Marcos 12
KILE JWUMPE SEMƐŊI JWUMPE NINTANMPE (SPP) vs VC
1 Lire kàntugo Yesu à bàtaaga jwo sùpyir'á. U à jwo: «Nàŋi wà u ná ɛrɛzɛn cikɔɔgɔ yaa, maa ku kwûulo, ɛrɛzɛn lwɔhe maha wwû wyige ŋkemu i ke, maa kuru tùgo, maa ŋkubaga yaa cikɔɔge kàanmucyafooŋi mɛɛ na. Lire kàntugo maa faafee lwɔ́ a yaha k'e, u ná pire s'a ku yasɛɛre táali, maa nta a kàre kùlutɔɔnl'e.
1 E começou a falar-lhes em parábolas. Um homem plantou uma vinha, cercou-a com uma sebe, cavou nela um lagar, edificou uma torre, arrendou-a a vinhateiros e ausentou-se daquela terra.
2 Ɲyɛ ɛrɛzɛnŋi yasɛɛre tèekwɔɔnn'à pa nɔ ke, ka u u u báarapyiŋi wà tun cikɔɔge faafeebil'á u sà uru nàzhan ɛrɛzɛnŋi shwɔ u a ma.
2 A seu tempo enviou aos vinhateiros um servo, para receber deles uma parte do produto da vinha.
3 Ŋka uru tùnntunŋ'à nɔ pi na ke, ka pi i u cû maa u bwɔ̀n, maa u cyeŋgayi wuŋi kɔ̀r'a tùugo.
3 Ora, eles prenderam-no, feriram-no e reenviaram-no de mãos vazias.
4 Ka cikɔɔge foo si núr'a báarapyi shɔnwu tun, ka pi i uru bwɔ̀n ɲùŋke e, maa u cyahala sèl'e.
4 Enviou-lhes de novo outro servo; também este feriram na cabeça e o cobriram de afrontas.
5 Ka u u shin tanrewu tun, ka pi i uru cû a bò. Puru ɲwɔhɔ na, u à shinɲyahara tun, ka pi i pìi bwɔ̀n maa pìi bò.
5 O senhor enviou-lhes ainda um terceiro, mas o mataram. E enviou outros mais, dos quais feriram uns e mataram outros.
6 U tùnntunmpil'e, shin niŋkin kanna u mpyi tunmbaa, u jyasege ku mpyi kure, u kyaa mpyi a táan u á sèl'e. Ka u u ŋkànha a uru tun pi á, maa jwo “Pi sí n‑sílege mii jyaŋi na.”
6 Restava-lhe ainda seu filho único, a quem muito amava. Enviou-o também por último a ir ter com eles, dizendo: Terão respeito a meu filho!...
7 Ŋka jyafooŋ'à nɔ wani ke, ka pi i yi jwo piy'á na: “Cikɔɔge foo koolyiŋi u ɲyɛ ŋge. Yii a wá, wuu u bò, kɔɔge sí n‑pyi wuu wogo.”
7 Os vinhateiros, porém, disseram uns aos outros: Este é o herdeiro! Vinde, matemo-lo e será nossa a herança!
8 Ka pi i u cû maa u bò, maa u wà cikɔɔge kàntugo yyére.
8 Agarrando-o, mataram-no e lançaram-no fora da vinha.
9 Ɲyɛ ɲaha cikɔɔge foo sí n‑pyi yɛ? Nàkaana baa, u sí n‑pa mpii faafeebii bò si u cikɔɔge le piibɛrɛ cye e.
9 Que fará, pois, o senhor da vinha? Virá e exterminará os vinhateiros e dará a vinha a outro.
10 Ɲje y'à sémɛ Kile Jwumpe Semɛŋi i ke, taha yii ɲyɛ a yire kâla mɛ? Y'à sémɛ
10 Nunca lestes estas palavras da Escritura: A pedra que os construtores rejeitaram veio a tornar-se pedra angular.
11 Kafooŋi Kile u à lire pyi,
11 Isto é obra do Senhor, e ela é admirável aos nossos olhos {Sal 117,22s}?
12 Ɲyɛ Yesu à puru jwumpe jwo amuni ke, ka Yahutuubii ɲùŋufeebii si wá na u caa si u cû, ɲaha na yɛ pi mpyi a cè na u à ŋke bàtaage jwo a wà pire na. Ŋka supyiɲyahara na mpyi wani kuru cyage e, ka pi i fyá tire na, maa Yesu yaha u a kàre.
12 Procuravam prendê-lo, mas temiam o povo; porque tinham entendido que a respeito deles dissera esta parábola. E deixando-o, retiraram-se.
13 Lire kàntugo Yahutuubii ɲùŋufeebil'à Farizhɛɛnbii pìi ná Erɔdi toŋkuni shiinbii pìi yaha a kàre Yesu yyére, bà pi si mpyi si u ta ɲcû u ɲwɔmɛɛni kurugo mɛ.
13 Enviaram-lhe alguns fariseus e herodianos, para que o apanhassem em alguma palavra.
14 Ka pire si sà Yesu pyi: «Wuu cyelentuŋi, wuu à li cè na mu ɲyɛ na fyáge sèeŋi tajwuge e mɛ, mu ɲyɛ na fyáge sùpya na mɛ, mu ɲyɛ a sùpya pwɔ́ɔŋɔ sùpya na mɛ, mu na sùpyire kâlali ná sèeŋi i Kile kuni ɲaaraŋkanni na. Lire na, wuu la ɲyɛ si mu yíbe, wuu à yaa wuu a múnalwɔɔre kaan Ɔrɔmu saanbwɔhe Sezari á la?
14 Aproximaram-se dele e disseram-lhe: Mestre, sabemos que és sincero e que não lisonjeias a ninguém; porque não olhas para as aparências dos homens, mas ensinas o caminho de Deus segundo a verdade. É permitido que se pague o imposto a César ou não? Devemos ou não pagá-lo?
15 Ɲaha mu na sɔ̂nŋi yɛ?» Ŋka Yesu mpyi a cè na pi à fyìnmɛ tò wwomɔ na, maa pi pyi: «Ɲaha na yii na mii pɛre si ɲcû yɛ? Yii wyɛ́rɛbile kan na á, si li wíi.»
15 Conhecendo-lhes a hipocrisia, respondeu-lhes Jesus: Por que me quereis armar um laço? Mostrai-me um denário.
16 Ka pi i mpa ná l'e, ka u u pi yíbe: «Jofoo nàɲja ná u mɛgɛ ku ɲyɛ ŋge wyɛ́rɛŋi na yɛ?» Ka pi i jwo: «Saanbwɔhe Sezari».
16 Apresentaram-lho. E ele perguntou-lhes: De quem é esta imagem e a inscrição? De César, responderam-lhe.
17 Ka u u pi pyi: «Yii a Sezari wuŋi kaan Sezari á, yii raa Kile wuŋi kaan Kile á.» Ka puru jwumpe si pi puni pâa.
17 Jesus então lhes replicou. Dai, pois, a César o que é de César e a Deus o que é de Deus. E admiravam-se dele.
18 Ɲyɛ Sadusiibii pi maha jwo na kwuɲɛnɛ ɲyɛ nùmpanŋa mɛ, pire pìl'à file Yesu na maa u yíbe:
18 Ora, vieram ter com ele os saduceus, que afirmam não haver ressurreição, e perguntaram-lhe:
19 «Wuu cyelentuŋi, Kile tùnntunŋiMusa à mpe jwumpe sémɛ wuu Saliyaŋi i na “Nɔ̀ ká ceewe lèŋɛ, maa ŋkwû, mà u ta u ɲyɛ a pyà ta ceeŋi na mɛ, u cɔɔnŋ'à yaa u ceeŋi lèŋɛ zànbangara na, u u pyìi si u na, u yyahafooŋi niŋkwuŋi mɛge na.”
19 Mestre, Moisés prescreveu-nos: Se morrer o irmão de alguém, e deixar mulher sem filhos, seu irmão despo-se a viúva e suscite posteridade a seu irmão.
20 Ɲyɛ sìɲɛɛ baashuunni na mpyi wani, pi puni niɲjyeŋi mpyi a ceewe lèŋɛ maa ŋkwû, u ɲyɛ a pyà ta u na mɛ.
20 Ora, havia sete irmãos; o primeiro casou e morreu sem deixar descendência.
21 Ka sìɲɛɛŋi shɔnwuŋi si ceeŋi lwɔ́ maa ŋkwû, u ɲyɛ a pyà ta u na mɛ. Ka tanrewuŋi wuuni si mpyi amuni.
21 Então o segundo desposou a viúva, e morreu sem deixar posteridade. Do mesmo modo o terceiro.
22 Ka pire nàmbaabii baashuunniŋi puni si ceeŋi lèŋɛ mà taha taha piye na, ŋka pi wà ɲyɛ a pyà ta u na mɛ. Pire puni kàntugo, ka ceeŋi mú si mpa ŋkwû.
22 E assim tomaram-na os sete, e não deixaram filhos. Por último, morreu também a mulher.
23 Ɲyɛ ná pire nàmbaa baashuunniŋi puni s'à uru ceeŋi lèŋ'a círi, kwùubii ɲɛ̀ŋi ká bú nta sèe, pi aha bú ɲɛ̀ canŋke ŋkemu i ke, pi ŋgir'á, ceeŋi sí n‑kan yɛ?»
23 Na ressurreição, a quem destes pertencerá a mulher? Pois os sete a tiveram por mulher.
24 Ka Yesu si pi pyi: «Yii à wurugo sùpyire ɲɛ̀ŋi kyaa na, lir'à ta yii ɲyɛ a Kile Jwumpe Semɛŋi yyaha cè, si nta ɲjyére Kile sífente na mɛ.
24 Jesus respondeu-lhes: Errais, não compreendendo as Escrituras nem o poder de Deus.
25 Yii li cè, Kile yyére, sùpyire ká ɲɛ̀ a fworo kwùŋi i, nɔ̀ sì ceewe lèŋɛ mɛ, ceewe mú sì n‑kan nɔ̀ á mɛ. Ti sí n‑pyi Kile mɛ̀lɛkɛɛbii fiige.
25 Na ressurreição dos mortos, os homens não tomarão mulheres, nem as mulheres, maridos, mas serão como os anjos nos céus.
26 Ɲje Kile tùnntunŋi Musa à sémɛ kwuɲɛni kyaa na ke, yii ɲyɛ a yire kâla mà? Kuru cyage e, l'à sémɛ na Kile à jwo ná Musa e tahe nage woge taan na “Mii u ɲyɛ Ibirayima, ná Ishaka, ná Yakuba u Kileŋi.”
26 Mas quanto à ressurreição dos mortos, não lestes no livro de Moisés como Deus lhe falou da sarça, dizendo: Eu sou o Deus de Abraão, o Deus de Isaac e o Deus de Jacó {Êx 3, 6}?
27 Ɲyɛ puru jwump'à li cyêe na pire mpii ɲyii wuu pi ɲyɛ wani Kile yyére. Sùpyire ɲyii woore ti maha Kile pêre, kwùubii kyaa bà mɛ. Yii na sɔ̂nŋi na sùpyire sì ɲɛ̀ n‑fworo kwùŋi i mɛ, kuru cyage e yii à sàa wurugo.»
27 Ele não é Deus de mortos, senão de vivos. Portanto, estais muito errados.
28 Kile Saliyaŋi cyelentuŋi wà à Yesu ná nte sùpyire jwumpe lógo, maa li ɲya na Yesu à pi ɲwɔ shwɔ a ɲwɔ ke, ka u u file Yesu na, maa u yíbe: «Saliyaŋi kabilini ndi l'à fànha tò cyi sanŋkii na yɛ?»
28 Achegou-se dele um dos escribas que os ouvira discutir e, vendo que lhes respondera bem, indagou dele: Qual é o primeiro de todos os mandamentos?
29 Ka Yesu si u pyi: «Kile Saliyaŋi kabilini niɲcyiini li ɲyɛ “Izirayɛli shiinbii, yii lógo, wuu Kafooŋi Kile kanni u ɲyɛ Kafooŋi.
29 Jesus respondeu-lhe: O primeiro de todos os mandamentos é este: Ouve, Israel, o Senhor nosso Deus é o único Senhor;
30 Ma Kafooŋi Kile kyaa táan may'á, ná ma zòmbilini puni ná ma múnaani puni ná ma sɔ̀nŋɔre puni ná ma fànhe puni i.”
30 amarás ao Senhor teu Deus de todo o teu coração, de toda a tua alma, de todo o teu espírito e de todas as tuas forças.
31 Shɔnwuuni li ɲyɛ “Ma supyiɲɛɛŋi kyaa táan may'á bà mu kyal'à táan may'á mɛ.” Kile Saliyaŋi kapyaagii puni i, là ɲyɛ a pêl'a cyire shuunniŋi kwɔ̀ mɛ.»
31 Eis aqui o segundo: Amarás o teu próximo como a ti mesmo. Outro mandamento maior do que estes não existe.
32 Ka uru Kile Saliyaŋi cyelentuŋi si Yesu pyi: «Wuu cyelentuŋi, mu à sèe jwo, Kile ɲyɛ niŋkin, wà saha ɲyɛ a bâra u na mɛ.
32 Disse-lhe o escriba: Perfeitamente, Mestre, disseste bem que Deus é um só e que não há outro além dele.
33 Bà mu à jwo, ma Kafooŋi Kile kyaa táan may'á, ná ma zòmbilini puni ná ma yákiliŋi puni ná ma fànhe puni i, maa ma supyiɲɛɛŋi kyaa taan may'á bà mu kyal'à táan may'á mɛ, lir'à pwɔ́rɔ sárayi nizogoyi ná sárayi kuuyi sanɲyi na.»
33 E amá-lo de todo o coração, de todo o pensamento, de toda a alma e de todas as forças, e amar o próximo como a si mesmo, excede a todos os holocaustos e sacrifícios.
34 Yesu à li ɲya na Kile Saliyaŋi cyelentuŋ'à uru ɲwɔ shwɔ ná yákilifente e ke, ka u u u pyi: «Mu laage ɲyɛ a tɔɔn Kile Saanre na mɛ.» Lire kàntugo wà saha ɲyɛ a ɲɛn'a Yesu yíbe mɛ.
34 Vendo Jesus que ele falara sabiamente, disse-lhe: Não estás longe do Reino de Deus. E já ninguém ousava fazer-lhe perguntas.
35 Mà Yesu yaha u u sùpyire kâlali Kileɲaarebage e, u à pi yíbe: «Kile Saliyaŋi cyelentiibii maha jwo na Kile Niɲcwɔnrɔŋi na ɲyɛ Dawuda Tuluge Shin. Ɲaha yii na sɔ̂nŋi pur'e bɛ?
35 Continuava Jesus a ensinar no templo e propôs esta questão: Como dizem os escribas que Cristo é o filho de Davi?
36 Jwumpe Dawuda à jwo mà Kile Munaani yaha l'à u yyaha cû ke, yii sɔ̂nŋɔ puru na. U à jwo:
36 Pois o mesmo Davi diz, inspirado pelo Espírito Santo: Disse o Senhor a meu Senhor: senta-te à minha direita, até que eu ponha os teus inimigos sob os teus pés {Sal 109,1}.
37 Ná Dawuda na Kile Niɲcwɔnrɔŋi yiri “Kafooŋi” lir'à li cyêe na Dawuda Tuluge Shin kanna bà mɛ, u Kafoo mú wi, sèe bàl'à?»
37 Ora, se o próprio Davi o chama Senhor, como então é ele seu filho? E a grande multidão ouvia-o com satisfação.
38 Mà Yesu yaha u u sùpyire kâlali, u à yi jwo t'á: «Yii a yiye kàanmucaa Kile Saliyaŋi cyelentiibii na, pi maha vàanntinmbwoyi leni na ɲaare. Sùpyire tabinniyi i, pi la maha mpyi pi raa pire pêre s'a pire shɛ́ɛre.
38 Ele lhes dizia em sua doutrina: Guardai-vos dos escribas que gostam de andar com roupas compridas, de ser cumprimentados nas praças públicas
39 Pi aha shà Kile Jwumpe kàlambayi i, lire ɲyɛ mɛ wà ha pi yyere kataan ɲjyì na, bwompe tatɛɛnyi pi maha ɲcaa.
39 e de sentar-se nas primeiras cadeiras nas sinagogas e nos primeiros lugares nos banquetes.
40 Mà bâra lire na, pi maha leŋkwucyeebii cyeyaayi puni shuu pi na ná pi ɲwɔtanyi i. Pi maha Kile ɲáare na mɔni sùpyire ɲyiɲyage na. Lire kurugo nde li sí n‑pa pi ta ke, lire sí n‑waha sèl'e.»
40 Eles devoram os bens das viúvas e dão aparência de longas orações. Estes terão um juízo mais rigoroso.
41 Kileɲaarebage e, Yesu mpyi a tɛ̀nn'a yyaha kan bùɲyɛŋi yaleŋk'á, maa shinɲyahara wyɛ́rɛŋi leŋkanni wíi. Nàfuufeebii niɲyahara mpyi na wyɛ́rɛŋi niɲyahawa leni.
41 Jesus sentou-se defronte do cofre de esmola e observava como o povo deitava dinheiro nele; muitos ricos depositavam grandes quantias.
42 Leŋkwucwoŋi kanhamafooŋi wà mú mpyi a pa bùɲyɛ pyi, ná daashipyara shuunni i.
42 Chegando uma pobre viúva, lançou duas pequenas moedas, no valor de apenas um quadrante.
43 Ka Yesu si u cyelempyiibii yyere, maa yi jwo pi á: «Sèeŋi na mii sí yi jwo yii á, ŋge leŋkwucwo fòŋɔfooŋ'à bùɲyɛŋi ŋgemu pyi ke, ur'à fànha tò pi sanmpii puni wuŋi na.
43 E ele chamou os seus discípulos e disse-lhes: Em verdade vos digo: esta pobre viúva deitou mais do que todos os que lançaram no cofre,
44 Ɲaha na yɛ pi sanmpii pun'à wwû pi cyeyaayi niɲyahayi i, mà kan Kile á. Ŋka ŋge leŋkwucwoŋi kanhamafooŋi wi ke, u ɲùŋɔ wyɛ́rɛŋi puni u à kan Kile á, canŋke yalyire lwɔɔre mú bá ɲyɛ u á mɛ.»
44 porque todos deitaram do que tinham em abundância; esta, porém, pôs, da sua indigência, tudo o que tinha para o seu sustento.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Marcos 12, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.