Atos 27
Endagano Empia (SXBNT) vs ARC
1 Olwa amangʼana gaawisiwua mbwe tusugaane tugie Itaalia, awa-iiye waatoola Paulo alala na awasiwe wandi wawata mu amakono aga Juliasi, omulala ku awakangasi awa awa-iiye awa *Kaisaari.
1 Como se determinou que havíamos de navegar para a Itália, entregaram Paulo e alguns outros presos a um centurião por nome Júlio, da Coorte Augusta.
2 Twaniina owuato owuaemanga Andramitiasi owuawanga ni wugia nyamialo egia mu ekialo ekia *Eesia. Twawanga ni Aristakuusi Omumakedoonia, owaemanga Thesaloniika.
2 E, embarcando nós em um navio adramitino, partimos navegando pelos lugares da costa da Ásia, estando conosco Aristarco, macedônio de Tessalônica.
3 Enkio walwo olwa twatuuka Sidooni, Juliasi, ku owusiza wuae, yaganyira Paulo agie awonane na awiiko waae wamutunzie ne ewintu.
3 E chegamos no dia seguinte a Sidom, e Júlio, tratando Paulo humanamente, lhe permitiu ir ver os amigos, para que cuidassem dele.
4 Olwa twasiawala ao, omuyaga omuzito gwatufumira emberi ogwagera tulonda oluwega lundi olwa ekizinga ekia Saipraasi aa omuyaga gwawanga ni gugwiriire.
4 E, partindo dali, fomos navegando abaixo de Chipre, porque os ventos eram contrários.
5 Twa-ambuka tuwitra mu enyanza eya Siliisia ni Pamfiilia, tugia Miira mu ekialo ekia Liisia.
5 E, tendo atravessado o mar ao longo da Cilícia e Panfília, chegamos a Mirra, na Lícia.
6 Olwa twatuuka ano, omurinzi omunene owa awasiwe yatugalusia mu owuato owuaemanga Aleksandaria ni wugia Itaalia.
6 Achando ali o centurião um navio de Alexandria, que navegava para a Itália, nos fez embarcar nele.
7 Twarumuka mpola ino ku amiire amangi kandi okutuuka Nidaasi kwatuweera eminyako-nyaako ino. Nikulondokana no owungi owua omuyaga ogwatufumira, twalonda oluwega lundi olwa Kireete no omuyaga omutono, tugia tutuuka Salmooni.
7 E, como por muitos dias navegássemos vagarosamente, havendo chegado apenas defronte de Cnido, não nos permitindo o vento ir mais adiante, navegamos abaixo de Creta, junto de Salmona.
8 Twawa ne emirimo emikalu ino okuwalamia owuato nawuno tutuuka ku omwalo oguri mu ikondo erietwa mbwe Ikondo Ilootu, ampi no omugizi ogwa Liisia.
8 E, costeando-a dificilmente, chegamos a um lugar chamado Bons Portos, perto do qual estava a cidade de Laseia.
9 Kwatuukra ni tumiire okuona enyinga enyingi ino aa katio okugia emberi no olugendo kwafwananga okuigoga. Aeniki namba amiire aga omugomo aga okuvwangʼana, aga enyanza etanika okuonekra, goona gawanga ni gamiire okuwita. Kutio Paulo yawagaania otino:
9 Passado muito tempo, e sendo já perigosa a navegação, pois também o jejum já tinha passado, Paulo os admoestava,
10 “Awiifu, mbona olugendo lwifu luno, ni tukiagia emberi okutambuka ano ngalugia okuwa olulootu yawa. Andi owuato wuifu wuuza okuatika emisigo giteeke kandi owulamu wuifu wuwe mu eminyako-nyaako.”
10 dizendo-lhes: Varões, vejo que a navegação há de ser incômoda e com muito dano, não só para o navio e a carga, mas também para a nossa vida.
11 Kukawa kutio, Omurinzi omunene owa awasiwe ngakategerezia amangʼana aga Paulo yawoola. Iye yalonda amangʼana aga omuwunguzi omunene ni ngʼina owuato.
11 Mas o centurião cria mais no piloto e no mestre do que no que dizia Paulo.
12 Owungi owua awantu waawona mbwe tuwalame tugie Foiniksi aeniki omwalo ogwa twawanga ni tugoweremo ngagukawanga omulootu okuwaamo mu amiire aga entwigo. Omwalo ogwa Foiniksi gwawanga ku ekizinga ekia Kireete ni guwariire embega iwiri, nyakukono okumosi okwa ewugwanyanga ni nyakukono okusaaza okwa ewugwanyanga.
12 E, como aquele porto não era cômodo para invernar, os mais deles foram de parecer que se partisse dali para ver se podiam chegar a Fenice, que é um porto de Creta que olha para a banda do vento da África e do Coro, e invernar ali.
13 Olwa omuyaga omunyerere gwatanika okuwuuta okuema nyaluwega olwa ansi, waingirizia mbwe watuukiire ekintu ekia waagalanga. Kutio waakulula enangaari watanika okuwalama ampi ne ensanyaata eya ekizinga ekia Kireete.
13 E, soprando o vento sul brandamente, lhes pareceu terem já o que desejavam, e, fazendo-se de vela, foram de muito perto costeando Creta.
14 Ni twawanga ni tukiari okugia ale, omuyaga omuzito agwa ‘Maagula’ gwatufumira nyamusenye.
14 Mas, não muito depois, deu nela um pé de vento, chamado Euroaquilão.
15 Gwaluuma owuato kandi okuwarizia iyanga eria owuato ku ekialo kwatukira. Kutio waareka owuato wugie no omuyaga ewuziwa.
15 E, sendo o navio arrebatado e não podendo navegar contra o vento, dando de mão a tudo, nos deixamos ir à toa.
16 Twatuukra owuwuuwu olwa twatuuka nyaluwega olwa ansi eya Kauda aa omuyaga gwawanga omutono. Kukawa mbwe twawaako ne eminyako-nyaako ano, tuakola wukalu tusiwa geeza akaato akatono aka twawanga ni tukulula.
16 E, correndo abaixo de uma pequena ilha chamada Cauda, apenas pudemos ganhar o batel.
17 Waakaniinia mu owuato wasiwa owuato ne engoe wukalu. Waakola otio aeniki waatianga mbwe andi owuato wuuza wuagaza mu itosi ampi no omwalo ogwa Liibia. Nikuemao waaisia etanga ansi, wareka owuato wuweye no omuyaga.
17 E, levado este para cima, usaram de todos os meios, cingindo o navio; e, temendo darem à costa na Sirte, amainadas as velas, assim foram à toa.
18 Amasira gaaisonga ino aa olwa kwatuuka enkio walwo, waatanika okuzigiza emisigo egia waawanga ni wagingre mu amanzi.
18 Andando nós agitados por uma veemente tempestade, no dia seguinte, aliviaram o navio.
19 Owuire owua okusatu waarigiza ewigowero ewia owuato mu amanzi na amakono gaawu aweene.
19 E, ao terceiro dia, nós mesmos, com as próprias mãos, lançamos ao mar a armação do navio.
20 Olwa twamala amiire amangi ni tukiari okuwona iwasu namba engʼeni-ngʼeni, no omuyaga gwona ni guisonga okuwa omuzito ino, twatoolako emioyo mbwe tufwire.
20 E, não aparecendo, havia já muitos dias, nem sol nem estrelas, e caindo sobre nós uma não pequena tempestade, fugiu-nos toda a esperança de nos salvarmos.
21 Lunyima na awantu waawanga ni wamiire okutoola amiire amangi ni wataria, Paulo yaimerra emberi waawu awalaga otino, “Awiifu kuweeko mbwe mwategerezia amangʼana gange, ngatukaingiire mu eminyako-nyaako gino.
21 Havendo já muito que se não comia, então, Paulo, pondo-se em pé no meio deles, disse: Fora, na verdade, razoável, ó varões, ter-me ouvido a mim e não partir de Creta, e assim evitariam este incômodo e esta perdição.
22 Ni katio mbalaga mbwe mutafwa omwoyo aeniki awulao omuntu ooza okufwa. Owuato wuengʼene niwuo owuuza okuoneka.
22 Mas, agora, vos admoesto a que tenhais bom ânimo, porque não se perderá a vida de nenhum de vós, mas somente o navio.
23 *Enyankoi eya Katonda wange owa nsawa, izo yanyizreko owuire,
23 Porque, esta mesma noite, o anjo de Deus, de quem eu sou e a quem sirvo, esteve comigo,
24 kandi andaga otino, ‘Paulo, otatia, paka oimerre emberi wa Kaisaari. Katonda ku owusiza wuae ateere awantu woona awa owunguka nawo wano mu amakono gaao.’
24 dizendo: Paulo, não temas! Importa que sejas apresentado a César, e eis que Deus te deu todos quantos navegam contigo.
25 Kutio awiifu, mutatia! Manyire mbwe Katonda aaza okukola kiomo nyalagrwe.
25 Portanto, ó varões, tende bom ânimo! Porque creio em Deus que há de acontecer assim como a mim me foi dito.
26 Ni kukawa kutio, omuyaga guuza okutuweyia nawuno tuariire ku izinga.”
26 É, contudo, necessário irmos dar numa ilha.
27 Lunyima, emidiira iwiri ni gimiire okutuwuera ni tuweya-weya mu enyanza eya Meditereenia, owuire agati amaingirizio gaazra awaunguzi mbwe paka kuwe mbwe turi ampi ne ekialo.
27 Quando chegou a décima quarta noite, sendo impelidos de uma e outra banda no mar Adriático, lá pela meia-noite, suspeitaram os marinheiros que estavam próximos de alguma terra.
28 Kutio olwa waazigiza olugoe olusiwirweko iwaale okumanya owuliire owua amanzi, waatuukra mbwe waawanga ewifuwa amakumi awiri okuema ansi. Waaikako wutono kandi wakola otio, luno waatuukra mbwe wari ewifuwa ikumi ni witaanu okuema ansi.
28 E, lançando o prumo, acharam vinte braças; passando um pouco mais adiante, tornando a lançar o prumo, acharam quinze braças.
29 Waarigiza enangaari ine mu amanzi okuambirra owuato, aeniki waatianga mbwe owuato wuuza wuaariira ku ewiema. Nikuemao waasawa Katonda mbwe awarinde owuire wukie.
29 E, temendo ir dar em alguns rochedos, lançaram da popa quatro âncoras, desejando que viesse o dia.
30 Awawunguzi waagalanga okufuma owuiwisi wareke owuato, kutio waaisia akaato akatono karia mu amanzi ni waisemerezia mbwe wagia okurigiza enangaari zindi mu amanzi na akaato ako.
30 Procurando, porém, os marinheiros fugir do navio e tendo já deitado o batel ao mar, como que querendo lançar as âncoras pela proa,
31 Ni Paulo yalaga omukangasi owa awa-iiye alala na awa-iiye waae otino, “Na awaunguzi wano wafumre mu owuato muno, ngamuuza okulama.”
31 disse Paulo ao centurião e aos soldados: Se estes não ficarem no navio, não podereis salvar-vos.
32 Kutio awa-iiye waakewa engoe eziawanga ni zisiwire akaato ako wakareka kaweya no omuyaga kagia.
32 Então, os soldados cortaram os cabos do batel e o deixaram cair.
33 Owuire katio wuawanga a-ampi okukia. Kutio Paulo yalaga awantu awaawanga mu owuato omwo otino, “Awiifu emioyo giinyu gimiire okuwa ni giangiriire kandi nyingeeno mumiire okumala emidiira iwiri ni mutaria.
33 E, enquanto o dia vinha, Paulo exortava a todos a que comessem alguma coisa, dizendo: É já hoje o décimo quarto dia que esperais e permaneceis sem comer, não havendo provado nada.
34 Nyagala mbwe murieko ekintu kugere mutuukre amaani. Mbalaga mbwe awulao omuntu-umuntu ooza okuteesia namba oluvwiri lwae.”
34 Portanto, exorto-vos a que comais alguma coisa, pois é para a vossa saúde; porque nem um cabelo cairá da cabeça de qualquer de vós.
35 Ni Paulo yamala okuwoola otio, yatoola emikaati agisereka, nikuemao agenyula atanika okuria.
35 E, havendo dito isto, tomando o pão, deu graças a Deus na presença de todos e, partindo- o, começou a comer.
36 Ekio kiaoreezia awantu emioyo, kutio woona waaria.
36 E, tendo já todos bom ânimo, puseram-se também a comer.
37 Twawanga awantu mia wiwiri na amakumi musamvu ni mukaaga mu owuato omwo.
37 E éramos ao todo no navio duzentas e setenta e seis almas.
38 Lunyima na awantu waamala okuiguta, waagia emberi okurigiza engaano mu amanzi kugere owuato wuwe owuwuuwu.
38 Refeitos com a comida, aliviaram o navio, lançando o trigo ao mar.
39 Olwa owuire wuakia, ekialo kiatangʼangʼia awawunguzi wareka okumanya aa waawanga. Olwa waawona omwalo oguri mu ikondo, waawisia mu emioyo giawu mbwe ni kuesekana wagie wagowie owuato ao.
39 E, sendo já dia, não reconheceram a terra; enxergaram, porém, uma enseada que tinha praia e consultaram-se sobre se deveriam encalhar nela o navio.
40 Kutio waakewa engoe eziawanga ni ziambiriire enangaari zisigala mu amanzi nikwo wagia wasiwula engoe eziawanga ni ziambiriire engoworo, mala wakulula etanga ndala eya emberi kugere omuyaga guwiisie ku ekialo.
40 Levantando as âncoras, deixaram-no ir ao mar, largando também as amarras do leme; e, alçando a vela maior ao vento, dirigiram-se para a praia.
41 Ni ngawakatuuka. Owuato wuariira ku ewiema ewia mu amanzi. Wuagaza nyaiyanga aa ngawukaemao. Kandi amasiira amakate-kaate gaawukuba nyakilumba ni wuatika.
41 Dando, porém, num lugar de dois mares, encalharam ali o navio; e, fixa a proa, ficou imóvel, mas a popa abria-se com a força das ondas.
42 Olwa awa-iiye waawona watio, waagalanga mbwe waite awasiwe woona, kugere watakuba abaali warumuke wagie.
42 Então, a ideia dos soldados foi que matassem os presos para que nenhum fugisse, escapando a nado.
43 No olwa omukangasi waawu yagia amanya ekia waagalanga okukola, yawagaania, aeniki ngakaagalanga mbwe Paulo aitwe. Omukangasi owa awa-iiye oyo yalaga awantu woona otino, “Awaesa okukuba abaali wagwe mu amanzi wagie ku ensanyaata.
43 Mas o centurião, querendo salvar a Paulo, lhes estorvou este intento; e mandou que os que pudessem nadar se lançassem primeiro ao mar e se salvassem em terra;
44 Awandi watoole ewimega nakuwa amawasi aga owuato agaatiike wanyogieko!” Nintio twona twatuuka ku ekialo ni turi awalamu.
44 e os demais, uns em tábuas e outros em coisas do navio. E assim aconteceu que todos chegaram à terra, a salvo.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 27, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.