Mateus 25
E Nut Ka Meer Mang Ka Mokpom To A Gunngar (SUA) vs NTLH
1 To e Yesus ta kta koka kat te, “Mnam a kolkha to A Mhel To Nkong Man Ma Volkha to dok nera pis mnam E Nut ka tavgo to nera vle kuo mang o mia nera vle enang ko a vlom langto te gnua lei orom katngokol. Ko a vlom to endo klenar ruk lraivles ruk loktiek ngta sgam ngakro mmok he kngae kam toot kam paneng katngokol to endo, mar kam puknim ekam a ngaelaut to en kam her kaeknik ekam ngok mrek orom ktavlom, he nang mar tgus kam kaum ko tok ko mrek kam kunngir kim.
1 Jesus disse:
2 Vanang ktar mang a ngokol ko tlo pis vop, a ktiek mnam lraivles ruk endruk ngat sim kut kaelel kuo mang ngar, vanang nglenar ruk aktiek ngaro papat ngta tu.
2 Cinco eram sem juízo, e cinco eram ajuizadas.
3 — ausente —
3 As moças sem juízo pegaram as suas lamparinas, mas não levaram óleo de reserva.
4 — ausente —
4 As ajuizadas levaram vasilhas com óleo para as suas lamparinas.
5 To mar tgus ngta vle to ktar lhus kim a ngokol to endo, ko te ho khus he, to a kenap te ho kvurvrum mar tgus to ngat her ngae onit.
5 Como o noivo estava demorando, as dez moças começaram a cochilar e pegaram no sono.
6 Vanang tie ma segain ka ho ngaenvurgem hak a movae ta pis te, ‘Vae, mu hohop he, a ngokol to te gnua lei, enda he, mo va ngaelaut ka gu he, he ngruak kaol he, mor kam puknim.’
6 — À meia-noite se ouviu este grito: “O noivo está chegando! Venham se encontrar com ele!”
7 To lraivles ruk tgus ngta hohop to kpat kam klang ngaro mmok orom a ye.
7 — Então as dez moças acordaram e acenderam as suas lamparinas.
8 To endruk ngaro papat ngata tu ngat hera kongrang nglenar ruk ngat sim kut kaelel kuo mang ngar te, ‘Mu klang ngor mo itok mang nguaro mmok na, ko ngta re kam tep he.’
8 Aí as moças sem juízo disseram às outras: “Deem um pouco de óleo para nós, pois as nossas lamparinas estão se apagando.”
9 Vanang endruk ngat sim kut kaelel kuo mang ngar, ngat koripang ngar te, ‘Nove, muta pat te, a ye tis mang ngor tgus? Vanang muk kam ngae ngok kim endruk ngam kael o itok ngang o mia he le kaenkim mutakor ngang nguk mruo.’
9 — “De jeito nenhum”, responderam as moças ajuizadas. “O óleo que nós temos não dá para nós e para vocês. Se vocês querem óleo, vão comprar!”
10 Phevgom endri ko ngta vle ekam a ngaelaut ko ngta ngae kmenkim a ye, a ngokol to te gnua lei thera pis kvaik kun mnam ka rek. To endruk ngat sim kut kaelel kuo mang ngar he ktoot ka nho ngat hera vavaik kun mnam ka rek ekam kat. To a ngokol to endo thera vat a ngaegot, he mar ngta tuur mnam ka ngaemik.
10 — Então as moças sem juízo saíram para comprar óleo, e, enquanto estavam fora, o noivo chegou. As cinco moças que estavam com as lamparinas prontas entraram com ele para a festa do casamento, e a porta foi trancada.
11 Vanang nglenar ngat kaolol knaek kpis to kaurur kim te, ‘O, ngolaip pet a ngaegot kim mor vanie.’
11 — Mais tarde as outras chegaram e começaram a gritar: “Senhor, senhor, nos deixe entrar!”
12 Va tkoripang ngar te, ‘Ko smia mien ngang nguk te, ko ngae ho lo ktua mnor mang nguk hak.’”
12 — O noivo respondeu: “Eu afirmo a vocês que isto é verdade: eu não sei quem são vocês!”
13 E Yesus ta koka tok ngang o mia knop, to le kreng ngar te, “He ekam ko a kolkha to A Mhel To Nkong Man Ma Volkha na pis mnam nera pis pangnaom muk enang tok kat, va mgua sim kut kaelel kuo mang nguk, ekam ko muk kat mut lua mnor mang ani kolkha to, i o a kolkha ka ni mhe to lsir A Mhel To Nkong Man Ma Volkha to dok nera kser kim kpis mnam.”
13 E Jesus terminou, dizendo:
14 “Ii, a kolkha to A Mhel To Nkong Man Ma Volkha nera kser kim kpis mnam nera vle enang ko, a mhel langto ta re kam ngae kpunpa ko ma mhe langto ko yok. Ta re kam ngae vanang ta ktar en ka re ngang kalngunes ruk korlotge, mar kmeha malpgem ka gol ka pun. Ten a re, to her kaisis kim mar orom karo kirpik.
14 Jesus continuou:
15 Tel karo kirpik ruk aktiek ko maktiegom langto. Va langto yok tel alomin ko maktiegom. Va langto tel agitgiang ko maktiegom. Telik ko maktiegom langto langto tok, kmikkiem langto langto ka serppak tok ge. Telik ko maktiegom mar knop, to hera ngae ngok mnam a mhe langto ko yok.
15 E lhes deu dinheiro de acordo com a capacidade de cada um: ao primeiro deu quinhentas moedas de ouro; ao segundo deu duzentas; e ao terceiro deu cem. Então foi viajar.
16 To endo tlol o kirpik ruk aktiek thera ngae ngatngae to kpis kaeha malpgem ngar to hera kla orom o kirpik ruk aktiek kat malpgem aktiek ruk tesgun.
16 O empregado que tinha recebido quinhentas moedas saiu logo, fez negócios com o dinheiro e conseguiu outras quinhentas.
17 Gi enang tok kat, mang kaela to tkol alo pek ruk alomin ko ther ngae he kut kaeha malpgem min, to hera kla orom alo pek alomin malpgem ennginduk tesgun kat.
17 Do mesmo modo, o que havia recebido duzentas moedas conseguiu outras duzentas.
18 Vanang nginla to tkol a pek to agitgiang ta kle kut ngae kpis her gi eguyang ku ma mmie kam sim kut tuvgom a pek to mkor kalaip hak.
18 Mas o que tinha recebido cem moedas saiu, fez um buraco na terra e escondeu o dinheiro do patrão.
19 Kam ngae, to endruk endri ngalaip ther kaeknik kpis ko kim langto langto mnam mar he smia kol a re mang ka gol ka pun.
19 — Depois de muito tempo, o patrão voltou e fez um acerto de contas com eles.
20 To endo ta kpom o kirpik ruk aktiek ther kaol kpis ko kim kalaip orom endruk aktiek ruk kuo malpgem endruk aktiek tesgun to khavaeng te, ‘Vae, kolaip yel o kirpik ruk aktiek ko maktiegom dok, va ko ngae eha malpgem mar he kat kla orom akuruk aktiek malpgem mar.’
20 O empregado que havia recebido quinhentas moedas chegou e entregou mais quinhentas, dizendo: “O senhor me deu quinhentas moedas. Veja! Aqui estão mais quinhentas que consegui ganhar.”
21 To kalaip tkanprim te, ‘O, kolkayie a yar hak to yin, ekam ko yi ngae sim kut tar kuaro kirpik he sim kut papuntom ike ngaeha atgiang to enda, va tete ngor le kael yin kam ho gia nho mang o reha ruk ngarlavurgem vat. Yu! He vaik ngte kim dok kam kaum ksirei kar dok mnam kua pnes.’
21 — “Muito bem, empregado bom e fiel”, disse o patrão. “Você foi fiel negociando com pouco dinheiro, e por isso vou pôr você para negociar com muito. Venha festejar comigo!”
22 Va kalkayie to ta kpom alo pek alomin tkaol kpis ko kim kalaip kat, to khavaeng vat te, ‘Kolaip ye el alo pek alomin ko maktiegom dok va ko eha malpgem min he kat kla orom aloruk malpgem min kat.’
22 — Então o empregado que havia recebido duzentas moedas chegou e disse: “O senhor me deu duzentas moedas. Veja! Aqui estão mais duzentas que consegui ganhar.”
23 To kalaip tkoripang te, ‘O, kolkayie a yar hak to yin, yi her sim kut papuntom ike ngaeha to kat he, he tete ngor le kael yin kam nho mang o reha ruk ngarlavurgem vat. Yu! Va yin kat ngiak vaik ngte kim dok kam kaum ksirei kar dok mnam kua pnes kat!’
23 — “Muito bem, empregado bom e fiel”, disse o patrão. “Você foi fiel negociando com pouco dinheiro, e por isso vou pôr você para negociar com muito. Venha festejar comigo!”
24 Vanang endo ta kpom a pek to agitgiang ta kle kaol kpis vat, to kreng kalaip te, ‘O, kolaip yin a mhel to enda, ko sim kut mnor mang ilaro keknen hak ko im lua non mang o mia e. Im gia vle kam gluegengnam o mia akuruk ngaro tgoluk. Ii, ima vle enang a mhel to nam gi vrong kolaspa kam lluol mnam akuruk yok ngakro luteik, nang en mruo nam lo mrua pet kmeha kam kavang o tgoluk ngang en mruo e.
24 — Aí o empregado que havia recebido cem moedas chegou e disse: “Eu sei que o senhor é um homem duro, que colhe onde não plantou e junta onde não semeou.
25 Kua mnor mang ilaro keknen ruk tok, he kua gor pum ila pek to her gi kut ngae her eguyang hak. He vokom na, ila pek ta he.’
25 Fiquei com medo e por isso escondi o seu dinheiro na terra. Veja! Aqui está o seu dinheiro.”
26 Ta re tok, vanangko kalaip tkoripang te, ‘Kolkayie to ye ho mi kut kernonho hak to yin, va la lo ehaneng hak to yin. Yu! Ye her mnor mang dok tok te, kom gia vle kam gluegengnam o mia akuruk ngaro tgoluk he ka lluol mnam akuruk yok ngakro luteik, nang lo mur kaeha ngang dok mruo ngola?
26 — “Empregado mau e preguiçoso!”, disse o patrão. “Você sabia que colho onde não plantei e junto onde não semeei.
27 To yin he, kman ko ye lo en kua pek to ko el ko maktiegom yin ngang a mhel tang to ta re kmel ka kvek, en kmel a tol ko kim yin orom, he nang en kam le kaeha orom kua pek to endo, nang yin kam kol ka mgu va langto malpgem kat?’
27 Por isso você devia ter depositado o meu dinheiro no banco, e, quando eu voltasse, o receberia com juros.”
28 To kalaip thera reng kalngunes akuruk yok vat te, ‘Mu marer vret a pek to endo ko maktiegom, nang kle kaen ngang endo teha malpgem endruk aktiek he kat kla orom endruk aktiek kuo malpgem mar kat.’”
28 “Tirem dele o dinheiro e deem ao que tem mil moedas.
29 E Yesus tkoka tok, to le kre te, “A kolkha to A Mhel To Nkong Man Ma Volkha nera kser kim kpis mnam nera vle tok arhe ko endruk ngat sim kut papuntom ngaro reha ruk E Nut telik ko maktiegom mar, va E Nut ner le ho gia sovet kmel o reha akuruk vat ko maktiegom mar, mar kam sim kaeha orom mar kam sim papuntom mar kat. Vanang endruk ngat lo sim kut papuntom ngartaro reha, va si ke ngaeha to kemilaut to E Nut tel ko maktiegom mar, va ke ngaeha to endo E Nut ner kle ho gia vret petgim mar hak.
29 Porque aquele que tem muito receberá mais e assim terá mais ainda; mas quem não tem, até o pouco que tem será tirado dele.
30 Vanang kolkayie to karo reha ngat kle lo vur kael mit, nguak le klikim he kngam ngku mnok petgim kua tavgo ko ma slommok, ko ko tok o mia ngam kaeteti he khem ngaro ngnorok mo kmar.”
30 E joguem fora, na escuridão, o empregado inútil. Ali ele vai chorar e ranger os dentes de desespero.”
31 To e Yesus ta rere kngae vop kam re te, “Mnam a kolkha to A Mhel To Nkong Man Ma Volkha to dok nak pis mnam, nera pis enang a Taven kar karo engyel. Va ner korsang ko mnam ka ngaekam to orom kla mmok to E Nut ten ngang kam nho mang o mia.
31 Jesus terminou, dizendo:
32 — ausente —
32 Todos os povos da terra se reunirão diante dele, e ele separará as pessoas umas das outras, assim como o pastor separa as ovelhas das cabras.
33 — ausente —
33 Ele porá os bons à sua direita e os outros, à esquerda.
34 To a Taven to endo nera reng endruk ko vanam ka miktiek te, ‘E Titou ta ngamyammok mang nguk. Mguak kaol he kvaik ku meorom E Nut ka tavgo kam kol a ktalhok to kam plong vle ko kim En ngnik ngnik, endo te mur el kmen ngang nguk tiok he, ko tlo kueng a mmie to enda vop. (Ii, E Nut ka tavgo ta vle te, ka nngiar ngang nguk ruk kles ormuk.)
34 Então o Rei dirá aos que estiverem à sua direita: “Venham, vocês que são abençoados pelo meu Pai! Venham e recebam o
35 Kua vaeng nguk kam vaik ku meorom E Nut ka tavgo enang tok, ekam ko kue kvang va mut her klang dok mo ol he. Va kue kat ngaivie va mut her kainir ngang dok kat. Va kue kpis ko kim muk enang a gunmhel va mut hera vaeng dok ngok kmuk kat.
35 Pois eu estava com fome, e vocês me deram comida; estava com sede, e me deram água. Era estrangeiro, e me receberam na sua casa.
36 Va nop o it ngang dok va mut her klang dok kmegen kat. Va kue kyayor va mut smia tar dok va kue ka vle kun pa hengor va mut her kaol kam ptang dok kat.’
36 Estava sem roupa, e me vestiram; estava doente, e cuidaram de mim. Estava na cadeia, e foram me visitar.”
37 To endruk ngat sim kut kaikkiem E Nut karo pos he ka vle ko vanam ka miktiek ngar le ka mnganang te, ‘Ai, Ngoldaip, ngot vokom yin tenngor ko ye kvang va kat kngaivie he ngot her klang yin mo ol va kainir ngang yin e?
37 — Então os bons perguntarão: “Senhor, quando foi que o vimos com fome e lhe demos comida ou com sede e lhe demos água?
38 I o ye kpis mo kmor enang a gunmhel tenngor he ngot her vaeng yin ngok kim mor? Va ngot vokom yin tenngor ko nop o it ngang yin va ngot hera klang yin kmegen kat e?
38 Quando foi que vimos o senhor como estrangeiro e o recebemos na nossa casa ou sem roupa e o vestimos?
39 Va ye kyayor va ka vle kun pa hengor tenngor he ngot her kaol kam ptang yin?’
39 Quando foi que vimos o senhor doente ou na cadeia e fomos visitá-lo?”
40 Va a Taven to endo ner koripang endruk ko vanam ka miktiek te, ‘Kua havaeng nguk lmien te, ekam ko mum kaeharom tok ngang kuaro mia ruk endri, ko ngaro mnok ngat lo vua laut hak va ta khenam te, mut her mi eharom ngang dok tok kat arhe.’
40 — Aí o Rei responderá: “Eu afirmo a vocês que isto é verdade: quando vocês fizeram isso ao mais humilde dos meus irmãos, foi a mim que fizeram.”
41 Na havaeng endruk ko vanam ka miktiek tok, to ner kle khortgi mang endruk ko vanam ka ksienga to kreng ngar vat te, ‘Mu ehenok ko pum kualo keik ko E Nut tkaengring nguk kam ngae ngok kia paei to a vleir, endo E Nut tmur el kmen ngang e Seten kar karo ker engyel ruk o kool.
41 — Depois ele dirá aos que estiverem à sua esquerda: “Afastem-se de mim, vocês que estão debaixo da maldição de Deus! Vão para o fogo eterno, preparado para o Diabo e os seus anjos!
42 Ii, E Nut tkaengring nguk kam vle tok, ekam ko kue kvang va mut lo klang dok mlol e. Va kue kat kngaivie va mut lo kainir ngang dok kat e.
42 Pois eu estava com fome, e vocês não me deram comida; estava com sede, e não me deram água.
43 Va kue kpis ko kim muk enang a gunmhel va mut lo vaeng dok ngok kmuk e. Va nop o it ngang dok kat va mut lo klang dok kmegen kat e. Va kue kyayor va kue ka vle kun pa hengor va mut lo smia tar va ka ptang dok kat e.’
43 Era estrangeiro, e não me receberam na sua casa; estava sem roupa, e não me vestiram. Estava doente e na cadeia, e vocês não cuidaram de mim.”
44 Va mar ruk ko vanam ka ksienga ngara koripang te, ‘Ai, Ngoldaip, ngot vokom yin tenngor ko ye kvang va kat ngaivie va ye kpis ko kmor enang a gunmhel va yin nop o it ngang ngin, i o ye kyayor va ka vle kun pa hengor va ngot lo turang yin?’
44 — Então eles perguntarão: “Senhor, quando foi que vimos o senhor com fome, ou com sede, ou como estrangeiro, ou sem roupa, ou doente, ou na cadeia e não o ajudamos?”
45 To a Taven to endo ner koripang ngar ko tok te, ‘Kua havaeng nguk lmien te, mgua lo eharom ngang ikela tang to ka munik tlo vua laut kun mnam endri va mut lo her mi eharom ngang dok kat tok arhe.’
45 — O Rei responderá: “Eu afirmo a vocês que isto é verdade: todas as vezes que vocês deixaram de ajudar uma destas pessoas mais humildes, foi a mim que deixaram de ajudar.”
46 Ii, o mia ruk ko mnam ka ksienga, E Nut nera likim mar petgim mar kam vle ngok mnam a mhe to ngar kerkol vgum o kapnes ruk lvankue hak, mar kam vle kuo mang ngar ngnik ngnik. Vanang endruk ngat sim kut kaikkiem E Nut karo pos he ka vle ko vanam ka miktiek, E Nut ner kle kaen a ktalhok to kam plong vle ko kim En ngnik ngnik ngang ngar.”
46 E Jesus terminou assim:
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Mateus 25, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.