Lucas 14
Toto Thovuye Loi Ghalɨŋae (TGO) vs NAA
1 Sabat regha Jisas i wa ve ghanɨŋga Parisi ghanjigiya regha ele ŋgolo, na gharɨgharɨ mbe thɨ njimbukiki vara.
1 Num sábado, ao entrar Jesus na casa de um dos principais fariseus para tomar uma refeição, eles o estavam observando.
2 Amala regha va ina e ghamwae, gheghe na nɨmanɨmae thɨ roro.
2 E eis que diante dele se achava um homem hidrópico.
3 Jisas i dage weŋgiya mbaro gharavavaghare na Parisi iŋa, “La mbaro i vatomwe na ra thawathawari Sabat e tɨne, o nandere?”
3 Então Jesus, dirigindo-se aos intérpretes da Lei e aos fariseus, perguntou:
4 Ko iyemaeŋge thiya rokubarovao. Jisas i vaŋgwa amalako, i thawari na i variyeyathu.
4 Eles, porém, não disseram nada. Então Jesus pegou na mão daquele homem, curou-o e o mandou embora.
5 Amba i vaitoŋgi iŋa, “Thoŋgo ghemi regha nariye o le okɨs i dobu e mborowou ina e doda tɨne Sabat e tɨne, mane valɨkaiwae i momodɨvoreŋa e mbaŋako iyako?”
5 A seguir, Jesus lhes perguntou:
6 Ko iyemaeŋge mava thɨ ndegonjogha mun le utuko ghathɨthɨ.
6 A isto nada puderam responder.
7 Mbaŋa Jisas i njimbuvaidiŋgiya thavala thɨ mena ghanɨŋgako iyako kaiwae, vambe thɨ tuthi eŋge ghamba yaku thovuye e ghamba ghanɨŋgako, amba i utuŋa goghaimbake iyake weŋgi iŋa,
7 Reparando como os convidados escolhiam os primeiros lugares, Jesus contou-lhes uma parábola:
8 “Mbaŋa lolo regha ne i kulavathaŋge ghe e thaganiye tɨne, tha u yaku e ghamba yaku thovuye, kaiwae mbwata me kulavatha amala regha na iye idae i laghɨye kivwalaŋge,
8 — Quando alguém convidá-lo para um casamento, não sente no lugar de honra, pois pode haver um convidado mais importante do que você.
9 na amalana iya me kula vathaŋgana themighewona, ne i mena na i dage e ghen, ‘U roiteta ghamba yakuna iyana amalake iyake i yakuwe.’ Iyake kaiwae ne wein len monjina vo yaku e ghamba yaku, muyaiko moli.
9 Então aquele que convidou os dois dirá a você: “Dê o lugar a este aqui.” Então você irá, envergonhado, ocupar o último lugar.
10 Ko mbaŋa thoŋgo e ghanɨkula, u wa na vo yaku, e ghamba yakuko iya muyaiko moli, kaiwae mbala giyana me kulana e ghen i mena na i dage e ghen iŋa, ‘Wou, u yondovirɨ na vo yaku i vivako.’ Iyake ne i vakatha e ghanɨyavwatata gharɨgharɨna wolaghɨye weŋgi.
10 Pelo contrário, quando alguém convidá-lo, vá sentar no último lugar, para que, quando vier aquele que o convidou, diga a você: “Amigo, venha sentar num lugar melhor.” Isso será uma honra para você diante de todos os demais convidados.
11 Kaiwae thela thoŋgo i wovoreŋa ghamberegha ne i wonjoŋa, na thela i wonjoŋa ghamberegha ne i wovoreŋa.”
11 Porque todo o que se exalta será humilhado; e o que se humilha será exaltado.
12 Amba Jisas i dagewe amalako iya me kulavathako iŋa, “Mbaŋa ne u vakatharawe ghanɨŋga laghɨye ghararaghɨye mboro o yeghɨyeghɨye, ne u ndekula vathaŋgiya ghanune o oghagha o len bodaboda o thavala thiya yaku e ghambana vwenyevwenyeniye; kaiwae thiye ne thɨ vakathanjogha na kaero u mbanɨvao modan.
12 Depois Jesus disse ao que o havia convidado:
13 Ko iyemaeŋge mbaŋa ne u vakatha ghanɨŋga laghɨye regha, u kula vathaŋgiya mbinyembinyeŋgu, thavala lenji loŋga i tharɨ, kuvokuvo na thavala maranji i kwaghe;
13 Pelo contrário, ao dar um banquete, convide os pobres, os aleijados, os coxos e os cegos,
14 na ne u vaidiya ghandagemwaewo laghɨye, kaiwae ma valɨkaiwanji ne thɨ vakathanjogha e ghen. Loi tene i giya njogha modae e ghen e mbaŋaniye gharɨgharɨ rumwarumwaruniye ne thɨ rakathuweiru na tembe e yawayawalinjiva.”
14 e você será bem-aventurado, pelo fato de não terem eles com que recompensá-lo. A sua recompensa você receberá na ressurreição dos justos.
15 Mbaŋa amala regha, iya thiya yaku e ghanɨŋgako iyako tɨne i loŋwe iyako, amba i dage weya Jisas iŋa, “Thela ne i yaku e thagako iyako tɨne Loi ele ghamba mbaro tɨne ne i warari laghɨye moli!”
15 Ao ouvir tais palavras, um dos que estavam à mesa com Jesus lhe disse: — Bem-aventurado aquele que participar do banquete no Reino de Deus.
16 Jisas i dagewe iŋa, “Amala regha va i vivatharaweya ghanɨŋga laghɨye regha amba i kula vathaŋgiya gharɨgharɨ lemoyo.
16 Jesus, porém, respondeu:
17 Mbaŋa ghanɨŋga ghambaŋa, i variya le rakakaiwo regha na ve butu weŋgiya thavala e ghanjikula, iŋa, ‘Hu rakamena, vivatha kaero iko.’”
17 À hora da ceia, enviou o seu servo para avisar aos convidados: “Venham, porque tudo já está preparado.”
18 “Ko iyemaeŋge taulaghɨko lenji renuwaŋa regha, thɨ utuŋa lenji rɨghe buda kaiwae mane vethɨ rakavutha ŋgoreiya lenji dagerawema. I vivako i dage weya rakakaiwoko iŋa, ‘Ma vamodo thelau regha na nuwaŋguiya va thuwe. Ago laghɨye e ghen, mane ya ghaona, vo dage weya amalana.’”
18 Mas todos eles, um por um, começaram a apresentar desculpas. O primeiro disse: “Comprei um campo e preciso ir vê-lo; peço que me desculpe.”
19 “Na regha iŋa, ‘Ma vamodoŋgiya thetheghan okɨs hoyaworo na nuwaŋguiya ya wa na va mando ya vakaiwoŋaŋgi. Ago laghɨye e ghen, mane ya ghaona, vo dage weya amalana.’”
19 Outro disse: “Comprei cinco juntas de bois e vou experimentá-las; peço que me desculpe.”
20 “Na regha iŋa, ‘Amba mendake ya ghe togha, iya kaiwae mane ya ghaona.’”
20 E outro disse: “Casei-me e, por isso, não posso ir.”
21 “Rakakaiwoko i njogha na ve utugiya iyako weya ghagiyako. Amalako weiye le ghatemuru i dage weya le rakakaiwoko iŋa, ‘U yoruku na u wa e kamwathɨ laghɨlaghɨye na nanasiye e ghembake laghɨye tɨne na vo vaŋguŋgima mbinyembinyeŋgu, thavala gheghenji thiya tharɨ, maramaranji thiya kwaghe na kuvokuvoŋgi.’”
21 — O servo voltou e, contou tudo ao seu senhor. Então, irado, o dono da casa disse ao seu servo: “Saia depressa para as ruas e becos da cidade e traga para cá os pobres, os aleijados, os cegos e os coxos.”
22 “Rakakaiwoko i vakatha ŋgoreiye na i dage weya amalako iŋa, ‘Len renuwaŋana kaero ŋgoreiye, amalana, ko iyemaeŋge ghamba yaku amba inawe.’”
22 Mais tarde, o servo lhe disse: “Patrão, já fiz o que o senhor mandou, e ainda há lugar.”
23 “Amba amalako i dagewe iŋa, ‘U wa e kamwakamwathɨ laghɨlaghɨye na nanasiye e vanautumake tɨne na u naŋgo vurɨgheghe weŋgiya gharɨgharɨ na thɨ rakamena na lo ŋgoloke i riyevanjara.
23 Então o senhor disse ao servo: “Saia pelos caminhos e atalhos e obrigue todos a entrar, para que a minha casa fique cheia.
24 Ya dage e ghemi, thavala va ya kula vathaŋgi, mane regha mun i mando ghanɨŋgake ma vivatharaweke.’”
24 Porque digo a vocês que nenhum daqueles homens que foram convidados provará a minha ceia.”
25 Wabwi laghɨye va thɨ rakambele ele loŋga tɨne, amba i matavɨ na i dage weŋgi iŋa,
25 Grandes multidões acompanhavam Jesus, e ele, voltando-se, lhes disse:
26 “Thela thoŋgo i mena e ghino iye ma woraghambu ŋgoreiye thoŋgo ma i gharethovuŋgo, na le gharethovuko iyako i kivwala i gharethovu weŋgiya ramae na tɨnae, levo na le ŋgaŋga, oghaghae na oloulouye na tembe ŋgoreiyeva i gharethovu weya ghamberegha.
26 — Se alguém vem a mim e não me ama mais do que ama o seu pai, a sua mãe, a sua mulher, os seus filhos, os seus irmãos, as suas irmãs e até a sua própria vida, não pode ser meu discípulo.
27 Thoŋgo thela ma i wo ghamberegha ghakros na i ghambuŋgo, iye ma valɨkaiwae i tabo na woraghambu.”
27 E quem não tomar a sua cruz e vier após mim não pode ser meu discípulo.
28 “Thoŋgo ghemi regha nuwaiya i vatada ŋgolo laghɨye molao regha, iviva moli wo i yaku na i rerenuwaŋa modae le laghɨlaghɨye, na thoŋgo maniko valɨkaiwae na ne i vatadɨvao ŋgoloko iyako.
28 Pois qual de vocês, pretendendo construir uma torre, não se assenta primeiro para calcular a despesa e verificar se tem os meios para a concluir?
29 Kaiwae thoŋgo kaero i vakathavao ŋgoloko tɨne na i bigiraweya mbaghɨmbaghɨ, na ma valɨkaiwae i vatadɨvao, gharɨgharɨke wolaghɨye ne lenji ghamba vavɨrɨ,
29 Para não acontecer que, tendo lançado os alicerces e não podendo terminar a construção, todos os que a virem zombem dele,
30 ne thɨŋa, ‘Amalake iyake kaero i woraweya le vatadɨko rɨghe ko iyemaeŋge ma valɨkaiwae i vatadɨvao.’”
30 dizendo: “Este homem começou a construir e não pôde acabar.”
31 “O thoŋgo kiŋ regha i wa na ve gaithɨ weiye kiŋ reghava. Ŋgoroŋga, mane i yaku na iviva wo i rerenuwaŋa, thoŋgo valɨkaiwae weiyaŋgiya le ragagaithɨ, lenji ghanaghanagha ten tausan, na ne i gaithɨ weiye le ghavalɨgiya, iye le ragagaithɨ lenji ghanaghanagha tuwanti tausan?
31 Ou qual é o rei que, indo para combater outro rei, não se assenta primeiro para calcular se com dez mil homens poderá enfrentar o que vem contra ele com vinte mil?
32 Thoŋgo ma valɨkaiwae, ne i variyeŋgiya le ghevarivariye weya kiŋɨko regha mbaŋa amba ne ina bwagabwaga. Ne vethɨ goyawaruwe na thoŋgo valɨkaiwae i vakatha bigi reghawe na kaero ghamwanji vanaorava.
32 Caso contrário, estando o outro ainda longe, envia-lhe uma embaixada, pedindo condições de paz.
33 Iya kaiwae thela e ghemi ma i roiteta le bigibigiko wolaghɨye inawe, iye ma valɨkaiwae woraghambu.”
33 Assim, pois, qualquer um de vocês que não renuncia a tudo o que tem não pode ser meu discípulo.
34 “Njighɨ iye i thovuye, ko thoŋgo njighɨko ghamɨnae ma ŋgoreiya njighɨ, ma te kamwathɨ reghava na valɨkaiwae ra vakatha na ghamɨnae i njogha.
34 — O sal é certamente bom; mas, se o sal se tornar insípido, como lhe restaurar o sabor?
35 Kaero ma e ghathovuye. Ma valɨkaiwae ra worawe e uma na i vakatha ghanɨŋga i mbuthu. Mbema ra yathu eŋge. Thoŋgo e yanayanawami wo hu vandeŋe wagiyawe.”
35 Não presta mais nem para a terra nem para o monte de estrume; lançam-no fora. Quem tem ouvidos para ouvir, ouça.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 14, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.