Lucas 14
Kotira Uva (TBG) vs ACF
1 Vo enta Maara Entaqaa Ihuva Parasi vaiinti nora vaiinti naavuqi kara nareva vumanta viraqi vauka viraqaa avu vate vaura.
1 Aconteceu num sábado que, entrando ele em casa de um dos principais dos fariseus para comer pão, eles o estavam observando.
2 Mintuvaro Ihura tataaqa vaiinti vovano vira aiqu kauqu noqa vuva vauvaro Ihuva vi vaiintira tavero,
2 E eis que estava ali diante dele um certo homem hidrópico.
3 maara okara ti vau vaiintinavukavata, Parasi vaiintinavuvata, irama nimitero tiharo, Tenavu Maara Entaqaa vaiinti kahaqiha vira vaata koqema kaarera, tenavu mintihae tentanavu maara uva raqae kararave, kiae raqa kararave? Ne tiqe iriare, tiro.
3 E Jesus, tomando a palavra, falou aos doutores da lei, e aos fariseus, dizendo: É lícito curar no sábado?
4 Ihuva minti tumanta vika kia uva voqavata tiraiti vauvaro, Ihuva vi vaiintira vitakero vira vaata koqema amitero vira atitovaro vura.
4 Eles, porém, calaram-se. E, tomando-o, o curou e despediu.
5 Vuvaro Ihuva viraqi vaukara tiharo, Niqihairo ni maaquvanove, ni purumakauvanove, maiqaqi aqu virera, ne kiae Maara Entaqaa vira rarau vaari qaqini kevarave? tiro.
5 E respondendo-lhes disse: Qual será de vós o que, caindo-lhe num poço, em dia de sábado, o jumento ou o boi, o não tire logo?
6 Ihuva vikara minti tumanta vika nái vira tiva ami uvava kia vaumanta tirema vaura.
6 E nada lhe podiam replicar sobre isto.
7 Ihuva naavu viraqi vaiharo tavomanta kara nareka anuka hininavu koqe taintaqaaqai oquviha vaireka auti vauvaro Ihuva uva vo tuqantaakero vika tiva nimiro tiharo,
7 E disse aos convidados uma parábola, reparando como escolhiam os primeiros assentos, dizendo-lhes:
8 Vaiintivano nahenti irare iharo ariara anira kara naane tirara are kia oru koqe taintaqaa vaaka oquvuane. Are viraqaa oquvi vairaro hauri naavu qova nora vaiinti vo aarama kero
8 Quando por alguém fores convidado às bodas, não te assentes no primeiro lugar; não aconteça que esteja convidado outro mais digno do que tu;
9 ariara tiharo, Tuvitarairaro nora vaiintivano vi taintaraqaa oqu vuarire, tiantorave. Viva minti tirera, are viraqihaira kauriharama naantiaraini otu qumina kantama oquvi vainarave.
9 E, vindo o que te convidou a ti e a ele, te diga: Dá o lugar a este; e então, com vergonha, tenhas de tomar o derradeiro lugar.
10 Kia mintiraitira, maantimakera iane: Kara nareva iharo ai aarama tairara oru vaiinti nahenti naantiaraini oquvi variane. Are mintimakera vairaro naavu qova naivano anirero ariara tiharo, Ti tontivauvo, kia mini variane. Ani koqe taintaqaa maini oqu vuane, tirara are oru koqe taintaqaa oquvi vairaro vaiinti nahenti viraqi vaika ariara nora vaiintivema tivarave.
10 Mas, quando fores convidado, vai, e assenta-te no derradeiro lugar, para que, quando vier o que te convidou, te diga: Amigo, sobe mais para cima. Então terás honra diante dos que estiverem contigo à mesa.
11 Nai autuqai virini tuahere vairava vairaro naantiara Kotiva vira autu vatainiqama kaanarove. Ti hutu vataini qiarire tirava vairaro naantiara Kotiva vira autu viriniqama kaanarove, tiro.
11 Porquanto qualquer que a si mesmo se exaltar será humilhado, e aquele que a si mesmo se humilhar será exaltado.
12 Ihuva minti tivakero vo vaiintivano anira ti naavuqi kara naane tu vaiintirara tiharo, Are vaiinti nahenti kara nimireva ihara kia nena tontive, nena qata vakaukavarave, nena navunaakave, airi airaira vatekave, kia vika naaraane. Are mintimake vai vaiintika naarama kairera, vika virara iriha ai nina aaramake kara amivarave.
12 E dizia também ao que o tinha convidado: Quando deres um jantar, ou uma ceia, não chames os teus amigos, nem os teus irmãos, nem os teus parentes, nem vizinhos ricos, para que não suceda que também eles te tornem a convidar, e te seja isso recompensado.
13 Are vaiinti nahenti kara nimireva ihara vehi vaiinti nahentive, aiqu kauqu rarera vikave, avu qimpa vikave, vika naaraane.
13 Mas, quando fizeres convite, chama os pobres, aleijados, mancos e cegos,
14 Are mintima vai vaiinti nahentika naarairera, are vika homa kara quminaiqama kera niminarave. Are vika mintima kera nimiraro Kotiva virara iriharo nina quahama amitaanarove. Naantiara koqe vaiinti nahenti qaiqaa qaqi himpima kaaina entaraqaa Kotiva virara iriharo nina koqaa amianarove, tiro.
14 E serás bem-aventurado; porque eles não têm com que to recompensar; mas recompensado te será na ressurreição dos justos.
15 Ihuva minti tuvaro vo vaiintivano viraqi kara ne vauva viva Ihurara tiharo, Ike, naantiara Kotira vatukaini oru vaiha kara neha vaika vika quahehama vaivarave, tiro.
15 E, ouvindo isto, um dos que estavam com ele à mesa, disse-lhe: Bem-aventurado o que comer pão no reino de Deus.
16 Vi vaiintiva minti tuvaro Ihuva vo haikaqaa uva tuqantaakero vi vaiintira tiva amiro tiharo, Vaiinti vovano nora kara qerama vatero airi vaiinti nahenti naarama kero vi entara ani ti hampata kara naate, turave. Minti tivakero vauvaro
16 Porém, ele lhe disse: Um certo homem fez uma grande ceia, e convidou a muitos.
17 vi entava anirovaro viva nai kaiqa vaiinti atitero tiharo, Te naarama tauna vaiinti nahentika are vika oru tiramanta aniate. Ekaa kara qeramake vataavo tiane, turave.
17 E à hora da ceia mandou o seu servo dizer aos convidados: Vinde, que já tudo está preparado.
18 vika vohaiqa vohaiqavano tiha, Mpo, vo haikavano ti antua kaimanta te kia ho mini virarave, turave. Avuniqama kero vaiinti vovano naane vira kaiqa vaiintiara tiharo, Te vata qaraaka koqaamake varauro. Te oru vira tavarerave. Mpo, te kia ho ainti virarave, tuvaro
18 E todos à uma começaram a escusar-se. Disse-lhe o primeiro: Comprei um campo, e importa ir vê-lo; rogo-te que me hajas por escusado.
19 vaiinti vovano tiharo, Aqao, te kaiqa vare vai purumakaura kauqurutanta monu aqukeha vara vatauro.
19 E outro disse: Comprei cinco juntas de bois, e vou experimentá-los; rogo-te que me hajas por escusado.
20 Te oru kaiqa vareha purumakau vinavuka kaiqa varera avatamake tavarera vuro. Mpo, te kia ho ainti mini virarave, tuvaro vovano tiharo, Aqao, te vateqaima nahenti varatauro. Mpo, te kia ainti ho virarave, tiro.
20 E outro disse: Casei, e portanto não posso ir.
21 Ekaa vika mintimakeqai tuvaro vira kaiqa vaiintivano orurantero viri nai nora vaiinti vika tu uvara tiva amuvaro naavu qora vira arara itovaro nai kaiqa vaiintiara tiharo, Kantera anirantera oru vatukaini nora aaraqaahairave, inaara aaraqaahairave, vehi vaiintivata, aiqu kauqu rarera vikavata, avu qimpa vikavata, aiqu rentuqaa rentuqaamaqi ni vaikavata, vika vika ntita varera aniane, tiro turave.
21 E, voltando aquele servo, anunciou estas coisas ao seu senhor. Então o pai de família, indignado, disse ao seu servo: Sai depressa pelas ruas e bairros da cidade, e traze aqui os pobres, e aleijados, e mancos e cegos.
22 Tuvaro viva tunte iro anirantero oru vika ntita varero anirero tiharo, Are tianantemake, te vika ntita vare anuraro hini taintavano qaqima vaivo, turave.
22 E disse o servo: Senhor, feito está como mandaste; e ainda há lugar.
23 Minti tuvaro vira noravano nai kaiqa vaiintiara tiharo, Are qaiqaa anirantera vatuka mini qaqira kera, oru aaraqaahairave, naahoqihairave, vaiinti nahenti kempukaiqama kera rarau varera aniramanta vika ti naavu ani mpiqa kaate.
23 E disse o senhor ao servo: Sai pelos caminhos e valados, e força-os a entrar, para que a minha casa se encha.
24 Te niara ekaa mintima turo. Te tota hoqare naaraura vaiinti nahentikaqihairo kiama ho voqavanovata ani ti kara naanarove, turave, tiro. ˻Ihuva minti tiharoma vi uvara tuqantaakero vi naavuraqi vauka tiva nimura.˼
24 Porque eu vos digo que nenhum daqueles homens que foram convidados provará a minha ceia.
25 Vaiinti nahenti airitahaa Ihura avataqi vi vauvaro Ihuva tuqantaa viro vika tiva nimiro tiharo,
25 Ora, ia com ele uma grande multidão; e, voltando-se, disse-lhe:
26 Vaiinti vovano ti vaintiqama vireva te iainanaini anirava, viva nai noka qokave, nai naata vaintive, nai qata vakaarave, nai vataini qaqi variqiro vuainararave, noraiqaakero iriqiro viharo, kia tiriara noraiqaakero iriarirava vairera, vi vaiintiva kiama ti vainti ho varianarove.
26 Se alguém vier a mim, e não aborrecer a seu pai, e mãe, e mulher, e filhos, e irmãos, e irmãs, e ainda também a sua própria vida, não pode ser meu discípulo.
27 Vovano kia nai aruke hirite katarira aqu varero ti tivataqiro anirera, viva kiama ho ti vainti varianarove.
27 E qualquer que não levar a sua cruz, e não vier após mim, não pode ser meu discípulo.
28 Niqihairo vaiinti vovano nora naavu kaqareva iharo viva tota oquviro vaiharo avu aato utukero katariarave, pohiarave, homa monu aqirarave tivakero, vira naantiara naavu kaqe vairave.
28 Pois qual de vós, querendo edificar uma torre, não se assenta primeiro a fazer as contas dos gastos, para ver se tem com que a acabar?
29 Viva kia mintirera, pohi aratero naavu hoqarama tero monuvano kia vairaro kia ho kaqa taiqa kaanarove. Kia ho kaqa taiqa kaira vokika vi naavura taveha vira naaraihama amiteha tiha,
29 Para que não aconteça que, depois de haver posto os alicerces, e não a podendo acabar, todos os que a virem comecem a escarnecer dele,
30 Ike, viti vaiintira tavaate. Vi vaiintiva naavu hoqarama tero kia ho kaqa taiqa kairave, tivarave.
30 Dizendo: Este homem começou a edificar e não pôde acabar.
31 Te vo uvavata tirerave. Avuhainaa vaiinti vovano avuhainaa vaiinti vo vataakero raqireva iharo, viva tota avuni oquviro vaiharo nai iqoka vaiintinavu kaara ntuva kero, hoe vira aatara kararave, kiae ho vira aatara kararave, ti vairave. Viva tavaimanta vira iqoka vaiinti 10,000 vaiintinavuqai variamanta vira navutaara iqoka vaiintinavu 20,000 vaivera, viva ti haatara kaantorave tivakero mintima tianarove:
31 Ou qual é o rei que, indo à guerra a pelejar contra outro rei, não se assenta primeiro a tomar conselho sobre se com dez mil pode sair ao encontro do que vem contra ele com vinte mil?
32 Ti navutaava niaraini vairaqe te vainti vo atitaariraro viva vira vuru tiva amiro tiharo, Tenavu maateraiqirerave, tianarove, tiro.
32 De outra maneira, estando o outro ainda longe, manda embaixadores, e pede condições de paz.
33 Ihuva minti tivakero viva tiharo, Vira voqaantemake, ˻ne kia paparuqiha ti avataqi aniate.˼ Ne kia nenta i haikara ekaa haika qaqira karaiti, ne kia ho ti vainti vaivarave.
33 Assim, pois, qualquer de vós, que não renuncia a tudo quanto tem, não pode ser meu discípulo.
34 Hore koqe haikave. Horevano qoraiqama viro kia hiakaa irera, tenavu kia ho vira qaiqaa autu kaariraro hiakaa ianarove. Tenavu vira qaqirama aqu kararave.
34 Bom é o sal; mas, se o sal degenerar, com que se há de salgar?
35 Mintima vai horeva kia ho vata kahaqiraro karavano koqemakero qampiqaanarove. Karavano koqemakero qampiqaarire ti, kia tenavu vi horera purumakau raha vataake vatararave. Ni aato vairera, vi uvara okara kankomake iriate, tiro. Ihuva turama.
35 Nem presta para a terra, nem para o monturo; lançam-no fora. Quem tem ouvidos para ouvir, ouça.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 14, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.