Jeremias 4
Kotira Uva (TBG) vs ARIB
1 Mpo Isarerio, ne vi okararaqaahai tuqantaa vivera, ne tuqantaavi orurante te unanaini aniate. Te vaaqu haikave tuna haikara una variqa maraqura/varaha aututaara qaqira aquke, kia qaiqaa hampi aaraqaa viraiti,
1 Se voltares, ó Israel, diz o Senhor, se voltares para mim e tirares as tuas abominações de diante de mim, e não andares mais vagueando;
2 avuqavu kaiqa varaivera, ne homa te Noravano Kotika ekaa enta ekaa enta qaqi variqi vi vaurauka autuqaa nenta uva kempukaiqama kevarave. Ne mintimanta ekaa vo vatanaa vo vatanaaka tiriara tiha, Tinavuvata koqema timitaane, tivakeha ti hutu tuahera kevarave, tiro.
2 e se jurares: Como vive o Senhor, na verdade, na justiça e na retidão; então nele se bendirão as nações, e nele se gloriarão.
3 Ho iriate. Noravano Kotiva Iutaa vataini variakave, Ieruharemiqi variakave, vikara mintima tiro: Vaiintivano kia auqu vai nimiriva vai vataraqi kara utiraitiro, viva qaraaka vata vaurukero kara utintemake, ne qora okara qaqirake orurante te unanaini ani qaraaka avu aato varaate.
3 Porque assim diz o Senhor aos homens de Judá e a Jerusalém: Lavrai o vosso terreno alqueivado, e não semeeis entre espinhos.
4 Ne te Noravano Kotika uva tiva taatau taunara iriqi vuate. Ne quqaaqamake ti vaiinti nahenti variate. Ne kia mintivera, ne qora kaiqa varera kaara ti voqamakero arara itaanarove. Ti arara itairava qaqiqai itaqiro viraro kia vovano ho vira qimpa kaanarove, tiro.
4 Circuncidai-vos ao Senhor, e tirai os prepúcios do vosso coração, ó homens de Judá e habitadores de Jerusalém, para que a minha indignação não venha a sair como fogo, e arda de modo que ninguém o possa apagar, por causa da maldade das vossas obras.
5 Noravano qaiqaa tiriara tiharo, Aakara ntehara Iutaavata Ieruharemiqi variakavata mintima tiva nimiane: Ne vonaini vonaini aanumaara/noma vuaqa keha tiate, Kaiqe tenavu ekaa ruvaaqumavi vaantaavura vai vatukaraqi ruqemake kantama vuare.
5 Anunciai em Judá, e publicai em Jerusalém; e dizei: Tocai a trombeta na terra; gritai em alta voz, dizendo: Ajuntai-vos, e entremos nas cidades fortificadas.
6 Ne vutora virini hiritaimanta vaiinti nahenti vira tave Saionini kante vuate. Navutaaka tinavu harivorave ti, kia varike viraiti, kante oru kukeqaate. Te Noravano Kotika noti mantaraihai navutaaka ntita viri kaari vika ni qoraiqama nimiteha vehi autu kevarave, tiro.
6 Arvorai um estandarte no caminho para Sião; buscai refúgio, não demoreis; porque eu trago do norte um mal, sim, uma grande destruição.
7 Raionivano kukeqavi vairaqihairo anintero aantau arukareva autintemake, vo vatanaa vo vatanaaka ekaa haika vehi autuke variaka, vika nái maaqa ke ni Iutaa vata vehi autu taiqa kareka maini ani variavo. Oho, vika ekaa ni vatuka vehi autu kaivaro kia vovanovata vatuka voqi ho varianaro.
7 Subiu um leão da sua ramada, um destruidor de nações; ele já partiu, saiu do seu lugar para fazer da tua terra uma desolação, a fim de que as tuas cidades sejam assoladas, e ninguém habite nelas.
8 Nora Kotiva tinavuara arara itaiva kia taiqa viraitiro, qaqi ite arara vairara ti, ne kovaara utavaaqa nonkute iqi rateha variata.
8 Por isso cingi-vos de saco, lamentai, e uivai, porque o ardor da ira do Senhor não se desviou de nós.
9 Noravano Kotiva tiharo, Vi entara avuhainaa vaiintivata vira qiata vaiintivata iqoka raqi kempukava kia vairamanta vaivarave. Ti kaiqa vara timitaa vaiintikavata paropeti vaiintivata voqamake qeteha vaivarave, tiro.
9 Naquele dia, diz o Senhor, desfalecerá o coração do rei e o coração dos príncipes; os sacerdotes pasmarão, e os profetas se maravilharão.
10 Viva minti tivera te aqao ti, Noravauvo, are ekaa haikaqaa raqiki variaravave. Mpo, ˻are una paropeti vika qaqi kaaramanta vika˼ Iutaini variakave Ieruharemiqi variakave una uva tiva nimiteha tiha, Ne maateraiqamake variqi vivarave, ti variarave. Oho, vika minti ti variamantavata, navutaaka tinavu harukareka ani variavo, tunara.
10 Então disse eu: Ah, Senhor Deus! verdadeiramente trouxeste grande ilusão a este povo e a Jerusalém, dizendo: Tereis paz; entretanto a espada penetra-lhe até a alma.
11 Qora entavano anintairaro Noravano Kotiva Ieruharemiqi variaka maantima tiva nimianaro: Aahara vataihairo uvai vovano utuanarove. Vi uvaiva kia qihaaqama kero uiti rapa qaqini vara karaitiro, viva ekaa haika tatoqa kaaina uvaivama varianarove.
11 Naquele tempo se dirá a este povo e a Jerusalém: Um vento abrasador, vindo dos altos escalvados no deserto, aproxima-se da filha do meu povo, não para cirandar, nem para alimpar,
12 Te Noravano Kotika vara kaaina uvaiva nai kempuka uvaivano varianarove. Ti vaiinti nahenti qora kaiqa vare variara kaara te viraqohai vika ntaiharerave, tura.
12 mas um vento forte demais para isto virá da minha parte; agora também pronunciarei eu juízos contra eles.
13 Ho tavaate. Aaqu ntireva kumpora arutaintemake, navutaaka aara mpiqavi maini ani variavo. Nora vetoravano auva ntaintemake, vika iqoka kaari aiquvano noraiqaakero auva ntaivo. Vika ohivano kante vaiva memoravano kante vairavata uri aatara kairave. Oho, tenavu kia ho vairarave.
13 Eis que vem subindo como nuvens, como o redemoinho são os seus carros; os seus cavalos são mais ligeiros do que as águias. Ai de nós! pois estamos arruinados!
14 Ne Ieruharemiqi variaka, nanti nanti entae nenta avu aatoqi qora kaiqa autireka ira qaqi iriqi vivarave? Nenta muntuka hiqama kaivaro qora okaravano kia viraqi vairaro Noravano ni ntitaarire.
14 Lava o teu coração da maldade, ó Jerusalém, para que sejas salva; até quando permanecerão em ti os teus maus pensamentos?
15 Daani vatukaqihaive Efaraimu aiqinaihaive vaiinti vonavu kia koqe vakaaka vare aniavo.
15 Porque uma voz anuncia desde Dã, e proclama a calamidade desde o monte de Efraim.
16 Noravano vi vaiintikara tiharo, Iutaa vata auvahini varia vatanaakavata, Ieruharemiqi variakavata ne mintima tiva nimiate: Niara vataihai navutaaka maini ani variavo. Vika aninte, Iutaini vo vatuka vo vatuka ani ututumate iqoka raqireka noraiqaake uva tivarave.
16 Anunciai isto às nações; eis, proclamai contra Jerusalém que vigias vêm de uma terra remota; eles levantam a voz contra as cidades de Judá.
17 Ieruharemiqi variaka ti Nora Kotika qoririmake kia ti vevaaraini vaireka auti variara kaara, te navutaaka qaqi kaari vika vaiinti vonavu naahoqaa maimaraara raqikiantemake, Ieruharemi ututumate vaivarave.
17 Como guardas de campo estão contra ela ao redor; porquanto ela se rebelou contra mim, diz o Senhor.
18 Ne qora aara avataqi viha ti uva raqaqi vi variara kaara, navutaaka ni qoraiqama kareka anivara. Ne nenta qora kaiqa vare variavama vi maarara qovarama kaivo. Vi maarava hunkavi haikara voqaara niqi vaiharo ni muntuka raqonta kaira ne anomake qoraiqamavi vaivarave, tiro.
18 O teu caminho e as tuas obras te trouxeram essas coisas; essa e a tua iniquidade, e amargosa é, chegando até o coração.
19 Oho, oho, ti muntukavano voqamakero qoraiqimanta antura ntiha vauro. Vi maarava tiqi vaimanta te kia ho evaara vairarave. Te navutaaka aanumaara/noma vuaqaara iruro. Navutaaka iqoka raqiha uva nontanta/otata tiara te iruro.
19 Ah, entranhas minhas, entranhas minhas! Eu me torço em dores! Paredes do meu coração! O meu coração se aflige em mim. Não posso calar; porque tu, ó minha alma, ouviste o som da trombeta e o alarido da guerra.
20 Oho, te tavauramanta navutaaka tinavu qoraiqama timite, qaiqaa qaiqaavata tinavu qoraiqama timite variavo. Navutaaka ekaa Iutaa vata maata qoraiqama kaavaro qoraiqama viro vaivo. Navutaaka vaaka qovaramavi, vate virave ti, vika tinavu s eri naavu maaqa rampaike qunahi qaanahimake aqu kaavo.
20 Destruição sobre destruição se apregoa; porque já toda a terra está assolada; de repente são destruídas as minhas tendas, e as minhas cortinas num momento.
21 Mpo, nanti nanti entae navutaaka iqoka raquqi viha, iqoka aanumaara/noma vuaqaqi vivarave?
21 Até quando verei o estandarte, e ouvirei a voz da trombeta?
22 Te minti turaro Noravano Kotiva tiharo, Ti vaiinti nahenti hampi avu aato vataaka kia tiriara kankomake iriarave. Vika vainti naati kia avu aato vataaka voqaara vaiha kia vo haikaravata iri tavaarave. Vika qora kaiqa varaa okarara kankomake iri tave, koqe kaiqa varaa okarara kia iri tavaarave, tiro.
22 Deveras o meu povo é insensato, já me não conhece; são filhos obtusos, e não entendidos; são sábios para fazerem o mal, mas não sabem fazer o bem.
23 Viva minti tumanta te tavauraro maa vatava qumina vauvaro kia vo haikavanovata viraqaa vauvaro naaruvaini kia vo haikavanovata ite vaura.
23 Observei a terra, e eis que era sem forma e vazia; também os céus, e não tinham a sua luz.
24 Te aiqina vuruvi tavauramanta vika qakaa qakaa i vaumanta, qampara aiqina vika qakiha vuruvi virivi i vaura.
24 Observei os montes, e eis que estavam tremendo; e todos os outeiros estremeciam.
25 Te tavauramanta kia maa vataraqaa vaiinti nahenti variamanta ekaa uvirivata ata vare vinuara.
25 Observei e eis que não havia homem algum, e todas as aves do céu tinham fugido.
26 Te tavauraro koqemake kara qampiqe vai vatava aahara vataiqama vura. Ekaa vo vatuka vo vatuka qoraiqama viro vaivaro naavu maaqavata rampai kaavaro vaira.
26 Vi também que a terra fértil era um deserto, e todas as suas cidades estavam derrubadas diante do Senhor, diante do furor da sua ira.
27 Noravano Kotiva mintima tiro: Te ekaa maa vatara qoraiqama kaariraro qumina naantaaka ntuanarove. Ho te mintima kehavata, kia te ekaara maa vatara vehiqama karerave.
27 Pois assim diz o Senhor: Toda a terra ficará assolada; de todo, porém, não a consumirei.
28 Maa vatava iqi rateharo ike mpo tiraro naaruvavano konkiraiqama vuanarove. Te minti minti irerave tuna uvara kia qaqirake vo uva tiainarave. Te kia tuqantaavi qaiqaa vo kaiqa vararerave turo. tiro.
28 Por isso lamentará a terra, e os céus em cima se enegrecerão; porquanto assim o disse eu, assim o propus, e não me arrependi, nem me desviarei disso.
29 Navutaaka ohiqaa oquvi vaikave, huru veva totekave animanta, ekaa vo vatuka vo vatukaqi varika vika ani uvara iri, qetake kantama vivara. Hini kika nantaqi kukeqareka vimanta, hini kika nora ori vainanaini vaarinte vivara. Ekaa vo vatuka vo vatuka qumina vairaro kia vaiinti vovanovata viraqi varianaro.
29 Ao clamor dos cavaleiros e dos flecheiros fogem todas as cidades; entram pelas matas, e trepam pelos penhascos; todas as cidades ficam desamparadas, e já ninguém habita nelas.
30 Ieruharemio, are vehiqama vira taiqa vina entava aumanto vaivara are nanae auti variaro? Quminama are naare utavaaqa koqera nonkutera, hankaaroro/kukakaara ruvutera, kori oriqohai aututaa haikara aqutera variaro. Quminama are nena avu auvahini vankora peni aqutera variaro. Are qumina mintima kehara nena vaataiqama tera variaro. Ai hampata ni variaka ai qoririmake, ai arukareka auti variavo.
30 Agora, pois, ó assolada, que farás? Embora te vistas de escarlate, e te adornes com enfeites de ouro, embora te pintes em volta dos olhos com antimônio, debalde te farias bela; os teus amantes te desprezam, e procuram tirar-te a vida.
31 Mpo, te iruraro nahentivano avuniqama kero vainti vatareva iharo keke tintema kero, vovano noraiqaakero keke ti vaivo. Viva Ieruharemive. Viva aanai aanai tiharo nai kauqu tutukero tiharo, Oho, te kia ho vairarave. Navutaaka ti harukareka iamanta te vika kauquqima vauro, tiro.
31 Pois ouvi uma voz, como a de mulher que está de parto, a angústia como a de quem dá à luz o seu primeiro filho; a voz da filha de Sião, ofegante, que estende as mãos, dizendo: Ai de mim agora! porque a minha alma desfalece por causa dos assassinos.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Jeremias 4, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.