Gênesis 30
Toto Thovuye Loi Ghalɨŋae (TGO) vs NTLH
1 Mbaŋa Reitiyel i thuwe ghaghae Leya eŋge i ghambɨ gamagai weiye Jeikob na elaghɨniye nandere, iwaeŋge i yamwanja ghaghae kaiwae. I dage weya Jeikob iŋa, “U giyama gamagai weŋgo? Thoŋgo maa ra thiya gamagai, lo nuwatharɨke kaiwae ne ya mareke!”
1 Quando Raquel percebeu que não podia ter filhos, ficou com inveja da sua irmã Leia e disse ao marido: — Dê-me filhos; se não, eu morro!
2 Ko iyemaeŋge Jeikob weiye le ghatemuru i dage iŋa, “Ne ya vakatha budakai? Mbe Loi eŋge ghamberegha iya i vakathaeŋge na maa u ghambɨna, maa ghino.”
2 Jacó ficou zangado com Raquel e disse: — Você está pensando que eu sou Deus? É ele quem não deixa você ter filhos.
3 Amba i dagewe iŋa, “Ne ya vaŋgu veŋge lo rakakaiwoke Bilha. U ghambɨ wein na gamagaiko thiyako ghino kaiwaŋgu na weya elaghɨniye wo uuke ne i mbuthuwe.”
3 Então Raquel disse: — Aqui está a minha escrava Bila; tenha relações com ela. Quando ela tiver um filho, será como se fosse meu. Desse modo eu serei mãe por meio dela .
4 Kaero Reitiyel i vaŋgu giya le rakakaiwoko Bilha weya Jeikob na levo na i ghena weiye.
4 Assim, Raquel deu a Jacó a sua escrava Bila para ser sua concubina , e ele teve relações com ela.
5 Wevoko i marabo na i ghamba ŋgama ghɨmoru, Jeikob nariye.
5 Bila ficou grávida e deu a Jacó um filho.
6 Amba Reitiyel iŋa, “Loi le vakathako i govambwara lo renuwaŋako i thovuye. I ghareghare budakai va nuwaŋguiya moli iya i wogiya ŋgama ghɨmoruke e ghino.” Iya kaiwae i rena idae Den.
6 Então Raquel disse: — Este menino vai se chamar Dã porque Deus foi justo comigo. Ele ouviu a minha oração e me deu um filho.
7 Thɨ yakuyakuva na Reitiyel le rakakaiwoko Bilha kaero i marabova na mbowo i ghambɨva ŋgama ghɨmoru weiye Jeikob.
7 Bila ficou grávida outra vez e deu a Jacó outro filho.
8 Amba Reitiyel iŋa, “Mbema lo rovurɨgheghe eŋge weiŋgu ghaghaŋguko Loi le mwaewoko kaiwae, na kaero ya vaidiya une.” Iya kaiwae i rena ŋgamako idae Napɨtalai (gha loŋwaloŋwa ŋgoreiye Hibru utuniye gharumwaru rovurɨgheghe).
8 Aí Raquel disse: — O nome deste menino será Naftali porque lutei muito contra minha irmã e venci.
9 Mbaŋa Leya i thuwe kaero maa i ghambɨva, iwaeŋge i vaŋgwa le rakakaiwoma, Silpa na i vaŋgu giya weya Jeikob na levo.
9 Quando Leia percebeu que não ia ter mais filhos, deu a sua escrava Zilpa a Jacó para ser sua concubina.
10 Mbaŋa ubotu Silpa i ghambɨ weiye Jeikob nariye ŋgama ghɨmoru.
10 E Zilpa deu a Jacó um filho.
11 Amba Leya iŋa, “Kaero ya mwaun.” Iya kaiwae i rena ŋgamako idae Gad.
11 Então Leia disse: — Que sorte! Este menino vai se chamar Gade .
12 Theghathegha gheviyeŋge e ghereiye Leya le rakakaiwoma Silpa mbowo i ghambɨva ghɨmoru regha weiye Jeikob.
12 Depois Zilpa deu a Jacó outro filho,
13 Amba Leya iŋa, “Mbaŋake mbema ya warari vara. Wanakauke wolaghɨye ne thɨ utuŋaŋgo lo wararike kaiwae.” I rena ŋgamako idae Asa.
13 e Leia disse: — Como sou feliz! Agora as mulheres dirão que sou feliz. Por isso o menino se chamará Aser .
14 Va mbaŋa regha wit ghambaŋa uloulo, Rubin i wa witɨko e ghanjiuma tɨne. Iwaeŋge ve vaidiya nana tarira. Gharɨgharɨ va e mbaŋako iyako thɨ renuwaŋa valɨkaiwae i thalavugha wevo i kwama na kaero i ghambɨva. Rubin i mbanɨmena weya tɨnae Leya. Reitiyel i dage weya Leya iŋa, “Aee, thare valɨkaiwae u giya nanako iya naruko me mban vavana e ghino.”
14 Um dia, no tempo da colheita do trigo, Rúben foi ao campo. Ali achou umas mandrágoras e as levou para Leia, a sua mãe. Quando Raquel viu isso, disse a Leia: — Por favor, dê-me algumas das mandrágoras que o seu filho trouxe.
15 Ko iyemaeŋge Leya i gonjoghawe na iŋa, “Ko ana amba maa valɨkaiwan iya mendava u vaŋgwa weŋgo lo ghɨmoruke? Na injana mbowo nuwaniyava naruŋguke le nanake.”
15 Leia respondeu: — Será que você acha que tomar o meu marido de mim ainda é pouco? Agora vai querer tomar também as mandrágoras que o meu filho me deu? Aí Raquel disse: — Vamos fazer uma troca: você me dá as mandrágoras, e eu deixo que você durma com Jacó esta noite.
16 Vama yeghɨyeghɨye moli na Jeikob kaero i njoghanjoghamava, Leya ve lavolevole e witɨko e ghanjiuma. Kaero i dagewe iŋa, “Noroke gougou ya ghena weiŋgu ghen. Kaero ma vamodaŋge weya Leya. Ma mbana naruŋguko le nana na ya vamodaŋgewe.” Ko amba gougouko iyako Leya i ghena weiye.
16 De tardinha, quando Jacó chegou do campo, Leia foi encontrar-se com ele e disse: — Esta noite você vai dormir comigo porque eu paguei para isso com as mandrágoras que o meu filho achou. Naquela noite Jacó teve relações com ela.
17 Loi kaero i wovatha Leya le renuwaŋako na i vakatha kaero i marabova. Weiye Jeikob i ghambɨ ŋgama ghɨmoru, theghelimaninji.
17 Deus ouviu a oração de Leia, e ela ficou grávida e deu a Jacó um quinto filho.
18 Amba Leya iŋa, “Loi kaero i giya modaŋgu kaiwae va ya vaŋgugiya lo rakakaiwoko weya lo ghɨmoruko.” Iya kaiwae i rena nariyeko idae Isaka.
18 Então Leia disse: — Este menino se chamará Issacar , pois Deus me recompensou por ter dado a minha escrava ao meu marido.
19 Leya mbowo i marabova na i ghamba nariye theghewonaniye weiye Jeikob.
19 Depois Leia engravidou pela sexta vez e deu a Jacó mais um filho.
20 Leya iŋa, “Loi mendava i wogiya wo ghevawarari thovuye moli. Mbaŋake lo ghɨmoruko ne i yavwatata wanaŋgo kaiwae gamagai ghɨmoghɨmoru kaero theghewona vara ya ghambɨŋgi weiŋgu.” I rena ŋgamako iyako idae Sebulon.
20 E disse: — Deus me deu um belo presente. Agora o meu marido vai ficar comigo porque lhe dei seis filhos. Por isso ela pôs nele o nome de Zebulom .
21 Mbaŋa reghavena mbowo i marabova na i ghambɨ ŋgama wevo. I rena idae Daina.
21 Por último Leia teve uma filha e lhe deu o nome de Dina.
22 Amba Loi i renuwaŋakikiya Reitiyel. I loŋwe le naŋgoko na i vakatha valɨkaiwae i ghambɨ.
22 Então Deus lembrou de Raquel. Ele ouviu a sua oração e fez com que ela pudesse ter filhos.
23 Amba i marabo na i ghambɨ ŋgama ghɨmoru. Na iŋa, “Loi kaero i thouyatho lo monjinake kaiwae mbaŋake valɨkaiwaŋgu valɨkaiwae ya ghambɨŋgiya gamagai.”
23 Ela engravidou e deu à luz um filho. Então disse: — Deus não deixou que eu continuasse envergonhada por não ter filhos.
24 Reitiyel i rena nariyeko idae Josep, na iŋa, “Mbala Loi mbowo i lawogiyava ŋgama ghɨmoru regha e ghino.”
24 Que o Senhor Deus me dê mais um filho. Por isso ela pôs nele o nome de José .
25 Mbaŋa Reitiyel i ghamba Josep na i ghereiye, Jeikob i wa weya Leiban na ve dagewe iŋa, “Thare valɨkaiwae u vatomweŋgo na ma ya njoghava e ghambaŋgu, va ya rikowe?
25 Depois do nascimento de José, Jacó disse a Labão: — Deixe-me voltar para a minha terra.
26 U vaŋgugiyama lo ovoke na lo ŋgaŋgake, iyava ya kaiwo kaiwanji e ghen theghathegha hoyawora na umbovarɨ e tɨnenji. Mbaŋake ma u vatomwe eŋge kaero ya vaŋguŋgiya lo ŋgaŋgake na wo raka e vanarɨgheŋgu.”
26 Dê-me os meus filhos e as minhas mulheres, que eu ganhei trabalhando para o senhor, e eu irei embora. O senhor sabe muito bem quanto eu o tenho servido.
27 Leiban i dagewe iŋa, “Aee, amalana, thoŋgo va ya vawarariŋaŋge, mbowo ra yaku gheke weiŋgu ghen. Kaiwae kaero ya ghareghare kaiwae lo loiŋgike thɨ govwambwara e ghino, thovuye na mwaewo iya ya vaidike weya Loi, rɨghethoru moli kaiwae ghen inan gheke.”
27 Labão respondeu: — Fique comigo, por favor, pois por meio de adivinhações fiquei sabendo que o
28 Na mbowa i gotubweva iŋa, “Ko u utugiyama e ghino, mbala ŋgoroŋga modan le laghɨlaghɨye ya giya e ghen.”
28 Diga quanto quer ganhar, que eu pagarei.
29 Amba Jeikob i dagewe iŋa, “Kaero u ghareghare mbaŋa le molomolao lo kaiwo na ghathovuye e ghen. Len thetheghan thɨ yala na lemoyo moli ghino lo njimbukiki e tɨne.
29 Então Jacó disse: — O senhor sabe como tenho trabalhado e como tenho cuidado dos seus animais.
30 Na amba muyai va ya vutha e ghen, len thetheghanɨke vambe gheviye eŋge. Mbaŋake len thetheghanɨke thɨ ghambɨ raka na ma wabwi lemoya eŋge, na elo vakathake wolaghɨye e tɨnenji Loi i mwaewo laghɨye e ghen. Ko ne the mbaŋa eŋge amba ya vakatha budakai lo ŋgamaŋgamake kaiwanji?”
30 Antes de eu chegar, o senhor tinha pouco, mas depois tudo aumentou muito. E Deus tem abençoado o senhor em todos os lugares por onde eu tenho andado. Mas agora preciso cuidar da minha própria família.
31 Leiban i vaito iŋa, “Ne ya giya budakai e ghen?”
31 — Quanto você quer que eu lhe pague? — insistiu Labão. Jacó respondeu: — Não quero salário. Eu continuarei a cuidar das suas ovelhas se o senhor concordar com a proposta que vou fazer.
32 Noroke wo u vatomwe e ghino na ya vaghetheŋgiya len thetheghanɨko. Ne ya vaghetheraŋgiyaŋgiya sip le ŋgaŋga bwedibwedi na sip na gout e ghanjithuwathuwa bwebwa. Thetheghanɨke thiyake ne ya mban, modaŋgu.
32 Hoje vou passar por todo o seu rebanho a fim de separar para mim todos os carneirinhos pretos e todos os cabritos malhados e com manchas. É só isso que eu quero como salário.
33 Mbaŋa muyaiko ne valɨkaiwan u ghethe vakatha thoŋgo lo vakatha e ghen i thovuye na emunjoru. Thoŋgo ne u thuwe gout ma e ghanjithuwathuwa na sip ma riwanji i bwedi, ne u ghareghare ma kaivɨ e ghen.”
33 No futuro será fácil o senhor saber se eu tenho sido honesto. Na hora de conferir o meu salário, se houver no meu rebanho carneirinhos que não sejam pretos e cabritos que não sejam malhados ou não tenham manchas, o senhor saberá que fui eu que roubei.
34 Leiban i dagewe iŋa, “Lo renuwaŋa ŋgoreiye. U vakatha ŋgoreiya moŋana.”
34 Labão concordou, dizendo: — Está bem. Aceito a sua proposta.
35 Iyemaeŋge tembe e mbaŋaniyeva tɨne Leiban i wa weŋgiya thetheghanɨko na ve vaghetheraŋgiyaŋgiya gout takedi wolaghɨye e ghanjibwebwako, gout vavata wolaghɨye e ghanjibwebwa, thiya ghanjibwebwako kakaleva na sipɨko wolaghɨye iya riwanji i bwedi. I vaŋgugiya weŋgiya onanariye na thɨ njimbukikiŋgi.
35 Mas naquele mesmo dia Labão separou para si todos os cabritos que tinham listas ou manchas, todas as cabras malhadas e as manchadas ou que tinham algum branco e todos os carneirinhos pretos. Ele os entregou aos seus filhos para cuidarem deles
36 Amba Leiban na onanariye thɨ takovaoŋgiya lenji thetheghanɨŋgima na thɨ wareriŋa valɨvaŋga regha, na i vakatha e ghalughawoghawo weya Jeikob. Le bwagabwaga ŋgoreiya mbaŋa thegheto loŋganiye. Na Jeikob vambe i ronjimbughathɨŋgiya Leiban le thetheghanɨko ghanji uneko wolaghɨye.
36 e se afastou de Jacó a uma distância de três dias de viagem. E Jacó ficou cuidando dos outros animais de Labão.
37 Iyemaeŋge Jeikob i wa ve mbana umbwaumbwa umboto idaidanji popula, almon, na plen, thɨ mbuthu e valɨvaŋgako iyako, yaŋgayaŋganji totogha. I thethe njimwanjimwanji vaŋga iya ghanjibwebwa kakalevako inanji e umbwako i raŋgi.
37 Então Jacó pegou galhos verdes de choupo, de amendoeira e de plátano e descascou-os, fazendo aparecer listas brancas.
38 Amba Jeikob i bigirawe umbwaumbwako yaŋgayaŋganji, iya me thethe vaŋgako iya, e thetheghanɨko lenji ghamba mun mbwa tɨne. Jeikob va i ghareghare mbaŋa thetheghanɨko ne thɨ mena thɨ muna mbwako, gout takediko ne thɨ baba vavatako e vwatanji.
38 Ele pôs esses galhos na frente dos animais, nos bebedouros onde iam beber. Ele fez isso porque eles cruzavam quando iam beber.
39 Mbaŋa thɨ vakatha ŋgoreiyako na umbwaumbwako yaŋgayaŋganji nanasiye ina e ghamwanji, goutɨko thɨ ghambɨŋgiya totogha e ghanjibwebwa, e ghanji ŋginiŋginitɨ, na e ghanji gagaeton.
39 E, como cruzavam diante dos galhos, as ovelhas davam crias listadas, com manchas e malhadas.
40 Jeikob i ghethe vakatha goutɨma lenji ŋgaŋga e ghanjibwebwama, na i vakathaŋgiya sip takediko thɨ baba vavatako e vwataŋi na yamwanji i ghemba goutɨko lenji ŋgaŋga. I vakatha ŋgoreiyako na i mbana le thetheghan na mbe i wabwi vakatha weya Leiban le thetheghanɨko.
40 Jacó separou as ovelhas dos bodes e fez com que olhassem na direção dos animais listados e dos animais pretos do rebanho de Labão. Assim, Jacó foi formando o seu próprio rebanho, separando-o dos animais de Labão.
41 Mbaŋa thetheghanɨko vurɨgheghe ghɨmoghɨmoru thɨ baba vavatako e vwatavwatanji, kaero Jeikob i wa ve bigirawa umbwaumbwako yaŋgayaŋgae e ghanji mbwako ghamba ghadidiye e ghamwanji. Mbaŋa ghɨmoghɨmoru thɨ baba vavatako e vwatavwatanji, kaero thɨ thuwe umbwaumbwa yaŋgayaŋganji.
41 Quando os animais fortes estavam cruzando, Jacó punha os galhos das árvores na frente deles nos bebedouros, e assim eles cruzavam perto dos galhos.
42 Ko iyemaeŋge Jeikob mava i bigirawa umbwaumbwako yaŋgayaŋganji thetheghanɨko thɨ njavovoko e yamwanji. E kamwathɨko iyako Jeikob i mbana thetheghan iya thɨ vurɨghegheko na Leiban i mbana iya thɨ njavovo.
42 Mas na frente dos animais fracos Jacó não punha os galhos. Por isso os animais fracos ficavam para Labão, e os mais fortes ficavam para Jacó.
43 Ele vakathako iyako i vakatha i vwenyevwenye laghɨye moli. Le sip na gout lemoyo moli, le kamel na le doŋɨki tembe lemoyova, na le rakakaiwo ghɨmoghɨmoru na wanakau tembe ŋgoreiyeva.
43 Desse modo ele ficou muito rico e chegou a ter muitas ovelhas e cabras, escravos, escravas, camelos e jumentos.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Gênesis 30, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.