Atos 12
Tanimuca-Retuarã NT portions (TNC_WBT) vs ARIB
1 I'sia ᵽoto ritaja Jesúre yi'yurã uᵽatireje ba'iaja Herodere kisurararãkare baarũjeũ'mueka. Suᵽa imarĩ ĩ'rãrimarã nare imaruᵽutarimajare wẽkomaka imariwi'iarã nataeka.
1 Por aquele mesmo tempo o rei Herodes estendeu as mãos sobre alguns da igreja, para os maltratar;
2 Suᵽabatirã, Juan ma'mi Santiagore nañi'aᵽakã'ã, “Kiwãmua mija toata'tabe”, nare kẽrĩka.
2 e matou à espada Tiago, irmão de João.
3 I'suᵽaka kẽrĩka ã'mitiritirã, jĩjimaka judíorãka ĩᵽarimarãre jarika. Toᵽi jĩjimaka nimamaka ĩawa'ri ᵽan levadura rukeberika naba'aroyikarĩmi Ᵽedroteoka kiñi'arũjeka wẽkomaka imariwi'iarã kire tayaokaro'si. Ᵽedrote ru'rikoreka jia kisurararãkare kĩarĩrĩrũjeka Herodes. Botarakatata imatirã rakaka tatareka botarakarimarã nimaeka. I'sirakamarã imarĩ, —Botarakamaki oyiaja mija o'arijarirãñu kire tuerikareka,— nare kẽrĩka. Suᵽabatirã “Ᵽascua baya o'riwa'rirãka ᵽoto, ᵽo'imajare ĩarãka wãjitãji Ᵽedrote ba'iaja jaiwã'imarĩtirã, kire yijããrũjerãñu”, Herodes ᵽuᵽaka imaeka.
3 Vendo que isso agradava aos judeus, continuou, mandando prender também a Pedro. {Eram então os dias dos pães ázimos.}
4 — ausente —
4 E, havendo-o prendido, lançou-o na prisão, entregando-o a quatro grupos de quatro soldados cada um para o guardarem, tencionando apresentá-lo ao povo depois da páscoa.
5 Suᵽa imarĩ ĩ'rãrĩmi uᵽakaja jiitakaja Ᵽedrote natueka. I'suᵽaka nima ã'mitiritirã, kijeyomarã Jesúre yi'yurã jimarĩa Tuᵽarãte kiro'si jaiĩjika.
5 Pedro, pois, estava guardado na prisão; mas a igreja orava com insistência a Deus por ele.
6 Torã kimaeka ñami simakoᵽeka Herodete kire jããrũjerũkirĩmi. Mia, wẽkomaka imariwi'iarã ĩ'ᵽarã surararãka kire tuerimaja watoᵽekarã ĩ'ᵽamiji ᵽerumijiaᵽi ᵽi'ᵽekaki kikãrĩᵽañaeka. Ĩarĩrĩtiyarũkirõ'õ simamaka aᵽerã surararãka koᵽerekarã tuekarã.
6 Ora quando Herodes estava para apresentá-lo, nessa mesma noite estava Pedro dormindo entre dois soldados, acorrentado com duas cadeias e as sentinelas diante da porta guardavam a prisão.
7 Ikuᵽarõ'õᵽiji, ángelte kiᵽõ'irã etaeka. Suᵽabatirã kimaeka kurara yaaboaeka jãjia jãta'airõ'õ jarika. Toᵽi mae, kãrĩka imaekaki Ᵽedrote ángelte rabetõrõtaeka. Kitũrũeka ᵽoto, —Wãrũaja mimi'mibe,— kire kẽrĩka. I'suᵽaka kire kẽrĩka ᵽotojo ᵽerumijiaᵽi kiᵽita arikaka naᵽi'ᵽekoᵽeka kutueka.
7 E eis que sobreveio um anjo do Senhor, e uma luz resplandeceu na prisão; e ele, tocando no lado de Pedro, o despertou, dizendo: Levanta-te depressa. E caíram-lhe das mãos as cadeias.
8 I'suᵽaka kijarika ᵽoto, —Mijariroaka mijããũ'mube, miũ'ᵽuko'aoka,— Ᵽedrote kẽrĩka. Toᵽi ikuᵽaka kire kẽrĩka ate: —Mijariroaka ᵽemakatooka mijããbe. Suᵽabatirã yibe'erõ'õ mi'tabe,— ángelte kire ãrĩka.
8 Disse-lhe ainda o anjo: Cinge-te e calça as tuas sandálias. E ele o fez. Disse-lhe mais; Cobre-te com a tua capa e segue-me.
9 I'suᵽaka kire kẽᵽakã'ã, Ᵽedrote kibe'erõ'õ a'rika. I'suᵽaka baariᵽotojo “Suᵽa sime”, marĩwãrũberijĩka simaeka kiro'si. “¿Yaje ritaitaka sime je'e?”, ãrĩriᵽotojo “Makãrãrũñuroka uᵽaka yiro'si sime je'e”, kẽrĩᵽuᵽajoaeka.
9 Pedro, saindo, o seguia, mesmo sem compreender que era real o que se fazia por intermédio de um anjo, julgando que era uma visão.
10 A'ririjariji mamarĩkaki surarate tueirõ'õ o'ritirã, aᵽikate imarõ'õoka no'rika. Sa'riwa'ri jiyiakaka ᵽeruakaka baaeka wejekuraraka koᵽerekarã neyaeka ᵽoto sõñu uᵽakaja sawiritaeka. Toᵽi ᵽoritirã na'ririjayukã'ãja ikuᵽarõ'õᵽiji ángelte ririwa'rika. I'suᵽaka simamaka ĩ'rĩkaja Ᵽedrote tuika.
10 Depois de terem passado a primeira e a segunda sentinela, chegaram à porta de ferro, que dá para a cidade, a qual se lhes abriu por si mesma; e tendo saído, passaram uma rua, e logo o anjo se apartou dele.
11 Toᵽi mae, “Rita sime. Kãrãrũrĩbeyuka yi'i. Herodete yire jããkoreka yire kiᵽoaerã ángelte kiᵽũatayu Tuᵽarã. I'suᵽaka simamaka judíorãka ĩᵽamarã ba'iaja yire nabaariᵽakatayuareka, yiwaᵽu'yu mae”, Ᵽedrote ãrĩᵽuᵽajoaeka.
11 Pedro então, tornando a si, disse: Agora sei verdadeiramente que o Senhor enviou o seu anjo, e me livrou da mão de Herodes e de toda a expectativa do povo dos judeus.
12 I'suᵽaka kiᵽuᵽaka imekã'ãja Juan Marcos ᵽako, María wi'iarã ke'rika. Satõsirõ'õrã rĩkimarãja Tuᵽarãte jaibaraka ᵽo'imajare imaeka. I'suᵽaka nimaekarõ'õrã eyatirã koᵽerekaᵽi, —¿Yaje mija ime?— nare kẽrĩka. Sã'mitiritirã ĩ'rãko torã ba'iraberimajo, Rode, koᵽerekarã eyarĩkaritirã, ã'mitirikako, “¿Maki kime?”, ãrĩwa'ri.
12 Depois de assim refletir foi à casa de Maria, mãe de João, que tem por sobrenome Marcos, onde muitas pessoas estavam reunidas e oravam.
13 — ausente —
13 Quando ele bateu ao portão do pátio, uma criada chamada Rode saiu a escutar;
14 Sakowierã baaeka ruᵽu, Ᵽedrote jaika koã'mitiriwãrũeka. Sã'mitiriwãrũtirã jĩjimaka jariwa'ri koᵽereka wiebekaja, —Ᵽẽterã Ᵽedrote imakoyu,— ãrĩwa'ri torã imaekarãte bojarĩ ko'rika.
14 e, reconhecendo a voz de Pedro, de gozo não abriu o portão, mas, correndo para dentro, anunciou que Pedro estava lá fora.
15 I'suᵽaka nare kõᵽakã'ã, —Miwejabiyu je'e,— kore narĩka. Toᵽi, —Ritama ñañu,— nare kõrĩka. I'suᵽaka nare kõᵽakã'ã, —Kire ĩarĩrĩka mirãki ángel kime je'e aᵽeyari,— kore narĩka.
15 Eles lhe disseram: Estás louca. Ela, porém, assegurava que assim era. Eles então diziam: É o seu anjo.
16 I'suᵽaka narĩko'omakaja, —¿Yaje mija ime?— ᵽẽteᵽi Ᵽedrote ãrĩrĩkamarika. I'suᵽaka simamaka koᵽereka wiwatatirã kire ĩawa'ri koᵽakaja naᵽuᵽataeka.
16 Mas Pedro continuava a bater, e, quando abriram, viram-no e pasmaram.
17 I'suᵽaka nimamaka, kiᵽitaka kimimataeka “Kareaja mija imabe”, ãrĩwa'ri. Toᵽi mae, “Wẽkomaka imariwi'iarã ñimako'orõ'õᵽi ikuᵽaka Tuᵽarãte yire baako'o”, nare kẽrĩka. I'suᵽaka nare ãrĩtirã, —Majeyomarã Jesúre yi'yurãte samija bojabe. Suᵽabatirã i'suᵽakajaoka mija ãᵽe Santiagoreoka,— nare kẽrĩka.I'suᵽaka nare ãrĩweatirã aᵽerõ'õrã ke'rika.
17 Mas ele, acenando-lhes com a mão para que se calassem, contou-lhes como o Senhor o tirara da prisão, e disse: Anunciai isto a Tiago e aos irmãos. E, saindo, partiu para outro lugar.
18 Kiru'rika ñamibikitojo torã ĩarĩrĩrimaja imaekarã surararãkare jimarĩa ba'iaja ᵽuᵽarika Ᵽedrote imabeᵽakã'ã ĩatirã. “¿Marãkã'ã Ᵽedrote baatiyako'o je'e? Ba'itakajama sime”, narĩka.
18 Logo que amanheceu, houve grande alvoroço entre os soldados sobre o que teria sido feito de Pedro.
19 Kimabeᵽakã'ã ĩatirã, Herodete kire mo'arũjeka. Kire natõᵽobeᵽakã'ã Herodete nare jẽrĩaᵽeatiyaeka. I'suᵽaka nare kijẽᵽakã'ã marãkã'ã nayi'riwãrũberijĩka simaeka naro'si. Suᵽa imarĩ Herodete nare jããrũjeka mae. I'suᵽaka nare baatirã Judeaᵽi ke'rika Cesarearã imarĩ.
19 E Herodes, tendo-o procurado e não o achando, inquiriu as sentinelas e mandou que fossem justiçadas; e descendo da Judéia para Cesaréia, demorou-se ali.
20 Tirowejeakarã suᵽabatirã Sidónwejeakarãka jiamarĩa imawa'ri boebaka naka Herodete imaeka. I'suᵽaka tokarãka imawa'ri, niñerũ e'eokaro'si ba'arika nare ᵽũatarika kika'iakarãre kijãjibaaeka. Herodes ka'iaᵽi naba'arika e'etoyurã nimaeka Tirowejeakarã suᵽabatirã Sidónwejeakarãoka. Suᵽa imarĩ ĩ'rĩka uᵽaka ᵽuᵽajoawa'ri Herodes ᵽõ'irã okajierĩ ᵽo'imajare naᵽũataeka. Herodete najairã baaeka ruᵽu, kijeyomaki imatiyaiki, Blastoka najaika. Jiaᵽi kire najaiẽjemaka “Jia mika imariyaᵽairã nime”, ãrĩwa'ri Blastore kire ãrĩka. I'suᵽaka kẽᵽakã'ã, “Ĩ'rãrĩmi naka yijairãñu ruᵽu”, Herodete kire ãrĩka.
20 Ora, Herodes estava muito irritado contra os de Tiro e de Sidom; mas estes, vindo de comum acordo ter com ele e obtendo a amizade de Blasto, camareiro do rei, pediam paz, porquanto o seu país se abastecia do país do rei.
21 Naka kijairã baaekarĩmi, ĩᵽi imarĩ, jia jariroaka ĩᵽarimarãre jããroyika uᵽakakaka kijããeka. Suᵽabatirã ĩᵽire ruᵽaroyikarõ'õrã imatirã, torã rẽrĩkarãre kijaika.
21 Num dia designado, Herodes, vestido de trajes reais, sentou-se no trono e dirigia-lhes a palavra.
22 Torãjĩrã mae, sã'mitiritirã, —Mia, majiyiᵽuᵽayeeroyikitemare jaiyu, ĩmirĩji uᵽakamarĩa kime,— ãᵽaraka jimarĩa ᵽo'imajare akasereka jĩjimaka imawa'ri.
22 E o povo exclamava: É a voz de um deus, e não de um homem.
23 I'suᵽaka ãᵽaraka nimaeka ᵽoto, Tuᵽarãte ᵽũataekaki ángel, jimarĩ ba'iaja Herodete kimarũjeka. “I'suᵽaka yireka ãrĩbekaja Tuᵽarãte mija jiyiᵽuᵽayeebe”, kẽrĩbeririᵽareareka, wãjua Herodete ba'ariataeka.
23 No mesmo instante o anjo do Senhor o feriu, porque não deu glória a Deus; e, comido de vermes, expirou.
24 I'suᵽaka simaeka be'erõ'õ Jesúre yi'yurãte kirika bojamaka rĩkimabaji sayi'yurãte ᵽubueka.
24 E a palavra de Deus crescia e se multiplicava.
25 I'tojĩtejeoka Bernabé, Sauloᵽitiyika Jerusalénkarãre niñerũ ĩjirĩ na'rika. Nare ĩjiweatirã, Juanre Antioquíarã ne'ewa'rika. Juanrejeoka nawãmeyeeka Marcos.
25 Barnabé e Saulo, havendo terminado aquele serviço, voltaram de Jerusalém, levando consigo a João, que tem por sobrenome Marcos.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 12, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.