Lucas 15

E Nut Ka Meer Mang Ka Mokpom To A Gunngar (SUA) vs ARC

Sair da comparação
ARC Almeida Revista e Corrigida 2009
1 To mnam o kolkhek ruk endruk, o kermia ruk ngam kaelha klol o takis kar endruk o Yuda ngalmialaol ngma keyang ngar ko ngam lo sim kut kaikkiem o Yuda ngaro keknen, ngma kanko kam kaum kar e Yesus kam vongnek kim.
1 E chegavam-se a ele todos os publicanos e pecadores para o ouvir.
2 To mnam a kolkha langto o Parisiau kar o pattermia kmo pos ngta rere porom mar te, “Endruk o Yuda ngalmialaol ngama keyang ngar ko ngam lo sim kut kaikkiem nguaro keknen, a mhel to enda nma tting kam kaum kar mar he kaemik kar mar kman?”
2 E os fariseus e os escribas murmuravam, dizendo: Este recebe pecadores e come com eles.
3 Ngta mngan tok, to e Yesus ta koka ngang ngar te,
3 E ele lhes propôs esta parábola, dizendo:
4 “Enangthe tang mnam muk karo sipsip ngang ko ngtis te, o mhelom aktiek, to tang mnam mar nap sop ngok poturvek, va en ner kan? Tlo kais kmorim klenar ruk o mhelom korlolo he loktiek hori orom aktiek hori orom korlolo ko tok ma lootpgeik, nang kngae na, he kriring endo tsop, kam ngae kais ko na ngae pis mang na gi? Ii, mare,
4 Que homem dentre vós, tendo cem ovelhas e perdendo uma delas, não deixa no deserto as noventa e nove e não vai após a perdida até que venha a achá-la?
5 ner kaeharom gi enang tok arhe, ko nera riring riring kais ko na pis mang. Na re pis mang va a sirei nera viging, he nera kulum a sipsip to endo he
5 E, achando-a, a põe sobre seus ombros, cheio de júbilo;
6 kaeknik orom ngok mrek he kat kael ngok kim klenar akuruk. To na me mang klenar kar o mia ruk kanmok kam havaeng ngar te, ‘Mguak sirei kar dok he kunngir kim kua sipsip to enda ko tngae sosop he, vanangko tete kue kat pis mang kat he.’”
6 e, chegando à sua casa, convoca os amigos e vizinhos, dizendo-lhes: Alegrai-vos comigo, porque perdida.
7 To e Yesus thera rum karo rhek ruk mang a papat to te, “Ii, kua havaeng nguk te, a gi vrong mhel tang to na itgung karo kerkeknen ruk nam kaeharom mar, E Nut karo engyel ngara sirei mang he kunngir kim a mhel to endo man ma volkha gi enang tok kat. Va si en agitgiang tuk va E Nut karo engyel ngara sirei mang gi kir kim klenar ruk o mhelom korlolo he loktiek hori orom aktiek hori orom korlolo kat, ko mar ngam mrua papat mang ngar mruo te, mar nong ngaro kerkeknen ngang ngar, he nang E Nut kam lua lol mar patgiang ngaiting.”
7 Digo-vos que assim haverá alegria no céu por um pecador que se arrepende, mais do que por noventa e nove justos que não necessitam de arrependimento.
8 “I o enangthe a vlom to karo ngaik ruk o sing ruk loktiek, nang nap lo ptang ko tang mnam mar nap vuut ko ma ttong kun mnam ka rek, va en tlo kais kam sngam o ngnung va ngamakalam ka rek kam riring riring kngae kais ko na pis mang gi? Ii, mare, ner kaeharom tok arhe.
8 Ou qual a mulher que, tendo dez dracmas, se perder uma dracma, não acende a candeia, e varre a casa, e busca com diligência até
9 Ii, na re pis mang, va a sirei nera viging he nera me mang klenar va o mia ruk kanmok he khavaeng ngar te, ‘Mguaka sirei kar dok he kunngir kim kua ngaik to a sing to enda ko klo ptang ko korim tam, vanangko tete kue kat pis mang kat he.’”
9 E, achando-a, convoca as amigas e vizinhas, dizendo: Alegrai-vos comigo, porque já achei a dracma perdida.
10 E Yesus trum ka koka to endo, to khavaeng ngar te, “Gi enang tok kat kua havaeng nguk te, a gi vrong mhel tang to titgung karo kerkeknen ruk nam kaeharom mar, E Nut karo engyel ngara sirei mang he kunngir kim a mhel to endo man ma volkha gi enang tok kat. Va si en agitgiang tuk va E Nut karo engyel ngara sirei mang enang tok gi.”
10 Assim vos digo que há alegria diante dos anjos de Deus por um pecador que se arrepende.
11 To e Yesus ta rere kngae vop kam koka ngang a valngan to o Parisiau te, “A taip langto klo hal lomin.
11 E disse:
12 To khal to knaek ta reng kteit te, ‘Kua svil te, yin kam mommen ilaro marhok he kaen kotakor ruk ye her mon dok mang ngar ngang dok.’ To kteit ther kaikkiem ka re to endo, to hera mommenik kais kim klo hal tgus.
12 E o mais moço deles disse ao pai: Pai, dá-me a parte da fazenda que por eles a fazenda.
13 To koknaik he, khal to endo tkaen ktaro marhok ngang o mia mar kmenkim mar mkor, to kaum o krek to kngae ngok mnam a mmie langto ko yok. Ta vle ko tok, to gi vrong seneker kakro krek mang o gi vrong tgoluk ruk kam ker sirei ormar he, to ho gi kut koham mar tgus hak.
13 E, poucos dias depois, o filho mais novo, ajuntando tudo, partiu para uma terra longínqua e ali desperdiçou a sua fazenda, vivendo dissolutamente.
14 Kopekam ko ta koham karo krek tgus ruk endruk, a vang alautar ta pis kun mnam a mmie to endo. To en kat ta ker kol vgum a vang ko he.
14 E, havendo ele gastado tudo, houve naquela terra uma grande fome, e começou a padecer necessidades.
15 To ta hop to kngae ngok kim a mhel langto nkong ko tok mnam a mmie to endo kam ngae mur kaen en mruo ngang kmeha ngang. To a mhel to endo ta meng en ngok mnam o hengor ruk mkor kam toot mang karo morek kam klang ngar.
15 E foi e chegou-se a um dos cidadãos daquela terra, o qual o mandou para os seus campos a apascentar porcos.
16 To a taip khal to endo nma vle ko he kaeha he. To nma vokong o morek ko ngat kaemik va ka gu nam ngae sei kam lili mang o morek ngakro ol ko o morek ngar teit nam lua klang en mlol hak.
16 E desejava encher o seu estômago com as bolotas que os porcos comiam, e ninguém lhe dava nada.
17 Ta vle tok, to ka papat tkat kaeknik mang kteit kat he, to ta mrua reng te, ‘Hai-e, si o mia ruk ngam kaeha ngang e titou va ngam kaemik kvi he o ol ngo mhetor ngam vrua vle ge, vanang dok ta, kom mia vang hak mo mnam a mhe to enda yok kam yor mnam he.
17 E, caindo em si, disse: Quantos trabalhadores de meu pai têm abundância de pão, e eu aqui pereço de fome!
18 Ekam tok, ngor kat kaeknik kngae ngok kim e titou kat he, he khavaeng te: O-titou-o, ko ngae ho mi kut eharom a kerkeknen hak ngang Ngoldaip tkuon ma volkha va ngang in kat
18 Levantar-me-ei, e irei ter com meu pai, e dir-lhe-ei: Pai, pequei contra o céu e perante ti.
19 he tete yi lo kat kais kam kta kvam dok te, ihal ta ormok kat e. Ngia kle gia mon dok te, ila gi vrong kayie langto ormok.’
19 Já não sou digno de ser chamado teu filho; faze-me como um dos teus trabalhadores.
20 Ta mrua pat kun mnam en mruo tok, to khop ku to her mia ngae ngok kim kteit kat.
20 E, levantando-se, foi para seu pai; e, quando ainda estava longe, viu-o seu pai, e se moveu de íntima compaixão, e, correndo, lançou-se-lhe ao pescoço, e o beijou.
21 To khal ta reng te, ‘O-titou-o, ko ngae ho mi kut eharom a kerkeknen hak ngang Ngoldaip tkuon ma volkha va ngang in kat,[he tete yi lo kat kais kam kta kvam dok te, ihal ta ormok kat e. Ngia kle gia mon dok te, ila gi vrong kayie langto ormok.’]
21 E o filho lhe disse: Pai, pequei contra o céu e perante ti e já não sou digno de ser chamado teu filho.
22 Ta rere kngae vop, to kteit ta kser karo rhek kam reng kalngunes te, ‘Mu marer he pasrengem orom a ngoven tang ko porom va a prongran ko mnam ka ktiek va pasrengem kalo nhar kat.
22 Mas o pai disse aos seus servos: Trazei depressa a melhor roupa, e vesti-lho, e ponde-lhe um anel na mão e sandálias nos pés,
23 Va mguak kaussiem a bulmakau to la sital to kaim he kmamat, ko kua svil kam kunngir kim ko hal to enda ekam ko
23 e trazei o bezerro cevado, e matai-
24 ko hal to enda tngorpogom dok he, he ngae vle enang te, ther yor e, va tete teknik kpis he, he kta vle enang te, thop kam ktal kat he.’ Thavae tok to ngat her kaelha kam sirei mang.
24 porque este meu filho estava morto e reviveu; tinha-se perdido e foi achado. E começaram a alegrar-se.
25 Kteit mar ngata sirei mang kngae, vanang kteit tlua ptang khal to a molpou ko ta vle ogut mnam a loot vop. Tre aol kpis ko rkieng kteit ka rek va kngan o muktim ko ngta kni he kaerep.
25 E o seu filho mais velho estava no campo; e, quando veio e chegou perto de casa, ouviu a música e as danças.
26 Ta ngan o muktim tok, to hera vaeng kteit kalkayie langto, to ka mnganang mang o muktim ruk ta nganik.
26 E, chamando um dos servos, perguntou-lhe que era aquilo.
27 To ta havaeng te, ‘Inopia tngorpok he kat eknik kpis kat he, he iteit treng ngor he ngot im a bulmakau to la sital ekam ko ta svil kam kunngir kim inopia, ko tkat eknik kpis ko kim en a gi yar.’
27 E ele lhe disse: Veio teu irmão; e teu pai matou o bezerro cevado, porque o recebeu são e salvo.
28 To khal to a molpou to endo ta ngnek tok, to ka vrek te sei kam kiin hak he tlo kta svil kam kta vaik ogun kim mar e. Tkaesik tok, to kteit tottek he kaur kim te, en kam vaik.
28 Mas ele se indignou e não queria entrar. E, saindo o pai, instava com ele.
29 Vanangko ta rere vgum kteit kam re te, ‘Vokom na, mnam o pnes tgus ruk kua vle mo kmin, kom kaeha kngae ka prongyek ka psek hak, va kom lo vrua kerngnek vgum in e. Vanang yi ngae lo vur im a bulmakau tang ngang dok hak, dok kam sirei ko kim kolenar. Va si ke gi vrong ngaemslang to a got ko vur tok va ho mi kut nop hak.
29 Mas, respondendo ele, disse ao pai: Eis que te sirvo
30 Vanang tete vokom ike hal ta na, tngae he kngae seneker karo krek ruk tlol ekam ilaro marhok mang lraip ruk ngam mur kaenen mar ngang lurokol to her le kaol kpis mo kmin va yi lo hus hak kmen a re ngang ngar kmim a bulmakau to la sital ngang kam kunngir kim.’
30 Vindo, porém, este teu filho, que desperdiçou a tua fazenda com as meretrizes, mataste-lhe o bezerro cevado.
31 Tkaesik tok, to kteit tkoripang te, ‘O-yindo a molpou, im her gia vavle mo kmok he, he kuaro tgoluk tgus ruk endri va ngta vle te, nang in he.
31 E ele lhe disse: Filho, tu sempre estás comigo, e todas as minhas
32 Vanang inopia ta tesgun ta vle enang te, a mhel to ther yor he, ko tngorpok. Va tete teknik kpis mo kim mor he, ko ta vle enang te, tkat hop kat he. Ekam tok ngruak kunngir kim a kolkha to enda he ksirei mang enang tok.’”
32 Mas era justo alegrarmo- porque este teu irmão estava morto e reviveu; tinha-se perdido e foi achado.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 15, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.