus admitem todas essas coisas.
9 Suᵽa imarĩ rakaka oyiaja ᵽuᵽajoairã imarĩ, jãjirokaᵽi nokatotoeka ruᵽu. Toᵽi mae Moiséte jã'meka wãrõrimaja mi'mirĩkaekarã jaiokaro'si. Fariseokaka ᵽuᵽajoairã nimaeka naro'sioka. —Dika ba'iaja baabeyuka kime ĩ'ĩ. Damascorã ke'raᵽaka ᵽoto ángelte kire jairaᵽe je'e aᵽeyari. “I'suᵽakamarĩa sime”, marĩberijĩñu,— ãrĩwa'ri najaibu'aeka.
9 Houve, pois, grande vozearia. E, levantando-se alguns escribas da parte dos fariseus, contendiam, dizendo: Não achamos neste homem mal algum; e será que algum espírito ou anjo lhe tenha falado?
10 Jimarĩa jãjirokaᵽi okatotobu'abaraka, boebaitaka nimamaka ĩawa'ri, “Ᵽablote ba'iaja baawã'imarĩtirã kire najããriatarãñu je'e”, surara ĩᵽamakire ãrĩᵽuᵽajoaeka. Suᵽa imarĩ kisurararãkare akatirã ikuᵽaka nare kijã'meka: “Ᵽablote nawatoᵽekaᵽi e'eᵽoatirã mija wi'iarã kire mija taᵽe ate”, nare kẽrĩka.
10 Tomando vulto a celeuma, temendo o comandante que fosse Paulo espedaçado por eles, mandou descer a guarda para que o retirassem dali e o levassem para a fortaleza.
11 I'siñami Ᵽablo ᵽõ'irã maiᵽamaki Jesúre ᵽemakotowirika. Kiwã'tarã eyarĩkaritirã, ikuᵽaka Jesúre kire ãrĩka: —Okajãjia mimabe Ᵽablo. Jerusalénrã mima ᵽoto yimajaroka mibojaika uᵽakajaoka Romawejearã mimarãka ᵽoto mibojarãñu,— Ᵽablote kẽrĩka.
11 Na noite seguinte, o Senhor, pondo-se ao lado dele, disse: Coragem! Pois do modo por que deste testemunho a meu respeito em Jerusalém, assim importa que também o faças em Roma.
12 Aᵽerĩmi ĩ'rãrimarã judíotatarã takaja kareaja rẽrĩtirã, “Ᵽablote majããjĩñu”, narĩᵽuᵽajoaeka. “Õñia kimarãkarõ'õjĩrã maba'abesarãñu, suᵽabatirã okoa mukubesarãñuoka. Kire majããbesarãkareka, Tuᵽarãte mare jããrũ”, natiyiaja narĩbu'aeka.
12 Quando amanheceu, os judeus se reuniram e, sob anátema, juraram que não haviam de comer, nem beber, enquanto não matassem Paulo.
13 Ĩ'rĩka uᵽakaja i'suᵽaka jaibu'abaraka imaekarã ĩ'ᵽarãᵽo'imajarakamarã tẽrĩwa'ribajirõ'õjĩrã nimaeka.
13 Eram mais de quarenta os que entraram nesta conspirata.
14 I'sia be'erõ'õ kurarãka ĩᵽamarã, judíorãka ĩᵽarimarãka jairĩ na'rika. Naᵽõ'irã eyatirã ikuᵽaka narĩka: —Yija ĩ'rĩka uᵽaka ᵽuᵽajoawa'ri, “Ᵽablote õñia imarãkarõ'õjĩrã, ba'abekaja, okoa ukubekaja maimaye'e. Kire majããbesarãkareka, Tuᵽarãte mare jããrũ”, yija ãrĩko'o.
14 Estes, indo ter com os principais sacerdotes e os anciãos, disseram: Juramos, sob pena de anátema, não comer coisa alguma, enquanto não matarmos Paulo.
15 Mija, judíotatarã ĩᵽarimarã imatiyaitatarãoka ikuᵽaka mija baajĩkareka jia simajĩñu: Maekakaja surara ĩᵽamakire oka mija ᵽũatabe, waeroka bikitojo mija ᵽõ'irã Ᵽablote ke'era'arũ. “Yaje rita oka ᵽarea kire imarika yija õrĩriyaᵽayu. Suᵽa imarĩ õ'õrã Ᵽablote me'era'abe”, ãrĩᵽakitirã oka kire mija ᵽũatabe. I'suᵽaka mija ãrĩrãkareka õ'õrã Ᵽablote etabeyukajiji kire yija jããtorirãñu,— narĩka.
15 Agora, pois, notificai ao comandante, juntamente com o Sinédrio, que vo-lo apresente como se estivésseis para investigar mais acuradamente a sua causa; e nós, antes que ele chegue, estaremos prontos para assassiná-lo.
16 Ᵽablo ᵽaka'imaki i'suᵽaka oka imamaka õrĩkaki. Suᵽa imarĩ i'sia oka Ᵽablote bojarĩ, surara wi'iarã kikãkaeka.
16 Mas o filho da irmã de Paulo, tendo ouvido a trama, foi, entrou na fortaleza e de tudo avisou a Paulo.
17 Torã eyatirã Ᵽablote kibojaeka. Suᵽa imarĩ torã imaekaki ĩ'rĩka surara ruᵽuko'amakite Ᵽablote akaeka. —Ĩ'ĩ bikirimajire miᵽamaki ᵽõ'irã me'ewa'ᵽe. Oka bojaerã kibaarijiyu,— Ᵽablote kire ãrĩka.
17 Então, este, chamando um dos centuriões, disse: Leva este rapaz ao comandante, porque tem alguma coisa a comunicar-lhe.
18 I'suᵽaka kẽᵽakã'ã ã'mitiritirã surararãka ĩᵽamaki ᵽõ'irã kire ke'ewa'rika. Ikuᵽaka kĩᵽamakite kibojaeka: —Yija ĩarĩñuka Ᵽablo yire akatirã, “Ĩ'ĩre miᵽamaki ᵽõ'irã me'ewa'ᵽe”, kẽᵽakã'ã kire ye'era'ako'o. Mire oka bojarika kiyaᵽarijiyu,— kire kẽrĩka.
18 Tomando-o, pois, levou-o ao comandante, dizendo: O preso Paulo, chamando-me, pediu-me que trouxesse à tua presença este rapaz, pois tem algo que dizer-te.
19 I'suᵽaka kẽᵽakã'ã ã'mitiriwa'ri, aᵽerõ'õ ᵽañakarã kire e'ewa'ritirã kire kijẽrĩaeka, —¿Dakoa yire bojarika miyaᵽayu?— kẽrĩka.
19 Tomou-o pela mão o comandante e, pondo-se à parte, perguntou-lhe: Que tens a comunicar-me?
20 Suᵽa imarĩ ikuᵽaka kire kibojaeka: —Judíotatarã ĩ'rĩka uᵽakaja ᵽuᵽajoawa'ri niᵽarimarã wãjitãji Ᵽablote mija e'ewa'yaokaro'si oka ᵽũatarãñurã. “Yaje rita oka kire imarika õrĩrika yija yaᵽayu”, narĩᵽakirãñu.
20 Respondeu ele: Os judeus decidiram rogar-te que, amanhã, apresentes Paulo ao Sinédrio, como se houvesse de inquirir mais acuradamente a seu respeito.
21 I'suᵽaka mijare narĩkoᵽemaka miyi'ria'si. Naka imarã ĩ'ᵽarã ᵽo'imajarakamarã tẽrĩwa'ribajirõ'õjĩrã ma'a ñe'metãji Ᵽablote jããerã nata'arãñu. “Ᵽablote õñia kimarãkarõ'õjĩrã, ba'abekaja, okoa ukubekaja maimarãñu. Kire majããbesarãka, Tuᵽarãte mare jããrũ”, ãñurã nime. Mire najẽñerãka uᵽakaja mijã'merũkia ta'atikaja nime,— surara ĩᵽamakire kẽrĩka.
21 Tu, pois, não te deixes persuadir, porque mais de quarenta entre eles estão pactuados entre si, sob anátema, de não comer, nem beber, enquanto não o matarem; e, agora, estão prontos, esperando a tua promessa.
22 —Me'ᵽe. Yire mibojaika aᵽerãte mibojaᵽiba'si,— surara ĩᵽamakire kire ãrĩka.
22 Então, o comandante despediu o rapaz, recomendando-lhe que a ninguém dissesse ter-lhe trazido estas informações.
23 Suᵽa kibaaeka be'erõ'õ surararãka ĩᵽamaki, kirokajĩte imaekarã ĩᵽarimarã ĩ'ᵽarãte akatirã ikuᵽaka nare kibojaeka: —Ire ñami nueve rõ'õjĩrã aiyate eyawa'rirãka ᵽoto Cesarearã Ᵽablote mija e'ewa'rirãñu. Ikarakamaki mijaka a'rirãñurã: Doscientorakamarã imarãñurã ũ'ᵽuaᵽi a'rirãñurã. Suᵽabatirã setenta rakamarã a'rirãñurã kawaru ᵽemaᵽi. Suᵽabatirã doscientorakamarã imarãñurã bejoarikawa'ririmaja.
23 Chamando dois centuriões, ordenou: Tende de prontidão, desde a hora terceira da noite, duzentos soldados, setenta de cavalaria e duzentos lanceiros para irem até Cesareia;
24 Suᵽabatirã kiᵽemaᵽi Ᵽablote a'yaokaro'si kawaru tõᵽoweitikaja mija imabe. Ĩᵽi Félix ᵽõ'irã õñikaja Ᵽablote eyarika yiyaᵽayu,— nare kẽrĩka.
24 preparai também animais para fazer Paulo montar e ir com segurança ao governador Félix.
25 Ikuᵽaka ãrĩwa'ri naka surara ĩᵽamakire ᵽaᵽera ᵽũataeka Félixre:
25 E o comandante escreveu uma carta nestes termos:
26 “Yi'i Claudio Lisias ika ᵽaᵽera ᵽũataiki. ¿Yaje mime Félix, ĩᵽi imatiyaiki?
26 Cláudio Lísias ao excelentíssimo governador Félix, saúde.
27 Judíotatarã ĩ'ĩ Ᵽablote ñi'atirã kire jããerã nabaakoᵽeraᵽe. ‘Romatataki kime’, naᵽakã'ã ã'mitiriwa'ri, kire najãã'si ãrĩwa'ri yisurararãkaᵽitiyika a'ritirã kire yija ẽ'maraᵽe nareka.
27 Este homem foi preso pelos judeus e estava prestes a ser morto por eles, quando eu, sobrevindo com a guarda, o livrei, por saber que ele era romano.
28 ‘I'siakaka oka kire ima’, naᵽakã'ã ã'mitiyaokaro'si, judíotatarã ĩᵽarimarã imatiyaitata ᵽõ'irã Ᵽablote ye'ewa'raᵽe.
28 Querendo certificar-me do motivo por que o acusavam, fi-lo descer ao Sinédrio deles;
29 ‘Yija ñekiarãte jã'mekakaka yi'ribeyuka kime’, ãrĩwa'ri kire naboebaraᵽe. Ᵽablo ᵽuri Romakarã ĩᵽarimarãre jã'meika yi'ribeyukamarĩka imarĩ, wẽkomaka imariwi'iarã imaberijĩki, majããberijĩkioka.
29 verifiquei ser ele acusado de coisas referentes à lei que os rege, nada, porém, que justificasse morte ou mesmo prisão.
30 Judíotatarã kire jããrika nari'kaika õrĩtirã miᵽõ'irã kire yiᵽũatayu. Kire okabaarimajareoka yiᵽũatayu. Suᵽa imarĩ torã na'yu ‘Ikuᵽaka sime oka kiro'si’, mire nañaokaro'si. I'tojĩrãja sime”, ãrĩwa'ri Félixre ᵽaᵽera kiᵽũataeka.
30 Sendo eu informado de que ia haver uma cilada contra o homem, tratei de enviá-lo a ti, sem demora, intimando também os acusadores a irem dizer, na tua presença, o que há contra ele. [Saúde.]
31 Suᵽa imarĩ surara ĩᵽamakire jã'meka uᵽakaja Ᵽablote e'ewa'ritirã Antíᵽatriswejearã neyaeka.
31 Os soldados, pois, conforme lhes foi ordenado, tomaram Paulo e, durante a noite, o conduziram até Antipátride;
32 Aᵽerĩmi surararãka ũ'ᵽuaᵽi a'rikarãte nawi'iarã ᵽe'rieyaeka ate. Cabaru ᵽemaᵽi a'rikarã takaja Ᵽabloᵽitiyika o'rikarã.
32 no dia seguinte, voltaram para a fortaleza, tendo deixado aos de cavalaria o irem com ele;
33 Cesarearã eyatirã ĩᵽi Félixre ᵽaᵽera naja'ataeka. Suᵽabatirã Ᵽablote kiᵽõ'irã natarika.
33 os quais, chegando a Cesareia, entregaram a carta ao governador e também lhe apresentaram Paulo.
34 I'sia ᵽaᵽera ĩaweatirã ikuᵽaka Ᵽablote kijẽrĩaeka: —¿No'okaki mime?— kire kẽrĩka. I'suᵽaka kẽᵽakã'ã, —Ciliciaka'iakaki ñime,— Ᵽablote ãrĩka. I'suᵽaka kẽᵽakã'ã ã'mitiriwa'ri,
34 Lida a carta, perguntou o governador de que província ele era; e, quando soube que era da Cilícia,
35 —“Mire ᵽarea ima”, ãrĩrĩ mire okabaarimajare etarãka ᵽoto nare mijairika ña'mitirirãñu ruᵽu,— Félixre kire ãrĩka. Suᵽa imarĩ, ĩᵽi Herodes wãsare baarũjekawi'iarã kisurararãkare kire kĩarĩrĩrũjeka.
35 disse: Ouvir-te-ei quando chegarem os teus acusadores. E mandou que ele fosse detido no pretório de Herodes.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 23, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.