Atos 18

Toto Thovuye Loi Ghalɨŋae (TGO) vs NAA

Sair da comparação
NAA Nova Almeida Atualizada 2017
1 Amba Pol i iteta Atens na i wa Korinita,
1 Depois disso, deixando Atenas, Paulo foi a Corinto.
2 na gheko i vaidiya amala regha idae Akwila, iye Jiu na va ve virɨ Pontas. Amalako iyako vamba i mena eŋge Rom Itali e tɨne, weiye levo Prisila, kaiwae Rom lenji kiŋ idae Klodiyas, va iŋa Jiu taulaghɨko thɨ rakaiteta Rom. Pol i wa na ve thuweŋgi,
2 Lá, encontrou um judeu chamado Áquila, natural do Ponto, recentemente chegado da Itália, com Priscila, sua mulher, porque o imperador Cláudio havia decretado que todos os judeus deviam sair de Roma. Paulo aproximou-se deles.
3 na mbowo ve yaku na i kaiwo weiyaŋgi, kaiwae thiye na amalaghɨniye ghanjikaiwo regha, thɨ ŋgiyaŋgiya ŋgolo ŋgoreiya pɨlai na thɨ vakuneŋa.
3 E, como tinham o mesmo ofício, passou a morar com eles e ali trabalhava. O ofício deles era fazer tendas.
4 Sabat regha na regha Pol i wogaithɨ Jiu e lenji ŋgolo kururu tɨne weiyaŋgiya Jiu na Grik gharɨgharɨniye, i mando na i valogha nuwanji na thɨ loŋweghathɨ.
4 E todos os sábados Paulo falava na sinagoga, persuadindo tanto judeus como gregos.
5 Mbaŋa Sailas na Timoti thɨ ri Masedoniya na thɨ vutha weya Pol e ghereiye, amalaghɨniye mbema i vatomwe vara ghambaŋako laghɨye e vavaghare, i vavurɨghegheŋa weŋgiya Jiu iŋa, “Jisas iye Mesaiya.”
5 Quando Silas e Timóteo chegaram da Macedônia, Paulo se entregou totalmente à palavra, testemunhando aos judeus que Jesus é o Cristo.
6 Ko iyemaeŋge mbaŋa Jiu thɨ ŋgiwoyathu Pol na thɨ utuvatharɨwe, amba i tagavughayathu ghakwamako vughauye, kaiwae thɨ botewo Toto Thovuye. I vanuwovɨrɨŋgi iŋa, “Thoŋgo huya ghawe moli, tembe hu wonjoweŋga ghamimberegha, thava wonjowe i mena e ghino. E mbaŋake iyake na i ghaoko, ya wa weŋgiya thiya ma Jiu gharɨgharɨniye ŋgoreiye na ya vavaghareŋa Toto Thovuye weŋgi.”
6 Como eles se opuseram e blasfemaram, Paulo sacudiu as roupas e disse-lhes: — Que o sangue de vocês caia sobre a cabeça de vocês! Eu estou limpo dele e, a partir de agora, vou para os gentios.
7 E ghereiye Pol i iteta Jiu lenji ŋgolo kururu i wa Taitiyas Jastas ele ŋgolo ina e ŋgolo kururu ghadidiye na mbowo i vavagharewe. Amalake iyake ma Jiu loloniye, ko iyemaeŋge i kururu weya Loi.
7 Saindo dali, entrou na casa de um homem chamado Tício Justo, que era temente a Deus; a casa dele ficava ao lado da sinagoga.
8 Krisɨpas, iye Jiu lenji ŋgolo kururu gharandeviva, amalaghɨniye na le ŋgoloko gharayakuyaku thɨ loŋweghathɨgha Giya, na tembe ŋgoreiyeva Korinita gharɨgharɨniye lemoyo, thavala va thɨ loŋwe Pol le utu, thɨ ghanagha thɨ loŋweghathɨ na thɨ bapɨtaiso.
8 Crispo, o chefe da sinagoga, creu no Senhor, com toda a sua casa; também muitos dos coríntios, ouvindo, creram e foram batizados.
9 Gougou regha Pol i thuwe vavaghare regha Loi i utuwe iŋa, “Tha u mararu! U ndethɨna Totona Thovuye iyana! Thava u viyathu utuutuna iyana!
9 Certa noite Paulo teve uma visão em que o Senhor lhe disse:
10 Kaiwae ghino weiŋgu ghen. Ma lolo regha ne i vakowanaŋge, kaiwae gharɨgharɨ lemoyo e ghembake iyake ghino lo gharɨgharɨ.”
10 porque eu estou com você, e ninguém ousará lhe fazer mal, pois tenho muito povo nesta cidade.
11 Iya kaiwae Pol i yaku gheko theghathegha umbwara na vaŋgothiye, i vavaghareŋa Loi le utu weŋgiya gharɨgharɨ.
11 Assim, Paulo permaneceu em Corinto um ano e seis meses, ensinando entre eles a palavra de Deus.
12 Ko iyemaeŋge mbaŋa Galiyo ghambaŋa gawana Akaiya e tɨne, amba Jiu thɨ wabwi na regha thɨ yalaweya Pol na thɨ yovaŋgu weya rambarombaroko na thɨ munjeva vethɨ kot.
12 Quando Gálio era procônsul da Acaia, os judeus, de comum acordo, se levantaram contra Paulo e o levaram ao tribunal,
13 Thɨ wonjowe Pol thɨŋa, “Amalake iyake i govɨva gharɨgharɨ nuwanji na thɨ kururu weya Loi, na kamwathɨko iyako ghamambaro ma i vatomwe weime.”
13 dizendo: — Este homem quer persuadir as pessoas a adorar a Deus de um modo contrário à lei.
14 Pol va i munje ma i utu vara, kaero Galiyo i gowe e ghae na i dage weŋgiya Jiu iŋa, “Thoŋgo methɨ wonjowe amalake iyake i vakatha vatharɨ laghɨye moli o i kivwala Rom lenji mbaro, ambane valɨkaiwaŋgu ya vandeŋe lemi utuna.
14 Quando Paulo ia falar, Gálio disse aos judeus: — Se fosse, de fato, alguma injustiça ou crime de maior gravidade, ó judeus, eu teria motivo para acolher a queixa que vocês estão trazendo.
15 Ko ghemi, utuutu, idaŋgi na mbe ghemi lemi mbaro kaiwae hu wogaithɨ, tembe ghamimberegha hu vanamwe. Ghino mane ya vanamwe bigibigi ŋgoranjiyako utuninji.”
15 Mas como é uma questão de palavras, de nomes e da própria lei de vocês, resolvam isso vocês mesmos; eu não quero ser juiz dessas coisas!
16 Amba i vagege raŋgiyaŋgi e ghamba kotɨko tɨne.
16 E os expulsou do tribunal.
17 Thiye ma Jiu taulaghɨko vethɨ yalawe Sostins, iye Jiu lenji ŋgolo kururu gharandeviva, na thɨ tagavotagamenawe e ghamba kotɨko e marae. Ko iyemaeŋge Galiyo mava i goruwe iya lenji vakathako iyako.
17 Então todos agarraram Sóstenes, o chefe da sinagoga, e começaram a espancá-lo diante do tribunal; Gálio, todavia, não se incomodava com estas coisas.
18 Pol vambowo i yaku Korinita e tɨne mbaŋa seiwo molao, amba i iteteŋgiya raloŋweloŋweghathɨ, i tha e waŋga na i woma njogha Siriya weiyaŋgiya Prisila na Akwila. E garowo idae Sinkreya e tɨne Pol iŋa na thɨ tena umbaliye amba muyai thɨ kuki, kaiwae va i dagerawe weya Loi umbaliyeko kaiwae ghambaŋa kaero iko.
18 Paulo ficou ainda muitos dias em Corinto. Por fim, despedindo-se dos irmãos, navegou para a Síria, levando em sua companhia Priscila e Áquila. Antes de embarcar, rapou a cabeça em Cencreia, porque tinha feito um voto.
19 Thɨ ghɨnagha ghaghad vethɨ womaru Epesas. Pol i iteteŋgiya Prisila na Akwila Epesas e tɨne na amalaghɨniye i wa na ve ru Jiu e lenji ŋgolo kururu tɨne na i wogaithɨ weiyaŋgiya Jiu.
19 Quando chegaram a Éfeso, Paulo deixou ali Priscila e Áquila. Ele, porém, entrando na sinagoga, pregava aos judeus.
20 Thɨ naŋgowe na thɨ munjeva mbowo thɨ yaku weinji mbaŋa molao, ko iyemaeŋge ma le renuwaŋa ŋgoreiye.
20 Pediram-lhe que ficasse mais algum tempo, mas Paulo não quis.
21 Ko amba muyai i wareri, i dagerawe weŋgi iŋa, “Thoŋgo Loi le renuwaŋa ŋgoreiye, tene ya njoghamava.” Kaero thɨ kuki na thɨ iteta Epesas.
21 Ao se despedir, disse: — Se Deus quiser, virei visitá-los outra vez. E, embarcando, partiu de Éfeso.
22 I ghɨnagha na ve tan vara Sisariya, amba i wa Jerusalem na ve lavare moliyaŋgiya raloŋweloŋweghathɨ ko amba i ruwoko i wa Antiyok.
22 Chegando a Cesareia, foi logo para Jerusalém. E, tendo saudado a igreja, seguiu para Antioquia.
23 Va mbowo i yaku gheko mbaŋa seiwo molao, ko amba i wareriva na mbowo ve vaghɨliyava Galeisiya na Prigiya e lenji valɨvaŋga, na i vavurɨghegheŋgiya raloŋweloŋweghathɨ.|alt="Map of Paul's Third Journey" src="Paul3-BWSUDU.tif" size="span" loc="Acts 18:23–21:17" copy="SIL" ref="Vak 18:23"
23 Havendo passado ali algum tempo, saiu, atravessando sucessivamente a região da Galácia e Frígia, fortalecendo todos os discípulos.
24 Jiu loloniye regha idae Apolos, va i virɨ Aleksandariya, i wa ve vutha Epesas. Amalako iyako nuwae i sonuga e utu na Buk Boboma ghathimba i riyevanjara.
24 Nesse meio-tempo, chegou a Éfeso um judeu, natural de Alexandria, chamado Apolo, homem eloquente e poderoso nas Escrituras.
25 Gharɨgharɨ vavana va thɨ vavaghare Giya le kamwathɨwe, na weiye le gharematuwo i vavaghare na budakaiya i utuŋa Jisas kaiwae emunjoru moli, ko iyemaeŋge mbe i ghareghare eŋge Jon le bapɨtaiso utuutuniye.
25 Ele era instruído no caminho do Senhor; e, sendo fervoroso de espírito, falava e ensinava com precisão a respeito de Jesus, conhecendo apenas o batismo de João.
26 Va i ru Jiu e lenji ŋgolo kururu tɨne na i vavaghare weiye le gharematuwo. Mbaŋa Prisila na Akwila thɨ loŋwe le utuko thɨ yovaŋgu e lenji ŋgolo na vethɨ vamanjamanjalaŋa budakaiya ma vamba i ghareghare Loi le kamwathɨko kaiwae.
26 Apolo começou a falar ousadamente na sinagoga. Quando Priscila e Áquila o ouviram falar, levaram-no consigo e, com mais exatidão, lhe expuseram o caminho de Deus.
27 Iyake e ghereiye Apolos nuwaiya i wa Akaiya, amba raloŋweloŋweghathɨ Epesas thɨ vavurɨghegheŋa na thɨ roriya leta yaŋgara i wa weŋgiya raloŋweloŋweghathɨ inanji Akaiya e tɨne, thɨŋa, “Mbaŋa Apolos ne i ghaona e ghemi hu kulavatha weimi lemi warari.” Mbaŋa i wareri na ve vutha Grik, amba gharɨgharɨko iya Loi le gharevɨrɨ weŋgi kaiwae na thɨ loŋweghathɨgha Jisas i thalavu wagiyaweŋgi.
27 Quando ele resolveu percorrer a Acaia, os irmãos o animaram e escreveram aos discípulos para que o recebessem bem. Tendo chegado, Apolo auxiliou muito aqueles que, mediante a graça, haviam crido;
28 Ŋgoreiye, kaiwae gharɨgharɨ e maranji i wogaithɨ weiyaŋgiya Jiu na i utu kivwalaŋgi. I vaemunjoruŋa weŋgi Buk Boboma e tɨne na iŋa mbema emunjoru Jisas iye Mesaiya.
28 porque, com grande poder, convencia publicamente os judeus, provando, por meio das Escrituras, que Jesus é o Cristo.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 18, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.