Gênesis 29

Toto Thovuye Loi Ghalɨŋae (TGO) vs NVT

Sair da comparação
NVT Nova Versão Transformadora
1 Jeikob kaero i wareriva. I loŋga na i ghemba boimako, Keinan valɨvaŋga i vorovoroko. Ghemba regha e boimako gharɨgharɨ thɨ yaku gheko.
1 Jacó seguiu viagem e, por fim, chegou à terra do leste.
2 Mbaŋa regha mbe ele loŋga tɨne eŋge, i vutha e valɨvaŋga regha sip lenji ghamba ghan, mbwarowou regha inawe. I vutha vaidiŋgiya sip wabwito thɨ gheneghɨliŋa mbwarowouko. Thɨ roroghagha ghanjiranjimbunjimbu thɨ mena thɨ giya mbwa weŋgi. Mbwako va ina bode na ghagumogumo varɨ laghɨye regha.
2 Viu um poço ao longe e, junto ao poço, no campo, três rebanhos de ovelhas, à espera de que lhes dessem água. Uma pedra pesada cobria a boca do poço.
3 Mbaŋa thetheghan ghanjiwabwiko wolaghɨye thɨ raka vuthavao, amba ranjimbunjimbuko thɨ vabulale vakatha varɨko e mbwarowouko ghae na thɨ giya mbwa weŋgiya thetheghanɨko. Mbaŋa thɨ vamunvaoŋgi kaero thɨ vabulale njoghava varɨko e mbwarowouko ghae.
3 Era costume naquele lugar esperar que todos os rebanhos chegassem para, então, remover a pedra e dar água aos animais. Depois, a pedra era recolocada na boca do poço.
4 Jeikob i vaitoŋgiya ranjimbunjimbu iŋa, “Wouna, ghemi aŋga hu rakamena?”
4 Jacó se aproximou dos pastores e perguntou: “De onde vocês são, amigos?”. “Somos de Harã”, disseram eles.
5 I dage weŋgi iŋa, “Thare hu ghareghare Leiban iye Neiho rumbuye?”
5 “Conhecem um homem chamado Labão, neto de Naor?”, perguntou Jacó. “Sim, conhecemos”, responderam eles.
6 Amba Jeikob i vaitoŋgi iŋa, “Riwae i thovuye eŋge?”
6 “Ele vai bem?”, perguntou Jacó. “Sim, vai bem”, disseram. “Olhe, ali vem Raquel, filha dele, com o rebanho.”
7 Jeikob i dage weŋgi iŋa, “Wo hu thuwe, amba raŋgela thɨ yo vara iyake. Buda kaiwae mo vaŋgumenaŋgiya sipɨna? Ma u lagiya eŋge mbwa weŋgi kaero u vaŋgu njoghaŋgiva na mbowo vethiya ghana ghanjinana.”
7 Jacó disse: “Ainda é dia claro, cedo demais para recolher os animais. Por que vocês não dão de beber às ovelhas, para que elas possam voltar a pastar?”.
8 Ko iyemaeŋge thɨ gonjoghawe thɨŋa, “Mbowo wo roghaghaŋgiya ranjimbunjimbuko vavana na wo thɨ raka vutha weinjiyaŋgiya lenji sipɨko, amba mbaŋara wo vabulale vakatha varɨko e mbwarowouko ghae na wo giya mbwa weŋgiya thetheghanɨko.”
8 “Não podemos dar de beber aos animais enquanto não chegarem todos os rebanhos”, responderam. “Só então os pastores removem a pedra da boca do poço e damos de beber a todas as ovelhas.”
9 Mbaŋa Jeikob amba i utuutu, Reitiyel kaero i vutha weiyaŋgiya ramae le sip, kaiwae elaghɨniye ghakaiwo i njimbukikiŋgiya ramae le thetheghanɨko.
9 Jacó ainda conversava com eles quando Raquel chegou com o rebanho de seu pai, pois era pastora.
10 Mbaŋa Jeikob i thuwe le ghɨna Reitiyel na le ghai Leiban le sipɨko, i wa e mbwarowouko ghadidiye, i vabulale vakatha varɨko e mbwarowouko ghae amba i giya mbwa weŋgiya thetheghanɨko.
10 Uma vez que Raquel era sua prima, filha de Labão, irmão de sua mãe, e as ovelhas pertenciam a seu tio Labão, Jacó foi até o poço, removeu a pedra que o cobria e deu de beber ao rebanho de seu tio.
11 I vakathavao i wa ve vandamo Reitiyel. Kaiwae va weiye le warari iwaeŋge i randa ghalɨŋae laghɨye.
11 Então Jacó beijou Raquel e chorou em alta voz.
12 I dage weya Reitiyel iŋa, “Rebeka nariya ghino, ramana louye.” Mbaŋa Reitiyel i loŋwe iyako i rukunjogha na ve dage weya ramae.
12 Explicou para Raquel que era seu primo por parte do pai dela e filho de Rebeca, tia dela. Raquel foi correndo contar a seu pai, Labão.
13 Mbaŋa Leiban i loŋwe ghabodo Jeikob utuniye me vutha gheko, i rukuwawe na ve thuwe. I vutha i thuwabo na i vandamo. I vaŋgu weiye thɨ wa e ŋgolo, na gheko amba Jeikob i utugiya bigibigiko wolaghɨyewe.
13 Assim que Labão soube que seu sobrinho Jacó havia chegado, correu ao seu encontro. Ele o abraçou, o beijou e o levou para casa. Depois que Jacó lhe contou sua história,
14 Leiban i dagewe iŋa, “Mbema emunjoru, mbunɨma na madibena iya e ghenɨna iya e ghinoke.”
14 Labão exclamou: “Você é, de fato, sangue do meu sangue!”. Quando Jacó estava na casa de Labão havia cerca de um mês,
15 Leiban i dagewe iŋa, “Othembe raŋa lo boda ghen, thava u kaiwoke e ghino na maa e modamodan. U utu giyama e ghino, ne ŋgoroŋga na ya vamodoŋge?”
15 Labão lhe disse: “Você não deve trabalhar de graça para mim só porque somos parentes. Diga-me qual deve ser o seu salário”.
16 Leiban yawarumbuye theunyiwo, laghɨyeniye idae Leya na nasiyeniye idae Reitiyel.
16 Labão tinha duas filhas. A mais velha se chamava Lia, e a mais nova, Raquel.
17 Leya ghayamoyamo vambema wevo eŋge, ko iyemaeŋge Reitiyel, elaghɨniye wevo manɨune moli.
17 Os olhos de Lia eram sem brilho, mas Raquel tinha bela aparência e rosto atraente.
18 Reitiyel va i wo Jeikob nuwae na amalaghɨniye i gharethovuwe, iya kaiwae i dage weya Leiban iŋa, “Ne ya kaiwo theghathegha umbopirɨ kaiwan na ne u vaŋgu veŋgwa yawarumbuna nasiyeniye Reitiyel ya vaŋgu.”
18 Visto que Jacó estava apaixonado por Raquel, disse a Labão: “Trabalharei para o senhor por sete anos se me der Raquel, sua filha mais nova, para ser minha esposa”.
19 Leiban i gonjoghawe iŋa, “I thovuye eŋge ne ya vaŋgu veŋge. Maa lo renuwaŋa na yaŋa ya vaŋguveya lolo reghava. I thovuye eŋge mbe ya yaku vara weiŋgu ghen.”
19 “Melhor entregá-la a você do que a qualquer outro”, respondeu Labão. “Fique aqui e trabalhe comigo.”
20 Iya kaiwae Jeikob va i kaiwo theghathegha umbopirɨ mbala valɨkaiwae i vaŋgwa Reitiyel. Ko iyemaeŋge mbaŋako molao iyako ghathuwathuwa weya Jeikob ŋgoreiya mbaŋa mbe gheviye eŋge kaiwae i gharethovu laghɨye moliwe.
20 Então Jacó trabalhou sete anos por Raquel. Ele a amava tanto que lhe pareceram apenas alguns dias.
21 Theghathegha umbopirɨna e ghereiye Jeikob i dagewe Leiban iŋa, “U vaŋgu giyama lo wevona. Kaero mendava ya kaiwo theghathegha umbopirɨ kaiwan, na kaero nuwaŋguiya ya ghena weiŋgu.”
21 Chegada a hora, Jacó disse a Labão. “Cumpri minha parte do acordo. Agora, dê-me minha esposa, para que eu me deite com ela.”
22 Kaero Leiban i vivatha ghe ghathaga na i kula vathavathaŋgiya gharɨgharɨko wolaghɨye e ghembako tɨne.
22 Labão convidou toda a vizinhança e preparou uma grande festa de casamento.
23 Ko iyemaeŋge gougouko iyako Leiban i vaŋguruwo yawarumbuye Leya weya Jeikob na i ghena weiye (le renuwaŋa va iŋaeŋge Reitiyel).
23 À noite, porém, quando estava escuro, Labão tomou Lia e a entregou a Jacó, e Jacó se deitou com ela.
24 Gougouniyeko iyako Leiban i vaŋgugiya le rakakaiwo eunda idae Silpa weya yawarumbuye na le rakakaiwo.
24 (Labão deu sua serva Zilpa a Lia para servi-la.)
25 Va ighɨviya thewo na i manjala, Jeikob i thuweiru na i thuwe Leya, ghare i yo. Iwaeŋge i dage weya Leiban iŋa, “Budakaiya mo vakathake e ghino? Mendava ya kaiwo voreŋa theghathegha umbopirɨ e ghen Reitiyel kaiwae, ŋgoreiye? Budakai kaiwae na mo yaroŋgoke?”
25 Na manhã seguinte, quando Jacó acordou, viu que era Lia. Então Jacó perguntou a Labão: “O que o senhor fez comigo? Trabalhei sete anos por Raquel! Por que o senhor me enganou?”.
26 Ko iyemaeŋge Leiban i dagewe iŋa, “Ghama thanavu e valɨvaŋgake iyake ma ŋgoreiye na wevo nasiyeniye i ghekai laghɨyeniye e ghamwae.
26 Labão respondeu: “Aqui não é costume casar a filha mais nova antes da mais velha.
27 Iyemaeŋge, thoŋgo wo u vakathavao lemi gheke thaganiye wikike iyake, ko amba tembe wo vaŋgu veŋgeva yawarumbuŋguke eundake e ghen theghathegha umbopirɨva.”
27 Espere, contudo, até terminar a semana de núpcias, e eu também lhe entregarei Raquel, desde que você prometa trabalhar mais sete anos para mim”.
28 Jeikob i vakatha ŋgoreiye. I vakathavao le gheko weiye Leya thaganiye e wikɨko umbwara tɨne, ko amba Leiban i vaŋgugiya yawarumbuye Reitiyel na levo.
28 Jacó concordou em trabalhar mais sete anos. Uma semana depois de Jacó ter se casado com Lia, Labão lhe entregou Raquel.
29 Leiban i vaŋwa le rakakaiwo wevo eunda na i vaŋgugiya weya Reitiyel na le rakakaiwo. Wevoko idae Bilha.
29 (Labão deu sua serva Bila a Raquel para servi-la.)
30 E mbaŋako iyako Jeikob i ghena weiye Reitiyel. Le gharethovu weya Reitiyel i laghɨye kivwala le gharethovu weya Leya, na iyake kaiwae mbowo i kaiwova theghathegha umbopirɨ weya Leiban.
30 Jacó se deitou também com Raquel, a quem ele amava muito mais que a Lia. Então permaneceu ali e trabalhou mais sete anos para Labão.
31 Mbaŋa Giya Loi i thuwe Jeikob maa ghare weya Leya, i vakatha na i ghambɨ gamagai, iyemaeŋge Reitiyel va i kwama.
31 Quando o S enhor viu que Lia não era amada, permitiu que ela tivesse filhos; Raquel, porém, era estéril.
32 Leya va i marabo na i ghamba ŋgama ghɨmoru. I rena idae Rubin, na iŋa, “Giya Loi i thuweŋgo ya gharevɨrɨ iya i woveŋgwa ŋgama ghɨmoruke. Mbwata ne mbaŋake amba ne lo ghɨmoruko i gharethovuŋgo.”
32 Lia engravidou e deu à luz um filho. Chamou-o de Rúben, pois disse: “O S enhor viu minha infelicidade, e agora meu marido me amará”.
33 Mbaŋa gheviye eŋge e ghereiye, Leya kaero i marabova na mbowo i ghambɨva ŋgama ghɨmoru, na iŋa, “Giya Loi kaero i loŋwa lo ghɨmoruke amba maa ghare weŋgo iya mbowo i woveŋgova ŋgama ghɨmoruke. Iya kaiwae ne ya rena idae Simiyon.”
33 Pouco tempo depois, Lia engravidou novamente e deu à luz outro filho. Chamou-o de Simeão, pois disse: “O S enhor ouviu que eu não era amada e me deu outro filho”.
34 Mbaŋa seiwo eŋge mbowo i marabova na i ghambɨva ŋgama ghɨmoru. Iwaeŋge Leya iŋa, “Ghɨmoghɨmoru kaero theghetoninji vara iyake ya ghambɨ weiŋgu lo ghɨmoruko. E mbaŋake iyake ambane ghare vara weŋgo. I rena idae Livai.”
34 Lia engravidou pela terceira vez e deu à luz outro filho. Chamou-o de Levi, pois disse: “Certamente, desta vez meu marido terá afeição por mim, pois lhe dei três filhos!”.
35 Leya mbowo i marabova na mbaŋa i ghambɨ ŋgama ghɨmoruva, kaero iŋa, “E mbaŋake iyake ya tarawe Giya Loi.” I rena idae Juda. Iyako e ghereiye maa tembe i ghambɨva.
35 Lia engravidou mais uma vez e deu à luz outro filho. Chamou-o de Judá, pois disse: “Agora louvarei ao S enhor !”. Então, parou de ter filhos.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Gênesis 29, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.