Lucas 14
Kotira Uva (TBG) vs NVT
1 Vo enta Maara Entaqaa Ihuva Parasi vaiinti nora vaiinti naavuqi kara nareva vumanta viraqi vauka viraqaa avu vate vaura.
1 Certo sábado, Jesus foi comer na casa de um líder fariseu, onde o observavam atentamente.
2 Mintuvaro Ihura tataaqa vaiinti vovano vira aiqu kauqu noqa vuva vauvaro Ihuva vi vaiintira tavero,
2 Estava ali um homem com o corpo muito inchado.
3 maara okara ti vau vaiintinavukavata, Parasi vaiintinavuvata, irama nimitero tiharo, Tenavu Maara Entaqaa vaiinti kahaqiha vira vaata koqema kaarera, tenavu mintihae tentanavu maara uva raqae kararave, kiae raqa kararave? Ne tiqe iriare, tiro.
3 Jesus perguntou aos fariseus e aos especialistas da lei: “A lei permite ou não curar no sábado?”.
4 Ihuva minti tumanta vika kia uva voqavata tiraiti vauvaro, Ihuva vi vaiintira vitakero vira vaata koqema amitero vira atitovaro vura.
4 Eles nada responderam, e Jesus tocou no homem enfermo, o curou e o mandou embora.
5 Vuvaro Ihuva viraqi vaukara tiharo, Niqihairo ni maaquvanove, ni purumakauvanove, maiqaqi aqu virera, ne kiae Maara Entaqaa vira rarau vaari qaqini kevarave? tiro.
5 Depois, perguntou a eles: “Qual de vocês, se seu filho ou seu boi cair num buraco, não se apressará em tirá-lo de lá, mesmo que seja sábado?”.
6 Ihuva vikara minti tumanta vika nái vira tiva ami uvava kia vaumanta tirema vaura.
6 Mais uma vez, não puderam responder.
7 Ihuva naavu viraqi vaiharo tavomanta kara nareka anuka hininavu koqe taintaqaaqai oquviha vaireka auti vauvaro Ihuva uva vo tuqantaakero vika tiva nimiro tiharo,
7 Quando Jesus observou que os convidados para o jantar procuravam ocupar os lugares de honra à mesa, deu-lhes este conselho:
8 Vaiintivano nahenti irare iharo ariara anira kara naane tirara are kia oru koqe taintaqaa vaaka oquvuane. Are viraqaa oquvi vairaro hauri naavu qova nora vaiinti vo aarama kero
8 “Quando você for convidado para um banquete de casamento, não ocupe o lugar de honra. E se chegar algum convidado mais importante que você?
9 ariara tiharo, Tuvitarairaro nora vaiintivano vi taintaraqaa oqu vuarire, tiantorave. Viva minti tirera, are viraqihaira kauriharama naantiaraini otu qumina kantama oquvi vainarave.
9 O anfitrião virá e dirá: ‘Dê o seu lugar a esta pessoa’, e você, envergonhado, terá de sentar-se no último lugar da mesa.
10 Kia mintiraitira, maantimakera iane: Kara nareva iharo ai aarama tairara oru vaiinti nahenti naantiaraini oquvi variane. Are mintimakera vairaro naavu qova naivano anirero ariara tiharo, Ti tontivauvo, kia mini variane. Ani koqe taintaqaa maini oqu vuane, tirara are oru koqe taintaqaa oquvi vairaro vaiinti nahenti viraqi vaika ariara nora vaiintivema tivarave.
10 “Em vez disso, ocupe o lugar menos importante à mesa. Assim, quando o anfitrião o vir, dirá: ‘Amigo, temos um lugar melhor para você!’. Então você será honrado diante de todos os convidados.
11 Nai autuqai virini tuahere vairava vairaro naantiara Kotiva vira autu vatainiqama kaanarove. Ti hutu vataini qiarire tirava vairaro naantiara Kotiva vira autu viriniqama kaanarove, tiro.
11 Pois os que se exaltam serão humilhados, e os que se humilham serão exaltados”.
12 Ihuva minti tivakero vo vaiintivano anira ti naavuqi kara naane tu vaiintirara tiharo, Are vaiinti nahenti kara nimireva ihara kia nena tontive, nena qata vakaukavarave, nena navunaakave, airi airaira vatekave, kia vika naaraane. Are mintimake vai vaiintika naarama kairera, vika virara iriha ai nina aaramake kara amivarave.
12 Então Jesus se voltou para o anfitrião e disse: “Quando oferecer um banquete ou jantar, não convide amigos, irmãos, parentes e vizinhos ricos. Eles poderão retribuir o convite, e essa será sua única recompensa.
13 Are vaiinti nahenti kara nimireva ihara vehi vaiinti nahentive, aiqu kauqu rarera vikave, avu qimpa vikave, vika naaraane.
13 Em vez disso, convide os pobres, os aleijados, os mancos e os cegos.
14 Are mintima vai vaiinti nahentika naarairera, are vika homa kara quminaiqama kera niminarave. Are vika mintima kera nimiraro Kotiva virara iriharo nina quahama amitaanarove. Naantiara koqe vaiinti nahenti qaiqaa qaqi himpima kaaina entaraqaa Kotiva virara iriharo nina koqaa amianarove, tiro.
14 Assim, na ressurreição dos justos, você será recompensado por ter convidado aqueles que não podiam lhe retribuir”.
15 Ihuva minti tuvaro vo vaiintivano viraqi kara ne vauva viva Ihurara tiharo, Ike, naantiara Kotira vatukaini oru vaiha kara neha vaika vika quahehama vaivarave, tiro.
15 Ao ouvir isso, um homem que estava à mesa com Jesus exclamou: “Feliz será aquele que participar do banquete no reino de Deus!”.
16 Vi vaiintiva minti tuvaro Ihuva vo haikaqaa uva tuqantaakero vi vaiintira tiva amiro tiharo, Vaiinti vovano nora kara qerama vatero airi vaiinti nahenti naarama kero vi entara ani ti hampata kara naate, turave. Minti tivakero vauvaro
16 Jesus respondeu com a seguinte parábola: “Certo homem preparou um grande banquete e enviou muitos convites.
17 vi entava anirovaro viva nai kaiqa vaiinti atitero tiharo, Te naarama tauna vaiinti nahentika are vika oru tiramanta aniate. Ekaa kara qeramake vataavo tiane, turave.
17 Quando estava tudo pronto, mandou seu servo dizer aos convidados: ‘Venham, o banquete está pronto’.
18 vika vohaiqa vohaiqavano tiha, Mpo, vo haikavano ti antua kaimanta te kia ho mini virarave, turave. Avuniqama kero vaiinti vovano naane vira kaiqa vaiintiara tiharo, Te vata qaraaka koqaamake varauro. Te oru vira tavarerave. Mpo, te kia ho ainti virarave, tuvaro
18 Mas todos eles deram desculpas. Um disse: ‘Acabei de comprar um campo e preciso inspecioná-lo. Peço que me desculpe’.
19 vaiinti vovano tiharo, Aqao, te kaiqa vare vai purumakaura kauqurutanta monu aqukeha vara vatauro.
19 Outro disse: ‘Acabei de comprar cinco juntas de bois e quero experimentá-las. Sinto muito’.
20 Te oru kaiqa vareha purumakau vinavuka kaiqa varera avatamake tavarera vuro. Mpo, te kia ho ainti mini virarave, tuvaro vovano tiharo, Aqao, te vateqaima nahenti varatauro. Mpo, te kia ainti ho virarave, tiro.
20 Ainda outro disse: ‘Acabei de me casar e não posso ir’.
21 Ekaa vika mintimakeqai tuvaro vira kaiqa vaiintivano orurantero viri nai nora vaiinti vika tu uvara tiva amuvaro naavu qora vira arara itovaro nai kaiqa vaiintiara tiharo, Kantera anirantera oru vatukaini nora aaraqaahairave, inaara aaraqaahairave, vehi vaiintivata, aiqu kauqu rarera vikavata, avu qimpa vikavata, aiqu rentuqaa rentuqaamaqi ni vaikavata, vika vika ntita varera aniane, tiro turave.
21 “O servo voltou e informou a seu senhor o que tinham dito. Ele ficou furioso e ordenou: ‘Vá depressa pelas ruas e becos da cidade e convide os pobres, os aleijados, os cegos e os mancos’.
22 Tuvaro viva tunte iro anirantero oru vika ntita varero anirero tiharo, Are tianantemake, te vika ntita vare anuraro hini taintavano qaqima vaivo, turave.
22 Depois de cumprir essa ordem, o servo informou: ‘Ainda há lugar para mais gente’.
23 Minti tuvaro vira noravano nai kaiqa vaiintiara tiharo, Are qaiqaa anirantera vatuka mini qaqira kera, oru aaraqaahairave, naahoqihairave, vaiinti nahenti kempukaiqama kera rarau varera aniramanta vika ti naavu ani mpiqa kaate.
23 Então o senhor disse: ‘Vá pelas estradas do campo e junto às cercas entre as videiras e insista com todos que encontrar para que venham, de modo que minha casa fique cheia.
24 Te niara ekaa mintima turo. Te tota hoqare naaraura vaiinti nahentikaqihairo kiama ho voqavanovata ani ti kara naanarove, turave, tiro. ˻Ihuva minti tiharoma vi uvara tuqantaakero vi naavuraqi vauka tiva nimura.˼
24 Pois nenhum dos que antes foram convidados provará do meu banquete’”.
25 Vaiinti nahenti airitahaa Ihura avataqi vi vauvaro Ihuva tuqantaa viro vika tiva nimiro tiharo,
25 Uma grande multidão seguia Jesus, que se voltou para ela e disse:
26 Vaiinti vovano ti vaintiqama vireva te iainanaini anirava, viva nai noka qokave, nai naata vaintive, nai qata vakaarave, nai vataini qaqi variqiro vuainararave, noraiqaakero iriqiro viharo, kia tiriara noraiqaakero iriarirava vairera, vi vaiintiva kiama ti vainti ho varianarove.
26 “Se alguém que me segue amar pai e mãe, esposa e filhos, irmãos e irmãs, e até mesmo a própria vida, mais que a mim, não pode ser meu discípulo.
27 Vovano kia nai aruke hirite katarira aqu varero ti tivataqiro anirera, viva kiama ho ti vainti varianarove.
27 E, se não tomar sua cruz e me seguir, não pode ser meu discípulo.
28 Niqihairo vaiinti vovano nora naavu kaqareva iharo viva tota oquviro vaiharo avu aato utukero katariarave, pohiarave, homa monu aqirarave tivakero, vira naantiara naavu kaqe vairave.
28 “Quem começa a construir uma torre sem antes calcular o custo e ver se possui dinheiro suficiente para terminá-la?
29 Viva kia mintirera, pohi aratero naavu hoqarama tero monuvano kia vairaro kia ho kaqa taiqa kaanarove. Kia ho kaqa taiqa kaira vokika vi naavura taveha vira naaraihama amiteha tiha,
29 Pois, se completar apenas os alicerces e ficar sem dinheiro, todos rirão dele,
30 Ike, viti vaiintira tavaate. Vi vaiintiva naavu hoqarama tero kia ho kaqa taiqa kairave, tivarave.
30 dizendo: ‘Esse aí começou a construir, mas não conseguiu terminar!’.
31 Te vo uvavata tirerave. Avuhainaa vaiinti vovano avuhainaa vaiinti vo vataakero raqireva iharo, viva tota avuni oquviro vaiharo nai iqoka vaiintinavu kaara ntuva kero, hoe vira aatara kararave, kiae ho vira aatara kararave, ti vairave. Viva tavaimanta vira iqoka vaiinti 10,000 vaiintinavuqai variamanta vira navutaara iqoka vaiintinavu 20,000 vaivera, viva ti haatara kaantorave tivakero mintima tianarove:
31 “Ou que rei iria à guerra sem antes avaliar se seu exército de dez mil poderia derrotar os vinte mil que vêm contra ele?
32 Ti navutaava niaraini vairaqe te vainti vo atitaariraro viva vira vuru tiva amiro tiharo, Tenavu maateraiqirerave, tianarove, tiro.
32 E, se concluir que não, o rei enviará uma delegação para negociar um acordo de paz enquanto o inimigo está longe.
33 Ihuva minti tivakero viva tiharo, Vira voqaantemake, ˻ne kia paparuqiha ti avataqi aniate.˼ Ne kia nenta i haikara ekaa haika qaqira karaiti, ne kia ho ti vainti vaivarave.
33 Da mesma forma, ninguém pode se tornar meu discípulo sem abrir mão de tudo que possui.
34 Hore koqe haikave. Horevano qoraiqama viro kia hiakaa irera, tenavu kia ho vira qaiqaa autu kaariraro hiakaa ianarove. Tenavu vira qaqirama aqu kararave.
34 “O sal é bom para temperar, mas, se perder o sabor, como torná-lo salgado outra vez?
35 Mintima vai horeva kia ho vata kahaqiraro karavano koqemakero qampiqaanarove. Karavano koqemakero qampiqaarire ti, kia tenavu vi horera purumakau raha vataake vatararave. Ni aato vairera, vi uvara okara kankomake iriate, tiro. Ihuva turama.
35 O sal sem sabor não serve nem para o solo nem para adubo; é jogado fora. Quem é capaz de ouvir, ouça com atenção!”.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 14, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.