2 Samuel 15

KUATE TUKU PASA (SSD) vs NVT

Sair da comparação
NVT Nova Versão Transformadora
1 Minnaig ma ma Absalom ndek karis ande tumba hos afu kilmba taŋgo 50 nane amboŋga pinderka kuwaig le nu kambim tuku ta turmba madiniŋmba kilna.
1 Algum tempo depois, Absalão providenciou para si uma carruagem com cavalos e contratou cinquenta guardas para servirem como sua guarda de honra.
2 Taŋamba nu mara mindek maratukuk tiŋga ka tumbraŋ fonde malaŋga sinam kambinu ndin ta kulatka minanu. Nu taŋamba minanu le taŋgo afu naŋgine tira ndoŋ gubra ŋak gabat suŋgo ndoŋ te-tiwam prowanu ta Absalomŋge ndin kuermba tane anikok ŋganu le nane Israel tugu ndaŋ mbolŋge prowanu ta nu sawanu le
2 Todas as manhãs, ele se levantava cedo e ia até o portão da cidade. Quando alguém trazia uma causa para ser julgada pelo rei, Absalão perguntava de que cidade a pessoa era, e ela lhe respondia a qual tribo de Israel pertencia.
3 Absalom ndek piti ndaŋ ŋak ta ismba nane teŋenmba saniŋganu: Taŋgine piti kile-mayokkade ta kumumbi sakade ta gabat suŋgoŋge taŋgo piti ŋak ta kile-tidinu tuku gabat ande madi ndana ŋga saniŋganu.
3 Então Absalão dizia: “Sua causa é justa e legítima. É pena que o rei não tenha ninguém para ouvi-la”.
4 Taŋamba Absalom nu taŋgo kame ta teŋenmba saniŋganu: Nane ye pasa pilewanu gabat madiyinaig kande ye tane tuku piti ŋakmba kile-tidiŋget kande ŋga saniŋganu.
4 E dizia ainda: “Quem me dera ser juiz. Então todos me apresentariam suas questões legais, e eu lhes faria justiça!”.
5 Taŋamba ndo taŋgo kame ta pro Absalom tugumŋge dagol tidroŋgam bafuwanu ta nu nane peuniŋmba nuŋe ndek nane bagailniŋmba mumuniŋganu.
5 Quando alguém ia se prostrar diante dele, Absalão não o permitia. Ao contrário, tomava-o pela mão e o beijava.
6 Israel kuasmbi naŋgine piti kilmba gabat suŋgo tugum kile-tidiŋgam prowanu ta nu mara mindek wam ndui ta ndo kumba Israel mbal tuku wamdus didikanu le taŋgo ŋakmba nu tuku nzali suŋgo tinaig.
6 Fazia isso com todos que vinham ao rei pedir justiça e, desse modo, ia conquistando o coração de todos em Israel.
7 Taŋamba minnaig ma ma yar bailkamba kinaig le Absalom kumba gabat suŋgo David sana: Ye kumba ka Hebronŋge Suŋgo ndoŋ pasa katen ta kumuwam iduset.
7 Passados quatro anos, Absalão disse ao rei: “Deixe-me ir a Hebrom para cumprir o voto que fiz ao S enhor .
8 Ta ndaŋam? Ye o buk Gesur tumbraŋŋge Siria ma tugu mbolŋge minmba Suŋgo ndoŋ pasa katmba teŋenmba nu sawen. Ne ye tumba Yerusalem kaye ta ye ka Hebronŋge ne tuku nyu te-duŋgamŋgit ŋga sawen ŋgina le
8 Enquanto eu estava em Gesur, na Síria, prometi oferecer sacrifícios ao S enhor em Hebrom caso ele me trouxesse de volta a Jerusalém”.
9 gabat suŋgo ndek nu sana: Ta maye. Wamdus mukuk ŋak kaye ŋgina le Absalom nu Yerusalem kusremba Hebron kina.
9 “Está bem”, disse o rei. “Vá e cumpra seu voto.” Então Absalão foi a Hebrom.
10 Taŋana sulumba nu taŋgo afu kukulniŋgina le nane siŋsiŋndo kinaig ka Israel tugu ŋakmba saniŋmba sakinaig: Tane tabil fudukuwa le ismba kande ŋakmba ŋgumbeyumba teŋenmba sakap: Absalom kile Hebronŋge gabat suŋgo prowat ŋgap ŋga saniŋginaig.
10 Enquanto estava lá, porém, enviou em segredo mensageiros para todas as tribos de Israel. Eles diziam às pessoas: “Assim que ouvirem as trombetas, digam: ‘Absalão foi coroado rei em Hebrom!’”.
11 Absalom nu Yerusalem kusremba Hebron kina ta taŋgo kuasmbi 200 nu dubimba kinaig. Taŋgo kame ta nane Absalom tuku wamdus katese ndanaig. Nane ake nu dubimba kinaig.
11 Absalão levou consigo duzentos homens de Jerusalém como seus convidados, mas eles não faziam ideia de suas intenções.
12 Nane kinaig ka Hebron promba kile Absalom ndek Suŋgo tuku atraukina sulumba taŋgo afu kukulniŋmba saniŋgina: Tane Gilo tumbraŋ kumba Ahitofel tumba ye tugum te prowap ŋgina. (Ahitofel nu gabat suŋgo David wam paguwanu taŋgo ande.)
12 Enquanto Absalão oferecia os sacrifícios, mandou chamar Aitofel, um dos conselheiros de Davi que vivia na cidade de Gilo. Em pouco tempo, muitos outros se uniram a Absalão, e a conspiração ganhou força.
13 Kile taŋgo ande pro David sana: Israel taŋgo kile ŋakmba ne kusrenumba Absalom dubide ŋgina le
13 Logo, um mensageiro chegou a Jerusalém para informar Davi: “Todo o Israel se uniu a Absalão!”.
14 nu pasa ta ismba gabat kame nu ndoŋ Yerusalemŋge minnaig ta kile-maŋgurka saniŋgina: Braiŋ tiŋgap le sine Yerusalem kusremba kua ka kab. Kuga ta Absalomŋge nuŋe kuasmbi kilmba pro sine ŋakmba bale faramŋgat ŋgina le
14 “Então devemos fugir de imediato, ou será tarde demais!”, disse Davi a seus conselheiros. “Rápido! Se sairmos de Jerusalém antes que Absalão chegue, escaparemos e impediremos que ele mate todos os moradores da cidade.”
15 nuŋe gabat sugo sugo nane ndek nu sanaig: Gabat suŋgo, ne ndaŋmba saka ta sine ake ne dubi ndo namŋgig ŋginaig.
15 “O senhor tem o nosso apoio”, responderam seus conselheiros. “Faça o que lhe parecer melhor.”
16 Taŋamba sakinaig le gabat suŋgo nuŋe gageu nuŋe gabat sugo sugo ŋakmba Yerusalem kusremba kua ka kinaig. David nu nuŋe pino kuasmbi 10 ta ndo kusrekina le nane gabat suŋgo tuku wande ta kulatka minnaig.
16 Então o rei e toda a sua família partiram de imediato. Ele deixou para trás apenas dez concubinas para cuidarem do palácio.
17 Gabat suŋgo nuŋe kuasmbi ndoŋ Yerusalem kusremba kilim kinaig ka tumbraŋ makembiŋge wande ande minna taŋge tiŋginaig.
17 O rei e todos que o acompanhavam foram a pé e pararam na última casa da cidade,
18 Taŋamba David nu nuŋe gabat kame ndoŋ kuit nduimba tiŋginaig le nuŋe kulatkanu kuasmbi Keret le Pelet mbal nane amboŋga paska kinaig. Taŋanaig le Gatnu kame kuasmbi 600 nane ŋgumnem paska dubika kinaig le
18 a fim de deixar os soldados do rei passarem e tomarem a dianteira. Também iam com Davi sua guarda pessoal e seiscentos homens de Gate.
19 David ndek nane tuku gabat taŋgo Itai sana: Ne ndaŋam sine dubika kambim bafute? Ne luka ka gabat suŋgo kitek Absalom ndoŋ minap. Ne naŋe kilke kusremba rawe taŋgo taŋaŋ pro sine ndoŋ teŋge minit.
19 Então o rei se voltou para Itai, comandante dos homens de Gate, e disse: “Por que você está vindo conosco? Volte para o novo rei, pois Israel não é sua pátria; você é um estrangeiro no exílio.
20 Ne ait fagnu ndo sine ndoŋ minna ta ye maŋ ne tumba ake ma ŋgamuŋge kinenumam ta ye mbulit. Ne naŋe kuasmbi kilmba luka Yerusalem kape le Suŋgoŋge ne sinzaŋnuwa ŋgina kande
20 Chegou faz pouco tempo, e não seria certo eu obrigá-lo a vir conosco. Nem sei para onde vamos. Volte e leve consigo seus parentes, e que a bondade e a fidelidade o acompanhem!”.
21 Itai ndek nu sana: Suŋgo abo tugu ŋak nu tuku nyu mbolŋge ye ne son sanet. Ye ne ndoŋ minamŋgit. Ne ma tugu animbi kaŋgat ta ye ne ndoŋ kaŋgit. Nane ne balenuwaig sulumba ye mata baleyuwaig le kumi ŋgina le
21 Itai, porém, disse ao rei: “Tão certo como vive o S enhor e como vive o rei, eu juro que, não importa o que aconteça, irei aonde for o meu senhor, o rei, seja para viver ou para morrer!”.
22 David ndek lafumba sakina: Ta maye. Silap ŋgina le Itai tuku kame kuasmbi naŋgine gageu ŋakmba kuasmbi amboŋga kinaig ta dubika kilim kinaig.
22 Davi respondeu: “Muito bem, venha conosco”. E Itai, todos os seus homens e suas famílias acompanharam Davi.
23 David nane Yerusalem kusremba kinaig le taŋgo pino ŋakmba malmbi ŋgumbeyunaig. Taŋamba gabat suŋgo David ndek nuŋe kuasmbi kilmba Kidron kule pakarka ma baknu kumam kinaig.
23 Por onde passavam o rei e os que o seguiam, todo o povo chorava em alta voz. Atravessaram o vale de Cedrom e foram em direção ao deserto.
24 Nane kinaig le pris Sadok nane Levi mbal ndoŋ Kuate tuku pasa katanu bokis tumba pro ibeŋŋge pilmba Abiatar ndek Suŋgo tuku atraukumba minna le ka ka nane ŋakmba Yerusalem kusremba kumba sulunaig.
24 Zadoque e todos os levitas também os acompanharam, carregando a arca da aliança de Deus. Puseram a arca no chão, e Abiatar ofereceu sacrifícios até que todos tivessem saído da cidade.
25 Taŋanaig le gabat suŋgo ndek Sadok sana: Kile Kuate tuku tukul bokis tumba luka ka Yerusalemŋge nuŋe minanu ma mbol pale. Suŋgo nu ye tuku nzali ŋak ndeta nu maŋ ye te-luka pilwa le pro bokis te nuŋe minanu ma mbol kaŋgeramŋgit.
25 Então Davi ordenou a Zadoque: “Leve a arca de Deus de volta para a cidade. Se for da vontade do S enhor , ele me trará de volta para ver novamente a arca e o santuário.
26 Nu ye mbik ri ndawa ndeta nu ame maŋau ye mbolŋge kam idusmba ndeta kuwa ŋgina.
26 Mas, se ele não se agradar mais de mim, que faça comigo o que lhe parecer melhor”.
27 Taŋamba nu maŋ ndek Sadok sana: Ai te. Ne naŋe kiŋo naŋe Ahimas le Abiatar tuku kiŋo nuŋe Yonatan kilmba wamdus mukuk ŋak luka Yerusalem kape.
27 O rei também disse ao sacerdote Zadoque: “Preste atenção. Você deve voltar à cidade, com seu filho Aimaás e com Jônatas, filho de Abiatar.
28 Ye kile ma baknu kumam kumba ka pro taŋge kule pakarkam tuku ma mbolŋge ne tuku pasa tairŋga minmba ka ame wam Yerusalemŋge prowaig ta isamŋgit ŋgina.
28 Farei uma parada em um dos pontos de travessia do Jordão e ficarei ali esperando notícias suas”.
29 Taŋaka sawe deŋpurna le kile Sadok le Abiatar nale Kuate tuku tukul bokis ta kuramba luka Yerusalem kumba ka taŋge pilnaig le minna.
29 Então Zadoque e Abiatar levaram a arca de Deus de volta para Jerusalém e ali permaneceram.
30 Kile David nu kupe ŋgaro paska gabat soŋga malmbitamtam Olif tabe poŋga ndin dubimba kina le taŋgo pino kuasmbi nu dubimba kinaig ta nane ŋakmba maŋau ndui ta kumba gabat soŋga malmbitamtam kinaig.
30 Davi prosseguiu pelo caminho para o monte das Oliveiras, chorando enquanto andava. Estava com a cabeça coberta e os pés descalços. Os que iam com ele também tinham a cabeça coberta e choravam enquanto subiam ao monte.
31 Taŋamba kumba minnaig le taŋgo ande pro David sana: Ahitofel o buk tiŋga Absalom tuku kuasmbi ta turkam kina ŋgina le David nu ismba nu ndek yabaŋmba teŋenmba sakina: O Suŋgo, neŋge ndo Ahitofel tuku wam pagu pasa ta bizi-buzawa ŋga Suŋgo sana.
31 Quando alguém informou a Davi que Aitofel, seu conselheiro, agora apoiava Absalão, Davi orou: “Ó S enhor , faze que Aitofel dê conselhos errados a Absalão!”.
32 Kile nane tabe fu mbol promba Suŋgo mbariŋanu ma ta tugum pronaig le David tuku gulab taŋgo Husai pro nu te-silikina. Taŋgo ta Arknu. Nu nuŋe tawi fetfetmba kilke roka kilmba gabat mbol patika David tugum prona le
32 Quando Davi chegou ao alto do monte, onde o povo costumava adorar a Deus, Husai, o arquita, o esperava ali. Husai havia rasgado suas roupas e colocado terra sobre a cabeça.
33 David ndek nu kaŋgermba sana: Ne sine dubika ta ne sine piti siŋgamŋgat.
33 Mas Davi lhe disse: “Se você vier comigo, será apenas um peso.
34 Ne ye turyam kande ne luka Yerusalem kumba ka Absalom te-silika teŋenmba sawa. Yeŋge o buk mam naŋe tuku piro taŋgo minen. Taŋamba ndo ye kile ne tuku piro taŋgo minamŋgit ŋga nu sawa. Ne taŋawa le Ahitofel nu wam pagu pasa ande Absalom sawa kande neŋge nu tuku wam pagu pasa ta mbilmba wam pagu kisemba tawe.
34 Volte à cidade e diga a Absalão: ‘Agora serei seu conselheiro, ó rei, como no passado fui conselheiro de seu pai’. Assim, você poderá frustrar os conselhos de Aitofel.
35 Ne ise tiwa. Pris Sadok le Abiatar nale Yerusalemŋge minik. Neŋge pasa ndaŋ gabat suŋgo tuku wande mbolŋge sakuwaig kande nale kubeu nika.
35 Os sacerdotes Zadoque e Abiatar estarão lá. Informe-os dos planos feitos no palácio,
36 Nale tuku kiŋo kat nakile Ahimas le Yonatan nale mata mam kat nakile ndoŋ taŋge minik. Ame pasa naneŋge sakuwaig kande neŋge pro nale kubeu nika le naleŋge pro ye kubeu suwaik ŋga Husai sana.
36 e eles enviarão seus filhos Aimaás e Jônatas para me contar o que se passa”.
37 Taŋakina le David tuku gulab nuŋe Husai nu pasa ta ismba nu kina ka Yerusalem prona. Prona le ait ndui ta mbolŋge ndo Absalom mata Yerusalem prona.
37 Assim, Husai, amigo de Davi, voltou para Jerusalém e ali chegou na mesma hora em que Absalão entrava na cidade.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar 2 Samuel 15, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.