Gênesis 32
Toto Thovuye Loi Ghalɨŋae (TGO) vs ACF
1 Mbaŋa Jeikob i loŋgaloŋga e kamwathɨ mborowae, Loi le nyao thovuthovuye vavana thɨ lavolevole.
1 Jacó também seguiu o seu caminho, e encontraram-no os anjos de Deus.
2 Mbaŋa i thuweŋgi kaero iŋa, “Iyake Loi le ragagaithɨ lenji kiyamu.” Iya kaiwae Jeikob i rena ghembako idae Mahanaim.
2 E Jacó disse, quando os viu: Este é o exército de Deus. E chamou aquele lugar Maanaim.
3 Jeikob i variyeŋgiya ghevarivariye thɨ raka viva e ghamwae na vethɨ thuwe ghaghae Iso. Iye va ina Seir e vanautuma Idom e tɨne.
3 E enviou Jacó mensageiros adiante de si a Esaú, seu irmão, à terra de Seir, território de Edom.
4 Jeikob i dage weŋgi na ne vethɨ utu weya Iso ŋgoreiyake: “Weya wogiya Iso. Len rakakaiwo Jeikob i variye utuutuke iyake e ghen. Vambe va yaku weya la ghai Leiban, na vambe va yaku vara gheko ghaghad noroke.
4 E ordenou-lhes, dizendo: Assim direis a meu senhor Esaú: Assim diz Jacó, teu servo: Como peregrino morei com Labão, e me detive lá até agora;
5 Mbaŋa inaŋgu e valɨvaŋgako iyako ya mban vathavathaŋgiya thetheghanɨke thiyake: burumwaka, doŋɨki, sip na gout. Na tembe ŋgoreiyeva gharɨgharɨke thiyeke: rakakaiwo ghɨmoghɨmoru na rakakaiwo wanakau. Mbaŋake ya variye utuutuke iyake i ghaona e ghen, Iso, ghen giya laghɨye, ya woraweŋgo e ghamwanɨna, thoŋgo u warari kaiwaŋgu valɨkaiwae ne u vaŋguvathaŋgo mbaŋa ne ya vutha e ghen.”
5 E tenho bois e jumentos, ovelhas, e servos e servas; e enviei para o anunciar a meu senhor, para que ache graça em teus olhos.
6 Mbaŋa ravarivariye va thɨ raka njoghama weya Jeikob kaero thɨ dagewe thɨŋa, “Mendava wo raka weya ghagha Iso, na mbaŋake kaero ina e kamwathɨ mborowa i loŋgaloŋga, i mena na i lavolevoleŋge. Iye weiyaŋgiya ghɨmoghɨmoru hoseriyevarɨ.”
6 E os mensageiros voltaram a Jacó, dizendo: Fomos a teu irmão Esaú; e também ele vem para encontrar-te, e quatrocentos homens com ele.
7 Mbaŋa Jeikob i loŋwe utuutuko iyako i vakatha na i mararu laghɨye. Le renuwaŋa iŋaeŋgeva mbwata ne i mena na i vakatha thɨgha va le vakathamawe. Iwaeŋge i wabwiya gharɨgharɨko weiyaŋgiko na wabwiwo, na le thetheghanɨko, sip, gout, burumwaka na kamel, tembe ŋgoreiyeva.
7 Então Jacó temeu muito e angustiou-se; e repartiu o povo que com ele estava, e as ovelhas, e as vacas, e os camelos, em dois bandos.
8 Le renuwaŋako iŋava, “Thoŋgo Iso i vutha weime na i gaithɨ, mbala i gaboŋgi eŋge wabwi regha na wabwi regha thɨ rakavo.”
8 Porque dizia: Se Esaú vier a um bando e o ferir, o outro bando escapará.
9 Amba Jeikob i naŋgo iŋa, “Aee, Giya Loi, ghen rumbuŋgu Eibraham le Loi, na bwebwe Aisake le Loi. O Giya Loi, ghen va u dage e ghino na uŋa, ‘U njogha e ghamban moli weŋgiya len bodaboda,’ na u dagerawe na bigibigike thovuthovuye wolaghɨye ne thɨ yomara e ghino.
9 Disse mais Jacó: Deus de meu pai Abraão, e Deus de meu pai Isaque, o Senhor, que me disseste: Torna-te à tua terra, e a tua parentela, e far-te-ei bem;
10 Mbe gharen vara e ghino. Mbaŋake wolaghɨye mbe inan vara evasiwaŋgu mbaŋa ne nuwaŋguiyaŋge. Othembe maa valɨkaiwaŋgu u vamboromboro bigibigike thovuthovuye wolaghɨye e ghino. Mbaŋa va ya ri gheke na ya gheoko na e Walaghɨta Jorɨdan vambe ya wo eŋge pwasike, ko iyemaeŋge mbaŋa ya njoghama, ya vwenyevwenye laghɨye moli na lo ŋgaŋga na thetheghan wabwi thegheiwo.
10 Menor sou eu que todas as beneficências, e que toda a fidelidade que fizeste ao teu servo; porque com meu cajado passei este Jordão, e agora me tornei em dois bandos.
11 Wo u thalavuŋgo na u vaŋguraŋgiyaŋgo ghaghaŋgu Iso e nɨmae ghare! Kaiwae ya mararu ne i mena i tagavamareŋgo, na tembe ŋgoreiyeva lo ovoke na gamagaike.
11 Livra-me, peço-te, da mão de meu irmão, da mão de Esaú; porque eu o temo; porventura não venha, e me fira, e a mãe com os filhos.
12 Ko iyemaeŋge va u dagerawe e ghino na uŋa, ne i thovuye e ghino na orumburumbuŋgu lemoyo ŋgoreiya kerakera e njighɨko ghadidiye, iya maa valɨkaiwae lolo regha i vaonako.”
12 E tu o disseste: Certamente te farei bem, e farei a tua descendência como a areia do mar, que pela multidão não se pode contar.
13 Gougou i ghena gheko. Mbaŋambaŋavena Jeikob i ghathe bigibigi vavana na ne i variye weya ghaghae Iso:
13 E passou ali aquela noite; e tomou do que lhe veio à sua mão, um presente para seu irmão Esaú:
14 gout wanakau hoseriyeiwo (200) na hoiwo ghɨmoghɨmoru, hoseriyeiwo (200) sip wanakau na hoiwo ghɨmoghɨmoru,
14 Duzentas cabras e vinte bodes; duzentas ovelhas e vinte carneiros;
15 ghweto kamel wanakau weinjiyaŋgiya lenji ŋgaŋga, ghwevarɨ burumwaka wanakau na hoyaworo ghɨmoghɨmoru, na hoiwo doŋɨki wanakau na hoyaworo ghɨmoghɨmoru.
15 Trinta camelas de leite com suas crias, quarenta vacas e dez novilhos; vinte jumentas e dez jumentinhos;
16 Jeikob i vaŋguraweŋgiya thetheghanɨko e wabwi regha iya na le rakakaiwoko thɨ njimbukikiŋgi. Amba i dage weŋgi iŋa, “Hu raka viva e ghamwaŋgu. Wabwi regha iya mbe lemi loŋga na mbe e ghami lughawoghawo iya e lemi wabwina regha na regha.”
16 E deu-os na mão dos seus servos, cada rebanho à parte, e disse a seus servos: Passai adiante de mim e ponde espaço entre rebanho e rebanho.
17 Kaero Jeikob i dage weya rakakaiwoko iya ne i vivako iŋa, “Mbaŋa ghaghaŋgu Iso i lavolevoleŋge na i vaitoŋge na iŋa, ‘Ko u mena weya the giyathan, aŋga ghamwan i reŋa, na thela le thetheghanɨŋgiya wolaghɨye thiyake?’
17 E ordenou ao primeiro, dizendo: Quando Esaú, meu irmão, te encontrar, e te perguntar, dizendo: De quem és, e para onde vais, e de quem são estes diante de ti?
18 na mbala u gonjoghawe na uŋa, ‘Ghen ghan mwaewo, wo giyana. Thɨ mena weya len rakakaiwo na valɨgharegharen ghagha Jeikob. Amalaghɨniye ghaamba. Mbe ina i rereghamba e ghereimeko.’”
18 Então dirás: São de teu servo Jacó, presente que envia a meu senhor, a Esaú; e eis que ele mesmo vem também atrás de nós.
19 Tembe i utugiyava utuutuma me utugiyama weya wabwima i vivama; i utugiya weŋgiya wabwi theghewoniye, theghetoniye na wabwiko wolaghɨye, iŋa, “Tembene hu utuŋa ŋgoreiyeva iya ma utuŋakaiko weya Iso mbaŋa ne hu lavolevole.”
19 E ordenou também ao segundo, e ao terceiro, e a todos os que vinham atrás dos rebanhos, dizendo: Conforme a esta mesma palavra falareis a Esaú, quando o achardes.
20 Na Jeikob mbowo i dageva weŋgi iŋa, “Hu renuwaŋakiki na hu dagewe ‘len rakakaiwo valɨgharegharen Jeikob maiya i rereghamba e ghereimeko.’” Jeikob va i rerenuwaŋa na iŋa, “Mbala bigibigike thiyake thɨ wo nuwae na mbaŋa ne va vuthawe, mbwatane i numotena lo vakatha vatharɨmawe na i vaŋguvathaŋgo.”
20 E direis também: Eis que o teu servo Jacó vem atrás de nós. Porque dizia: Eu o aplacarei com o presente, que vai adiante de mim, e depois verei a sua face; porventura ele me aceitará.
21 Kaero Jeikob i variye mwaewoma e ghamwae, ko iyemaeŋge amalaghɨniye mbowo i roghenava e kiyamuko.
21 Assim, passou o presente adiante dele; ele, porém, passou aquela noite no arraial.
22 Va gougouko iyako Jeikob i thuweiru na i vaŋguŋgiya le ovo theunyiwoma, le rakakaiwo wanakau theunyiwoma na le ŋgaŋga ghɨmoghɨmoru theyaworo na regha na i variyeŋgi na thɨ rakalawa e walaghɨta idae Jabok.
22 E levantou-se aquela mesma noite, e tomou as suas duas mulheres, e as suas duas servas, e os seus onze filhos, e passou o vau de Jaboque.
23 Le vakathako iyako e ghereiye, Jeikob me mbana le bigibigiko wolaghɨye e kiyamuko na i variye weiyaŋgiya le rakakaiwoko e walaghɨtako valɨvaŋga,
23 E tomou-os e fê-los passar o ribeiro; e fez passar tudo o que tinha.
24 ko iyemaeŋge mbe ghamberegha i reyaku e kiyamuko. Amba lolo regha i yomarawe na i gaithɨ weiye. Thɨ velawelaweŋgi ghaghad i ghera buruburuko rɨghe.
24 Jacó, porém, ficou só; e lutou com ele um homem, até que a alva subiu.
25 Mbaŋa loloko i thuwe maa tembe valɨkaiwaeva i kivwala Jeikob, iwaeŋge i ŋge na i vovu lemwa. Ko iyemaeŋge Jeikob mbe i rovurɨgheghe vara na thɨ lawelawe weiye.
25 E vendo este que não prevalecia contra ele, tocou a juntura de sua coxa, e se deslocou a juntura da coxa de Jacó, lutando com ele.
26 Amba loloma i dage weya Jeikob iŋa, “U viyathuŋgo na ya wa, kaiwae kaero iya vara i ghɨviyake.”
26 E disse: Deixa-me ir, porque já a alva subiu. Porém ele disse: Não te deixarei ir, se não me abençoares.
27 Loloko i vaito iŋa, “Idan thela?”
27 E disse-lhe: Qual é o teu nome? E ele disse: Jacó.
28 Loloko i dagewe iŋa, “Kaiwae mo rovurɨgheghe wein Loi na weinaŋgiya gharɨgharɨ, na mo ghataŋaghathɨ ghaghad le ghambako, mbaŋake ya vɨva idanɨna. Idan togha Isirel.”
28 Então disse: Não te chamarás mais Jacó, mas Israel; pois como príncipe lutaste com Deus e com os homens, e prevaleceste.
29 Jeikob i dagewe iŋa, “Mbaŋake u unogiyama idanɨna e ghino.”
29 E Jacó lhe perguntou, e disse: Dá-me, peço-te, a saber o teu nome. E disse: Por que perguntas pelo meu nome? E abençoou-o ali.
30 Iya kaiwae Jeikob i rena valɨvaŋgako iyako idae Peniyel iŋa, “Kaiwae ma thuwe Loi na namoghawame weiŋgu ko iyemaeŋge mbe e yawayawaliŋgu.”
30 E chamou Jacó o nome daquele lugar Peniel, porque dizia: Tenho visto a Deus face a face, e a minha alma foi salva.
31 Varae i yovoro Jeikob i iteta Peniyel, na i loŋga vaŋgeŋge kaiwae loloma menda i vovuya le mwa.
31 E saiu-lhe o sol, quando passou a Peniel; e manquejava da sua coxa.
32 Iyake kaiwae, noroke Isirel orumburumbuye maa thɨ ghana thetheghan mamandiye i vɨghatha le mwako, kaiwae va e mamandiyeko iyako iyava loloko va i ŋge Jeikob kowe.
32 Por isso os filhos de Israel não comem o nervo encolhido, que está sobre a juntura da coxa, até o dia de hoje; porquanto tocara a juntura da coxa de Jacó no nervo encolhido.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Gênesis 32, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.