Gênesis 29

Toto Thovuye Loi Ghalɨŋae (TGO) vs NAA

Sair da comparação
NAA Nova Almeida Atualizada 2017
1 Jeikob kaero i wareriva. I loŋga na i ghemba boimako, Keinan valɨvaŋga i vorovoroko. Ghemba regha e boimako gharɨgharɨ thɨ yaku gheko.
1 Jacó se pôs a caminho e foi à terra do povo do Oriente.
2 Mbaŋa regha mbe ele loŋga tɨne eŋge, i vutha e valɨvaŋga regha sip lenji ghamba ghan, mbwarowou regha inawe. I vutha vaidiŋgiya sip wabwito thɨ gheneghɨliŋa mbwarowouko. Thɨ roroghagha ghanjiranjimbunjimbu thɨ mena thɨ giya mbwa weŋgi. Mbwako va ina bode na ghagumogumo varɨ laghɨye regha.
2 Olhou, e eis um poço no campo e três rebanhos de ovelhas deitados junto dele, porque daquele poço davam de beber aos rebanhos. E havia uma grande pedra que tapava a boca do poço.
3 Mbaŋa thetheghan ghanjiwabwiko wolaghɨye thɨ raka vuthavao, amba ranjimbunjimbuko thɨ vabulale vakatha varɨko e mbwarowouko ghae na thɨ giya mbwa weŋgiya thetheghanɨko. Mbaŋa thɨ vamunvaoŋgi kaero thɨ vabulale njoghava varɨko e mbwarowouko ghae.
3 Ajuntavam-se ali todos os rebanhos, os pastores removiam a pedra da boca do poço, davam de beber às ovelhas e tornavam a colocá-la no seu devido lugar.
4 Jeikob i vaitoŋgiya ranjimbunjimbu iŋa, “Wouna, ghemi aŋga hu rakamena?”
4 Jacó perguntou aos pastores: — De onde são vocês, meus irmãos? Responderam: — Somos de Harã.
5 I dage weŋgi iŋa, “Thare hu ghareghare Leiban iye Neiho rumbuye?”
5 Perguntou-lhes: — Vocês conhecem Labão, filho de Naor? Responderam: — Conhecemos.
6 Amba Jeikob i vaitoŋgi iŋa, “Riwae i thovuye eŋge?”
6 Jacó perguntou ainda: — Ele vai bem? Eles responderam: — Sim, vai bem. Olhe! Raquel, a filha dele, vem vindo aí com as ovelhas.
7 Jeikob i dage weŋgi iŋa, “Wo hu thuwe, amba raŋgela thɨ yo vara iyake. Buda kaiwae mo vaŋgumenaŋgiya sipɨna? Ma u lagiya eŋge mbwa weŋgi kaero u vaŋgu njoghaŋgiva na mbowo vethiya ghana ghanjinana.”
7 Então Jacó disse: — É ainda pleno dia, não é tempo de recolher os rebanhos. Deem de beber às ovelhas e vão apascentá-las.
8 Ko iyemaeŋge thɨ gonjoghawe thɨŋa, “Mbowo wo roghaghaŋgiya ranjimbunjimbuko vavana na wo thɨ raka vutha weinjiyaŋgiya lenji sipɨko, amba mbaŋara wo vabulale vakatha varɨko e mbwarowouko ghae na wo giya mbwa weŋgiya thetheghanɨko.”
8 Mas eles responderam: — Não podemos, enquanto não se ajuntarem todos os rebanhos, seja removida a pedra da boca do poço e demos de beber às ovelhas.
9 Mbaŋa Jeikob amba i utuutu, Reitiyel kaero i vutha weiyaŋgiya ramae le sip, kaiwae elaghɨniye ghakaiwo i njimbukikiŋgiya ramae le thetheghanɨko.
9 Enquanto Jacó ainda falava, chegou Raquel com as ovelhas de seu pai, porque era pastora.
10 Mbaŋa Jeikob i thuwe le ghɨna Reitiyel na le ghai Leiban le sipɨko, i wa e mbwarowouko ghadidiye, i vabulale vakatha varɨko e mbwarowouko ghae amba i giya mbwa weŋgiya thetheghanɨko.
10 Quando Jacó viu Raquel, filha de Labão, irmão de sua mãe, e as ovelhas de Labão, aproximou-se, removeu a pedra da boca do poço e deu de beber ao rebanho de Labão, irmão de sua mãe.
11 I vakathavao i wa ve vandamo Reitiyel. Kaiwae va weiye le warari iwaeŋge i randa ghalɨŋae laghɨye.
11 Feito isso, Jacó beijou Raquel e, erguendo a voz, chorou.
12 I dage weya Reitiyel iŋa, “Rebeka nariya ghino, ramana louye.” Mbaŋa Reitiyel i loŋwe iyako i rukunjogha na ve dage weya ramae.
12 Então Jacó contou a Raquel que ele era parente de seu pai, pois era filho de Rebeca. Ela correu e o comunicou a seu pai.
13 Mbaŋa Leiban i loŋwe ghabodo Jeikob utuniye me vutha gheko, i rukuwawe na ve thuwe. I vutha i thuwabo na i vandamo. I vaŋgu weiye thɨ wa e ŋgolo, na gheko amba Jeikob i utugiya bigibigiko wolaghɨyewe.
13 Quando Labão ouviu as novas de Jacó, filho de sua irmã, correu ao encontro dele, abraçou-o, beijou-o e o levou para casa. E Jacó contou a Labão tudo o que havia acontecido.
14 Leiban i dagewe iŋa, “Mbema emunjoru, mbunɨma na madibena iya e ghenɨna iya e ghinoke.”
14 Então Labão disse: — De fato, você é meu osso e minha carne. Jacó ficou na casa de Labão durante um mês.
15 Leiban i dagewe iŋa, “Othembe raŋa lo boda ghen, thava u kaiwoke e ghino na maa e modamodan. U utu giyama e ghino, ne ŋgoroŋga na ya vamodoŋge?”
15 Depois, Labão disse a Jacó: — Será que você vai trabalhar de graça, só por ser meu parente? Diga-me qual deve ser o seu salário.
16 Leiban yawarumbuye theunyiwo, laghɨyeniye idae Leya na nasiyeniye idae Reitiyel.
16 Ora, Labão tinha duas filhas: Lia, a mais velha, e Raquel, a mais nova.
17 Leya ghayamoyamo vambema wevo eŋge, ko iyemaeŋge Reitiyel, elaghɨniye wevo manɨune moli.
17 Lia tinha uns olhos sem brilho, porém Raquel era bonita e formosa.
18 Reitiyel va i wo Jeikob nuwae na amalaghɨniye i gharethovuwe, iya kaiwae i dage weya Leiban iŋa, “Ne ya kaiwo theghathegha umbopirɨ kaiwan na ne u vaŋgu veŋgwa yawarumbuna nasiyeniye Reitiyel ya vaŋgu.”
18 Como Jacó amava Raquel, disse a Labão: — Trabalharei para o senhor durante sete anos para poder casar com Raquel, sua filha mais nova.
19 Leiban i gonjoghawe iŋa, “I thovuye eŋge ne ya vaŋgu veŋge. Maa lo renuwaŋa na yaŋa ya vaŋguveya lolo reghava. I thovuye eŋge mbe ya yaku vara weiŋgu ghen.”
19 Labão respondeu: — É melhor dá-la a você do que a outro homem. Fique aqui comigo.
20 Iya kaiwae Jeikob va i kaiwo theghathegha umbopirɨ mbala valɨkaiwae i vaŋgwa Reitiyel. Ko iyemaeŋge mbaŋako molao iyako ghathuwathuwa weya Jeikob ŋgoreiya mbaŋa mbe gheviye eŋge kaiwae i gharethovu laghɨye moliwe.
20 Assim, por amor a Raquel, Jacó trabalhou durante sete anos. E esses anos lhe pareceram como poucos dias, pelo muito que a amava.
21 Theghathegha umbopirɨna e ghereiye Jeikob i dagewe Leiban iŋa, “U vaŋgu giyama lo wevona. Kaero mendava ya kaiwo theghathegha umbopirɨ kaiwan, na kaero nuwaŋguiya ya ghena weiŋgu.”
21 Então ele disse a Labão: — Dê-me a minha mulher, pois já venceu o prazo, para que eu me case com ela.
22 Kaero Leiban i vivatha ghe ghathaga na i kula vathavathaŋgiya gharɨgharɨko wolaghɨye e ghembako tɨne.
22 Assim, Labão reuniu todos os homens do lugar e deu um banquete.
23 Ko iyemaeŋge gougouko iyako Leiban i vaŋguruwo yawarumbuye Leya weya Jeikob na i ghena weiye (le renuwaŋa va iŋaeŋge Reitiyel).
23 À noite, ele trouxe Lia, sua filha, e a entregou a Jacó. E eles tiveram relações.
24 Gougouniyeko iyako Leiban i vaŋgugiya le rakakaiwo eunda idae Silpa weya yawarumbuye na le rakakaiwo.
24 (Labão tinha dado sua serva Zilpa para que fosse serva de Lia, sua filha.)
25 Va ighɨviya thewo na i manjala, Jeikob i thuweiru na i thuwe Leya, ghare i yo. Iwaeŋge i dage weya Leiban iŋa, “Budakaiya mo vakathake e ghino? Mendava ya kaiwo voreŋa theghathegha umbopirɨ e ghen Reitiyel kaiwae, ŋgoreiye? Budakai kaiwae na mo yaroŋgoke?”
25 Ao amanhecer, Jacó viu que era Lia. Por isso, disse a Labão: — O que é isso que o senhor fez comigo? Não é verdade que eu trabalhei por amor a Raquel? Por que, então, o senhor me enganou?
26 Ko iyemaeŋge Leiban i dagewe iŋa, “Ghama thanavu e valɨvaŋgake iyake ma ŋgoreiye na wevo nasiyeniye i ghekai laghɨyeniye e ghamwae.
26 Labão respondeu: — Em nossa terra não se costuma dar em casamento a mais nova antes da primogênita.
27 Iyemaeŋge, thoŋgo wo u vakathavao lemi gheke thaganiye wikike iyake, ko amba tembe wo vaŋgu veŋgeva yawarumbuŋguke eundake e ghen theghathegha umbopirɨva.”
27 Complete a semana de festa de casamento da primogênita. Depois, daremos a você também a outra, pelo trabalho de mais sete anos que você ainda me servirá.
28 Jeikob i vakatha ŋgoreiye. I vakathavao le gheko weiye Leya thaganiye e wikɨko umbwara tɨne, ko amba Leiban i vaŋgugiya yawarumbuye Reitiyel na levo.
28 Jacó fez o que Labão pediu e completou a semana de festa da primogênita. Depois, Labão lhe deu por mulher a sua filha Raquel.
29 Leiban i vaŋwa le rakakaiwo wevo eunda na i vaŋgugiya weya Reitiyel na le rakakaiwo. Wevoko idae Bilha.
29 (Labão tinha dado sua serva Bila para que fosse serva de Raquel, sua filha.)
30 E mbaŋako iyako Jeikob i ghena weiye Reitiyel. Le gharethovu weya Reitiyel i laghɨye kivwala le gharethovu weya Leya, na iyake kaiwae mbowo i kaiwova theghathegha umbopirɨ weya Leiban.
30 E Jacó teve relações também com Raquel. Ele amava Raquel mais do que amava Lia. E continuou trabalhando para Labão durante mais sete anos.
31 Mbaŋa Giya Loi i thuwe Jeikob maa ghare weya Leya, i vakatha na i ghambɨ gamagai, iyemaeŋge Reitiyel va i kwama.
31 Quando o Senhor viu que Lia era desprezada, fez com que ela fosse fecunda, ao passo que Raquel era estéril.
32 Leya va i marabo na i ghamba ŋgama ghɨmoru. I rena idae Rubin, na iŋa, “Giya Loi i thuweŋgo ya gharevɨrɨ iya i woveŋgwa ŋgama ghɨmoruke. Mbwata ne mbaŋake amba ne lo ghɨmoruko i gharethovuŋgo.”
32 Assim, Lia ficou grávida e deu à luz um filho, a quem deu o nome de Rúben, pois disse: — O
33 Mbaŋa gheviye eŋge e ghereiye, Leya kaero i marabova na mbowo i ghambɨva ŋgama ghɨmoru, na iŋa, “Giya Loi kaero i loŋwa lo ghɨmoruke amba maa ghare weŋgo iya mbowo i woveŋgova ŋgama ghɨmoruke. Iya kaiwae ne ya rena idae Simiyon.”
33 Ela ficou grávida outra vez e deu à luz um filho. E disse: — O E deu-lhe o nome de Simeão.
34 Mbaŋa seiwo eŋge mbowo i marabova na i ghambɨva ŋgama ghɨmoru. Iwaeŋge Leya iŋa, “Ghɨmoghɨmoru kaero theghetoninji vara iyake ya ghambɨ weiŋgu lo ghɨmoruko. E mbaŋake iyake ambane ghare vara weŋgo. I rena idae Livai.”
34 Lia ficou grávida ainda outra vez e deu à luz um filho. E disse: — Agora, desta vez, o meu marido se unirá mais a mim, porque lhe dei à luz três filhos. Por isso lhe deu o nome de Levi.
35 Leya mbowo i marabova na mbaŋa i ghambɨ ŋgama ghɨmoruva, kaero iŋa, “E mbaŋake iyake ya tarawe Giya Loi.” I rena idae Juda. Iyako e ghereiye maa tembe i ghambɨva.
35 Mais uma vez ela ficou grávida e deu à luz um filho. Então disse: — Desta vez louvarei o E por isso lhe deu o nome de Judá. E depois disso não teve mais filhos.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Gênesis 29, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.