Lucas 15

E Nut Ka Meer Mang Ka Mokpom To A Gunngar (SUA) vs NAA

Sair da comparação
NAA Nova Almeida Atualizada 2017
1 To mnam o kolkhek ruk endruk, o kermia ruk ngam kaelha klol o takis kar endruk o Yuda ngalmialaol ngma keyang ngar ko ngam lo sim kut kaikkiem o Yuda ngaro keknen, ngma kanko kam kaum kar e Yesus kam vongnek kim.
1 Aproximavam-se de Jesus todos os publicanos e pecadores para o ouvir.
2 To mnam a kolkha langto o Parisiau kar o pattermia kmo pos ngta rere porom mar te, “Endruk o Yuda ngalmialaol ngama keyang ngar ko ngam lo sim kut kaikkiem nguaro keknen, a mhel to enda nma tting kam kaum kar mar he kaemik kar mar kman?”
2 Os fariseus e os escribas murmuravam, dizendo: — Este recebe pecadores e come com eles.
3 Ngta mngan tok, to e Yesus ta koka ngang ngar te,
3 Então Jesus lhes contou esta parábola:
4 “Enangthe tang mnam muk karo sipsip ngang ko ngtis te, o mhelom aktiek, to tang mnam mar nap sop ngok poturvek, va en ner kan? Tlo kais kmorim klenar ruk o mhelom korlolo he loktiek hori orom aktiek hori orom korlolo ko tok ma lootpgeik, nang kngae na, he kriring endo tsop, kam ngae kais ko na ngae pis mang na gi? Ii, mare,
4 — Qual de vocês é o homem que, possuindo cem ovelhas e perdendo uma delas, não deixa no deserto as noventa e nove e vai em busca da que se perdeu, até encontrá-la?
5 ner kaeharom gi enang tok arhe, ko nera riring riring kais ko na pis mang. Na re pis mang va a sirei nera viging, he nera kulum a sipsip to endo he
5 E, quando a encontra, põe-na sobre os ombros, cheio de alegria.
6 kaeknik orom ngok mrek he kat kael ngok kim klenar akuruk. To na me mang klenar kar o mia ruk kanmok kam havaeng ngar te, ‘Mguak sirei kar dok he kunngir kim kua sipsip to enda ko tngae sosop he, vanangko tete kue kat pis mang kat he.’”
6 E, indo para casa, reúne os amigos e vizinhos, dizendo-lhes: “Alegrem-se comigo, porque já achei a minha ovelha perdida.”
7 To e Yesus thera rum karo rhek ruk mang a papat to te, “Ii, kua havaeng nguk te, a gi vrong mhel tang to na itgung karo kerkeknen ruk nam kaeharom mar, E Nut karo engyel ngara sirei mang he kunngir kim a mhel to endo man ma volkha gi enang tok kat. Va si en agitgiang tuk va E Nut karo engyel ngara sirei mang gi kir kim klenar ruk o mhelom korlolo he loktiek hori orom aktiek hori orom korlolo kat, ko mar ngam mrua papat mang ngar mruo te, mar nong ngaro kerkeknen ngang ngar, he nang E Nut kam lua lol mar patgiang ngaiting.”
7 Digo a vocês que, assim, haverá mais alegria no céu por um pecador que se arrepende do que por noventa e nove justos que não necessitam de arrependimento.
8 “I o enangthe a vlom to karo ngaik ruk o sing ruk loktiek, nang nap lo ptang ko tang mnam mar nap vuut ko ma ttong kun mnam ka rek, va en tlo kais kam sngam o ngnung va ngamakalam ka rek kam riring riring kngae kais ko na pis mang gi? Ii, mare, ner kaeharom tok arhe.
8 — Ou qual é a mulher que, tendo dez dracmas, se perder uma delas, não acende a lamparina, varre a casa e a procura com muito empenho até encontrá-la?
9 Ii, na re pis mang, va a sirei nera viging he nera me mang klenar va o mia ruk kanmok he khavaeng ngar te, ‘Mguaka sirei kar dok he kunngir kim kua ngaik to a sing to enda ko klo ptang ko korim tam, vanangko tete kue kat pis mang kat he.’”
9 E, quando a encontra, reúne as amigas e vizinhas, dizendo: “Alegrem-se comigo, porque achei a dracma que eu tinha perdido.”
10 E Yesus trum ka koka to endo, to khavaeng ngar te, “Gi enang tok kat kua havaeng nguk te, a gi vrong mhel tang to titgung karo kerkeknen ruk nam kaeharom mar, E Nut karo engyel ngara sirei mang he kunngir kim a mhel to endo man ma volkha gi enang tok kat. Va si en agitgiang tuk va E Nut karo engyel ngara sirei mang enang tok gi.”
10 Eu afirmo a vocês que a mesma alegria existe diante dos anjos de Deus por um pecador que se arrepende.
11 To e Yesus ta rere kngae vop kam koka ngang a valngan to o Parisiau te, “A taip langto klo hal lomin.
11 Jesus continuou:
12 To khal to knaek ta reng kteit te, ‘Kua svil te, yin kam mommen ilaro marhok he kaen kotakor ruk ye her mon dok mang ngar ngang dok.’ To kteit ther kaikkiem ka re to endo, to hera mommenik kais kim klo hal tgus.
12 O mais moço deles disse ao pai: “Pai, quero que o senhor me dê a parte dos bens que me cabe.” E o pai repartiu os bens entre eles.
13 To koknaik he, khal to endo tkaen ktaro marhok ngang o mia mar kmenkim mar mkor, to kaum o krek to kngae ngok mnam a mmie langto ko yok. Ta vle ko tok, to gi vrong seneker kakro krek mang o gi vrong tgoluk ruk kam ker sirei ormar he, to ho gi kut koham mar tgus hak.
13 — Passados não muitos dias, o filho mais moço, ajuntando tudo o que era seu, partiu para uma terra distante e lá desperdiçou todos os seus bens, vivendo de forma desenfreada.
14 Kopekam ko ta koham karo krek tgus ruk endruk, a vang alautar ta pis kun mnam a mmie to endo. To en kat ta ker kol vgum a vang ko he.
14 — Depois de ter consumido tudo, sobreveio àquele país uma grande fome, e ele começou a passar necessidade.
15 To ta hop to kngae ngok kim a mhel langto nkong ko tok mnam a mmie to endo kam ngae mur kaen en mruo ngang kmeha ngang. To a mhel to endo ta meng en ngok mnam o hengor ruk mkor kam toot mang karo morek kam klang ngar.
15 Então foi pedir trabalho a um dos cidadãos daquela terra, e este o mandou para os seus campos a fim de cuidar dos porcos.
16 To a taip khal to endo nma vle ko he kaeha he. To nma vokong o morek ko ngat kaemik va ka gu nam ngae sei kam lili mang o morek ngakro ol ko o morek ngar teit nam lua klang en mlol hak.
16 Ali, ele desejava alimentar-se das alfarrobas que os porcos comiam, mas ninguém lhe dava nada.
17 Ta vle tok, to ka papat tkat kaeknik mang kteit kat he, to ta mrua reng te, ‘Hai-e, si o mia ruk ngam kaeha ngang e titou va ngam kaemik kvi he o ol ngo mhetor ngam vrua vle ge, vanang dok ta, kom mia vang hak mo mnam a mhe to enda yok kam yor mnam he.
17 Então, caindo em si, disse: “Quantos trabalhadores de meu pai têm pão com fartura, e eu aqui estou morrendo de fome!
18 Ekam tok, ngor kat kaeknik kngae ngok kim e titou kat he, he khavaeng te: O-titou-o, ko ngae ho mi kut eharom a kerkeknen hak ngang Ngoldaip tkuon ma volkha va ngang in kat
18 Vou me arrumar, voltar para o meu pai e lhe dizer: ‘Pai, pequei contra Deus e diante do senhor;
19 he tete yi lo kat kais kam kta kvam dok te, ihal ta ormok kat e. Ngia kle gia mon dok te, ila gi vrong kayie langto ormok.’
19 já não sou digno de ser chamado de seu filho; trate-me como um dos seus trabalhadores.’”
20 Ta mrua pat kun mnam en mruo tok, to khop ku to her mia ngae ngok kim kteit kat.
20 E, arrumando-se, foi para o seu pai.
21 To khal ta reng te, ‘O-titou-o, ko ngae ho mi kut eharom a kerkeknen hak ngang Ngoldaip tkuon ma volkha va ngang in kat,[he tete yi lo kat kais kam kta kvam dok te, ihal ta ormok kat e. Ngia kle gia mon dok te, ila gi vrong kayie langto ormok.’]
21 E o filho lhe disse: “Pai, pequei contra Deus e diante do senhor; já não sou digno de ser chamado de seu filho.”
22 Ta rere kngae vop, to kteit ta kser karo rhek kam reng kalngunes te, ‘Mu marer he pasrengem orom a ngoven tang ko porom va a prongran ko mnam ka ktiek va pasrengem kalo nhar kat.
22 O pai, porém, disse aos servos: “Tragam depressa a melhor roupa e vistam nele. Ponham um anel no dedo dele e sandálias nos pés.
23 Va mguak kaussiem a bulmakau to la sital to kaim he kmamat, ko kua svil kam kunngir kim ko hal to enda ekam ko
23 Tragam e matem o bezerro gordo. Vamos comer e festejar,
24 ko hal to enda tngorpogom dok he, he ngae vle enang te, ther yor e, va tete teknik kpis he, he kta vle enang te, thop kam ktal kat he.’ Thavae tok to ngat her kaelha kam sirei mang.
24 porque este meu filho estava morto e reviveu, estava perdido e foi achado.” E começaram a festejar.
25 Kteit mar ngata sirei mang kngae, vanang kteit tlua ptang khal to a molpou ko ta vle ogut mnam a loot vop. Tre aol kpis ko rkieng kteit ka rek va kngan o muktim ko ngta kni he kaerep.
25 — Ora, o filho mais velho estava no campo. Quando voltava, ao aproximar-se da casa, ouviu a música e as danças.
26 Ta ngan o muktim tok, to hera vaeng kteit kalkayie langto, to ka mnganang mang o muktim ruk ta nganik.
26 Chamou um dos empregados e perguntou o que era aquilo.
27 To ta havaeng te, ‘Inopia tngorpok he kat eknik kpis kat he, he iteit treng ngor he ngot im a bulmakau to la sital ekam ko ta svil kam kunngir kim inopia, ko tkat eknik kpis ko kim en a gi yar.’
27 E ele informou: “O seu irmão voltou e, por tê-lo recuperado com saúde, o seu pai mandou matar o bezerro gordo.”
28 To khal to a molpou to endo ta ngnek tok, to ka vrek te sei kam kiin hak he tlo kta svil kam kta vaik ogun kim mar e. Tkaesik tok, to kteit tottek he kaur kim te, en kam vaik.
28 — O filho mais velho se indignou e não queria entrar. Saindo, porém, o pai, procurava convencê-lo a entrar.
29 Vanangko ta rere vgum kteit kam re te, ‘Vokom na, mnam o pnes tgus ruk kua vle mo kmin, kom kaeha kngae ka prongyek ka psek hak, va kom lo vrua kerngnek vgum in e. Vanang yi ngae lo vur im a bulmakau tang ngang dok hak, dok kam sirei ko kim kolenar. Va si ke gi vrong ngaemslang to a got ko vur tok va ho mi kut nop hak.
29 Mas ele respondeu ao seu pai: “Faz tantos anos que sirvo o senhor e nunca transgredi um mandamento seu. Mas o senhor nunca me deu um cabrito sequer para fazer uma festa com os meus amigos.
30 Vanang tete vokom ike hal ta na, tngae he kngae seneker karo krek ruk tlol ekam ilaro marhok mang lraip ruk ngam mur kaenen mar ngang lurokol to her le kaol kpis mo kmin va yi lo hus hak kmen a re ngang ngar kmim a bulmakau to la sital ngang kam kunngir kim.’
30 Mas, quando veio esse seu filho, que sumiu com os bens do senhor, gastando tudo com prostitutas, o senhor mandou matar o bezerro gordo para ele!”
31 Tkaesik tok, to kteit tkoripang te, ‘O-yindo a molpou, im her gia vavle mo kmok he, he kuaro tgoluk tgus ruk endri va ngta vle te, nang in he.
31 — Então o pai respondeu: “Meu filho, você está sempre comigo; tudo o que eu tenho é seu.
32 Vanang inopia ta tesgun ta vle enang te, a mhel to ther yor he, ko tngorpok. Va tete teknik kpis mo kim mor he, ko ta vle enang te, tkat hop kat he. Ekam tok ngruak kunngir kim a kolkha to enda he ksirei mang enang tok.’”
32 Mas era preciso festejar e alegrar-se, porque este seu irmão estava morto e reviveu, estava perdido e foi achado.”

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 15, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.