Marcos 12

KILE JWUMPE SEMƐŊI JWUMPE NINTANMPE (SPP) vs NVT

Sair da comparação
NVT Nova Versão Transformadora
1 Lire kàntugo Yesu à bàtaaga jwo sùpyir'á. U à jwo: «Nàŋi wà u ná ɛrɛzɛn cikɔɔgɔ yaa, maa ku kwûulo, ɛrɛzɛn lwɔhe maha wwû wyige ŋkemu i ke, maa kuru tùgo, maa ŋkubaga yaa cikɔɔge kàanmucyafooŋi mɛɛ na. Lire kàntugo maa faafee lwɔ́ a yaha k'e, u ná pire s'a ku yasɛɛre táali, maa nta a kàre kùlutɔɔnl'e.
1 Então Jesus começou a lhes ensinar por meio de parábolas: “Um homem plantou um vinhedo. Construiu uma cerca ao seu redor, um tanque de prensar e uma torre para o guarda. Depois, arrendou o vinhedo a alguns lavradores e partiu para um lugar distante.
2 Ɲyɛ ɛrɛzɛnŋi yasɛɛre tèekwɔɔnn'à pa nɔ ke, ka u u u báarapyiŋi wà tun cikɔɔge faafeebil'á u sà uru nàzhan ɛrɛzɛnŋi shwɔ u a ma.
2 No tempo da colheita da uva, enviou um de seus servos para receber sua parte da produção.
3 Ŋka uru tùnntunŋ'à nɔ pi na ke, ka pi i u cû maa u bwɔ̀n, maa u cyeŋgayi wuŋi kɔ̀r'a tùugo.
3 Os lavradores agarraram o servo, o espancaram e o mandaram de volta de mãos vazias.
4 Ka cikɔɔge foo si núr'a báarapyi shɔnwu tun, ka pi i uru bwɔ̀n ɲùŋke e, maa u cyahala sèl'e.
4 Então o dono da terra enviou outro servo, mas eles o insultaram e bateram na cabeça dele.
5 Ka u u shin tanrewu tun, ka pi i uru cû a bò. Puru ɲwɔhɔ na, u à shinɲyahara tun, ka pi i pìi bwɔ̀n maa pìi bò.
5 O próximo servo que ele mandou foi morto. Outros servos que ele enviou foram espancados ou mortos,
6 U tùnntunmpil'e, shin niŋkin kanna u mpyi tunmbaa, u jyasege ku mpyi kure, u kyaa mpyi a táan u á sèl'e. Ka u u ŋkànha a uru tun pi á, maa jwo “Pi sí n‑sílege mii jyaŋi na.”
6 até que só restou um: seu filho muito amado. Por fim, o dono o enviou, pois pensou: ‘Certamente respeitarão meu filho’.
7 Ŋka jyafooŋ'à nɔ wani ke, ka pi i yi jwo piy'á na: “Cikɔɔge foo koolyiŋi u ɲyɛ ŋge. Yii a wá, wuu u bò, kɔɔge sí n‑pyi wuu wogo.”
7 “Os lavradores, porém, disseram uns aos outros: ‘Aí vem o herdeiro da propriedade. Vamos matá-lo e tomar posse desta terra!’.
8 Ka pi i u cû maa u bò, maa u wà cikɔɔge kàntugo yyére.
8 Então o agarraram, o mataram e jogaram seu corpo para fora do vinhedo.
9 Ɲyɛ ɲaha cikɔɔge foo sí n‑pyi yɛ? Nàkaana baa, u sí n‑pa mpii faafeebii bò si u cikɔɔge le piibɛrɛ cye e.
9 “O que vocês acham que o dono do vinhedo fará?”, perguntou Jesus. “Ele virá, matará os lavradores e arrendará o vinhedo a outros.
10 Ɲje y'à sémɛ Kile Jwumpe Semɛŋi i ke, taha yii ɲyɛ a yire kâla mɛ? Y'à sémɛ
10 Vocês nunca leram nas Escrituras: ‘A pedra que os construtores rejeitaram se tornou a pedra angular.
11 Kafooŋi Kile u à lire pyi,
11 Isso é obra do Senhor e é maravilhosa de ver’?”
12 Ɲyɛ Yesu à puru jwumpe jwo amuni ke, ka Yahutuubii ɲùŋufeebii si wá na u caa si u cû, ɲaha na yɛ pi mpyi a cè na u à ŋke bàtaage jwo a wà pire na. Ŋka supyiɲyahara na mpyi wani kuru cyage e, ka pi i fyá tire na, maa Yesu yaha u a kàre.
12 Os líderes religiosos queriam prender Jesus, pois perceberam que eram eles os lavradores maus a que Jesus se referia. No entanto, por medo da multidão, deixaram-no e foram embora.
13 Lire kàntugo Yahutuubii ɲùŋufeebil'à Farizhɛɛnbii pìi ná Erɔdi toŋkuni shiinbii pìi yaha a kàre Yesu yyére, bà pi si mpyi si u ta ɲcû u ɲwɔmɛɛni kurugo mɛ.
13 Mais tarde, os líderes enviaram alguns fariseus e membros do partido de Herodes com o objetivo de levar Jesus a dizer algo que desse motivo para o prenderem.
14 Ka pire si sà Yesu pyi: «Wuu cyelentuŋi, wuu à li cè na mu ɲyɛ na fyáge sèeŋi tajwuge e mɛ, mu ɲyɛ na fyáge sùpya na mɛ, mu ɲyɛ a sùpya pwɔ́ɔŋɔ sùpya na mɛ, mu na sùpyire kâlali ná sèeŋi i Kile kuni ɲaaraŋkanni na. Lire na, wuu la ɲyɛ si mu yíbe, wuu à yaa wuu a múnalwɔɔre kaan Ɔrɔmu saanbwɔhe Sezari á la?
14 Disseram: “Mestre, sabemos como o senhor é honesto. É imparcial e não demonstra favoritismo. Ensina o caminho de Deus de acordo com a verdade. Agora, diga-nos: É certo pagar impostos a César ou não?
15 Ɲaha mu na sɔ̂nŋi yɛ?» Ŋka Yesu mpyi a cè na pi à fyìnmɛ tò wwomɔ na, maa pi pyi: «Ɲaha na yii na mii pɛre si ɲcû yɛ? Yii wyɛ́rɛbile kan na á, si li wíi.»
15 Devemos pagar ou não?”. Jesus percebeu a hipocrisia deles e disse: “Por que vocês tentam me apanhar numa armadilha? Mostrem-me uma moeda de prata,
16 Ka pi i mpa ná l'e, ka u u pi yíbe: «Jofoo nàɲja ná u mɛgɛ ku ɲyɛ ŋge wyɛ́rɛŋi na yɛ?» Ka pi i jwo: «Saanbwɔhe Sezari».
16 Quando lhe deram a moeda, ele disse: “De quem são a imagem e o título nela gravados?”. “De César”, responderam.
17 Ka u u pi pyi: «Yii a Sezari wuŋi kaan Sezari á, yii raa Kile wuŋi kaan Kile á.» Ka puru jwumpe si pi puni pâa.
17 “Então deem a César o que pertence a César, e deem a Deus o que pertence a Deus”, disse ele. Sua resposta os deixou muito admirados.
18 Ɲyɛ Sadusiibii pi maha jwo na kwuɲɛnɛ ɲyɛ nùmpanŋa mɛ, pire pìl'à file Yesu na maa u yíbe:
18 Depois vieram a Jesus alguns saduceus, líderes religiosos que afirmam não haver ressurreição dos mortos, e perguntaram:
19 «Wuu cyelentuŋi, Kile tùnntunŋiMusa à mpe jwumpe sémɛ wuu Saliyaŋi i na “Nɔ̀ ká ceewe lèŋɛ, maa ŋkwû, mà u ta u ɲyɛ a pyà ta ceeŋi na mɛ, u cɔɔnŋ'à yaa u ceeŋi lèŋɛ zànbangara na, u u pyìi si u na, u yyahafooŋi niŋkwuŋi mɛge na.”
19 “Mestre, Moisés nos deu uma lei segundo a qual se um homem morrer sem deixar filhos, o irmão dele deve se casar com a viúva e ter um filho que dará continuidade ao nome do irmão.
20 Ɲyɛ sìɲɛɛ baashuunni na mpyi wani, pi puni niɲjyeŋi mpyi a ceewe lèŋɛ maa ŋkwû, u ɲyɛ a pyà ta u na mɛ.
20 Numa família havia sete irmãos. O mais velho se casou e morreu sem deixar filhos.
21 Ka sìɲɛɛŋi shɔnwuŋi si ceeŋi lwɔ́ maa ŋkwû, u ɲyɛ a pyà ta u na mɛ. Ka tanrewuŋi wuuni si mpyi amuni.
21 O segundo irmão se casou com a viúva, mas também morreu sem deixar filhos. Então o terceiro irmão se casou com ela.
22 Ka pire nàmbaabii baashuunniŋi puni si ceeŋi lèŋɛ mà taha taha piye na, ŋka pi wà ɲyɛ a pyà ta u na mɛ. Pire puni kàntugo, ka ceeŋi mú si mpa ŋkwû.
22 O mesmo aconteceu até o sétimo irmão, e nenhum deixou filhos. Por fim, a mulher também morreu.
23 Ɲyɛ ná pire nàmbaa baashuunniŋi puni s'à uru ceeŋi lèŋ'a círi, kwùubii ɲɛ̀ŋi ká bú nta sèe, pi aha bú ɲɛ̀ canŋke ŋkemu i ke, pi ŋgir'á, ceeŋi sí n‑kan yɛ?»
23 Diga-nos, de quem ela será esposa na ressurreição? Afinal, os sete se casaram com ela”.
24 Ka Yesu si pi pyi: «Yii à wurugo sùpyire ɲɛ̀ŋi kyaa na, lir'à ta yii ɲyɛ a Kile Jwumpe Semɛŋi yyaha cè, si nta ɲjyére Kile sífente na mɛ.
24 Jesus respondeu: “O erro de vocês está em não conhecerem as Escrituras nem o poder de Deus.
25 Yii li cè, Kile yyére, sùpyire ká ɲɛ̀ a fworo kwùŋi i, nɔ̀ sì ceewe lèŋɛ mɛ, ceewe mú sì n‑kan nɔ̀ á mɛ. Ti sí n‑pyi Kile mɛ̀lɛkɛɛbii fiige.
25 Pois, quando os mortos ressuscitarem, não se casarão nem se darão em casamento. Nesse sentido, serão como os anjos do céu.
26 Ɲje Kile tùnntunŋi Musa à sémɛ kwuɲɛni kyaa na ke, yii ɲyɛ a yire kâla mà? Kuru cyage e, l'à sémɛ na Kile à jwo ná Musa e tahe nage woge taan na “Mii u ɲyɛ Ibirayima, ná Ishaka, ná Yakuba u Kileŋi.”
26 “Agora, quanto a haver ressurreição dos mortos, vocês não leram a esse respeito nos escritos de Moisés, no relato sobre o arbusto em chamas? Deus disse a Moisés: ‘Eu sou o Deus de Abraão, o Deus de Isaque e o Deus de Jacó’.
27 Ɲyɛ puru jwump'à li cyêe na pire mpii ɲyii wuu pi ɲyɛ wani Kile yyére. Sùpyire ɲyii woore ti maha Kile pêre, kwùubii kyaa bà mɛ. Yii na sɔ̂nŋi na sùpyire sì ɲɛ̀ n‑fworo kwùŋi i mɛ, kuru cyage e yii à sàa wurugo.»
27 Portanto, ele é o Deus dos vivos, e não dos mortos. Vocês estão completamente enganados!”.
28 Kile Saliyaŋi cyelentuŋi wà à Yesu ná nte sùpyire jwumpe lógo, maa li ɲya na Yesu à pi ɲwɔ shwɔ a ɲwɔ ke, ka u u file Yesu na, maa u yíbe: «Saliyaŋi kabilini ndi l'à fànha tò cyi sanŋkii na yɛ?»
28 Um dos mestres da lei estava ali ouvindo a discussão. Ao perceber que Jesus tinha respondido bem, perguntou: “De todos os mandamentos, qual é o mais importante?”.
29 Ka Yesu si u pyi: «Kile Saliyaŋi kabilini niɲcyiini li ɲyɛ “Izirayɛli shiinbii, yii lógo, wuu Kafooŋi Kile kanni u ɲyɛ Kafooŋi.
29 Jesus respondeu: “O mandamento mais importante é este: ‘Ouça, ó Israel! O Senhor, nosso Deus, é o único Senhor.
30 Ma Kafooŋi Kile kyaa táan may'á, ná ma zòmbilini puni ná ma múnaani puni ná ma sɔ̀nŋɔre puni ná ma fànhe puni i.”
30 Ame o Senhor, seu Deus, de todo o seu coração, de toda a sua alma, de toda a sua mente e de todas as suas forças’.
31 Shɔnwuuni li ɲyɛ “Ma supyiɲɛɛŋi kyaa táan may'á bà mu kyal'à táan may'á mɛ.” Kile Saliyaŋi kapyaagii puni i, là ɲyɛ a pêl'a cyire shuunniŋi kwɔ̀ mɛ.»
31 O segundo é igualmente importante: ‘Ame o seu próximo como a si mesmo’. Nenhum outro mandamento é maior que esses”.
32 Ka uru Kile Saliyaŋi cyelentuŋi si Yesu pyi: «Wuu cyelentuŋi, mu à sèe jwo, Kile ɲyɛ niŋkin, wà saha ɲyɛ a bâra u na mɛ.
32 O mestre da lei respondeu: “Muito bem, mestre. O senhor falou a verdade ao dizer que há só um Deus, e nenhum outro.
33 Bà mu à jwo, ma Kafooŋi Kile kyaa táan may'á, ná ma zòmbilini puni ná ma yákiliŋi puni ná ma fànhe puni i, maa ma supyiɲɛɛŋi kyaa taan may'á bà mu kyal'à táan may'á mɛ, lir'à pwɔ́rɔ sárayi nizogoyi ná sárayi kuuyi sanɲyi na.»
33 E sei que é importante amá-lo de todo o meu coração, de todo o meu entendimento e de todas as minhas forças, e amar o meu próximo como a mim mesmo. É mais importante que oferecer todos os holocaustos e sacrifícios exigidos pela lei”.
34 Yesu à li ɲya na Kile Saliyaŋi cyelentuŋ'à uru ɲwɔ shwɔ ná yákilifente e ke, ka u u u pyi: «Mu laage ɲyɛ a tɔɔn Kile Saanre na mɛ.» Lire kàntugo wà saha ɲyɛ a ɲɛn'a Yesu yíbe mɛ.
34 Ao perceber quanto o homem compreendia, Jesus disse: “Você não está longe do reino de Deus”. Depois disso, ninguém se atreveu a lhe fazer mais perguntas.
35 Mà Yesu yaha u u sùpyire kâlali Kileɲaarebage e, u à pi yíbe: «Kile Saliyaŋi cyelentiibii maha jwo na Kile Niɲcwɔnrɔŋi na ɲyɛ Dawuda Tuluge Shin. Ɲaha yii na sɔ̂nŋi pur'e bɛ?
35 Mais tarde, enquanto ensinava o povo no templo, Jesus fez a seguinte pergunta: “Por que os mestres da lei afirmam que o Cristo é filho de Davi?
36 Jwumpe Dawuda à jwo mà Kile Munaani yaha l'à u yyaha cû ke, yii sɔ̂nŋɔ puru na. U à jwo:
36 O próprio Davi, falando por meio do Espírito Santo, disse: ‘O Senhor disse ao meu Senhor: Sente-se no lugar de honra à minha direita até que eu humilhe seus inimigos debaixo de seus pés’.
37 Ná Dawuda na Kile Niɲcwɔnrɔŋi yiri “Kafooŋi” lir'à li cyêe na Dawuda Tuluge Shin kanna bà mɛ, u Kafoo mú wi, sèe bàl'à?»
37 Uma vez que Davi chamou o Cristo de ‘meu Senhor’, como ele pode ser filho de Davi?”. E a grande multidão o ouvia com prazer.
38 Mà Yesu yaha u u sùpyire kâlali, u à yi jwo t'á: «Yii a yiye kàanmucaa Kile Saliyaŋi cyelentiibii na, pi maha vàanntinmbwoyi leni na ɲaare. Sùpyire tabinniyi i, pi la maha mpyi pi raa pire pêre s'a pire shɛ́ɛre.
38 Jesus também ensinou: “Cuidado com os mestres da lei! Eles gostam de se exibir com vestes longas e de receber saudações respeitosas quando andam pelas praças.
39 Pi aha shà Kile Jwumpe kàlambayi i, lire ɲyɛ mɛ wà ha pi yyere kataan ɲjyì na, bwompe tatɛɛnyi pi maha ɲcaa.
39 E como gostam de sentar-se nos lugares de honra nas sinagogas e à cabeceira da mesa nos banquetes!
40 Mà bâra lire na, pi maha leŋkwucyeebii cyeyaayi puni shuu pi na ná pi ɲwɔtanyi i. Pi maha Kile ɲáare na mɔni sùpyire ɲyiɲyage na. Lire kurugo nde li sí n‑pa pi ta ke, lire sí n‑waha sèl'e.»
40 No entanto, tomam posse dos bens das viúvas de maneira desonesta e, depois, para dar a impressão de piedade, fazem longas orações em público. Por causa disso, serão duramente castigados”.
41 Kileɲaarebage e, Yesu mpyi a tɛ̀nn'a yyaha kan bùɲyɛŋi yaleŋk'á, maa shinɲyahara wyɛ́rɛŋi leŋkanni wíi. Nàfuufeebii niɲyahara mpyi na wyɛ́rɛŋi niɲyahawa leni.
41 Jesus sentou-se perto da caixa de ofertas do templo e ficou observando o povo colocar o dinheiro. Muitos ricos contribuíam com grandes quantias.
42 Leŋkwucwoŋi kanhamafooŋi wà mú mpyi a pa bùɲyɛ pyi, ná daashipyara shuunni i.
42 Então veio uma viúva pobre e colocou duas moedas pequenas.
43 Ka Yesu si u cyelempyiibii yyere, maa yi jwo pi á: «Sèeŋi na mii sí yi jwo yii á, ŋge leŋkwucwo fòŋɔfooŋ'à bùɲyɛŋi ŋgemu pyi ke, ur'à fànha tò pi sanmpii puni wuŋi na.
43 Jesus chamou seus discípulos e disse: “Eu lhes digo a verdade: essa viúva depositou na caixa de ofertas mais que todos os outros.
44 Ɲaha na yɛ pi sanmpii pun'à wwû pi cyeyaayi niɲyahayi i, mà kan Kile á. Ŋka ŋge leŋkwucwoŋi kanhamafooŋi wi ke, u ɲùŋɔ wyɛ́rɛŋi puni u à kan Kile á, canŋke yalyire lwɔɔre mú bá ɲyɛ u á mɛ.»
44 Eles deram uma parte do que lhes sobrava, mas ela, em sua pobreza, deu tudo que tinha”.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Marcos 12, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.