Mateus 21
KILE JWUMPE SEMƐŊI JWUMPE NINTANMPE (SPP) vs NTLH
1 Mà pi yaha pi i byanhare Zheruzalɛmu kànhe na, pi mpyi a nɔ Bɛtifajye kànhe na, Olivye cire ɲaŋke kàmpanŋke na. Ka Yesu si u cyelempyiibii pìi shuunni tun,
1 Quando Jesus e os discípulos estavam chegando a Jerusalém, pararam no povoado de Betfagé, que fica perto do monte das Oliveiras. Dali Jesus enviou dois discípulos na frente,
2 maa pi pyi: «Kànhe ku ɲyɛ yii yyaha na ke, yii a sì k'e. Yii aha sà nɔ wani, yii sí n‑tíi pi ta pi à dùfaanɲcwo ná u pyà pwɔ wani. Yii i yi sànha, yii pa ŋkan na á.
2 com a seguinte ordem:
3 Wà ha yà jwo yii na, yii i urufoo pyi “Yi kyaa li ɲyɛ Kafooŋi na, u aha ŋkwɔ̀ yi na, yi sí n‑pa.”»
3 Se alguém falar alguma coisa, digam que o Mestre precisa deles. Assim deixarão vocês trazerem logo os animais.
4 Yesu à yire dùfaanɲyi cya, bà tèecyiini Kile tùnntunŋi jwumpe si mpyi si fûnŋɔ mɛ. U mpyi a jwo:
4 Isso aconteceu para se cumprir o que o profeta tinha dito:
5 «Yii yi jwo Siyɔn kànhe shiinbil'á na:
5 “Digam ao povo de Jerusalém: Agora o seu rei está chegando. Ele é humilde e está montado num jumento e num jumentinho, filho de jumenta.”
6 Ɲyɛ ka cyelempyiibii mú shuunni si ŋkàre, nde Yesu mpyi a jwo ke, maa sà lire pyi.
6 Então os discípulos foram e fizeram o que Jesus havia mandado.
7 Pi à pa ná dùfaannuŋi ná u pyìge e ke, maa pi vàanɲyi yà taha ku na, ka Yesu si dùg'a tɛ̀ɛn na ŋkɛ̀ɛge.
7 Levaram a jumenta e o jumentinho, jogaram as suas capas sobre eles, e Jesus montou.
8 Sùpyire niɲyahara mpyi kuni ɲwɔge na, ka ti niɲyahara si ti vàanntinɲyi yà wwû mà pìli pìli Yesu yyaha na kuni i, ka pìi si weyi kwɔ̀n kwɔ̀n a pìli kuni i.
8 Da grande multidão que ia com eles, alguns estendiam as suas capas no chão, e outros espalhavam no chão ramos que tinham cortado das árvores.
9 Sùpyire ti mpyi Yesu yyaha na ná nte ti mpyi u kàntugo ke, tire puni mpyi na ŋkwúuli maa ŋko:
9 Tanto os que iam na frente como os que vinham atrás começaram a gritar: — Que Deus abençoe aquele que vem em nome do Senhor! Hosana a Deus nas alturas do céu!
10 Ɲyɛ Yesu à pa jyè Zheruzalɛmu kànhe e ke, ka kànhe puni si yîr'a taha, fo pi na piye yíbili: «Taha jofoo u wà urufoo yɛ?»
10 Quando Jesus entrou em Jerusalém, toda a cidade ficou agitada, e o povo perguntava: — Quem é ele?
11 Ka sùpyire si pi pyi: «Yesu wi, Kile tùnntunŋi u à yîri Nazarɛti i, Galile kùluni i ke.»
11 A multidão respondia: — Este é o
12 Ɲyɛ ka Yesu si ŋkàre Kileɲaarebage ntàani na. Mpii pi mpyi na pɛrɛmpe ná zhwoŋi pyi wani ke, maa pire kɔ̀re, maa wyɛ́rɛfaabii tàbalibii ná sanmpanmpɛrɛbii yatɛɛnɲyi ŋɔɔŋ'a cyán cyán.Yesu à wyɛ́rɛfaabii tabalibii ŋɔɔŋ'a cyán cyán|src="LB00316b.tif" size="span" ref="Macwo 21.12"
12 Jesus entrou no pátio do Templo e expulsou todos os que compravam e vendiam naquele lugar. Derrubou as mesas dos que trocavam dinheiro e as cadeiras dos que vendiam pombas.
13 Maa pi pyi: «“Mii bage sí n‑pa a yiri Kileɲaarebaga.” Yire y'à sémɛ Kile Jwumpe Semɛŋi i. Ŋka yii pi ke, yii à ku kɛ̂ɛnŋ'a pyi “nàŋkaalii tabinniga”.»
13 Ele lhes disse:
14 Ka fyinmpii pìi ná dìshiyifeebii pìi si file u na Kileɲaarebage e, ka u u pire cùuŋɔ.
14 Cegos e coxos iam encontrar Jesus no pátio do Templo, e ele os curava.
15 Ɲyɛ Kile sáragawwuubii ɲùŋufeebii ná Kile Saliyaŋi cyelentiibil'à cyire kakyanhala karigii ɲya tapyige e, maa nàŋkopyire ɲya ti i yu fànha na: «Yabwɔhe! Dawuda Tuluge Shinŋi wi!» ke, ka pire lùuni si yîri,
15 Os chefes dos sacerdotes e os mestres da Lei ficaram zangados quando viram as coisas maravilhosas que ele fazia e ouviram as crianças gritando no pátio do Templo: —
16 maa Yesu pyi: «Ɲje pi ɲyɛ na yu ke, taha mu wá na yi núru mɛ?» Ka Yesu si pi pyi: «Mii naha na yi núru. Taha yii sàha ŋkwɔ̀ a mpe jwumpe kâla Kile Jwumpe Semɛŋi i na “Kile à u pèente jwumpe le nàŋkopyire ná jiriŋwɔrɔ pyìibii ɲwɔyi i” mɛ?»
16 E eles disseram a Jesus: — Você está ouvindo o que estão dizendo? Jesus respondeu:
17 Ka Yesu si yîri pi taan, maa fworo kànhe e, mà kàre Bɛtani kànhe e, maa shwɔ̀n wani.
17 Então Jesus os deixou, saiu da cidade e foi para o povoado de Betânia. E passou a noite ali.
18 Kuru canŋa nùmpanŋa, Yesu ninuruŋi na ŋkɛ̀ɛge Zheruzalɛmu i, ka katege si u ta.
18 No dia seguinte, quando estava voltando para a cidade, Jesus teve fome.
19 Ka u u fizhiye cige ɲya kuni na, maa file ku na. Wyɛɛre baare e, u ɲyɛ a yasɛrɛ ta ku na mɛ, maa jwo ku na: «Ma hà zìi núru yasɛrɛ se ɲya mɛ!» Ka cige si ntíl'a waha.
19 Ele viu uma figueira na beira da estrada e foi até lá, mas não encontrou nada; só folhas. Aí disse para a figueira: E na mesma hora a figueira secou.
20 Cyelempyiibil'à lire ɲya ke, ka li i pi bilibili fo pi à yíbe na: «Di ŋke fizhiye cig'à pyi maa waha tèenuuni i yɛ?»
20 Os discípulos viram isso, ficaram muito admirados e disseram: — Como a figueira secou depressa!
21 Ka Yesu si pi pyi: «Sèeŋi na mii sí yi jwo yii á, yii aha nta yii à dániyaŋi pyi ná funŋɔ niŋkin i, nde mii à pyi ŋke fizhiye cige na ke, yii sí lire fiige pyi, lire kanni bà mɛ, yii aha jwo ŋke ɲaŋke ku kò a yîri ku tatɛɛnge e ku sà ɲcwo baŋi i, lire sí n‑pyi.
21 Então Jesus disse:
22 Yii aha Kile ɲáare yaaga maha yaaga kurugo ná dániyaŋi i ke, yii sí kuru ta.»
22 Se crerem, receberão tudo o que pedirem em oração.
23 Ka Yesu si jyè Kileɲaarebage e, maa sùpyire kâlali. Mà u yaha lire na, ka Kile sáragawwuubii ɲùŋufeebii ná Yahutuubii kacwɔnribii si shà u yyére, maa u yíbe: «Ná kuni ndire e mu na ɲcyii karigii pyi yɛ? Jofoo u à kuni kan mu á, mu u a cyi pyi yɛ?»
23 Jesus chegou ao Templo, e, quando já estava ensinando, alguns chefes dos sacerdotes e alguns líderes judeus chegaram perto dele e perguntaram: — Com que autoridade você faz essas coisas? Quem lhe deu essa autoridade?
24 Ka Yesu si pi pyi: «Mii mú sí yii yíbe kyaa niŋkin na, yii aha mii ɲwɔ shwɔ, lire tèni i, ŋge u à kuni kan mii á, mii u a ɲcyii karigii pyi ke, mii sí n‑ta urufoo cyêe yii na.
24 Jesus respondeu:
25 Mii à jwo yo, jofoo u mpyi a Yuhana Batizelipyiŋi tun u pa a sùpyire batizeli yɛ? Kile laa, sùpyire?»
25 Respondam: quem deu autoridade a João para batizar? Foi Deus ou foram pessoas? Aí eles começaram a dizer uns aos outros: — Se dissermos que foi Deus, ele vai perguntar: “Então por que vocês não creram em João?”
26 Wuu sí ká jwo na sùpya u mpyi a u tun, sùpyire sì li yaha wuu na mɛ, ɲaha na yɛ pi pun'à tɛ̀ɛn ná l'e na Yuhana na mpyi Kile tùnntunŋɔ.»
26 Mas, se dissermos que foram pessoas, temos medo do que o povo pode fazer, pois todos acham que João era profeta .
27 Pi à piye taanna a kwɔ̀ ke, maa núr'a kàr'a sà Yesu pyi: «Shinŋi u mpyi a u tun ke, wuu ɲyɛ a cè mɛ.»
27 Por isso responderam: — Não sabemos.
28 Ka Yesu si núr'a jwo: «Ɲaha shi yii ɲyɛ na sɔ̂nŋi mpe e yɛ? Nàŋi wà u ná mpyi ná jyafee shuunni i, maa jwo niɲcyiiŋ'á “Na jya, sà báara na ɛrɛzɛn cikɔɔge e niɲjaa.”
28 Jesus continuou:
29 Ka jyafooŋi si jwo “Mii nàha na sì mɛ.” Ŋka kàntugo yyére, u à pa ntɛ̂r'a núru, maa ŋkàre cikɔɔge e.
29 — Ele respondeu: “Eu não quero ir.” Mas depois mudou de ideia e foi.
30 Ka tufooŋi si puru ninumpe taha jyafooŋi shɔnwuŋ'á, ka uru si jwo “Baa, mii sí n‑kàre” ŋka u ɲyɛ a pa ŋkàre mɛ.
30 — O pai foi e deu ao outro filho a mesma ordem. E este disse: “Sim, senhor.” Mas depois não foi.
31 Pire shiin shuunniŋi i, u ŋgire u à tufooŋi ɲyii wuuni pyi yɛ?»
31 — Qual deles fez o que o pai queria? — perguntou Jesus. E eles responderam: — O filho mais velho. Então Jesus disse a eles:
32 Ɲaha kurugo yɛ Yuhana Batizelipyiŋi à pa ntìiŋi kuni cyêe yii na, yii ɲyɛ a ɲɛn'a dá u na mɛ. Ŋka múnalwɔɔre shwofeebii ná fwòrobacyeebil'à ɲɛn'a dá u na. Yii sí pi à lire ɲya ke, yii ɲyɛ a ɲɛn'a tɛ̂r'a núru maa dá u na mɛ.»
32 Pois João Batista veio para mostrar a vocês o caminho certo, e vocês não creram nele; mas os cobradores de impostos e as prostitutas creram. Porém, mesmo tendo visto isso, vocês não se arrependeram e não creram nele.
33 Ka Yesu si núr'a jwo: «Yii bàtaage kà lógo sahaŋki. Pyɛngefooŋi wà u ná ɛrɛzɛn cikɔɔgɔ yaa, maa ku kwûulo, ɛrɛzɛn lwɔhe maha wwû wyige ŋkemu i ke, maa kuru tùgo, maa ŋkubaga yaa cikɔɔge kàanmucyafooŋi mɛɛ na. Lire kàntugo maa faafee lwɔ́ a yaha k'e, u ná pire s'a ku yasɛɛre táali piye na, maa nta a kàre kùlutɔɔnl'e.
33 Jesus disse:
34 Ɲyɛ ɛrɛzɛnŋi yasɛɛre tèekwɔɔnn'à pa nɔ ke, ka u u u báarapyiibii pìi tun u cikɔɔge faafeebil'á pi sà uru nàzhan yasɛɛre shwɔ pi a ma.
34 Quando chegou o tempo da colheita, o dono mandou alguns empregados a fim de receber a parte dele.
35 Ka faafeebii si pire báarapyiibii cyán a cû, maa wà bwɔ̀n, maa wà bò, maa u sanŋi wà ná kafaayi i.
35 Mas os lavradores agarraram os empregados, bateram num, assassinaram outro e mataram ainda outro a pedradas.
36 Ka cikɔɔge foo si núr'a báarapyiibii piibɛrɛ tun pi á, pire mpyi a ɲyaha mà tòro niɲcyiibii na, ka faafeebii si pire pyi niɲcyiibii fiige.
36 Aí o dono mandou mais empregados do que da primeira vez. E os lavradores fizeram a mesma coisa.
37 Ka cikɔɔge foo si ŋkànha a u yabiliŋi jyaŋi tun pi á, maa jwo “Pi sí n‑sílege mii jyaŋi na.”
37 Depois de tudo isso, ele mandou o seu próprio filho, pensando: “O meu filho eles vão respeitar.”
38 Ŋka faafeebil'à cikɔɔge foo jyaŋi ɲya ke, maa wá na yu piy'á “Cikɔɔge foo koolyiŋi u ɲyɛ ŋge. Yii a wá, wuu u bò, kɔɔge sí n‑pyi wuu wogo.”
38 Mas, quando os lavradores viram o filho, disseram uns aos outros: “Este é o filho do dono; ele vai herdar a plantação. Vamos matá-lo, e a plantação será nossa.”
39 Ka pi i jyafooŋi cyán a cû mà wà cikɔɔge kàntugo, maa u bò.»
39 — Então agarraram o filho, e o jogaram para fora da plantação, e o mataram.
40 Ɲyɛ Yesu à puru jwo ke, maa sùpyire yíbe: «Numɛ, cikɔɔge foo ká mpa, ɲaha u sí n‑pyi ku faafeebii na bɛ?»
40 Aí Jesus perguntou:
41 Ka pi i u pyi: «Cikɔɔge foo sí pire shinpiibii puni bompere bò, si cikɔɔge kan piibɛril'á, mpiimu pi sí raa ku yasɛɛre kaan u á ti tèewwuuni i ke.»
41 Eles responderam: — Com certeza ele vai matar aqueles lavradores maus e vai arrendar a plantação a outros. E estes lhe darão a parte da colheita no tempo certo.
42 Ka Yesu si jwo: «Ɲje y'à sémɛ Kile Jwumpe Semɛŋi i ke, taha yii ɲyɛ a yire kâla mɛ? Y'à sémɛ:
42 Jesus então perguntou:
43 Lire kurugo mii sí yi jwo yii á: yii sí n‑yige Kile Saanre e, si supyishiŋi wabɛrɛ lèŋɛ t'e, mpiimu pi sí raa Kile ɲyii wuuni pyi ke. [
43 E Jesus terminou:
44 Ɲyɛ shin maha shin u à cwo kuru kafaage ɲuŋ'i ke, urufoo sí n‑kyɛɛgɛ n‑kyɛɛgɛ, kuru kafaage sí ká ɲcwo shin maha shin ɲuŋ'i ke, ku sí urufoo cwɔ̀nhɔnɔ.]»
44 Quem cair em cima dessa pedra ficará em pedaços. E, se a pedra cair sobre alguém, essa pessoa vai virar pó.
45 Ɲyɛ Kile sáragawwuubii ɲùŋufeebii ná Farizhɛɛnbil'à Yesu bàtaayi lógo ke, ka pi i nta a cè na pire kyaa na u mpyi.
45 Os chefes dos sacerdotes e os fariseus ouviram as parábolas que Jesus contou e sabiam que ele estava falando a respeito deles.
46 Ka pi i wá na ɲcaa si u cû, ŋka pi mpyi na fyáge sùpyire yyaha na, ɲaha na yɛ sùpyire mpyi a tɛ̀ɛn ná l'e na u na ɲyɛ Kile tùnntunŋɔ.
46 Por isso queriam prendê-lo, mas tinham medo da multidão porque o povo achava que Jesus era profeta .
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Mateus 21, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.