Atos 10

Tanimuca-Retuarã NT portions (TNC_WBT) vs NVT

Sair da comparação
NVT Nova Versão Transformadora
1 Cesareawejearã Cornelio wãmeikite imaeka. Torã rĩkimarãja surararãka Italiakarãkaki imatirã ĩ'rãᵽitarakamarã ᵽo'imajarakamaki surararãka ĩᵽamaki kimaeka.
1 Morava em Cesareia um oficial do exército romano chamado Cornélio, capitão do Regimento Italiano.
2 Judíorãkimarĩka imariᵽotojo Tuᵽarãte jiyiᵽuᵽaka õñuka, kiwi'iareka imarãᵽitiyika. Judíorãka wayuoka baairãte rĩkimakaja niñerũ jeyobaarimaji, suᵽabatirãoka Tuᵽarãte jaijiᵽaki kimaeka.
2 Era um homem devoto e temente a Deus, como era também toda a sua família. Dava aos pobres esmolas generosas e sempre orava ao Senhor.
3 I'suᵽaka kimamaka ĩ'rãrĩmi tres rõ'õjĩrã aiyate eyawa'rika ᵽoto makãrãrũñuroka uᵽakaᵽi Tuᵽarãte ᵽũataekaki ángelte kiᵽõ'irã etaeka. Jia Corneliore kire ĩatiyaeka. Suᵽabatirã kiᵽõ'irã kãkaeyatirã, —Cornelio,— ángelte kire ãrĩka.
3 Certa tarde, por volta das três horas, teve uma visão na qual viu um anjo de Deus vir em sua direção e dizer: “Cornélio!”.
4 Toᵽi mae, kireka ñakoariji, —Aya, ¿marãkã'ã sime je'e ñiᵽamaki?— ᵽuᵽatawa'ri kire kẽrĩka. I'suᵽaka kẽᵽakã'ã —Tuᵽarãte mijeñerijayu rakakaja mire kiã'mitiyu. Suᵽabatirã wayuoka baairãte mijeyobaaikarekaoka jĩjimaka kime. I'suᵽaka mimamaka mireka ᵽuᵽajoajiᵽaiki kime.
4 Temeroso, Cornélio olhou fixamente para o anjo e perguntou: “Que é, senhor?”. E o anjo respondeu: “Suas orações e esmolas subiram até Deus, e ele as guarda na memória.
5 Suᵽa imarĩ Joᵽewejearã imaki Simónre akarĩ a'rirũkirãte miᵽũatabe. Kiwãmeaoka Ᵽedro.
5 Agora, envie alguns homens a Jope e mande buscar Simão, também chamado Pedro.
6 Aᵽika Simón wa'iro'si ajea ba'iraberimaji riaᵽakirijerã imaki ᵽõ'irã kime. Torã Simón Ᵽedrote natõᵽorãñu miᵽũatarãñurã,— ángelte kire ãrĩka.
6 Ele está hospedado com Simão, um homem que trabalha com couro e mora à beira do mar”.
7 I'suᵽaka kire ãrĩweatirã ángelte a'rika. Sabe'erõ'õ ĩ'ᵽarã kiba'iraberimaja, suᵽabatirã ĩ'rĩka surara jia Tuᵽarãte yi'yuka imaekakiteoka kiakaeka.
7 Assim que o anjo foi embora, Cornélio chamou dois servos de sua casa e um soldado devoto de seu grupo de auxiliares.
8 Suᵽa imarĩ kiᵽõ'irã netaeka ᵽoto, ángelte kire ãrĩkakaka Corneliore nare bojaeka. Nare sabojaweatirã Joᵽerã nare ke'rirũjeka.
8 Ele lhes contou o que havia acontecido e os enviou a Jope.
9 I'suᵽaka kẽᵽakã'ã a'ritirã, aᵽerĩmi wãjitãji aiya simaeka ᵽoto Joᵽe koyikurirã neyaeka. I'tojĩte wi'i ruᵽututuarã Ᵽedrote mirĩka Tuᵽarãka jairĩ.
9 No dia seguinte, quando os mensageiros de Cornélio se aproximavam da cidade, Pedro subiu ao terraço para orar. Era cerca de meio-dia,
10 Tuᵽarãka jaibaraka kimaeka ᵽoto koᵽakaja kikẽsirabaeka. I'suᵽaka kimamaka aᵽerãte ba'arika kiro'si baayukã'ãja ikuᵽaka makãrãrũñuroka uᵽakaᵽi kiro'si simaeka:
10 e ele estava com fome. Enquanto a refeição era preparada, entrou num êxtase.
11 Mabo'ikakurirã kĩaeka ᵽoto sayaᵽãia jo'bato ĩ'ᵽaᵽẽ'rõto ñi'atirã maja'aruetaika uᵽaka saruira'aeka.
11 Viu o céu aberto e algo semelhante a um grande lençol ser baixado por suas quatro pontas.
12 Satõsiarã ritajakaka wa'iro'sia, wa'iro'siwẽkoa ᵽariji imaeka. Wa'ibikirãka uᵽaka tuyua, wiyua, suᵽabatirã yiibaraka tuyuaoka simaeka.
12 No lençol havia toda espécie de animais, répteis e aves.
13 Suᵽa imarĩ ĩmiᵽi ikuᵽaka Ᵽedrote sajaikorika: —Ᵽedro mimi'mibe. Samijããba'abe,— kire sãrĩkorika.
13 Então uma voz lhe disse: “Levante-se, Pedro; mate e coma”.
14 I'sia oka ã'mitiritirã ikuᵽaka kiyi'rika: —Marãkã'ã baatirã yibaaberijĩka Ñiᵽamaki, Moisés wãsare jãjibaaeka ba'akoribeyuka ñime ruᵽu.—
14 “De modo nenhum, Senhor!”, respondeu Pedro. “Jamais comi coisa alguma que fosse considerada impura e imprópria.”
15 Toᵽi ate sajaikorika —“Jãjika yiro'si sime”, merĩa'si, Tuᵽarãte ba'arũjeika ᵽuri “Miba'abe”,— mabo'ikakuriᵽi sãrĩkorika.
15 Mas a voz falou novamente: “Não chame de impuro o que Deus purificou”.
16 Maekarakakuri i'suᵽaka Ᵽedrote sabaaeka. Sabe'erõ'õᵽi mae sayaᵽãia Tuᵽarãte e'eka.
16 A mesma visão se repetiu três vezes. Então, subitamente, o lençol foi recolhido ao céu.
17 I'sia ĩawa'ri “¿Dako baaerã suᵽa yire sabaayu jee?”, Ᵽedrote ãrĩᵽuᵽajoaeka. I'suᵽaka ᵽuᵽajoabaraka kimekã'ãja, “No'orã Simónre ime”, ãᵽaraka ᵽo'imajare jẽrĩarijariji, Simón wi'iarã neyaeka Corneliore ᵽũataekarã.
17 Pedro ficou perplexo, pensando em qual seria o significado da visão. Nesse momento, os homens que Cornélio tinha enviado encontraram a casa de Simão. Eles se aproximaram do portão
18 Torã eyatirã ikuᵽaka najẽrĩaeka: —¿Õ'õrã yaje Simón Ᵽedro wãmeikite ime?— narĩka.
18 e perguntaram se estava hospedado ali Simão, também chamado Pedro.
19 Kĩaeka mirãka ᵽuᵽajoabaraka kimekã'ãja, Esᵽíritu Santore kire jaika, —Mia'mitiᵽe. Maekarakamaki ĩmirĩja mire mo'arĩ etairã.
19 Enquanto Pedro ainda refletia sobre a visão, o Espírito lhe disse: “Três homens vieram procurá-lo.
20 Mae miruiwa'ᵽe, naka me'yaokaro'si “¿Yaje judíorãkamarĩrãka ya'rijĩñu je'e?”, ãrĩᵽuᵽajoabekaja mimabe. Yiᵽũatairã nime,— Esᵽíritu Santore kire ãrĩka.
20 Levante-se, desça e vá encontrar-se com eles. Não hesite em acompanhá-los, pois eu os enviei”.
21 Suᵽa imarĩ, Corneliore ᵽũataekarã maekarakamaki ᵽõ'irã Ᵽedrote ruiwa'rika. —Yi'iji ñime mija mo'aiki. ¿Dakoa ãrĩwa'ri mija i'tako'o?— nare kẽrĩka.
21 Pedro desceu e disse aos homens: “Eu sou quem vocês procuram. Por que vieram?”.
22 I'suᵽaka kẽᵽakã'ã ikuᵽaka nayi'rika: —Yija ĩᵽamaki Cornelio miᵽõ'irã yijare ᵽũataraᵽaki. Jiika ᵽo'imaji kime Cornelio. Suᵽabatirã Tuᵽarãte jiyiᵽuᵽayeeiki. Ritaja judíotatarãoka kire jiyiᵽuᵽayeeirã. Suᵽa imarĩ ikuᵽaka ángelte kire ãrãᵽe're: “Mia'mitiᵽe Cornelio, Simón Ᵽedrote miakaᵽũabe. Suᵽabatirã mire kibojarãka jia mia'mitiᵽe”, ángelte yija ĩᵽamakire ãrãᵽe,— Simón Ᵽedrote narĩka.
22 Eles responderam: “Cornélio, um oficial romano, nos enviou. Ele é um homem devoto e temente a Deus, respeitado por todos os judeus. Um santo anjo o instruiu a chamar o senhor à casa dele para que ele ouça sua mensagem”.
23 Suᵽa naᵽakã'ã, —Õ'õrã kãkara'atirã yiᵽõ'irã mija kãᵽe ruᵽu,— Ᵽedrote nare ãrĩka. Aᵽerĩmi ᵽuri naka Ᵽedrote a'rika mae. Joᵽewejeakarã ĩ'rãrimarã Jesúre yi'yurãoka, naka jeyoariwa'rikarã.
23 Então Pedro convidou os homens para se hospedarem ali aquela noite. No dia seguinte, foi com eles, acompanhado de alguns irmãos de Jope.
24 Aᵽerĩmi Cesareawejearã neyaeka. Neyaerã baaeka ruᵽu, kirĩrã suᵽabatirã kijeyomarãᵽitiyika rẽrĩtirã Corneliore imaeka, “Simón Ᵽedrote bojarãka ma'mitiriye'e”, ãrĩwa'ri nare kioyibojaeka.
24 Chegaram a Cesareia no dia seguinte. Cornélio os esperava e havia reunido seus parentes e amigos íntimos.
25 Torã neyaeka ᵽoto Ᵽedrote e'etorirĩ Corneliore ᵽorika. Suᵽabatirã Corneliore ñukuruᵽaeka kire jiyiᵽuᵽayeeokaro'si.
25 Quando Pedro chegou à casa, Cornélio veio ao seu encontro e prostrou-se diante dele, adorando-o.
26 I'suᵽaka kibaamaka kiᵽitakarã ñi'atirã, —Mimi'mibe. Miuᵽakaja ᵽo'imaji ñime yiro'sioka,— Ᵽedrote kire ãrĩka.
26 Mas Pedro o levantou e disse: “Fique de pé! Eu sou apenas um homem como você”.
27 I'suᵽaka kẽᵽakã'ã kimi'mika mae. Suᵽa imarĩ jaibu'arikaᵽiji wi'iarã nakãkaeka mae. Torã kãkawa'ritirã rĩkimarãja ᵽo'imaja rẽrĩkarãte Ᵽedrote ĩaeka.
27 Os dois conversaram e depois entraram na casa, onde muitos outros estavam reunidos.
28 I'suᵽaka nimamaka ĩatirã, ikuᵽaka Ᵽedrote nare bojaeka: —Yija judíotatarã aᵽetatarãᵽitiyika rukubaka imarika, suᵽabatirã naᵽõ'irã turirikaoka jãjibaairã yija ime. I'siakaka õrĩwãrũirã mija ime. I'suᵽaka simako'omakaja Tuᵽarã ᵽuri ikuᵽaka yire bojaraᵽaki: “ ‘Jãjibaarimarĩa sime’, ñañua ‘Jãjibaarika sime’, mija ãrĩa'si”, Tuᵽarãte yire ãrãᵽe. Suᵽa imarĩ “Judíotataki imariᵽotojo aᵽetatarãka rukubaka ñima jãjibaarũkimarĩa sime”, ñarĩwãrũyu maekaka ᵽuri.
28 Pedro lhes disse: “Vocês sabem que nossas leis proíbem que um judeu entre num lar gentio como este ou se associe com os gentios. No entanto, Deus me mostrou que não devo mais considerar ninguém impuro ou impróprio.
29 Suᵽa imarĩ Cornelio majaroka yire nabojaraᵽaka ᵽotojo ñojimarĩji miᵽõ'irã yi'taraᵽe. Suᵽa imarĩ ¿marãkã'ã ãrĩwa'ri oka yire mija ᵽũataraᵽe?— Ᵽedrote nare ãrĩka.
29 Por isso, vim assim que fui chamado, sem levantar objeções. Agora digam por que vocês mandaram me buscar”.
30 I'suᵽaka kẽᵽakã'ã, ikuᵽaka Corneliore kire ãrĩka: —Botarakarĩmi sajaritiyu tres rõ'õjĩrã aiyate eyawa'raᵽaka ᵽoto, Tuᵽarãka jaibaraka ñimaraᵽaka be'erõ'õ. Ikuᵽarõ'õᵽiji ángelte saya yaaboaika jããtirã yiᵽõ'irã kiᵽemakotowiraᵽe.
30 Cornélio respondeu: “Quatro dias atrás, eu estava orando em casa por volta deste mesmo horário, às três da tarde. De repente, um homem vestido com roupas resplandecentes apareceu diante de mim.
31 Toᵽi ikuᵽaka yire kẽrãᵽe mae: “Cornelio. Tuᵽarãte mijẽñeika jĩjimakaᵽi kiã'mitiyu. Suᵽabatirã wayuoka baairãte mijeyobaaika jiaoka kiro'si sime. Saᵽi ãrĩwa'ri jia mire kibaayu.
31 Ele me disse: ‘Cornélio, Deus ouviu sua oração e se lembrou de suas esmolas.
32 Suᵽa imarĩ Joᵽewejearã imaki Simón Ᵽedro wãmeikite miakarũjebe. Aᵽika Simón wa'iro'si ajea ba'iraberimaji wi'iarã kime riaᵽakirijerã”, ángelte yire ãrãᵽe.
32 Agora, envie mensageiros a Jope e mande buscar Simão, também chamado Pedro. Ele está hospedado na casa de Simão, um homem que trabalha com couro e mora à beira do mar’.
33 I'suᵽaka yire kibojamaka ã'mitiriwa'ri, ñojimarĩji oka mire yiᵽũataraᵽe. Jia oka mi'tayu õ'õrã. Tuᵽarãte ĩaika wãjitãji yija rẽrĩko'o kioka simauᵽatiji õñaokaro'si. Tuᵽarãte mire bojaika yija ã'mitiririyaᵽayu,— Corneliore kire ãrĩka.
33 Assim, mandei buscá-lo de imediato, e foi bom que tenha vindo. Agora estamos todos aqui, esperando diante de Deus para ouvir a mensagem que o Senhor mandou que você nos trouxesse”.
34 Sã'mitiritirã, ikuᵽaka Ᵽedrote jaiũ'mueka mae: —“Aᵽerimarãre kiwãtaika ᵽemawa'ribaji ĩ'rãtatareje wãtabeyuka kime Tuᵽarã”, ñarĩwãrũyu mae.
34 Então Pedro respondeu: “Vejo claramente que Deus não mostra nenhum favoritismo.
35 Ritatojo wejeareka ᵽo'imajatata imauᵽatirekaja jiyiᵽuᵽaka kire õrĩwa'ri, kiyaᵽaika uᵽakaja baairãka jĩjimaka kimarijayu.
35 Em todas as nações ele aceita aqueles que o temem e fazem o que é certo.
36 Yija tã'omaja Israel wãsa riᵽarãmerãro'si Jesucristo, ritatojo wejeareka imarã ĩᵽamakite baaekaᵽi ãrĩwa'ri jia Tuᵽarãka nimarũkiakaka nare kibojaeka.
36 Esta é a mensagem de boas-novas para o povo de Israel: Há paz com Deus por meio de Jesus Cristo, que é Senhor de todos.
37 Mamarĩ Galileaka'iarã, suᵽabatirã ritaja Judea ka'iareka Jesús Nazaretkakire baaeka õñurã mija ime. Ᵽo'imajare wãrõbaraka Juanre naruᵽuko'a jũjeyukã'ãja, mae kirikaᵽi baawãrũiki Jesúre kimaũ'murũjeka Tuᵽarã. Suᵽabatirã Esᵽíritu Santore kire kija'ataeka. I'suᵽaka kibaaekaki imarĩ, Galileakarãre suᵽabatirã Judeaka'iakarãreoka jia kibaaeka. Suᵽa imarĩ ritaja Satanáre ba'iaja jũarũjeroyikarãte kitããroyireka. I'suᵽaka kibaaroyireka, Tuᵽarãte kika imaeka simamaka.
37 Vocês sabem o que aconteceu em toda a Judeia, começando na Galileia, depois do batismo que João proclamou.
38 — ausente —
38 Sabem também que Deus ungiu Jesus de Nazaré com o Espírito Santo e com poder. Então Jesus foi por toda parte fazendo o bem e curando todos os oprimidos pelo diabo, porque Deus estava com ele.
39 Yija, aᵽóstolrãka, Jerusalénwejearã, suᵽabatirã judíotatarã ka'iarã ritaja Jesúre baaeka ĩaekarã. Sabe'erõ'õ Jerusalénrã judíotatarã ĩᵽarimarãte yaᵽua tetaekarã kire jããrũjeka.
39 “E nós somos testemunhas de tudo que ele fez em toda a Judeia e em Jerusalém, onde o mataram. Penduraram-no numa cruz,
40 I'suᵽaka kire nabaako'omakaja maekarakarĩmireka, Tuᵽarã ᵽuri Jesúre õñia jarirũjekaki. Suᵽabatirã Jesúre yijare kiᵽemakotowiataeka.
40 mas Deus o ressuscitou no terceiro dia e permitiu que ele fosse visto,
41 Judíotatarãte nimauᵽatiremarĩa Jesúre ᵽemakotowirirã Tuᵽarãte baaeka. Mamarĩtaka kiwã'maekarã yija imamaka i'suᵽaka kibaaeka, “Õñia Jesúre ime ate”, yija ãrĩwãrũokaro'si. Ate õñia Jesúre jariᵽe'rika be'erõ'õ kika ba'aekarã yija ime.
41 não por todo o povo, mas por nós que fomos escolhidos por Deus de antemão para sermos suas testemunhas. Nós fomos os que comemos e bebemos com ele depois que ele ressuscitou dos mortos.
42 “ ‘Õñia imarãte suᵽabatirã reyaekarãteoka, ba'iaja nabaaeka waᵽa nare jẽñerimaji mimabe’, ãrĩwa'ri Tuᵽarãte yire jã'meka ãrĩwa'ri ᵽo'imajare mija bojabe”, Jesúre yijare ãrĩka.
42 E ele nos mandou anunciar sua mensagem em toda parte e testemunhar que Deus o designou juiz dos vivos e dos mortos.
43 Tuᵽarãro'si bojaĩjirimaja imaeka rakamakiji Jesúre imarũkiakaka ᵽuᵽajoawa'ri no'oeka. Suᵽa imarĩ Jesúre yi'yurãte ba'iaja baaeka waᵽa Tuᵽarãte ye'kariarũkiakaka no'oeka,— Ᵽedrote nare ãrĩka.
43 É a respeito dele que todos os profetas dão testemunho, dizendo que todo o que nele crer receberá o perdão de seus pecados por meio de seu nome”.
44 I'suᵽaka ãᵽaraka Ᵽedrote imekã'ãja Esᵽíritu Santore nare ña'rĩjãika.
44 Enquanto Pedro ainda falava, o Espírito Santo desceu sobre todos que ouviam a mensagem.
45 Suᵽa imawa'ri ĩ'rãrokamarĩa ᵽo'imaja oka norĩbeyuaja jaibaraka nimaeka Tuᵽarãte jiyiᵽuᵽayeebaraka. Sĩatirã “Judíorãkamarĩrãteoka Esᵽíritu Santore ña'rĩjãiyu mae”, ãrĩwa'ri naᵽuᵽataeka judíorãka Ᵽedroka ĩ'rãtiji etaekarã.
45 Os discípulos judeus que acompanhavam Pedro ficaram admirados de que o dom do Espírito Santo também fosse derramado sobre os gentios,
46 — ausente —
46 pois os ouviram falar em outras línguas e louvar a Deus. Pedro perguntou:
47 Toᵽi ikuᵽaka judíorãkare Ᵽedrote ãrĩka ate: —Mija ã'mitiᵽe yijeyomarã. Muᵽakajaoka Esᵽíritu Santore nare ña'rĩjãimaka õ'õrã imarãte ĩ'rĩkaoka “Ruᵽuko'a nare mija jũjea'si”, ãrĩrika imaberijĩñu,— judíorãkare kẽrĩka.
47 “Pode alguém se opor a que eles sejam batizados agora que, como nós, também receberam o Espírito Santo?”.
48 Suᵽabatirã, —“Jesucristore yi'riwa'ri kirirã maime mae”, ãrĩwa'ri ruᵽuko'a mija jũjerũjebe,— Corneliorãkare kẽrĩka. Suᵽa imarĩ naruᵽuko'a najũjeka Ᵽedroka imaekarã. Sabe'erõ'õ, —Me'ria'si ruᵽu. Yijaka mimabe ñojimarĩji ruᵽu,— Ᵽedrote narĩka Cornelioka imaekarã.
48 Então ordenou que fossem batizados em nome de Jesus Cristo. Depois, pediram que Pedro ficasse com eles alguns dias.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 10, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.