Êxodo 16

Kotira Uva (TBG) vs NTLH

Sair da comparação
NTLH Nova Tradução na Linguagem de Hoje 2000
1 Isareri vika Elimini varike viraqaahai himpi aaraini oru vivi, aahara vata vo Senini oruntora. Isareri vika Isipi mini ke vuvaro taara toravata 15 entavata aitaromanta vika Senini oruntora. Elimi vata hini vauvaro Sainai vata hini vauvaro Seni vatavano tavaarana vaura.
1 O povo de Israel saiu de Elim e foi para o deserto de Sim, que fica entre Elim e o monte Sinai. Chegaram ali no dia quinze do segundo mês depois da sua saída do Egito.
2 Vika aahara vata mini vauvaro kara neva kia vaumanta vika Mosika Eronika vaunaini orunte nuntu nauntu tiha vitantara mintima ti:
2 Ali, no deserto, todos eles começaram a reclamar contra Moisés e Arão,
3 Oho, tenavu Isipini variavauna entara Noravano Kotiva tinavu harukaataarave. Tenavu Isipini variavauna entara, tenavu tentanavu naataa u karara mative, vo karave, ho neha variavaunarave. Netanta tinavu maini aahara vataini tivita viri kaamanta tenavu nararama vauro. Netanta mintiara kaara tenavu kia kara naraiti, qutuma virarave, ti.
3 dizendo assim: — Teria sido melhor que o
4 Minti tuvaro Noravano Kotiva Mosira tiva amiro tiharo, Te naaruvaihai kara viavi tuta kaari ne ho varake naate. Vo enta vo enta vaiinti nahenti vi kararama nuntuke varevarave. Ne mintiaqi vi vaiqe te ne ti uva iri vaira avatamake tavarerave.
4 O Senhor Deus disse a Moisés: — Agora eu vou fazer chover do céu pão para vocês. E o povo deverá sair, e cada um deverá juntar uma porção que dê para um dia. Assim eu os porei à prova para saber se eles vão obedecer às minhas ordens.
5 Ne kara nuntuqi vivi, 6 entaqaa ˻7 entaravata irihama˼ kara nerara taara tataa airiqamake nuntuke vataate, tiro.
5 No sexto dia deverão juntar e preparar o dobro do que costumam juntar nos outros dias.
6 Minti tumanta Mosika Eronika vaiinti nahenti ruvaaqumake tiva nimi tiha, Vate erainainima ne tiha, Quqaama Noravano Kotiva tinavu Isipihairo tivita varero maini viri kaimanta vauro, tivarave.
6 Então Moisés e Arão disseram ao povo: — Hoje à tarde vocês ficarão sabendo que foi o
7 Ne nuntu nauntu ti variara Noravano Kotiva irirara ti, ne toqaqima Nora Kotira mpeqa okara takuqi vaira tavevarave. Tetanta qaqi qumina vaiintitanta Kotira uva ni tiva nimi vaurauka vaunarara ti, ne kia titantara vauve nuntu nauntu ti variavo, ne Kotirarama nuntu nauntu ti variavo, ti.
7 Amanhã de manhã vocês verão a glória do Senhor , pois o Senhor ouviu as reclamações de vocês contra ele. Foi contra ele, e não contra nós, que vocês reclamaram; pois, afinal de contas, quem somos nós?
8 Mosika Eronika minti tivake qaiqaa Mosiva tiharo, Noravano Kotiva ne nuntu nauntu ti varia uvara irirara tiro, viva erainainima ni mati nimira, ne ho varake naivaro viva toqaqi ni vo karavata nimiramanta ne ho varake nevarave. Ne nuntu nauntu tiha kia titantaravauve minti ti variavo, ne Nora Kotirarama nuntu nauntu ti variavo, tiro.
8 E Moisés continuou: — É Deus, o
9 Mosiva minti tivakero Eronirara tiharo, Are vaiinti nahentiara mintima tiane: Noravano Kotiva ne virara nuntu nauntu ti varia uvara irirara ti, ne ruvaaqumavi vira avuqaa himpi variate, tiane, tiro.
9 Aí Moisés disse a Arão: — Diga a todo o povo que venha e fique diante de Deus, o
10 Minti tuvaro Eroniva vaiinti nahenti qaqi tiva nimi vaumanta vika tuqantaavi aahara vata vaunaini vutu tavovaro vate vira tonavuqihairo Nora Kotira mpeqa okaravano takuqi vaiva qovarama vuvaro
10 Enquanto Arão estava falando a todo o povo, eles olharam para o deserto, e, de repente, a glória do Senhor apareceu numa nuvem.
11 Noravano Kotiva Mosira tiva amiro tiharo,
11 E o Senhor disse a Moisés:
12 Isareri vika nuntu nauntu ti varia uvara te iruro. Are vikara mintima tiane: Vate enta ire iramanta ne mati varake ne, hura toqaqi vo karama nevarave. Ne mintimake viraqaahai te Noravano Kotika ni Variqavano vaunarara kankomake irivarave, tiane, tiro.
12 — Eu tenho ouvido as reclamações dos israelitas. Diga-lhes que hoje à tarde, antes de escurecer, eles comerão carne. E amanhã de manhã comerão pão à vontade. Aí ficarão sabendo que eu, o Senhor , sou o Deus deles.
13 Minti tumanta vi entara eronaini uviri muavu voqauka airitahaavano qovaramavi vika seri naavu maaqa kaqatonaini hihipaamavi vaura. Mintuvaro vira qararaa toqaqi varavuvano vika naavu maaqa tataaqa vaura.
13 À tarde apareceu um grande bando de codornas; eram tantas, que cobriram o acampamento. E no dia seguinte, de manhã, havia orvalho em volta de todo o acampamento.
14 Ho varavuvano aaharauqama vumanta vaiinti nahenti tavovaro inaara katari hanka voqauka vo kanta vo kanta vaura.
14 Quando o orvalho secou, por cima da areia do deserto ficou uma coisa parecida com escamas, fina como a geada no chão.
15 Ho Isareri vika vevante vi haikara tave, vika nái uvaqihai tiha, Manaave? – Nana Haikave? tura.
15 Os israelitas viram aquilo e não sabiam o que era. Então perguntaram uns aos outros: — O que é isso? Moisés lhes disse: — Isso é o alimento que o
16 Noravano Kotiva niara tiharo, Ne vohaiqa vohaiqavano nuntuke varehama, nenta nentemake varaate. Nenta seri naavuqi variaka vikaravata irihama, vohaa kure vohaa kure mpiqakeha varaate tirave, tiro.
16 Esta é a ordem que ele deu: “Cada um de vocês deverá juntar o que for necessário para comer, de acordo com o número de pessoas que houver na família, dois litros por pessoa.”
17 Mosiva minti tumanta Isareri vika vi karara nuntukeha varora. Hini vaiinti airi nuntuke varomanta hini vaiinti kia airi nuntuke varora.
17 E assim fizeram os israelitas. Uns pegaram mais, e outros, menos.
18 Vika mintiaqi vivi tavomanta airiqamake manaa nuntuke varoka vika neva hoqai vauvaro kia airiqamake manaa nuntuke varoka vika nevavata vohaa qarama kero hoqai vaura. Vika vohaa entaqaa ne kararaqai nuntuke varora.
18 Quando mediram, aconteceu que os que haviam pegado muito não tinham demais; e não faltava nada para os que haviam pegado pouco. Cada um havia pegado exatamente o necessário para comer.
19 Vi karara nuntuke varovaro Mosiva tiharo, Ne kia qaqi kaivaro hini karavano hura qaqi variarire, tiro.
19 Então Moisés lhes disse: — Ninguém deverá guardar nada para o dia seguinte.
20 Minti tumanta hini vaiinti nahenti kia Mosira uva iriraiti, vi karara hini qaqi vate, vira qararaa narare ti tavovaro iviruqavano vi kararaqi vauvaro vi karava ntereharo unta ura. Mintura kaara Mosiva vikara arara itovaro vaura.
20 Mas alguns não obedeceram à ordem de Moisés e guardaram uma parte daquele alimento. E no dia seguinte o que tinha sido guardado estava cheio de bichos e cheirava mal. Aí Moisés ficou muito irritado com eles.
21 Vo enta vo enta toqaqi vika vi karara nái ho nentemake nuntuke varovaro kuarivano uruntovaro hini qaqi ko karava ravitaviro taiqa vi vaura.
21 Todas as manhãs cada um pegava o necessário para comer naquele dia, pois o calor do sol derretia o que ficava no chão.
22 Vika vo enta vo enta nuntuqi vivi, 6 entaqaa 7 entaravata iriha taara tataa nuntuke varora. Mintumanta vika qiata vaiintinavu Mosiva unaini orunte vi uvara tiva amura.
22 No sexto dia pegaram o dobro, isto é, quatro litros para cada pessoa. Os líderes do povo foram e contaram a Moisés o que estava acontecendo.
23 Mosiva vikara tiharo, Noravano Kotiva tiharo, Hura ti entama varianarove. Vi entaraqaa ne qaqi auraarama variate, tirave. Noravano Kotiva minti tirara ti, ne vate untate karara nema, hura ne karara qaqi vataate, tiro.
23 E Moisés lhes disse: — Amanhã é dia de descanso, o sábado santo, separado para Deus, o
24 Mosiva minti tumanta vika 6 entaqaa vi karara hini namake, hini qaqi vate, vira qararaa tavovaro vi entaraqaa vi karava kia ntera viraitiro, qaqi vauvaro kia iviruqavanovata viraqi vaura.
24 Conforme a ordem de Moisés, todos guardaram para o dia seguinte o que havia sobrado. E não cheirou mal, nem criou bicho.
25 Mintuvaro Mosiva vaiinti nahentiara tiharo, Maa entara tenavu auraara variaina entava vaimantara ti, ne enta nuntu vataa karara vate naate. Vate tenavu Nora Kotirara iriha auraara vairerave. Ne vate vevante tavaivaro kiama vi karava vataqaa varianarove.
25 Moisés disse: — Comam isto hoje, pois é sábado, o dia de descanso separado para Deus, o
26 Ne vo uiki vo uiki 6 entanavuara variqi viha vi karara nuntuke varevarave. Auraara Enta 7 entaqaa vi karava kiama vataqaa varianarove, tiro.
26 Recolham esse alimento durante seis dias; porém no sétimo dia, que é o dia de descanso, não haverá alimento no chão.
27 Mosiva minti tumanta 7 entaqaa hini vaiinti nahenti kaiqe vi karara nuntuke varaare tivake vevante tavovaro vi karava kia vaura.
27 No sétimo dia algumas pessoas saíram para pegar o alimento, porém não acharam nada.
28 Mintuvaro Noravano Kotiva Mosirara tiharo, Oho, ne ti uva iriataarave. Taireve ne ti uva kia raqa karaiti, iriqi vivarave?
28 Então o Senhor Deus disse a Moisés: — Até quando vocês vão desobedecer às minhas ordens e às minhas
29 Ne maa uvarama iritaate. Te Noravano Kotika niara vi entaraqaa auraara variate tunarara ti, te 6 entaqaa ni airi kara nimiari vi entaraqaa ne kararavata, vira qararaa ne kararavata, nuntuke varevarave. Ne 7 entaqaa kia nenta naavuqihai vevantaraiti, qaqi viraqi variate, tiro.
29 Lembrem que eu, o Senhor , dei a vocês um dia de descanso e foi por isso que no sexto dia eu lhes dei alimento para dois dias. No sétimo dia fiquem todos onde estiverem; ninguém deverá sair de casa.
30 Kotiva minti tumantara ti, vaiinti nahenti vi entaraqaa kia kaiqa varora.
30 Assim, o povo não trabalhou no sétimo dia.
31 Isareri kara virara manaave tura. Manaavano vaireva, inaara auru hanta auru voqaara vauvaro vaiintivano vira neharo tiharo, Maa karava hani hampata untataa visiketira voqaarama vaivo, tura.
31 Os israelitas deram àquele alimento o nome de maná . Ele era parecido com uma sementinha branca e tinha gosto de bolo de mel.
32 Mosiva tiharo, Noravano Kotiva tinavuara mintima tivo: Te Isipihai ni ntita vare vuru kauramanta ne aahara vataini variamanta te manaa ni nimunara, vi karara ne kuvuarama teka tavaate ti, vira nuntuke taqu voqi nonkuke qaqi vataate tivo, tiro.
32 Moisés disse: — O
33 Mosiva minti tivakero viva Eronirara tiharo, Are taqu vo varakera manaa viraqi mpiqa kera, Nora Kotira avuqaa vatairaro vairamanta naantiara vai vaiinti nahentika vi karara tavaate, tiro.
33 Então Moisés disse a Arão: — Pegue uma vasilha, ponha nela dois litros de maná e coloque-a na presença de Deus, o
34 Mosiva minti tuvaro Noravano Kotiva Mosirara tuntema kero, Eroniva taqu voqi manaa mpiqa kero Kotiva uva tivakero taatauto Vokisera tataaqa vatovaro vaura.
34 Arão fez como o Senhor havia ordenado a Moisés e colocou a vasilha diante da arca da aliança para que ficasse guardada ali.
35 Isareri vika 40 ihinavuara aahara vataini variqi viha manaaqai namaqi vivi, viraqaahai vika Kenaani vataini oru vauvaro manaavano taiqa vura...
35 Durante quarenta anos os israelitas tiveram maná para comer, até que chegaram a uma terra habitada, isto é, até que chegaram à fronteira de Canaã.
36 — ausente —
36 A porção de maná para cada pessoa era a décima parte da medida padrão , que tinha vinte litros.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Êxodo 16, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.