Atos 7
Toto Thovuye Loi Ghalɨŋae (TGO) vs VC
1 Amba ravowovowo laghɨlaghɨye lenji randeviva i vaito Sitiven iŋa, “Mbema emunjoru iya wonjoweke iyake i voreŋaŋge?”
1 Perguntou-lhe então o sumo sacerdote: É realmente assim?
2 Sitiven i gonjoghawe iŋa, “Oghaghaŋgu na oramaŋgu, wo hu vandeŋeŋgo. Loi Vwenyevwenye va i yomara weya rumbunda Eibraham, mbaŋa vamba ina Mesopoteimiya, amba muyai i wa na ve yaku Haran.
2 Respondeu ele: Irmãos e pais, escutai. O Deus da glória apareceu a nosso pai Abraão, quando estava na Mesopotâmia, antes de ir morar em Harã.
3 Loi va i dagewe iŋa, ‘U iteta ghambana na ghanuu gharɨgharɨniye u wa e valɨvaŋga regha ne ya vatomwe e ghen.’”
3 E disse-lhe: Sai de teu país e de tua parentela, e vai para a terra que eu te mostrar {Gn 12,1}.
4 “Iya kaiwae Eibraham i iteta Saldiya le valɨvaŋga na i wa ve yaku e ghemba regha idae Haran. Ramae i mare na e ghereiye, amba Loi i variye na i mena e valɨvaŋgake iyake iya mbaŋake raya yakukewe.
4 Ele saiu da terra dos caldeus, e foi habitar em Harã. Dali, depois que lhe faleceu o pai, Deus o fez passar para esta terra, em que vós agora habitais.
5 Loi mava i vatomwe mun thelau regha amalaghɨniye ghamberegha kaiwae, othembe raŋama nasiye regha, ko iyemaeŋge Loi va i dagerawe, amalaghɨniye na orumburumbuye, tha muyaiko thiye ne lenji thelau, othembe va e mbaŋako iyako Eibraham ma vamba e nanariye.
5 Não lhe deu nela propriedade alguma, nem sequer um palmo de terra, mas prometeu dar-lha em posse, e depois dele à sua posteridade, quando ainda não tinha filho algum.
6 Loi i dagewe iŋa, ‘Orumburumbu nevole vethɨ mebobwari e vanautuma regha na gharɨgharɨ e vanautumako iyako ne thɨ giya kaiwo vuyowo weŋgi na ma e modamodanji na thɨ vakatha vuyowo weŋgi theghathegha hoseriyevarɨ (400) e tɨne.
6 Eis como falou Deus: Tua descendência habitará em terra estranha e será reduzida à escravidão e maltratada pelo espaço de quatrocentos anos.
7 Ko iyemaeŋge gharɨgharɨko iya ne thɨ vakathaŋgi rakakaiwobwaga, ne ya giya vuyowo weŋgi. Ko e ghereiye ne thɨ rakaraŋgi na thɨ rakanjoghamake thɨ kururu e ghino e ghembake iyava ya dageraweke.’
7 Mas eu julgarei a nação que os dominar - diz o Senhor -, e eles sairão e me prestarão culto neste lugar {Gn 15,13s.; Ex 3,12}.
8 Mbaŋa Loi i vakatha dageraweko iyako weya Eibraham na tembe i dage weva thɨ kitena ghɨmoghɨmoru riwanji mbothiye njimwae na dageraweko iyako ghanono. Iyake kaiwae Eibraham nariya Aisake, mbaŋa va i virɨ na mbaŋa theghewa e ghereiye i kitena riwae njimwa mbothiye. Aisake nariya Jeikob na Jeikob le ŋgaŋgaya ghinda orumburumbunda theyaworo na theghewo.”
8 E deu-lhe a aliança da circuncisão. Assim, Abraão teve um filho, Isaac, e, passados oito dias, o circuncidou; e Isaac, a Jacó; e Jacó, os doze patriarcas.
9 “Mbaŋa reghava e ghereiye theyaworo na theghewoko regha, idae Josep, ghaghanji moli, ko iyemaeŋge va thɨ yamwanja laghɨye kaiwae na thɨ vakuneŋa weŋgiya gharɨgharɨ vavana na thɨ yovaŋgu Ijipt. Ko iyemaeŋge kaiwae Loi vambe weiye vara,
9 Os patriarcas, invejosos de José, venderam-no para o Egito. Mas Deus estava com ele.
10 i vamoru e ghavuyowoko wolaghɨye tɨne. I giya thimba thovuyewe na i vakatha i wo Pero nuwae, iye Ijipt lenji kiŋ. Iya kaiwae Kiŋ Pero i vakatha na i mbaroŋa Ijipt laghɨyeko na tembe ŋgoreiyeva amalaghɨniye ghayayaoko.”
10 Livrou-o de todas as suas tribulações e deu-lhe graça e sabedoria diante do faraó, rei do Egito, que o fez governador do Egito e chefe de sua casa.
11 “Amba vunuvu laghɨye regha i wo Ijipt laghɨyeko na tembe ŋgoreiyeva Kenani, i vakatha me vatharɨ laghɨye na orumburumbunda e mbaŋako iyako mava e ghanji.
11 Sobreveio depois uma fome a todo o Egito e Canaã. Grande era a tribulação, e os nossos pais não achavam o que comer.
12 Jeikob i loŋwevaidiya ghanɨŋga utuniye, thɨŋa ina Ijipt, amba i variyeŋgiya le ŋgaŋga ghɨmoghɨmoru, ghinda orumburumbunda, i variyekaiŋgi na thɨ wa Ijipt.
12 Mas quando Jacó soube que havia trigo no Egito, enviou pela primeira vez os nossos pais para lá.
13 Lenji njogha Ijipt mbaŋaiwoniye e tɨne, amba Josep tembe ghamberegha i woraŋgiya oghaghaeko weŋgi thela amalaghɨniye. E mbaŋako iyako i utugiya weya Pero thiye amalaghɨniye oghaghae.
13 Na segunda, foi José reconhecido por seus irmãos, e foi descoberta ao faraó a sua origem.
14 Amba Josep i variya utu ramae Jeikob na le bodaboda kaiwanji thɨ rakamena Ijipt, lenji ghanaghanagha iyepirɨ na theghelima (75).
14 Enviando mensageiros, José mandou vir seu pai Jacó com toda a sua família, que constava de setenta e cinco pessoas.
15 Iya kaiwae Jeikob i wa Ijipt na gheko amalaghɨniye na le ŋgaŋga ghinda orumburumbunda, vethɨ marewe.
15 Jacó desceu ao Egito e morreu ali, como também nossos pais.
16 Ko iyemaeŋge riwanji te vambe thɨ biginjoghava Sekem na vethɨ beku e maŋgavarɨ. Maŋgavarɨko iyako Eibraham va i vamodo Heimo le ŋgaŋga ghɨmoghɨmoru weŋgi.”
16 Seus corpos foram trasladados para Siquém, e foram postos no sepulcro que Abraão tinha comprado, a peso de dinheiro, dos filhos de Hemor, de Siquém.
17 “Loi le dagerawe weya Eibraham ghambaŋa vama i gheneghenetha, orumburumbunda Isirel gharɨgharɨniye vama thɨ ghambɨ i ghanagha Ijipt e tɨne na kaero wabwi laghɨye moli.
17 Aproximava-se o tempo em que devia realizar-se a promessa que Deus havia jurado a Abraão. O povo cresceu e se multiplicou no Egito
18 Ko iyemaeŋge e mbaŋako iyako amba kiŋ reghava, iye ma i ghareghare Josep, ghambaŋa i mbaro Ijipt.
18 até que se levantou outro rei no Egito, o qual nada sabia de José.
19 I yaroŋgiya orumburumbunda na i vakatha vuyowo laghɨye weŋgi. I vakatha na thɨ bigiraweŋgiya lenji ŋgaŋga nanasiye eto na mbala thiya mare.”
19 Este rei, usando de astúcia contra a nossa raça, maltratou nossos pais e obrigou-os a enjeitar seus filhos para privá-los da vida.
20 “E mbaŋako iyako Mosese i virɨ. Ghayamoyamo va i thovuye moli. Manjala umboto ramae na tɨnae thɨ njimbukiki e lenji ŋgolo tɨne.
20 Por este mesmo tempo, nasceu Moisés. Era belo aos olhos de Deus e por três meses foi criado na casa paterna.
21 Mbaŋa thɨ woraŋgiya eto, Pero yawarumbuye i vaidi i wo na i mun ŋgoreiya nariye.
21 Depois, quando foi exposto, a filha do faraó o recolheu e o criou como seu próprio filho.
22 Ijipt lenji thimbako wolaghɨye va thɨ vavagharevaowe, na i tabona lolo vurɨvurɨghegheniye regha e utuutu na e vakatha.”
22 Moisés foi instruído em todas as ciências dos egípcios e tornou-se forte em palavras e obras.
23 “Mbaŋa Mosese ghatheghathegha vama i wo ghwevarɨ, le renuwaŋako nuwaiya i wa na ve thuweŋgiya ghambae Isirel gharɨgharɨniye.
23 Quando completou 40 anos, veio-lhe à mente visitar seus irmãos, os filhos de Israel.
24 Mosese i thuwe rara Ijipt regha i tagavotagamenawa ghambae loloniye regha, amba i wa na ve thalavu na i tagavamara rara Ijiptɨko.
24 Viu que um deles era maltratado; tomou-lhe a defesa e vingou o que padecia a injúria, matando o egípcio.
25 Mosese le renuwaŋa iŋa eŋge ghambaeko gharɨgharɨniye mbe thɨ ghareghareŋge Loi i vakaiwoŋa amalaghɨniye na i thalavuŋgi, ko iyemaeŋge mava thɨ ghareghare.
25 Ele esperava que os seus irmãos compreendessem que Deus se servia de sua mão para livrá-los. Mas não o entenderam.
26 Va ighɨviyava Mosese i mena na i vaidiŋgiya Isirel gharɨgharɨniye theghewo, thɨ vegabogaboŋgi. I munje i vanamweŋgi iŋa, ‘Ghewo, mbe wabwi reghaeŋge ghemi. Buda kaiwae hu vegabogaboŋga?’”
26 No dia seguinte, dois dentre eles brigavam, e ele procurou reconciliá-los: Amigos, disse ele, sois irmãos, por que vos maltratais um ao outro?
27 “Ko iyemaeŋge amalako iyava i vakatha tharɨko i mwanavewa Mosese na iŋa, ‘Ko ghen thela me tuthiŋge na u munjeva u mena u mbaroŋaime na u ghatha lama tharɨke?
27 Mas o que maltratava seu compatriota o repeliu: Quem te constituiu chefe ou juiz sobre nós?
28 Nuwaniya u tagavamareŋgo ŋgoreiya menda u tagavamara rara Ijiptɨma?’
28 Porventura queres tu matar-me, como ontem mataste o egípcio?
29 Mbaŋa Mosese i loŋwe utuutuko iyako, i vo na i wa ve yaku Midiyan. Ve me bobwari na ve ghewe. Ve ghambɨŋgiya gamagai ghɨmoghɨmoru theghewo.”
29 A estas palavras, Moisés fugiu. E esteve como estrangeiro na terra de Madiã, onde teve dois filhos.
30 “Theghathagha ghwevarɨ e ghereiye, amba nyao thovuye regha i yomara weya Mosese e njamnjam, e ou Sainai ghadidiye ŋgoreiya ndɨghe i rara e umbwaumbwako ndamwandamwanji.
30 Passados quarenta anos, apareceu-lhe no deserto do monte Sinai um anjo, na chama duma sarça ardente.
31 Mbaŋa i thuwe iyako, ghare i yo laghɨye. I wa na nuwaiya ve thuwe wagiyawe, amba i loŋwe Loi ghalɨŋae i kulawe iŋa,
31 Moisés, admirado de uma tal visão, aproximou-se para a examinar. E a voz do Senhor lhe falou:
32 ‘Ghino orumburumbu lenji Loi, Eibraham, Aisake na Jeikob lenji Loi.’ Mararu laghɨye moli kaiwae Mosese riwae i tage na mava valɨkaiwae tembe marae i waweva.”
32 Eu sou o Deus de teus pais, o Deus de Abraão, de Isaac, de Jacó. Moisés, atemorizado, não ousava levantar os olhos.
33 “Loi i dagewe iŋa, ‘U rakayathu gheghenɨna ghae, kaiwae thelauna iya u ndeghathɨnawe, thelau boboma.
33 O Senhor lhe disse: Tira o teu calçado, porque o lugar onde estás é uma terra santa.
34 Emunjoru kaero ya thuweŋgiya Ijipt thɨ vakatha lo gharɨgharɨ thɨ vaidiya vuyowo laghɨye moli na kaero ya loŋwe lenji randa. Iya kaiwae ya nja amba ya vamoruŋgi. U vivatha na ya variye njoghaŋge Ijipt.’”
34 Considerei a aflição do meu povo no Egito, ouvi os seus gemidos e desci para livrá-los. Vem, pois, agora e eu te enviarei ao Egito.
35 “Mosese iyava Isirel gharɨgharɨniye thɨ botewona na thɨŋa, ‘Ko ghen thela me dage e ghen na u munjeva u mena u mbaroŋaime na u ghatha lama tharɨke?’ Ko iyemaeŋge Loi va i variya Mosese nyao thovuye e ghalɨŋaewe, iyava i yomaramawe e umbwaumbwama ndamwandamwa thɨ ra, na iye i tabo Isirel lenji rambarombaro na lenji ravamoru.
35 Este Moisés que desprezaram, dizendo: Quem te constituiu chefe ou juiz?, a este Deus enviou como chefe e libertador pela mão do anjo que lhe apareceu na sarça.
36 I viva weŋgiya gharɨgharɨ na thɨ rakaraŋgi Ijipt, na i vakathaŋgiya vakatha ghamba rotaele vavana Ijipt e tɨne, e Njighɨ Sosoro tɨne na tembe ŋgoreiyeva e njamnjam theghathegha ghwevarɨ (40) e tɨne.”
36 Ele os fez sair do Egito, operando prodígios e milagres na terra do Egito, no mar Vermelho e no deserto, por espaço de quarenta anos.
37 “Iye iyava i dage weŋgiya Isirel gharɨgharɨniye, va iŋa, ‘Loi tene i variya ghalɨŋae gharautu regha ŋgoreiya ghino, ne i mena mbe ghemi vara e tɨnemina.’
37 Foi este Moisés que disse aos filhos de Israel: Deus vos suscitará dentre os vossos irmãos um profeta como eu.
38 Mosese iyava weiyaŋgiya orumburumbunda thɨ mevathavatha e njamnjam, na iye te vambe weiyeva nyao thovuye thɨ utu e ou Sainai vwatae, na iye va i wo Loi le utu e yawayawaliye na i valawe weinda.”
38 Este é o que esteve entre o povo congregado no deserto, e com o anjo que lhe falara no monte Sinai, e com os nossos pais; que recebeu palavras de vida para no-las transmitir.
39 “Ko iyemaeŋge orumburumbunda mava thɨ loŋwe Mosese ghalɨŋae. Va thɨ botewoyathu na nuwanjiya e gharenjiko thɨ rakanjogha Ijipt.
39 Nossos pais não lhe quiseram obedecer, mas o repeliram. Em seus corações voltaram-se para o Egito,
40 Thɨ dage weya Eron thɨŋa, ‘U vakathaŋgiya la loi na thiye thɨ viva weinda, kaiwae leke Mosese, iyava i vivake weinda na ra rakaraŋgi Ijipt, ma ra ghareghare buda i gharɨ.’
40 dizendo a Aarão: Faze-nos deuses, que vão diante de nós, porque quanto a este Moisés, que nos tirou da terra do Egito, não sabemos o que foi feito dele.
41 Iya kaiwae e mbaŋako iyako thɨ vakatha loi kwanɨkwan regha. Ghayamoyamo ŋgoreiya burumwaka nariye. Thɨ bigimena lenji vowo na thɨ vowowe na thɨ vakatha thaga kaiwae thɨ yavwatatawana bigiko iyava thɨ vakatha e nɨmanjiko.
41 Fizeram, naqueles dias, um bezerro de ouro e ofereceram um sacrifício ao ídolo, e se alegravam diante da obra das suas mãos.
42 Ko iyemaeŋge Loi i roghereiye wanaŋgi na i viyathuŋgi thɨ kururu weŋgiya varae, manjala, na ghɨtara, ŋgoreiya va thɨ rori Loi ghalɨŋae gharautu e lenji buk, iya iŋake:
42 Mas Deus afastou-se e os abandonou ao culto dos astros do céu, como está escrito no livro dos profetas: Porventura, casa de Israel, vós me oferecestes vítimas e sacrifícios por quarenta anos no deserto?
43 Ko iyemaeŋge mbe Molok le ghamba kururu na loi ghɨtara Lepan ŋgaliŋgaliya iya hu bigibigi loloŋgana. Thiye loi kwanɨkwan iyava hu vakathana na hu kururu weŋgi. Iya kaiwae ne ya variyeyathuŋga e ghambami na hu raka Babilon.’”
43 Aceitastes a tenda de Moloc e a estrela do vosso deus Renfão, figuras que vós fizestes para adorá-las! Assim eu vos deportarei para além da Babilônia {Am 5,25ss.}.
44 “Orumburumbunda vambe thɨ thɨnɨthɨn loloŋga vara weinji Mevathavatha Ŋgoloniye e njamnjam. Va thɨ vatad na ŋgoreiya Loi le woraŋgiya weya Mosese na ghayamoyamo ŋgoreiya va i vatomwewe.
44 A Arca da Aliança esteve com os nossos pais no deserto, como Deus ordenou a Moisés que a fizesse conforme o modelo que tinha visto.
45 Ŋgoloke iyake vambe i rorolawa weŋgi eŋge orumburumbunda tha na tha ghaghada Josuwa ghambaŋa amba thɨ thɨnɨmena na thɨ thɨnɨraŋgi, mbaŋa Loi va i vagege raŋgiyaŋgiya Kenani gharɨgharɨniye e ghamwanji na thiye thɨ wo ghembake iyake na ghambanji. Ŋgoloko iyako thɨ vakaiwoŋa ghaghada Deivid ghambaŋa.
45 Recebendo-a nossos pais, levaram-na sob a direção de Josué às terras dos pagãos, que Deus expulsou da presença de nossos pais. E ali ficou até o tempo de Davi.
46 Amba Loi i warari Deivid kaiwae iya kaiwae Deivid i naŋgowe na i munjeva i vatada Ŋgolo Boboma Jeikob le Loi kaiwae.
46 Este encontrou graça diante de Deus e pediu que pudesse achar uma morada para o Deus de Jacó.
47 Ko iyemaeŋge Solomon iye va i vatada Loi le ŋgolo.”
47 Salomão foi quem lhe edificou a casa.
48 “Iyemaeŋge ra ghareghare Loi Ramevoro Moli ma i yaku e ŋgolo gharɨgharɨ thɨ vatad e nɨmanji: ŋgoreiya Loi ghalɨŋae gharautu le utu, iŋa:
48 O Altíssimo, porém, não habita em casas construídas por mãos humanas. Como diz o profeta:
49 ‘Loi iŋa,
49 O céu é o meu trono, e a terra o escabelo dos meus pés. Que casa me edificareis vós?, diz o Senhor. Qual é o lugar do meu repouso?
50 Kaiwae ghino ya vakatha bigibigike wolaghɨye thiyake e nɨmaŋguke.” ’”
50 Acaso não foi minha mão que fez tudo isto {Is 66,1s.}?
51 Sitiven mbowo i dage weŋgiya Jiu lenji randeviva iŋa, “Ghemi gharemi i vurɨgheghe! Ghemi lemi goriwoyathu i laghɨye moli! Hu vakatha tharɨ ŋgoreiya orumburumbumi va thɨ vakatha. Yanawamina i kuleŋa Loi le utu! Ghemi mbaŋake wolaghɨye hu thɨghɨyawana Nyao Boboma!
51 Homens de dura cerviz, e de corações e ouvidos incircuncisos! Vós sempre resistis ao Espírito Santo. Como procederam os vossos pais, assim procedeis vós também!
52 Thare Loi ghalɨŋae gharautu regha mava orumburumbumi thɨ vakatha vuyowo weŋgi? Va thɨ gaboŋgiya Loi ghalɨŋae gharautu, thiye va thɨ utuŋa Lolo Thovuye. Iye Mesaiya, iyava hu vatomwe na hu tagavamare.
52 A qual dos profetas não perseguiram os vossos pais? Mataram os que prediziam a vinda do Justo, do qual vós agora tendes sido traidores e homicidas.
53 Ghemi va hu wo Loi le mbaro, na mbaroko iyako nyao thovuthovuye thɨ giya weŋgiya orumburumbumi, ko iyemaeŋge ma hu ghambu.”
53 Vós que recebestes a lei pelo ministério dos anjos e não a guardastes...
54 Mbaŋa Jiu lenji randeviva thɨ loŋwe utuutuko iyako i vakatha ghatemuru weŋgi na thɨ rɨghɨmbiya ŋiŋinji.
54 Ao ouvir tais palavras, esbravejaram de raiva e rangiam os dentes contra ele.
55 Ko iyemaeŋge, Sitiven Nyao Boboma i riyevanjara, marae i voro e buruburu, i thuwe Loi le vwenyevwenye, na i thuwe Jisas i ndeghathɨ Loi e une e ghamba yavwatata.
55 Mas, cheio do Espírito Santo, Estêvão fitou o céu e viu a glória de Deus e Jesus de pé à direita de Deus:
56 Sitiven iŋa, “Wo hu thuwe! Ya thuwe buruburu i mavu na Lolo Nariye i ndeghathɨ Loi e une e ghamba yavwatata.”
56 Eis que vejo, disse ele, os céus abertos e o Filho do Homem, de pé, à direita de Deus.
57 Amba Jiu lenji kot laghɨye thɨ yabo yanayanawanji na thɨ kula ghalɨŋanji laghɨye. Taulaghɨko thɨ rukughembe na thɨ yalawe,
57 Levantaram então um grande clamor, taparam os ouvidos e todos juntos se atiraram furiosos contra ele.
58 thɨ liraŋgiya e ghembako ghagana ghereiye na thɨ tagavamare e varɨvarɨ. Thiye rabiribiriko thɨ bigiraŋgiya ghanjikwama ghayaboyabo na thɨ bigirawe thegha regha idae Sol e gheghe, na i njimbukiki.
58 Lançaram-no fora da cidade e começaram a apedrejá-lo. As testemunhas depuseram os seus mantos aos pés de um moço chamado Saulo.
59 Vambe inanji e biri mborowa Sitiven kaero i naŋgo iŋa, “Giya Jisas u wo uneŋguke.”
59 E apedrejavam Estêvão, que orava e dizia: Senhor Jesus, recebe o meu espírito.
60 Amba i dobu e gheghe vuvuye na i kula na ghalɨŋae laghɨye iŋa, “Giya Loi, tharɨke iya thɨ vakavakathake e ghino, thava u lithɨ weŋgi.” Mbaŋa i utuvao utuutuke iyake yawaliye iko.Jiu lenji kot laghɨye thɨ vakatha na thɨ tagavamare Sitiven e varɨvarɨ|alt="stoning of steven" src="cn02154b.tif" size="col" copy="Cook" ref="7:54-60"
60 Posto de joelhos, exclamou em alta voz: Senhor, não lhes leves em conta este pecado... A estas palavras, expirou.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 7, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.