Mateus 17
KILE JWUMPE SEMƐŊI JWUMPE NINTANMPE (SPP) vs NVT
1 Ɲyɛ canmpyaa baani kàntugo, ka Yesu si Pyɛri ná Yakuba ná u cɔɔnŋi Yuhana lwɔ́, maa ŋkàre ná pire kanni i ɲaŋke kà nintɔɔngɔ ɲuŋ'i.
1 Seis dias depois, Jesus levou consigo Pedro e os dois irmãos, Tiago e João, até um monte alto.
2 Mà pi yaha wani, Yesu pyiŋkann'à pa ŋkɛ̂ɛnŋɛ pi ɲyii na. U yyahe mpyi na ɲî canŋa ɲyiini fiige, ka u vàanɲyi si fíniŋɛ bɛ̀ɛnmpe fiige.
2 Enquanto os três observavam, a aparência de Jesus foi transformada de tal modo que seu rosto brilhava como o sol e suas roupas se tornaram brancas como a luz.
3 Kuru tanuge e, ka tèecyiini Kile tùnntunmpiiMusa ná Eli si mpa Yesu cyelempyiibii mú taanre ɲyii na, mà pa a yu ná u e.
3 De repente, Moisés e Elias apareceram e começaram a falar com Jesus.
4 Ka Pyɛri si jwo Yesu á: «Kafooŋi, wuu à pa naha ke, lir'à ɲwɔ. Mu aha ɲɛɛ, mii sí vùnyɔ taanre kwòro naha, niŋkin sí n‑pyi mu wogo, niŋkin sí n‑pyi Musa wogo, niŋkin sí n‑pyi Eli wogo.»
4 Pedro exclamou: “Senhor, é maravilhoso estarmos aqui! Se quiser, farei três tendas: uma será sua, uma de Moisés e outra de Elias”.
5 Mà Pyɛri yaha puru jwumpe na, ka ɲahaŋa si mpa pi tò, kuru ɲahaŋke mpyi na bɛ̀ɛnmpe yige. Ka mɛjwuu si fworo kuru ɲahaŋke e na: «Mii Jyaŋi u ɲyɛ ŋge, u kan'à waha mii na sèl'e, u kapyiiŋkil'à táan mii á mú, yii a núru u ɲwɔ na.»
5 Enquanto ele ainda falava, uma nuvem brilhante os cobriu, e uma voz que vinha da nuvem disse: “Este é meu Filho amado, que me dá grande alegria. Ouçam-no!”.
6 Ɲyɛ cyelempyiibil'à lire mɛjwuuni lógo ke, ka fyagare si pi ta fo pi à cwo cwo ɲìŋke na maa yyahayi cyígile.
6 Os discípulos ficaram aterrorizados e caíram com o rosto em terra.
7 Ka Yesu si file maa bwɔ̀n pi na maa jwo: «Yii yîri, yii àha raa fyáge mɛ.»
7 Então Jesus veio e os tocou. “Levantem-se”, disse ele. “Não tenham medo.”
8 Ɲyɛ pi à ta naha yyahayi yîrige ke, pi saha ɲyɛ a wà ɲya mɛ fo Yesu kanni.
8 E, quando levantaram os olhos, viram apenas Jesus.
9 Mà pi yaha pi i ntîri ɲaŋke na, ka Yesu si yi jwo a waha pi á: «Nde yii à ɲya ke, yii àha ŋkwɔ̀ li jwo sùpya á mɛ, fo Supyaŋi Jyaŋi ká ɲɛ̀ a fworo kwùŋi i.»
9 Enquanto desciam do monte, Jesus lhes ordenou: “Não contem a ninguém o que viram, até que o Filho do Homem ressuscite dos mortos”.
10 Ɲyɛ ka cyelempyiibii si u pyi: «Ko Kile Saliyaŋi cyelentiibii s'à jwo na Kile tùnntunŋi Eli u à yaa u fyânha a pa Kile Niɲcwɔnrɔŋi yyaha na.»
10 Os discípulos lhe perguntaram: “Por que os mestres da lei afirmam que é necessário que Elias volte antes que o Cristo venha?”.
11 Ka u u pi pyi: «Sèe wi, Eli à yaa u fyânha a pa si karigii puni kurigii tíi.
11 Jesus respondeu: “De fato, Elias vem e restaurará tudo.
12 Ŋka mii sí yi jwo yii á, Eli à pa a kwɔ̀, sùpyire ɲyɛ a u cè mɛ, maa u pyi pi ɲyii pyiŋkanni na. Lire pyiŋkanni ninuuni na, pi sí Supyaŋi Jyaŋi kyérege mú.»
12 Eu, porém, lhes digo: Elias já veio, mas não o reconheceram e preferiram maltratá-lo. Da mesma forma, também farão o Filho do Homem sofrer”.
13 Ɲyɛ u à puru jwo ke, ka u cyelempyiibii si li cè na Yuhana Batizelipyiŋi kyaa u ɲyɛ na yu.
13 Então os discípulos entenderam que ele estava falando de João Batista.
14 Ɲyɛ pi à kàr'a sà nɔ sùpyire cyage e ke, ka nàŋi wà si mpa niŋkure sín Yesu fere e maa jwo:
14 Ao pé do monte, uma grande multidão os esperava. Um homem veio, ajoelhou-se diante de Jesus e disse:
15 «Kafooŋi, mii na mu ɲáare maa ɲwɔ na jyaŋi na, kìrikirisanŋi u ɲyɛ u e na u kànre sèl'e, u maha u cyáan nage e tèrigii cyìl'e, maa u cyáan lwɔhe e tèrigii cyìl'e.
15 “Senhor, tenha misericórdia de meu filho. Ele tem convulsões e sofre terrivelmente. Muitas vezes, cai no fogo ou na água.
16 Mii à pa ná u e mu cyelempyiibii yyére, ŋka pire ɲyɛ a jà a u cùuŋɔ mɛ.»
16 Eu o trouxe a seus discípulos, mas eles não puderam curá-lo”.
17 Ka Yesu si jwo: «Ei! Yii dánabaa sùpyiibii nimpiibii, fo ɲaha tère e mii sí n‑kwôro ná yii e yɛ? Mii sí yii kapyiiŋkii kwú naye e n-sà nɔ fo ɲaha tère na yɛ? Yii a ma ná pyàŋi i na á.»
17 Jesus disse: “Geração incrédula e corrompida! Até quando estarei com vocês? Até quando terei de suportá-los? Tragam o menino para cá”.
18 Ɲyɛ pi à pa ná pyàŋi i ke, ka Yesu si fànha cyán jínaŋi na, ka u u fworo pyàŋi i, ka pyàŋi si ɲcùuŋɔ lire tèenuuni i.
18 Então Jesus repreendeu o demônio, e ele saiu do menino, que ficou curado a partir daquele momento.
19 Ɲyɛ lire kàntugo, ka cyelempyiibii si file Yesu na pi mɛgɛ cyage e maa u yíbe na ɲaha na pire ɲyɛ a jà a ŋge jínaŋi kɔ̀r'a yige pyàŋi i mà yɛ?
19 Mais tarde, os discípulos perguntaram a Jesus em particular: “Por que não conseguimos expulsar aquele demônio?”.
20 Ka Yesu si pi pyi: «Yii dániyaŋi ɲcyɛ̀rɛŋi u à pa ná l'e. Sèeŋi na mii sí yi jwo yii á, yii dániyaŋi mɛ́ɛ n'a mpyi a cyɛ́rɛ mutaridi bile fiige, yii mpyi na sí n‑jà ŋke ɲaŋke pyi “Kò a yîri naha ŋke cyage e” ku mú mpyi na sí lire pyi. Yaaga mpyi na sì n‑jà yii jà pyige mɛ. [
20 “Porque a sua fé é muito pequena”, respondeu Jesus. “Eu lhes digo a verdade: se tivessem fé, ainda que do tamanho de uma semente de mostarda, poderiam dizer a este monte: ‘Mova-se daqui para lá’, e ele se moveria. Nada seria impossível para vocês,
21 Kileɲarege ná súnŋi baare e, ŋge jínaŋi shiŋi ɲyɛ na fwore sùpya e mɛ.]»
21 mas essa espécie não sai senão com oração e jejum.”
22 Canŋka mà Yesu ná u cyelempyiibii yaha siɲcyan Galile kùluni i, u à jwo pi á: «Pi sí n‑pa Supyaŋi Jyaŋi le sùpyire cye e pi bò,
22 Quando voltaram a se reunir na Galileia, Jesus lhes disse: “O Filho do Homem será traído e entregue em mãos humanas.
23 ŋka u kwùŋi canmpyitanrewuuni, u sí ɲɛ̀.» Ka puru jwumpe si cyelempyiibii yyahayi tanha sèl'e.
23 Será morto, mas no terceiro dia ressuscitará”. E os discípulos se encheram de tristeza.
24 Ɲyɛ Yesu ná u cyelempyiibil'à sà nɔ Kapɛrɛnamu kànhe e ke, mpii pi maha Kileɲaarebage wyɛ́rɛŋi shuu ke, ka pire si file Pyɛri na maa u pyi: «Taha yii cyelentuŋi bà ɲyɛ na Kileɲaarebage wyɛ́rɛŋi sârali mɛ?»
24 Quando Jesus e seus discípulos chegaram a Cafarnaum, os cobradores do imposto do templo abordaram Pedro e lhe perguntaram: “Seu mestre não paga o imposto do templo?”.
25 Ka Pyɛri si pi pyi: «U maha u sârali kɛ!» U à jyè bage e ke, ka Yesu si jwumpe lwɔ́ yyecyiige na, maa jwo: «Simɔ, ɲaha mu ɲyɛ na sɔ̂nŋi yɛ? Jofoo na ŋge diɲyɛŋi saanbii maha múnalwɔɔre shuu, lire ɲyɛ mɛ na wyɛ́rɛwwuuge cyáan yɛ? Pi pyìibii na laa, nàmpwuunbii na?»
25 “Sim, paga”, respondeu Pedro. Em seguida, entrou em casa. Antes que ele tivesse oportunidade de falar, Jesus lhe perguntou: “O que você acha, Simão? O que os reis costumam fazer: cobram impostos de seu povo ou dos povos conquistados?”.
26 Ka Pyɛri si jwo: «Nàmpwuunbii.» Ka Yesu si jwo: «Pi pyìibii kɔni ɲyɛ a yaa pi a u sârali mɛ.
26 “Cobram dos povos conquistados”, respondeu Pedro. “Pois bem”, disse Jesus. “Os cidadãos
27 Ŋka ná wuu la sí ɲyɛ sì ɲcyé u sâraga pi lùgigii cyi kwɔ̀ a yîri mɛ, lire e, ta sì baŋi ɲwɔge na, maa ma myàhani wà lwɔhe e. L'aha fyaŋi niɲcyiiŋi ŋgemu cû ke, maa uru ɲwɔge múgo, mu sí wyɛ́rɛ ta wani, uru sí n‑bɛ̂ mii ná mu wuŋi na.»
27 Mas, como não queremos que se ofendam, desça até o mar e jogue o anzol. Abra a boca do primeiro peixe que pegar e ali encontrará uma moeda de prata. Pegue-a e use-a para pagar os impostos por nós dois.”
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Mateus 17, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.