2 Samuel 15
KUATE TUKU PASA (SSD) vs ARA
1 Minnaig ma ma Absalom ndek karis ande tumba hos afu kilmba taŋgo 50 nane amboŋga pinderka kuwaig le nu kambim tuku ta turmba madiniŋmba kilna.
1 Depois disto, Absalão fez aparelhar para si um carro e cavalos e cinquenta homens que corressem adiante dele.
2 Taŋamba nu mara mindek maratukuk tiŋga ka tumbraŋ fonde malaŋga sinam kambinu ndin ta kulatka minanu. Nu taŋamba minanu le taŋgo afu naŋgine tira ndoŋ gubra ŋak gabat suŋgo ndoŋ te-tiwam prowanu ta Absalomŋge ndin kuermba tane anikok ŋganu le nane Israel tugu ndaŋ mbolŋge prowanu ta nu sawanu le
2 Levantando-se Absalão pela manhã, parava à entrada da porta; e a todo homem que tinha alguma demanda para vir ao rei a juízo, o chamava Absalão a si e lhe dizia: De que cidade és tu? Ele respondia: De tal tribo de Israel é teu servo.
3 Absalom ndek piti ndaŋ ŋak ta ismba nane teŋenmba saniŋganu: Taŋgine piti kile-mayokkade ta kumumbi sakade ta gabat suŋgoŋge taŋgo piti ŋak ta kile-tidinu tuku gabat ande madi ndana ŋga saniŋganu.
3 Então, Absalão lhe dizia: Olha, a tua causa é boa e reta, porém não tens quem te ouça da parte do rei.
4 Taŋamba Absalom nu taŋgo kame ta teŋenmba saniŋganu: Nane ye pasa pilewanu gabat madiyinaig kande ye tane tuku piti ŋakmba kile-tidiŋget kande ŋga saniŋganu.
4 Dizia mais Absalão: Ah! Quem me dera ser juiz na terra, para que viesse a mim todo homem que tivesse demanda ou questão, para que lhe fizesse justiça!
5 Taŋamba ndo taŋgo kame ta pro Absalom tugumŋge dagol tidroŋgam bafuwanu ta nu nane peuniŋmba nuŋe ndek nane bagailniŋmba mumuniŋganu.
5 Também, quando alguém se chegava para inclinar-se diante dele, ele estendia a mão, pegava-o e o beijava.
6 Israel kuasmbi naŋgine piti kilmba gabat suŋgo tugum kile-tidiŋgam prowanu ta nu mara mindek wam ndui ta ndo kumba Israel mbal tuku wamdus didikanu le taŋgo ŋakmba nu tuku nzali suŋgo tinaig.
6 Desta maneira fazia Absalão a todo o Israel que vinha ao rei para juízo e, assim, ele furtava o coração dos homens de Israel.
7 Taŋamba minnaig ma ma yar bailkamba kinaig le Absalom kumba gabat suŋgo David sana: Ye kumba ka Hebronŋge Suŋgo ndoŋ pasa katen ta kumuwam iduset.
7 Ao cabo de quatro anos, disse Absalão ao rei: Deixa-me ir a Hebrom cumprir o voto que fiz ao Senhor .
8 Ta ndaŋam? Ye o buk Gesur tumbraŋŋge Siria ma tugu mbolŋge minmba Suŋgo ndoŋ pasa katmba teŋenmba nu sawen. Ne ye tumba Yerusalem kaye ta ye ka Hebronŋge ne tuku nyu te-duŋgamŋgit ŋga sawen ŋgina le
8 Porque, morando em Gesur, na Síria, fez o teu servo um voto, dizendo: Se o Senhor me fizer tornar a Jerusalém, prestarei culto ao Senhor .
9 gabat suŋgo ndek nu sana: Ta maye. Wamdus mukuk ŋak kaye ŋgina le Absalom nu Yerusalem kusremba Hebron kina.
9 Então, lhe disse o rei: Vai-te em paz. Levantou-se, pois, e foi para Hebrom.
10 Taŋana sulumba nu taŋgo afu kukulniŋgina le nane siŋsiŋndo kinaig ka Israel tugu ŋakmba saniŋmba sakinaig: Tane tabil fudukuwa le ismba kande ŋakmba ŋgumbeyumba teŋenmba sakap: Absalom kile Hebronŋge gabat suŋgo prowat ŋgap ŋga saniŋginaig.
10 Enviou Absalão emissários secretos por todas as tribos de Israel, dizendo: Quando ouvirdes o som das trombetas, direis: Absalão é rei em Hebrom!
11 Absalom nu Yerusalem kusremba Hebron kina ta taŋgo kuasmbi 200 nu dubimba kinaig. Taŋgo kame ta nane Absalom tuku wamdus katese ndanaig. Nane ake nu dubimba kinaig.
11 De Jerusalém foram com Absalão duzentos homens convidados, porém iam na sua simplicidade, porque nada sabiam daquele negócio.
12 Nane kinaig ka Hebron promba kile Absalom ndek Suŋgo tuku atraukina sulumba taŋgo afu kukulniŋmba saniŋgina: Tane Gilo tumbraŋ kumba Ahitofel tumba ye tugum te prowap ŋgina. (Ahitofel nu gabat suŋgo David wam paguwanu taŋgo ande.)
12 Também Absalão mandou vir Aitofel, o gilonita, do conselho de Davi, da sua cidade de Gilo; enquanto ele oferecia os seus sacrifícios, tornou-se poderosa a conspirata, e crescia em número o povo que tomava o partido de Absalão.
13 Kile taŋgo ande pro David sana: Israel taŋgo kile ŋakmba ne kusrenumba Absalom dubide ŋgina le
13 Então, veio um mensageiro a Davi, dizendo: Todo o povo de Israel segue decididamente a Absalão.
14 nu pasa ta ismba gabat kame nu ndoŋ Yerusalemŋge minnaig ta kile-maŋgurka saniŋgina: Braiŋ tiŋgap le sine Yerusalem kusremba kua ka kab. Kuga ta Absalomŋge nuŋe kuasmbi kilmba pro sine ŋakmba bale faramŋgat ŋgina le
14 Disse, pois, Davi a todos os seus homens que estavam com ele em Jerusalém: Levantai-vos, e fujamos, porque não poderemos salvar-nos de Absalão. Dai-vos pressa a sair, para que não nos alcance de súbito, lance sobre nós algum mal e fira a cidade a fio de espada.
15 nuŋe gabat sugo sugo nane ndek nu sanaig: Gabat suŋgo, ne ndaŋmba saka ta sine ake ne dubi ndo namŋgig ŋginaig.
15 Então, os homens do rei lhe disseram: Eis aqui os teus servos, para tudo quanto determinar o rei, nosso senhor.
16 Taŋamba sakinaig le gabat suŋgo nuŋe gageu nuŋe gabat sugo sugo ŋakmba Yerusalem kusremba kua ka kinaig. David nu nuŋe pino kuasmbi 10 ta ndo kusrekina le nane gabat suŋgo tuku wande ta kulatka minnaig.
16 Saiu o rei, e todos os de sua casa o seguiram; deixou, porém, o rei dez concubinas, para cuidarem da casa.
17 Gabat suŋgo nuŋe kuasmbi ndoŋ Yerusalem kusremba kilim kinaig ka tumbraŋ makembiŋge wande ande minna taŋge tiŋginaig.
17 Tendo, pois, saído o rei com todo o povo após ele, pararam na última casa.
18 Taŋamba David nu nuŋe gabat kame ndoŋ kuit nduimba tiŋginaig le nuŋe kulatkanu kuasmbi Keret le Pelet mbal nane amboŋga paska kinaig. Taŋanaig le Gatnu kame kuasmbi 600 nane ŋgumnem paska dubika kinaig le
18 Todos os seus homens passaram ao pé dele; também toda a guarda real e todos os geteus, seiscentos homens que o seguiram de Gate, passaram adiante do rei.
19 David ndek nane tuku gabat taŋgo Itai sana: Ne ndaŋam sine dubika kambim bafute? Ne luka ka gabat suŋgo kitek Absalom ndoŋ minap. Ne naŋe kilke kusremba rawe taŋgo taŋaŋ pro sine ndoŋ teŋge minit.
19 Disse, pois, o rei a Itai, o geteu: Por que irias também tu conosco? Volta e fica-te com quem vier a ser o rei, porque és estrangeiro e desterrado de tua pátria.
20 Ne ait fagnu ndo sine ndoŋ minna ta ye maŋ ne tumba ake ma ŋgamuŋge kinenumam ta ye mbulit. Ne naŋe kuasmbi kilmba luka Yerusalem kape le Suŋgoŋge ne sinzaŋnuwa ŋgina kande
20 Chegaste ontem, e já te levaria eu, hoje, conosco a vaguear, quando eu mesmo não sei para onde vou? Volta, pois, e faze voltar a teus irmãos contigo. E contigo sejam misericórdia e fidelidade.
21 Itai ndek nu sana: Suŋgo abo tugu ŋak nu tuku nyu mbolŋge ye ne son sanet. Ye ne ndoŋ minamŋgit. Ne ma tugu animbi kaŋgat ta ye ne ndoŋ kaŋgit. Nane ne balenuwaig sulumba ye mata baleyuwaig le kumi ŋgina le
21 Respondeu, porém, Itai ao rei: Tão certo como vive o Senhor , e como vive o rei, meu senhor, no lugar em que estiver o rei, meu senhor, seja para morte seja para vida, lá estará também o teu servo.
22 David ndek lafumba sakina: Ta maye. Silap ŋgina le Itai tuku kame kuasmbi naŋgine gageu ŋakmba kuasmbi amboŋga kinaig ta dubika kilim kinaig.
22 Então, disse Davi a Itai: Vai e passa adiante. Assim, passou Itai, o geteu, e todos os seus homens, e todas as crianças que estavam com ele.
23 David nane Yerusalem kusremba kinaig le taŋgo pino ŋakmba malmbi ŋgumbeyunaig. Taŋamba gabat suŋgo David ndek nuŋe kuasmbi kilmba Kidron kule pakarka ma baknu kumam kinaig.
23 Toda a terra chorava em alta voz; e todo o povo e também o rei passaram o ribeiro de Cedrom, seguindo o caminho do deserto.
24 Nane kinaig le pris Sadok nane Levi mbal ndoŋ Kuate tuku pasa katanu bokis tumba pro ibeŋŋge pilmba Abiatar ndek Suŋgo tuku atraukumba minna le ka ka nane ŋakmba Yerusalem kusremba kumba sulunaig.
24 Eis que Abiatar subiu, e também Zadoque, e com este todos os levitas que levavam a arca da Aliança de Deus; puseram ali a arca de Deus, até que todo o povo acabou de sair da cidade.
25 Taŋanaig le gabat suŋgo ndek Sadok sana: Kile Kuate tuku tukul bokis tumba luka ka Yerusalemŋge nuŋe minanu ma mbol pale. Suŋgo nu ye tuku nzali ŋak ndeta nu maŋ ye te-luka pilwa le pro bokis te nuŋe minanu ma mbol kaŋgeramŋgit.
25 Então, disse o rei a Zadoque: Torna a levar a arca de Deus à cidade. Se achar eu graça aos olhos do Senhor , ele me fará voltar para lá e me deixará ver assim a arca como a sua habitação.
26 Nu ye mbik ri ndawa ndeta nu ame maŋau ye mbolŋge kam idusmba ndeta kuwa ŋgina.
26 Se ele, porém, disser: Não tenho prazer em ti, eis-me aqui; faça de mim como melhor lhe parecer.
27 Taŋamba nu maŋ ndek Sadok sana: Ai te. Ne naŋe kiŋo naŋe Ahimas le Abiatar tuku kiŋo nuŋe Yonatan kilmba wamdus mukuk ŋak luka Yerusalem kape.
27 Disse mais o rei a Zadoque, o sacerdote: Ó vidente, tu e Abiatar, voltai em paz para a cidade, e convosco também vossos dois filhos, Aimaás, teu filho, e Jônatas, filho de Abiatar.
28 Ye kile ma baknu kumam kumba ka pro taŋge kule pakarkam tuku ma mbolŋge ne tuku pasa tairŋga minmba ka ame wam Yerusalemŋge prowaig ta isamŋgit ŋgina.
28 Olhai que me demorarei nos vaus do deserto até que me venham informações vossas.
29 Taŋaka sawe deŋpurna le kile Sadok le Abiatar nale Kuate tuku tukul bokis ta kuramba luka Yerusalem kumba ka taŋge pilnaig le minna.
29 Zadoque, pois, e Abiatar levaram a arca de Deus para Jerusalém e lá ficaram.
30 Kile David nu kupe ŋgaro paska gabat soŋga malmbitamtam Olif tabe poŋga ndin dubimba kina le taŋgo pino kuasmbi nu dubimba kinaig ta nane ŋakmba maŋau ndui ta kumba gabat soŋga malmbitamtam kinaig.
30 Seguiu Davi pela encosta das Oliveiras, subindo e chorando; tinha a cabeça coberta e caminhava descalço; todo o povo que ia com ele, de cabeça coberta, subiu chorando.
31 Taŋamba kumba minnaig le taŋgo ande pro David sana: Ahitofel o buk tiŋga Absalom tuku kuasmbi ta turkam kina ŋgina le David nu ismba nu ndek yabaŋmba teŋenmba sakina: O Suŋgo, neŋge ndo Ahitofel tuku wam pagu pasa ta bizi-buzawa ŋga Suŋgo sana.
31 Então, fizeram saber a Davi, dizendo: Aitofel está entre os que conspiram com Absalão. Pelo que disse Davi: Ó Senhor , peço-te que transtornes em loucura o conselho de Aitofel.
32 Kile nane tabe fu mbol promba Suŋgo mbariŋanu ma ta tugum pronaig le David tuku gulab taŋgo Husai pro nu te-silikina. Taŋgo ta Arknu. Nu nuŋe tawi fetfetmba kilke roka kilmba gabat mbol patika David tugum prona le
32 Ao chegar Davi ao cimo, onde se costuma adorar a Deus, eis que Husai, o arquita, veio encontrar-se com ele, de manto rasgado e terra sobre a cabeça.
33 David ndek nu kaŋgermba sana: Ne sine dubika ta ne sine piti siŋgamŋgat.
33 Disse-lhe Davi: Se fores comigo, ser-me-ás pesado.
34 Ne ye turyam kande ne luka Yerusalem kumba ka Absalom te-silika teŋenmba sawa. Yeŋge o buk mam naŋe tuku piro taŋgo minen. Taŋamba ndo ye kile ne tuku piro taŋgo minamŋgit ŋga nu sawa. Ne taŋawa le Ahitofel nu wam pagu pasa ande Absalom sawa kande neŋge nu tuku wam pagu pasa ta mbilmba wam pagu kisemba tawe.
34 Porém, se voltares para a cidade e disseres a Absalão: Eu serei, ó rei, teu servo, como fui, dantes, servo de teu pai, assim, agora, serei teu servo, dissipar-me-ás, então, o conselho de Aitofel.
35 Ne ise tiwa. Pris Sadok le Abiatar nale Yerusalemŋge minik. Neŋge pasa ndaŋ gabat suŋgo tuku wande mbolŋge sakuwaig kande nale kubeu nika.
35 Tens lá contigo Zadoque e Abiatar, sacerdotes. Todas as coisas, pois, que ouvires da casa do rei farás saber a esses sacerdotes.
36 Nale tuku kiŋo kat nakile Ahimas le Yonatan nale mata mam kat nakile ndoŋ taŋge minik. Ame pasa naneŋge sakuwaig kande neŋge pro nale kubeu nika le naleŋge pro ye kubeu suwaik ŋga Husai sana.
36 Lá estão com eles seus dois filhos, Aimaás, filho de Zadoque, e Jônatas, filho de Abiatar; por meio deles, me mandareis notícias de todas as coisas que ouvirdes.
37 Taŋakina le David tuku gulab nuŋe Husai nu pasa ta ismba nu kina ka Yerusalem prona. Prona le ait ndui ta mbolŋge ndo Absalom mata Yerusalem prona.
37 Husai, pois, amigo de Davi, veio para a cidade, e Absalão entrou em Jerusalém.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar 2 Samuel 15, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.