Lucas 14
Toto Thovuye Loi Ghalɨŋae (TGO) vs NVT
1 Sabat regha Jisas i wa ve ghanɨŋga Parisi ghanjigiya regha ele ŋgolo, na gharɨgharɨ mbe thɨ njimbukiki vara.
1 Certo sábado, Jesus foi comer na casa de um líder fariseu, onde o observavam atentamente.
2 Amala regha va ina e ghamwae, gheghe na nɨmanɨmae thɨ roro.
2 Estava ali um homem com o corpo muito inchado.
3 Jisas i dage weŋgiya mbaro gharavavaghare na Parisi iŋa, “La mbaro i vatomwe na ra thawathawari Sabat e tɨne, o nandere?”
3 Jesus perguntou aos fariseus e aos especialistas da lei: “A lei permite ou não curar no sábado?”.
4 Ko iyemaeŋge thiya rokubarovao. Jisas i vaŋgwa amalako, i thawari na i variyeyathu.
4 Eles nada responderam, e Jesus tocou no homem enfermo, o curou e o mandou embora.
5 Amba i vaitoŋgi iŋa, “Thoŋgo ghemi regha nariye o le okɨs i dobu e mborowou ina e doda tɨne Sabat e tɨne, mane valɨkaiwae i momodɨvoreŋa e mbaŋako iyako?”
5 Depois, perguntou a eles: “Qual de vocês, se seu filho ou seu boi cair num buraco, não se apressará em tirá-lo de lá, mesmo que seja sábado?”.
6 Ko iyemaeŋge mava thɨ ndegonjogha mun le utuko ghathɨthɨ.
6 Mais uma vez, não puderam responder.
7 Mbaŋa Jisas i njimbuvaidiŋgiya thavala thɨ mena ghanɨŋgako iyako kaiwae, vambe thɨ tuthi eŋge ghamba yaku thovuye e ghamba ghanɨŋgako, amba i utuŋa goghaimbake iyake weŋgi iŋa,
7 Quando Jesus observou que os convidados para o jantar procuravam ocupar os lugares de honra à mesa, deu-lhes este conselho:
8 “Mbaŋa lolo regha ne i kulavathaŋge ghe e thaganiye tɨne, tha u yaku e ghamba yaku thovuye, kaiwae mbwata me kulavatha amala regha na iye idae i laghɨye kivwalaŋge,
8 “Quando você for convidado para um banquete de casamento, não ocupe o lugar de honra. E se chegar algum convidado mais importante que você?
9 na amalana iya me kula vathaŋgana themighewona, ne i mena na i dage e ghen, ‘U roiteta ghamba yakuna iyana amalake iyake i yakuwe.’ Iyake kaiwae ne wein len monjina vo yaku e ghamba yaku, muyaiko moli.
9 O anfitrião virá e dirá: ‘Dê o seu lugar a esta pessoa’, e você, envergonhado, terá de sentar-se no último lugar da mesa.
10 Ko mbaŋa thoŋgo e ghanɨkula, u wa na vo yaku, e ghamba yakuko iya muyaiko moli, kaiwae mbala giyana me kulana e ghen i mena na i dage e ghen iŋa, ‘Wou, u yondovirɨ na vo yaku i vivako.’ Iyake ne i vakatha e ghanɨyavwatata gharɨgharɨna wolaghɨye weŋgi.
10 “Em vez disso, ocupe o lugar menos importante à mesa. Assim, quando o anfitrião o vir, dirá: ‘Amigo, temos um lugar melhor para você!’. Então você será honrado diante de todos os convidados.
11 Kaiwae thela thoŋgo i wovoreŋa ghamberegha ne i wonjoŋa, na thela i wonjoŋa ghamberegha ne i wovoreŋa.”
11 Pois os que se exaltam serão humilhados, e os que se humilham serão exaltados”.
12 Amba Jisas i dagewe amalako iya me kulavathako iŋa, “Mbaŋa ne u vakatharawe ghanɨŋga laghɨye ghararaghɨye mboro o yeghɨyeghɨye, ne u ndekula vathaŋgiya ghanune o oghagha o len bodaboda o thavala thiya yaku e ghambana vwenyevwenyeniye; kaiwae thiye ne thɨ vakathanjogha na kaero u mbanɨvao modan.
12 Então Jesus se voltou para o anfitrião e disse: “Quando oferecer um banquete ou jantar, não convide amigos, irmãos, parentes e vizinhos ricos. Eles poderão retribuir o convite, e essa será sua única recompensa.
13 Ko iyemaeŋge mbaŋa ne u vakatha ghanɨŋga laghɨye regha, u kula vathaŋgiya mbinyembinyeŋgu, thavala lenji loŋga i tharɨ, kuvokuvo na thavala maranji i kwaghe;
13 Em vez disso, convide os pobres, os aleijados, os mancos e os cegos.
14 na ne u vaidiya ghandagemwaewo laghɨye, kaiwae ma valɨkaiwanji ne thɨ vakathanjogha e ghen. Loi tene i giya njogha modae e ghen e mbaŋaniye gharɨgharɨ rumwarumwaruniye ne thɨ rakathuweiru na tembe e yawayawalinjiva.”
14 Assim, na ressurreição dos justos, você será recompensado por ter convidado aqueles que não podiam lhe retribuir”.
15 Mbaŋa amala regha, iya thiya yaku e ghanɨŋgako iyako tɨne i loŋwe iyako, amba i dage weya Jisas iŋa, “Thela ne i yaku e thagako iyako tɨne Loi ele ghamba mbaro tɨne ne i warari laghɨye moli!”
15 Ao ouvir isso, um homem que estava à mesa com Jesus exclamou: “Feliz será aquele que participar do banquete no reino de Deus!”.
16 Jisas i dagewe iŋa, “Amala regha va i vivatharaweya ghanɨŋga laghɨye regha amba i kula vathaŋgiya gharɨgharɨ lemoyo.
16 Jesus respondeu com a seguinte parábola: “Certo homem preparou um grande banquete e enviou muitos convites.
17 Mbaŋa ghanɨŋga ghambaŋa, i variya le rakakaiwo regha na ve butu weŋgiya thavala e ghanjikula, iŋa, ‘Hu rakamena, vivatha kaero iko.’”
17 Quando estava tudo pronto, mandou seu servo dizer aos convidados: ‘Venham, o banquete está pronto’.
18 “Ko iyemaeŋge taulaghɨko lenji renuwaŋa regha, thɨ utuŋa lenji rɨghe buda kaiwae mane vethɨ rakavutha ŋgoreiya lenji dagerawema. I vivako i dage weya rakakaiwoko iŋa, ‘Ma vamodo thelau regha na nuwaŋguiya va thuwe. Ago laghɨye e ghen, mane ya ghaona, vo dage weya amalana.’”
18 Mas todos eles deram desculpas. Um disse: ‘Acabei de comprar um campo e preciso inspecioná-lo. Peço que me desculpe’.
19 “Na regha iŋa, ‘Ma vamodoŋgiya thetheghan okɨs hoyaworo na nuwaŋguiya ya wa na va mando ya vakaiwoŋaŋgi. Ago laghɨye e ghen, mane ya ghaona, vo dage weya amalana.’”
19 Outro disse: ‘Acabei de comprar cinco juntas de bois e quero experimentá-las. Sinto muito’.
20 “Na regha iŋa, ‘Amba mendake ya ghe togha, iya kaiwae mane ya ghaona.’”
20 Ainda outro disse: ‘Acabei de me casar e não posso ir’.
21 “Rakakaiwoko i njogha na ve utugiya iyako weya ghagiyako. Amalako weiye le ghatemuru i dage weya le rakakaiwoko iŋa, ‘U yoruku na u wa e kamwathɨ laghɨlaghɨye na nanasiye e ghembake laghɨye tɨne na vo vaŋguŋgima mbinyembinyeŋgu, thavala gheghenji thiya tharɨ, maramaranji thiya kwaghe na kuvokuvoŋgi.’”
21 “O servo voltou e informou a seu senhor o que tinham dito. Ele ficou furioso e ordenou: ‘Vá depressa pelas ruas e becos da cidade e convide os pobres, os aleijados, os cegos e os mancos’.
22 “Rakakaiwoko i vakatha ŋgoreiye na i dage weya amalako iŋa, ‘Len renuwaŋana kaero ŋgoreiye, amalana, ko iyemaeŋge ghamba yaku amba inawe.’”
22 Depois de cumprir essa ordem, o servo informou: ‘Ainda há lugar para mais gente’.
23 “Amba amalako i dagewe iŋa, ‘U wa e kamwakamwathɨ laghɨlaghɨye na nanasiye e vanautumake tɨne na u naŋgo vurɨgheghe weŋgiya gharɨgharɨ na thɨ rakamena na lo ŋgoloke i riyevanjara.
23 Então o senhor disse: ‘Vá pelas estradas do campo e junto às cercas entre as videiras e insista com todos que encontrar para que venham, de modo que minha casa fique cheia.
24 Ya dage e ghemi, thavala va ya kula vathaŋgi, mane regha mun i mando ghanɨŋgake ma vivatharaweke.’”
24 Pois nenhum dos que antes foram convidados provará do meu banquete’”.
25 Wabwi laghɨye va thɨ rakambele ele loŋga tɨne, amba i matavɨ na i dage weŋgi iŋa,
25 Uma grande multidão seguia Jesus, que se voltou para ela e disse:
26 “Thela thoŋgo i mena e ghino iye ma woraghambu ŋgoreiye thoŋgo ma i gharethovuŋgo, na le gharethovuko iyako i kivwala i gharethovu weŋgiya ramae na tɨnae, levo na le ŋgaŋga, oghaghae na oloulouye na tembe ŋgoreiyeva i gharethovu weya ghamberegha.
26 “Se alguém que me segue amar pai e mãe, esposa e filhos, irmãos e irmãs, e até mesmo a própria vida, mais que a mim, não pode ser meu discípulo.
27 Thoŋgo thela ma i wo ghamberegha ghakros na i ghambuŋgo, iye ma valɨkaiwae i tabo na woraghambu.”
27 E, se não tomar sua cruz e me seguir, não pode ser meu discípulo.
28 “Thoŋgo ghemi regha nuwaiya i vatada ŋgolo laghɨye molao regha, iviva moli wo i yaku na i rerenuwaŋa modae le laghɨlaghɨye, na thoŋgo maniko valɨkaiwae na ne i vatadɨvao ŋgoloko iyako.
28 “Quem começa a construir uma torre sem antes calcular o custo e ver se possui dinheiro suficiente para terminá-la?
29 Kaiwae thoŋgo kaero i vakathavao ŋgoloko tɨne na i bigiraweya mbaghɨmbaghɨ, na ma valɨkaiwae i vatadɨvao, gharɨgharɨke wolaghɨye ne lenji ghamba vavɨrɨ,
29 Pois, se completar apenas os alicerces e ficar sem dinheiro, todos rirão dele,
30 ne thɨŋa, ‘Amalake iyake kaero i woraweya le vatadɨko rɨghe ko iyemaeŋge ma valɨkaiwae i vatadɨvao.’”
30 dizendo: ‘Esse aí começou a construir, mas não conseguiu terminar!’.
31 “O thoŋgo kiŋ regha i wa na ve gaithɨ weiye kiŋ reghava. Ŋgoroŋga, mane i yaku na iviva wo i rerenuwaŋa, thoŋgo valɨkaiwae weiyaŋgiya le ragagaithɨ, lenji ghanaghanagha ten tausan, na ne i gaithɨ weiye le ghavalɨgiya, iye le ragagaithɨ lenji ghanaghanagha tuwanti tausan?
31 “Ou que rei iria à guerra sem antes avaliar se seu exército de dez mil poderia derrotar os vinte mil que vêm contra ele?
32 Thoŋgo ma valɨkaiwae, ne i variyeŋgiya le ghevarivariye weya kiŋɨko regha mbaŋa amba ne ina bwagabwaga. Ne vethɨ goyawaruwe na thoŋgo valɨkaiwae i vakatha bigi reghawe na kaero ghamwanji vanaorava.
32 E, se concluir que não, o rei enviará uma delegação para negociar um acordo de paz enquanto o inimigo está longe.
33 Iya kaiwae thela e ghemi ma i roiteta le bigibigiko wolaghɨye inawe, iye ma valɨkaiwae woraghambu.”
33 Da mesma forma, ninguém pode se tornar meu discípulo sem abrir mão de tudo que possui.
34 “Njighɨ iye i thovuye, ko thoŋgo njighɨko ghamɨnae ma ŋgoreiya njighɨ, ma te kamwathɨ reghava na valɨkaiwae ra vakatha na ghamɨnae i njogha.
34 “O sal é bom para temperar, mas, se perder o sabor, como torná-lo salgado outra vez?
35 Kaero ma e ghathovuye. Ma valɨkaiwae ra worawe e uma na i vakatha ghanɨŋga i mbuthu. Mbema ra yathu eŋge. Thoŋgo e yanayanawami wo hu vandeŋe wagiyawe.”
35 O sal sem sabor não serve nem para o solo nem para adubo; é jogado fora. Quem é capaz de ouvir, ouça com atenção!”.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 14, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.