Atos 12

Tanimuca-Retuarã NT portions (TNC_WBT) vs NVT

Sair da comparação
NVT Nova Versão Transformadora
1 I'sia ᵽoto ritaja Jesúre yi'yurã uᵽatireje ba'iaja Herodere kisurararãkare baarũjeũ'mueka. Suᵽa imarĩ ĩ'rãrimarã nare imaruᵽutarimajare wẽkomaka imariwi'iarã nataeka.
1 Por essa época, o rei Herodes Agripa começou a perseguir violentamente algumas pessoas da igreja.
2 Suᵽabatirã, Juan ma'mi Santiagore nañi'aᵽakã'ã, “Kiwãmua mija toata'tabe”, nare kẽrĩka.
2 Mandou matar à espada Tiago, irmão de João.
3 I'suᵽaka kẽrĩka ã'mitiritirã, jĩjimaka judíorãka ĩᵽarimarãre jarika. Toᵽi jĩjimaka nimamaka ĩawa'ri ᵽan levadura rukeberika naba'aroyikarĩmi Ᵽedroteoka kiñi'arũjeka wẽkomaka imariwi'iarã kire tayaokaro'si. Ᵽedrote ru'rikoreka jia kisurararãkare kĩarĩrĩrũjeka Herodes. Botarakatata imatirã rakaka tatareka botarakarimarã nimaeka. I'sirakamarã imarĩ, —Botarakamaki oyiaja mija o'arijarirãñu kire tuerikareka,— nare kẽrĩka. Suᵽabatirã “Ᵽascua baya o'riwa'rirãka ᵽoto, ᵽo'imajare ĩarãka wãjitãji Ᵽedrote ba'iaja jaiwã'imarĩtirã, kire yijããrũjerãñu”, Herodes ᵽuᵽaka imaeka.
3 Quando Herodes viu quanto isso agradava os judeus, também prendeu Pedro durante a celebração da Festa dos Pães sem Fermento.
4 — ausente —
4 Depois, lançou-o na cadeia, sob a guarda de quatro escoltas, cada uma com quatro soldados. A intenção de Herodes era apresentar Pedro aos judeus para julgamento público depois da Páscoa.
5 Suᵽa imarĩ ĩ'rãrĩmi uᵽakaja jiitakaja Ᵽedrote natueka. I'suᵽaka nima ã'mitiritirã, kijeyomarã Jesúre yi'yurã jimarĩa Tuᵽarãte kiro'si jaiĩjika.
5 Enquanto Pedro estava no cárcere, a igreja orava fervorosamente a Deus por ele.
6 Torã kimaeka ñami simakoᵽeka Herodete kire jããrũjerũkirĩmi. Mia, wẽkomaka imariwi'iarã ĩ'ᵽarã surararãka kire tuerimaja watoᵽekarã ĩ'ᵽamiji ᵽerumijiaᵽi ᵽi'ᵽekaki kikãrĩᵽañaeka. Ĩarĩrĩtiyarũkirõ'õ simamaka aᵽerã surararãka koᵽerekarã tuekarã.
6 Na noite antes de Pedro ser levado a julgamento, ele dormia, preso com duas correntes entre dois soldados, e outros montavam guarda na porta da prisão.
7 Ikuᵽarõ'õᵽiji, ángelte kiᵽõ'irã etaeka. Suᵽabatirã kimaeka kurara yaaboaeka jãjia jãta'airõ'õ jarika. Toᵽi mae, kãrĩka imaekaki Ᵽedrote ángelte rabetõrõtaeka. Kitũrũeka ᵽoto, —Wãrũaja mimi'mibe,— kire kẽrĩka. I'suᵽaka kire kẽrĩka ᵽotojo ᵽerumijiaᵽi kiᵽita arikaka naᵽi'ᵽekoᵽeka kutueka.
7 De repente, uma luz intensa brilhou na cela, e um anjo do Senhor apareceu. Tocou no lado de Pedro para acordá-lo e disse: “Depressa! Levante-se!”, e as correntes caíram dos pulsos de Pedro.
8 I'suᵽaka kijarika ᵽoto, —Mijariroaka mijããũ'mube, miũ'ᵽuko'aoka,— Ᵽedrote kẽrĩka. Toᵽi ikuᵽaka kire kẽrĩka ate: —Mijariroaka ᵽemakatooka mijããbe. Suᵽabatirã yibe'erõ'õ mi'tabe,— ángelte kire ãrĩka.
8 Então o anjo lhe disse: “Vista-se e calce as sandálias”, e Pedro obedeceu. “Agora vista a capa e siga-me”, ordenou o anjo.
9 I'suᵽaka kire kẽᵽakã'ã, Ᵽedrote kibe'erõ'õ a'rika. I'suᵽaka baariᵽotojo “Suᵽa sime”, marĩwãrũberijĩka simaeka kiro'si. “¿Yaje ritaitaka sime je'e?”, ãrĩriᵽotojo “Makãrãrũñuroka uᵽaka yiro'si sime je'e”, kẽrĩᵽuᵽajoaeka.
9 Pedro deixou a cela, seguindo o anjo. O tempo todo, porém, pensava que era uma visão, sem entender que era real o que ocorria.
10 A'ririjariji mamarĩkaki surarate tueirõ'õ o'ritirã, aᵽikate imarõ'õoka no'rika. Sa'riwa'ri jiyiakaka ᵽeruakaka baaeka wejekuraraka koᵽerekarã neyaeka ᵽoto sõñu uᵽakaja sawiritaeka. Toᵽi ᵽoritirã na'ririjayukã'ãja ikuᵽarõ'õᵽiji ángelte ririwa'rika. I'suᵽaka simamaka ĩ'rĩkaja Ᵽedrote tuika.
10 Passaram o primeiro e o segundo postos de guarda e, quando chegaram ao portão de ferro que dava para a cidade, o portão se abriu sozinho para eles. Os dois passaram e foram caminhando ao longo da rua até que, subitamente, o anjo o deixou.
11 Toᵽi mae, “Rita sime. Kãrãrũrĩbeyuka yi'i. Herodete yire jããkoreka yire kiᵽoaerã ángelte kiᵽũatayu Tuᵽarã. I'suᵽaka simamaka judíorãka ĩᵽamarã ba'iaja yire nabaariᵽakatayuareka, yiwaᵽu'yu mae”, Ᵽedrote ãrĩᵽuᵽajoaeka.
11 Por fim, Pedro caiu em si. “É verdade mesmo!”, disse ele. “O Senhor enviou seu anjo para me salvar daquilo que Herodes e os judeus planejavam me fazer!”
12 I'suᵽaka kiᵽuᵽaka imekã'ãja Juan Marcos ᵽako, María wi'iarã ke'rika. Satõsirõ'õrã rĩkimarãja Tuᵽarãte jaibaraka ᵽo'imajare imaeka. I'suᵽaka nimaekarõ'õrã eyatirã koᵽerekaᵽi, —¿Yaje mija ime?— nare kẽrĩka. Sã'mitiritirã ĩ'rãko torã ba'iraberimajo, Rode, koᵽerekarã eyarĩkaritirã, ã'mitirikako, “¿Maki kime?”, ãrĩwa'ri.
12 Quando Pedro se deu conta disso, foi à casa de Maria, mãe de João Marcos, onde muitos estavam reunidos para orar.
13 — ausente —
13 Ele bateu à porta da frente, e uma serva chamada Rode foi atender.
14 Sakowierã baaeka ruᵽu, Ᵽedrote jaika koã'mitiriwãrũeka. Sã'mitiriwãrũtirã jĩjimaka jariwa'ri koᵽereka wiebekaja, —Ᵽẽterã Ᵽedrote imakoyu,— ãrĩwa'ri torã imaekarãte bojarĩ ko'rika.
14 Ao reconhecer a voz de Pedro, ficou tão contente que, em vez de abrir a porta, correu de volta para dentro dizendo a todos: “Pedro está à porta!”.
15 I'suᵽaka nare kõᵽakã'ã, —Miwejabiyu je'e,— kore narĩka. Toᵽi, —Ritama ñañu,— nare kõrĩka. I'suᵽaka nare kõᵽakã'ã, —Kire ĩarĩrĩka mirãki ángel kime je'e aᵽeyari,— kore narĩka.
15 Eles, porém, disseram: “Você está fora de si!”. Diante da insistência dela, concluíram: “Deve ser o anjo dele”.
16 I'suᵽaka narĩko'omakaja, —¿Yaje mija ime?— ᵽẽteᵽi Ᵽedrote ãrĩrĩkamarika. I'suᵽaka simamaka koᵽereka wiwatatirã kire ĩawa'ri koᵽakaja naᵽuᵽataeka.
16 Enquanto isso, Pedro continuava a bater. Quando, por fim, abriram a porta e o viram, ficaram admirados.
17 I'suᵽaka nimamaka, kiᵽitaka kimimataeka “Kareaja mija imabe”, ãrĩwa'ri. Toᵽi mae, “Wẽkomaka imariwi'iarã ñimako'orõ'õᵽi ikuᵽaka Tuᵽarãte yire baako'o”, nare kẽrĩka. I'suᵽaka nare ãrĩtirã, —Majeyomarã Jesúre yi'yurãte samija bojabe. Suᵽabatirã i'suᵽakajaoka mija ãᵽe Santiagoreoka,— nare kẽrĩka.I'suᵽaka nare ãrĩweatirã aᵽerõ'õrã ke'rika.
17 Ele fez um sinal para se acalmarem e lhes contou como o Senhor o havia tirado da prisão. “Contem a Tiago e aos outros irmãos o que aconteceu”, disse ele. Então foi para outro lugar.
18 Kiru'rika ñamibikitojo torã ĩarĩrĩrimaja imaekarã surararãkare jimarĩa ba'iaja ᵽuᵽarika Ᵽedrote imabeᵽakã'ã ĩatirã. “¿Marãkã'ã Ᵽedrote baatiyako'o je'e? Ba'itakajama sime”, narĩka.
18 Ao amanhecer, houve grande alvoroço entre os soldados a respeito do que tinha acontecido a Pedro.
19 Kimabeᵽakã'ã ĩatirã, Herodete kire mo'arũjeka. Kire natõᵽobeᵽakã'ã Herodete nare jẽrĩaᵽeatiyaeka. I'suᵽaka nare kijẽᵽakã'ã marãkã'ã nayi'riwãrũberijĩka simaeka naro'si. Suᵽa imarĩ Herodete nare jããrũjeka mae. I'suᵽaka nare baatirã Judeaᵽi ke'rika Cesarearã imarĩ.
19 Herodes ordenou que fosse feita uma busca completa por ele. Não conseguindo encontrá-lo, interrogou os guardas e mandou executá-los. Depois disso, Herodes partiu da Judeia e foi passar algum tempo em Cesareia.
20 Tirowejeakarã suᵽabatirã Sidónwejeakarãka jiamarĩa imawa'ri boebaka naka Herodete imaeka. I'suᵽaka tokarãka imawa'ri, niñerũ e'eokaro'si ba'arika nare ᵽũatarika kika'iakarãre kijãjibaaeka. Herodes ka'iaᵽi naba'arika e'etoyurã nimaeka Tirowejeakarã suᵽabatirã Sidónwejeakarãoka. Suᵽa imarĩ ĩ'rĩka uᵽaka ᵽuᵽajoawa'ri Herodes ᵽõ'irã okajierĩ ᵽo'imajare naᵽũataeka. Herodete najairã baaeka ruᵽu, kijeyomaki imatiyaiki, Blastoka najaika. Jiaᵽi kire najaiẽjemaka “Jia mika imariyaᵽairã nime”, ãrĩwa'ri Blastore kire ãrĩka. I'suᵽaka kẽᵽakã'ã, “Ĩ'rãrĩmi naka yijairãñu ruᵽu”, Herodete kire ãrĩka.
20 O rei Herodes estava muito irado com o povo de Tiro e Sidom. Assim, as duas cidades se uniram na tentativa de se reconciliar com o rei, pois dependiam de suas terras para obter alimento. Então, tendo conquistado o apoio de Blasto, assistente pessoal do rei,
21 Naka kijairã baaekarĩmi, ĩᵽi imarĩ, jia jariroaka ĩᵽarimarãre jããroyika uᵽakakaka kijããeka. Suᵽabatirã ĩᵽire ruᵽaroyikarõ'õrã imatirã, torã rẽrĩkarãre kijaika.
21 conseguiram uma audiência. No dia marcado, Herodes, vestindo seus trajes reais, sentou-se em seu trono e fez um discurso para eles.
22 Torãjĩrã mae, sã'mitiritirã, —Mia, majiyiᵽuᵽayeeroyikitemare jaiyu, ĩmirĩji uᵽakamarĩa kime,— ãᵽaraka jimarĩa ᵽo'imajare akasereka jĩjimaka imawa'ri.
22 O povo o ovacionava, gritando: “É a voz de um deus, e não de um homem!”.
23 I'suᵽaka ãᵽaraka nimaeka ᵽoto, Tuᵽarãte ᵽũataekaki ángel, jimarĩ ba'iaja Herodete kimarũjeka. “I'suᵽaka yireka ãrĩbekaja Tuᵽarãte mija jiyiᵽuᵽayeebe”, kẽrĩbeririᵽareareka, wãjua Herodete ba'ariataeka.
23 No mesmo instante, um anjo do Senhor feriu Herodes com uma enfermidade, pois ele não ofereceu a glória a Deus. Foi comido por vermes e morreu.
24 I'suᵽaka simaeka be'erõ'õ Jesúre yi'yurãte kirika bojamaka rĩkimabaji sayi'yurãte ᵽubueka.
24 Enquanto isso, a palavra de Deus continuava a se espalhar, e havia muitos novos convertidos.
25 I'tojĩtejeoka Bernabé, Sauloᵽitiyika Jerusalénkarãre niñerũ ĩjirĩ na'rika. Nare ĩjiweatirã, Juanre Antioquíarã ne'ewa'rika. Juanrejeoka nawãmeyeeka Marcos.
25 Quando Barnabé e Saulo terminaram sua missão em Jerusalém, voltaram levando consigo João Marcos.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 12, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.