Atos 16
E Nut Ka Meer Mang Ka Mokpom To A Gunngar (SUA) vs ARIB
1 To e Pol kre Silas ngint pis ko mDebe to kle kngae ngoguon mListra. Ko tok e Pol tpis mang a mhel langto ka munik e Timoti. En nama kor mnam en mang e Yesus he kmokpom kar, va knan en a Yuda to nama kor mnam en mang e Yesus he kmokpom kar kat, vanang kteit en a vrong rhek to a Grik.
1 Chegou também a Derbe e Listra. E eis que estava ali certo discípulo por nome Timóteo, filho de uma judia crente, mas de pai grego;
2 Va e Yesus ka ngaomevek to ko mListra va endo ko mIkoniam ngma totu pum e Timoti he ka lgem a guya pum kat.
2 do qual davam bom testemunho os irmãos em Listra e Icônio.
3 E Pol ta svil e Timoti kmikkiem en kre Silas ko nginma punpa kmeha, vanang ta pat mang o Yuda ruk ngta vle kun mnam a mhe to endo ko ngta mnor mang e Timoti kteit ko en a vrong rhek ko ngam lua paam lurokol. To kmel vrek longeik ngang o Yuda ruk endruk, e Pol thavaeng o mia kam paam e Timoti kmikkiem o Yuda ngaro keknen tok.
3 Paulo quis que este fosse com ele e, tomando-o, o circuncidou por causa dos judeus que estavam naqueles lugares; porque todos sabiam que seu pai era grego.
4 Ngta paam knop, to ngat hera ngae kaelpun kvaik kottek mnam a rengmat langto langto he khavaeng o mia mang o papat ruk o gunngae, endruk o aposel kar endruk ngma nho mang e Yesus ka ngaomevek ko mYerusalem ngat gi gun kaelik ngang o vrong rhek, mar kam vle pum mar.
4 Quando iam passando pelas cidades, entregavam aos irmãos, para serem observadas, as decisões que haviam sido tomadas pelos apóstolos e anciãos em Jerusalém.
5 Kmikkiem enang tok, e Yesus kakro ngaomevek ngaro papat ruk kmor mnam mar mang e Yesus ngat ngae ho gia serppak, he o mia kavurgem ngma ngamkhor kar mar mo kolkhek tgus.
5 Assim as igrejas eram confirmadas na fé, e dia a dia cresciam em número.
6 To e Pol kar klenar ngta punpa kngae kun mnam a mhe to e Prisia va kun mnam a mhe to e Galesia he kaelpun kvaik kottek kun mnam alo mhe ri nginaro rengmat kam havae mang E Nut karo rhek. Ngta punpa ko tok, ekam ko E Nunu A Totur thagam mar kam grung ngogu he kvaik kun mnam a mhe to e Esia kam havaeng o mia ko tok.
6 Atravessaram a região frígio-gálata, tendo sido impedidos pelo Espírito Santo de anunciar a palavra na Ásia;
7 Ngata punpa kngae, to ka grap kpis ko va mhe to e Misia ka gu to kre kam grap he kvaik kun mnam a mhe to e Bitinia, vanangko E Nunu To A Totur, endo nam kaenkrovgem mar kmeharom e Yesus karo reha, tle kta hagam mar kam lua vaik ko tok kat.
7 e tendo chegado diante da Mísia, tentavam ir para Bitínia, mas o Espírito de Jesus não lho permitiu.
8 He ekam tok, ngat gia lapsam a mhe to e Misia he ka kros kngae ngogut mTroas.
8 Então, passando pela Mísia, desceram a Trôade.
9 Ngta pis to tie masegain E Nut tengogong e Pol orom a mhel langto nkong mMasadonia ko tpis ksir ko kim kmurur kim te, “Ngiak kaol ngte mMasadonia kam turang ngor na!”
9 De noite apareceu a Paulo esta visão: estava ali em pé um homem da Macedônia, que lhe rogava: Passa à Macedônia e ajuda-nos.
10 E Pol tvokom tok knop, to ngot kaelel mo kim nguaro tgoluk, mor kam ngae ngoguon mMasadonia. Ngota ngae enang tok, ekam ko ngot lol o papat ekam tok te, E Nut tmia khenam ngang ngor te, ta vaeng ngor tok kam ngae ngok kim lMasadonia kam havaeng ngar mang a knovvur to orom e Seten ko e Yesus tkir kim he.
10 E quando ele teve esta visão, procurávamos logo partir para a Macedônia, concluindo que Deus nos havia chamado para lhes anunciarmos o evangelho.
11 To ngota kar mnam a langail ko mTroas he kngae ngogu porom a mou to klapsa ngoguon kngae ko ma nut to e Samotres. Hop enang ngmo, to ngot le kngae ngoguon mNeapoles.
11 Navegando, pois, de Trôade, fomos em direitura a Samotrácia, e no dia seguinte a Neápolis;
12 Ngot pis ko mNeapoles, to ngota prik ngok paat to kle gia ngae paat ngoguon mnam a rengmat to e Pilipai. A rengmat to e Pilipai, lRom ngata plam he ta vle te, a rengmat langto alautar mnam a mmie ka mhe to ko mMasadonia. Ngot vrua vle ko tok mo kolkhek kavurgem.
12 e dali para Filipos, que é a primeira cidade desse distrito da Macedônia, e colônia romana; e estivemos alguns dias nessa cidade.
13 To tie ma Sabat ngot ottek kun mnam a rengmat ka hengor ka gudor he kngae ngogu mye kam riring a mhe to o Yuda ngma kaum mnam kam ngarkie. Ngota pis mang, korsang ko tok ku mnok he kaelha kam rere kar lraip ruk ngta kaum ko.
13 No sábado saímos portas afora para a beira do rio, onde julgávamos haver um lugar de oração e, sentados, falávamos às mulheres ali reunidas.
14 To langto mnam mar ka munik e Lidia, en a vrong rhek to nkong mTaitaira to ta kpom o Yuda ngaro keknen he ktotu pum E Nut ormar. A vlom ta, nam kaenen o it ruk ngata svel, he o mia ngam kaenenkim mar mkor. Ta vle he kngan e Pol ko ta rere, to E Nut karo rhek ngta krong ka vrek to ta kle kor mnam en mang e Yesus he kmokpom kar.
14 E certa mulher chamada Lídia, vendedora de púrpura, da cidade de Tiatira, e que temia a Deus, nos escutava e o Senhor lhe abriu o coração para atender às coisas que Paulo dizia.
15 Tkor mnam en mang e Yesus to en kar ka valngan tgus ngat hera kol a parrur orom E Nut ka munik. Ngta parrur knop, to a vlom ta, thera kaenker kam vaeng ngor ngok mnam ka rek orom karo rhek ri te, “Ekam ko muta pat mang dok te, ko sim kor mnam dok mnam e Yesus va tete mguak kaikkiem dok kmemik kun mnam kua rek na.” He ekam tok, ta rere mnam mor to ngot her kaikkiem.
15 Depois que foi batizada, ela e a sua casa, rogou-nos, dizendo: Se haveis julgado que eu sou fiel ao Senhor, entrai em minha casa, e ficai ali. E nos constrangeu a isso.
16 To mnam a kolkha langto kat ngota kta ngae ngok ma mhe to o Yuda ngma ngarkie mnam ko tok mPilipai. Ngot kaikkiem a ngaelaut to ting kim a vlom to o mia akuruk ngalkayie. A vlom to endo a koot to a vim nma viging he nma ktar kpavap mang o tgoluk ruk ngara pagis koknaik. Va a vlom ta kalmialaol ngma kol a kre alaut vgum ko o mia ngam kaenkim kam havaeng ngar mang o tgoluk ruk ngara pagis kim mar koknaik.
16 Ora, aconteceu que quando íamos ao lugar de oração, nos veio ao encontro uma jovem que tinha um espírito adivinhador, e que, adivinhando, dava grande lucro a seus senhores.
17 A vlom to enda tkaelha kam knaek ekam mor kre Pol, he le kvui kngae ormor ngang o mia te, “Vae, o mia ruk endri her mar ruk arhe E Nut To Tho Mi Laut Hak kalngunes ruk mar. He ngama havaeng nguk mang a ngaelaut to mguak kaikkiem, nang E Nut kam sulgim muk he kaen a ktalhok to kam plong vle ko kim En ngnik ngnik ngang nguk.”
17 Ela, seguindo a Paulo e a nós, clamava, dizendo: São servos do Deus Altíssimo estes homens que vos anunciam um caminho de salvação.
18 A vlom to endo tkut kaelha kvui kngae tok mnam o kolkhek kavurgem he. Kngorom ngorom tok, to tho mi kut kael keyang e Pol kais ko ka vrek te sei kam kiin hak ngang. Tkaesik to ta le ktua hortgi ngok kim to kreng a koot to a vim to endo te, “Kua havaeng yin lsir orom e Yesus ka munik te, ottek mnam a vlom to endo.” A gi hi to ta re tok, a koot to endo ther gi ottek ngatngae.
18 E fazia isto por muitos dias. Mas Paulo, perturbado, voltou-se e disse ao espírito: Eu te ordeno em nome de Jesus Cristo que saias dela. E na mesma hora saiu.
19 Tie ko a vlom to endo kalmialaol ngta mnor te, nong a ngaelaut tang kat ngang ngar kam kta lol o krek to ngat le ktung mang e Pol kre Silas to ka kpom min kait min kmel min ngok kim lRom ruk ngma nho mang a rengmat to endo ko mnam a mhe to o mia ngma kaum mnam ku mnok.
19 Ora, vendo seus senhores que a esperança do seu lucro havia desaparecido, prenderam a Paulo e Silas, e os arrastaram para uma praça à presença dos magistrados.
20 Ngta srim min ko kim alo Rom ruk nginma vongnek kim o rhek to ngat kael a re kuo mang ngin kam havaeng alo Rom te, “Alo mhel ri min alo Yuda, he ngint kaenpgam o mia mo mnam a rengmat ta, mar kmel a halum orom a ngaesik.
20 E, apresentando-os aos magistrados, disseram: Estes homens, sendo judeus, estão perturbando muito a nossa cidade,
21 Va ngint gia pgingtang ormor kmikkiem o keknen ruk ngat lo vua sir kun mnam mor lRom nguaro pos. O keknen ruk endruk ngot lo is hak kam ngatkal mang ngar, he kaikkiem mar kat e.”
21 e pregam costumes que não nos é lícito receber nem praticar, sendo nós romanos.
22 Ngata havae tok, to a mumu to ko tok, ta mo kol mang he kturang a vlom to endo kalmialaol pum e Pol kre e Silas. To alo Rom ruk nginta vongnek kim o rhek ngint kaen a re, ngar kam kuit pum min he kirmekon a khap mnam min.
22 A multidão levantou-se à uma contra eles, e os magistrados, rasgando-lhes os vestidos, mandaram açoitá-los com varas.
23 To koknaik ko ngat hera panaem min kam kirmekon a khap mnam min, ngat her le kael min maktiegom endo nma toot mang a hengor, en kmelegot kim min kun, nang en ngat reng lserppak te, en kam sim ktua toot mang ngin ko tok.
23 E, havendo-lhes dado muitos açoites, os lançaram na prisão, mandando ao carcereiro que os guardasse com segurança.
24 To a toot kmo mia to endo ta kol a re tok, to her kael min mnam a hengor ka taban to ha kun gi, to kael alo paota kam kavettom nginalo nhar orom min.
24 Ele, tendo recebido tal ordem, os lançou na prisão interior e lhes segurou os pés no tronco.
25 Tie masegain ka ho ngaenvurgem hak e Pol kre Silas nginta ngarkie he ka kni ngang E Nut, vanang o mia akuruk kat, endruk ngat enpasiker mar kun ma hengor to kat, ngat gia vongnek kim min.
25 Pela meia-noite Paulo e Silas oravam e cantavam hinos a Deus, enquanto os presos os escutavam.
26 Nginta kni kngae va vgum a mmie ko tho mi ktua khi klik hak he khikher a hengor klik ge kngae ngam ku pum ka pun hak. A gi hi to a mmie ta khi, a hengor karo ngaegot tgus ngat mrua totollok ngatngae va o sen ruk ngat ussiem o mia ruk kun ma hengor ngaro singni ormar ngat mrua halagir kat.
26 De repente houve um tão grande terremoto que foram abalados os alicerces do cárcere, e logo se abriram todas as portas e foram soltos os grilhões de todos.
27 To a mhel to nma toot mang a hengor ko tok ta hop to kvokom ko o ngaegot tgus ngat totollok tok, to en ther le kpat te, endruk kun ngat ngoropok tgus he. Ta pat tok, to her kait ka kom ku to re kam krong en mruo kngam en a yoror.
27 Ora, o carcereiro, tendo acordado e vendo abertas as portas da prisão, tirou a espada e ia suicidar-se, supondo que os presos tivessem fugido.
28 Vanangko tlo mur krong ekam ko e Pol ta vae ngang kuon mail gi te, “O-o, ngiak or kam mrua kering yin mruo tok e, ko mor tgus ri ge. Ngot lo ngorpok e.”
28 Mas Paulo bradou em alta voz, dizendo: Não te faças nenhum mal, porque todos aqui estamos.
29 To a toot kmo mia to endo ta vae ngang klenar, mar kam petpaei kim, en kam nho. To thera tngungu kngae kpis mrua ngam en mruo ku penharom e Pol kre Silas ko tho mi ktua gor hak.
29 Tendo ele pedido luz, saltou dentro e, todo trêmulo, se prostrou ante Paulo e Silas
30 To thera ktong ngin ogu mnok petgim ke taban to endo, to ka mnganang ngin te, “Ngola kolotaip, nguak kaeharom anito, he nang E Nut kam sulgim dok he kaen a ktalhok to kam plong vle ko kim En ngnik ngnik ngang dok?”
30 e, tirando-os para fora, disse: Senhores, que me é necessário fazer para me salvar?
31 Va ngint koripang te, “Ngiak kor mnam yin mang Ngoldaip e Yesus he kmokpom kar, he E Nut nera sulgim yin kar ila valngan he kaen a ktalhok to kam plong vle ko kim En ngnik ngnik ngang nguk.”
31 Responderam eles: Crê no Senhor Jesus e serás salvo, tu e tua casa.
32 Kam ngae, to ta ktong ngar kmottek kun mnam a hengor to endo tgus hak to kngorom mar kngae he kpis ko kim ka valngan kar kalngunes tgus to ngint hera havaeng ngar mang Ngoldaip karo rhek.
32 Então lhe pregaram a palavra de Deus, e a todos os que estavam em sua casa.
33 Tie masegain to endo ko ta slok vop, a mhel to enda ta le ka ktong ngar kam momgol e Pol kre Silas nginaro turok. Ta momgolik knop, to ko tok en kar ka valngan va kalngunes tgus ngat le kol a parrur ngatngae orom E Nut ka munik.
33 Tomando-os ele consigo naquela mesma hora da noite, lavou-lhes as feridas; e logo foi batizado, ele e todos os seus.
34 Ngata kol a parrur knop, to a toot kmo mia to endo thera vaeng ngin ngok mnam ka rek to ka klang ngin mo ol. Vanang en te sei kam sirei hak ko en kar ka valngan tgus ngat her kor mnam mar mang E Nut he. Knop, to a toot kmo mia ta ngae kat kael e Pol min kun pa hengor kat.
34 Então os fez subir para sua casa, pôs-lhes a mesa e alegrou-se muito com toda a sua casa, por ter crido em Deus.
35 Hop tie marot ko ta mommok, to alo Rom ruk nginma vongnek kim o rhek ruk ko tok nginta meng nginlo kaloyie kam ngae kaen a re ngang endo nma toot mang a hengor, en kam hong alo mhel ruk ennginduk.
35 Quando amanheceu, os magistrados mandaram quadrilheiros a dizer: Soltai aqueles homens.
36 To en ther kle gia havaeng e Pol vat te, “Alo Rom ruk nginma vongnek kim o rhek, ngint kaen a re te, dok kam hong yin kre Silas mae kam ngae he. Meak parem a mhe ta, he kngae ka vle orom a vrek longeik.”
36 E o carcereiro transmitiu a Paulo estas palavras, dizendo: Os magistrados mandaram que fosseis soltos; agora, pois, saí e ide em paz.
37 Vanangko e Pol ta kle va kreng alo Rom nginlo kaloyie ri te, “O-o mualo munik nginta vle kun mnam muk lRom mula hor, gi enang lRom tgus tok kat, va ngint kaen a re, ngar kam her gia kolaspa kam kirmekon a khap mnam muo ko ma mmok ko pum o mia ngaro kerok vanang ngat lo sim ktua non ekam o rhek ruk ngta mon muo ormar e. He tete ngint her gia pat te, kam gi vrua hong nguo kmeng nguo lvongnek tok. O-o ho mi kut nop hak. Min mruo ngina mur kaol he kpis mo kmuo kam srim o rhek na, to ngina mrua ktong nguo kmottek moti ha!”
37 Mas Paulo respondeu-lhes: Açoitaram-nos publicamente sem sermos condenados, sendo cidadãos romanos, e nos lançaram na prisão, e agora encobertamente nos lançam fora? De modo nenhum será assim; mas venham eles mesmos e nos tirem.
38 E Pol treng alo Rom nginlo kaloyie ri tok, to ngint her kaeknik kngae khavaeng nginlo taip enang tok. Alo Rom ri ngint kol a re te, e Pol kre Silas nginalo munik nginta vle kun mnam lRom nga hor he, to ngate sei kam gorang a kapnes ko vgum lRom.
38 E os quadrilheiros foram dizer aos magistrados estas palavras, e estes temeram quando ouviram que eles eram romanos;
39 To ngint her mrua ngae kpis kngonget e Pol kre Silas nginalo vrek to hera ktong ngin ngogu mnok petgim a hengor to endo. Ngint ottek knop, to alo Rom ri nginta mnganang e Pol min kam parem nga rengmat to endo petgim mar.
39 vieram, pediram-lhes desculpas e, tirando-os para fora, rogavam que se retirassem da cidade.
40 Vanangko e Pol min, ngint kle gia lapsa kvaik kun mnam e Lidia ka rek. Ko tok nginta kaum kar o mia akuruk, endruk ngat kor mnam mar mang e Yesus he kmokpom kar kat he nginta vle kaenkrovgem mar. Ngint kaenkrovgem mar knop, to ngint hera ngae kparem mar.
40 Então eles saíram da prisão, entraram em casa de Lídia, e, vendo os irmãos, os confortaram, e partiram.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 16, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.