Lucas 19
KILE JWUMPE SEMƐŊI JWUMPE NINTANMPE (SPP) vs VC
1 Ɲyɛ mà Yesu yaha u u ntùuli Zheriko kànhe e,
1 Jesus entrou em Jericó e ia atravessando a cidade.
2 nàŋi wà na mpyi wani kuru kànhe e, u mɛge mpyi Zaŋkɛ. Múnalwɔɔre shwofeebii ɲùŋufooŋi wà u mpyi u wi. Nàfuufoo u mpyi u wi.
2 Havia aí um homem muito rico chamado Zaqueu, chefe dos recebedores de impostos.
3 U la mpyi si Yesu ɲya, si ɲcè sùpyaŋi u ɲyɛ u wi ke. Ŋka u mbereŋi ná sùpyire ɲyahaŋi kurugo, u ɲyɛ a jà a Yesu ɲya mɛ.
3 Ele procurava ver quem era Jesus, mas não o conseguia por causa da multidão, porque era de baixa estatura.
4 Ka u u fê a kàre yyaha yyére, maa sà dùgo sikomɔri cige e, kuni ɲwɔge na, bà li si mpyi Yesu ká mpa a ntùuli ku ɲwɔh'i, si u ta ɲya mɛ.
4 Ele correu adiande, subiu a um sicômoro para o ver, quando ele passasse por ali.
5 Yesu à pa nɔ kuru cyage e ke, maa ɲùŋke yîrig'a wíi cige e, maa jwo: «Zaŋkɛ, fyâl'a tîge naha, ɲaha na yɛ mii à yaa mii u sunmbage lèŋɛ mu pyɛnge e niɲjaa.»
5 Chegando Jesus àquele lugar e levantando os olhos, viu-o e disse-lhe: Zaqueu, desce depressa, porque é preciso que eu fique hoje em tua casa.
6 Ka Zaŋkɛ si fyâl'a tîge maa Yesu ɲùŋɔ bɛ̂ ná funntange e maa ŋkàre ná u e pyɛnge e.
6 Ele desceu a toda a pressa e recebeu-o alegremente.
7 Sùpyire puni ti mpyi wani maa lire ɲya ke, ka li i mpɛn pi e, fo pi na ŋkunni piye shwɔhɔl'e, marii ŋko: «Ŋge nàŋ'à kàr'a sà sunmbage lèŋɛ ŋge kapimpyiŋi pyɛnge e.»
7 Vendo isto, todos murmuravam e diziam: Ele vai hospedar-se em casa de um pecador...
8 Ŋka mà pi yaha tire jwoore na, Zaŋkɛ niɲjyereŋ'à kwôro Kafooŋi Yesu taan, maa yi jwo u á: «Kafooŋi, mii sí na cyeyaayi puni taaga niŋkin kan fòŋɔfeebil'á. Yaaga maha yaaga mii à cyán a shwɔ sùpyire na ke, mii sí yire yaayi puni fiigii sicyɛɛre kan kan pi á.»
8 Zaqueu, entretanto, de pé diante do Senhor, disse-lhe: Senhor, vou dar a metade dos meus bens aos pobres e, se tiver defraudado alguém, restituirei o quádruplo.
9 Ka Yesu si jwo: «Zhwoŋ'à nɔ ŋke pyɛnge na niɲjaa, ɲaha na yɛ ŋge nàŋi mú na ɲyɛ Ibirayima tùluge shin.
9 Disse-lhe Jesus: Hoje entrou a salvação nesta casa, porquanto também este é filho de Abraão.
10 Mii sí yi jwo yii á, mpii pi à pînni ke, Supyaŋi Jyaŋi à pa mpa pire cya si pi shwɔ.»
10 Pois o Filho do Homem veio procurar e salvar o que estava perdido.
11 Mà sùpyire yaha ti i núru Yesu ɲwɔ na, pi à pa byanhara Zheruzalɛmu kànhe na ke, ka Yesu si li kàanmucya mà li ɲya na sùpyire sɔ̀nŋɔr'à taha li na na Kile Saanre sí n‑sìi lire tèni yabiliŋi i. Lire kurugo u à ŋke bàtaage jwo pi á
11 Ouviam-no falar. E como estava perto de Jerusalém, alguns se persuadiam de que o Reino de Deus se havia de manifestar brevemente; ele acrescentou esta parábola:
12 na:
12 Um homem ilustre foi para um país distante, a fim de ser investido da realeza e depois regressar.
13 Mà jwo u lire kùluni tɔɔge lwɔ́ ke, u à u báarapyii kɛ yyere, maa wyɛ́rɛfyinŋi tɔɔnyɔ kɛ kan pi puni niŋkin niŋkin á, maa pi pyi na pi à cwɔ̀hɔnte pyi ná u e, pi i tɔ̀ɔn ta u na, mà jwo uru u núr'a pa ke.
13 Chamou dez dos seus servos e deu-lhes dez minas, dizendo-lhes: Negociai até eu voltar.
14 Ŋka uru ŋge nàŋi kyaa mpyi a táan u kìni shiinbil'á mɛ. U kareŋkwooni kàntugo, ka pi i tùnntunmii tun saanbwɔh'á, maa yi jwo u á na pire la ɲyɛ u u ŋge nàŋi tìŋɛ pire ɲùŋɔ na mɛ.
14 Mas os homens daquela região odiavam-no e enviaram atrás dele embaixadores, para protestarem: Não queremos que ele reine sobre nós.
15 Ŋka lire ná li wuuni mú i, saanbwɔh'à u pyi saanwa, ka u u núr'a pa u kìni i. U à pa ke, maa u báarapyiibii yyere, mpiimu á u niŋkareŋi mpyi a wyɛ́rɛŋi kan ke, si ɲcè kampyi pi à tɔ̀ɔn ta u na.
15 Quando, investido da dignidade real, voltou, mandou chamar os servos a quem confiara o dinheiro, a fim de saber quanto cada um tinha lucrado.
16 Ka báarapyiŋi niɲcyiiŋi si mpa maa jwo “Kafooŋi, wyɛ́rɛŋi mu mpyi a kan mii á ke, mii à cwɔ̀hɔnte pyi ná u e, mà u fiigii kɛ tɔ̀ɔn ta.”
16 Veio o primeiro: Senhor, a tua mina rendeu dez outras minas.
17 Ka saanŋi si yi jwo uru báarapyiŋ'á “Fwù faa na. Mu na ɲyɛ báarapyi niɲcɛnŋɛ. Ná mu s'à pyi dánasupya kapyɛɛre e, mii sí mu tìŋɛ n‑pyi ɲùŋufoo kànyi kɛ ɲùŋɔ na.”
17 Ele lhe disse: Muito bem, servo bom; porque foste fiel nas coisas pequenas, receberás o governo de dez cidades.
18 Ɲyɛ ka báarapyiŋi shɔnwuŋi si mpa maa jwo “Ɲùŋufooŋi, wyɛ́rɛŋi mu mpyi a kan mii á ke, mii à cwɔ̀hɔnte pyi ná u e mà u fiigii kaŋkuro ta.”
18 Veio o segundo: Senhor, a tua mina rendeu cinco outras minas.
19 Ka saanŋi si yi jwo ur'á mú “Mii sí mu tìŋɛ kànyi kaŋkuro ɲùŋɔ na.”
19 Disse a este: Sê também tu governador de cinco cidades.
20 — ausente —
20 Veio também o outro: Senhor, aqui tens a tua mina, que guardei embrulhada num lenço;
21 — ausente —
21 pois tive medo de ti, por seres homem rigoroso, que tiras o que não puseste e ceifas o que não semeaste.
22 Ka saanŋi si yi jwo u á “Mu ɲyɛ báarapyi niɲcɛnŋɛ mɛ. Jwumpe mu à jwo mii na ke, mà tàanna ná pur'e, mu ná ndemu l'à yaa ke, mii sí lire pyi mu na. Mu à cè na mii na ɲyɛ supyikyanga, na mii ɲyɛ a yaage ŋkemu yaha mɛ, mii maha kuru lwɔ́, mii ɲyɛ a kɛrɛge ŋkemu nûgo mɛ, mii maha kuru sùmaŋi kwɔ̀n.
22 Replicou-lhe ele: Servo mau, pelas tuas palavras te julgo. Sabias que sou rigoroso, que tiro o que não depositei e ceifo o que não semeei...
23 Ɲyɛ mu à yire puni cè, ɲaha na mu sí ɲyɛ a mpyi a jà a mii wyɛ́rɛŋi yaha wyɛ́rɛŋi bwùunni na mà yɛ? Kampyi mu mpyi a lire pyi, mii à núr'a pa ke, mii mpyi na sí u ná u tɔ̀ɔnŋi ta.”
23 Por que, pois, não puseste o meu dinheiro num banco? Na minha volta, eu o teria retirado com juros.
24 Mpii pi mpyi ná saanŋi i wani ke, ka saanŋi si yi jwo pir'á “Yii na wyɛ́rɛŋi shwɔ ŋge báarapyiŋi na, yii kan báarapyiŋi niɲcyiiŋ'á, ŋgemu u à cwɔ̀hɔnte pyi mà u wyɛ́rɛɲuŋke fiigii kɛ ta ke.”
24 E disse aos que estavam presentes: Tirai-lhe a mina, e dai-a ao que tem dez minas.
25 Ka pi i saanŋi pyi “Kafooŋi, wyɛ́rɛŋi u ɲyɛ uru báarapyiŋ'á ke, ur'à ɲyaha mà kwɔ̀.”
25 Replicaram-lhe: Senhor, este já tem dez minas!...
26 Ka saanŋi si pi pyi “Yii lógo! Shin maha shin u ɲyɛ ná yaage e ke, kà sí n‑bâra urufoo woge na. Ŋka shin maha shin cyeŋgaya wu u ɲyɛ ke, yaaga sì n‑kan urufol'á mɛ. Nimbileni urufoo bá na sɔ̂nŋi uye cye e ke, lire sí n‑shwɔ u na.
26 Eu vos declaro: a todo aquele que tiver, dar-se-lhe-á; mas, ao que não tiver, ser-lhe-á tirado até o que tem.
27 Ɲyɛ numɛ, mii zàmpɛɛnbii pi mpyi na li kɔ̀re bà mii si mpyi mii àha bú mpyi saanwa pire ɲùŋɔ na mɛ, yii pi cû a yige naha, yii i pi bò na ɲyii na.”»
27 Quanto aos que me odeiam, e que não me quiseram por rei, trazei-os e massacrai-os na minha presença.
28 Ɲyɛ Yesu à puru jwumpe puni jwo ke, maa ntòro sùpyire yyaha na na ŋkɛ̀ɛge Zheruzalɛmu kànhe e.
28 Depois destas palavras, Jesus os foi precedendo no caminho que sobe a Jerusalém.
29 Tèni i pi à sà byanhara Bɛtifajye ná Bɛtani kànyi na, Olivye cire ɲaŋke taan ke, ka Yesu si u cyelempyiibii pìi shuunni tun,
29 Chegando perto de Betfagé e de Betânia, junto do monte chamado das Oliveiras, Jesus enviou dois dos seus discípulos e disse-lhes:
30 maa pi pyi: «Kànhe ku ɲyɛ yii yyaha na ke, yii a sì k'e. Yii sí sà pi ta pi à dùfaanɲjaaga pwɔ wani, sùpya sàha ŋkwɔ̀ a dùgo ku na mà ɲya mɛ. Yii i ku sànha, yii a ma yii pa ŋkan na á.
30 Ide a essa aldeia que está defronte de vós. Entrando nela, achareis um jumentinho atado, em que nunca montou pessoa alguma; desprendei-o e trazei-mo.
31 Wà ha yii yíbe na “Ɲaha na yii ɲyɛ na ku sànre yɛ?” yii i urufoo pyi “Ku kyaa li ɲyɛ Kafooŋi na.”»
31 Se alguém vos perguntar por que o soltais, responder-lhe-eis assim: O Senhor precisa dele.
32 Ka cyelempyiibii mú shuunni si ŋkàre. Jwuŋkanni na Yesu mpyi a yi jwo pi á ke, ka pi i sà yi ta amu.
32 Partiram os dois discípulos e acharam tudo como Jesus tinha dito.
33 Tèni i pi à wá na dùfaanŋke sànre ke, ka ku feebii si jwo: «Hɛn! Ɲaha na yii ɲyɛ na ku sànre yɛ?»
33 Quando desprendiam o jumentinho, perguntaram-lhes seus donos: Por que fazeis isto?
34 Ka pi i pi pyi: «Ku kyaa li ɲyɛ Kafooŋi na.» Ɲyɛ pi à yire jwo ke, ka dùfaanŋke feebii si pi yaha pi à ku sànha a kàre.
34 Eles responderam: O Senhor precisa dele.
35 Ka pi i mpa ná kuru dùfaanŋke e Yesu yyére, maa pi vàanɲyi yà taha ku na, maa Yesu pyi u à dùgo ku na.
35 E trouxeram a Jesus o jumentinho, sobre o qual deitaram seus mantos e fizeram Jesus montar.
36 Ka pi i wá na ŋkɛ̀ɛge. Mà pi niŋkaribii yaha, ka sùpyire si wá na ti vàanntinɲyi yà wwû na mpìli Yesu yyaha na kuni i.
36 À sua passagem, muitas pessoas estendiam seus mantos no caminho.
37 Pi mpyi a byanhara Zheruzalɛmu kànhe na mà kwɔ̀. Pi à nɔ Olivye cire ɲaŋke tatigige e ke, ka u fyèɲwɔhɔshiinbii puni funntanga wuubii si li ɲwɔ cû na Kile kêre fànha na Yesu kakyanhala karigii kurugo, pi à cyire ɲcyiimu ɲya ke.
37 Quando já se ia aproximando da descida do monte das Oliveiras, toda a multidão dos discípulos, tomada de alegria, começou a louvar a Deus em altas vozes, por todas as maravilhas que tinha visto.
38 Pi mpyi na yu fànha na:
38 E dizia: Bendito o rei que vem em nome do Senhor! Paz no céu e glória no mais alto dos céus!
39 Ɲyɛ Farizhɛɛnbii pi mpyi sùpyire shwɔhɔl'e ke, ka pire pìi si Yesu pyi: «Cyelentuŋi, ma cyelempyiibii faha, bà pi si mpyi si fyâha mɛ.»
39 Neste momento, alguns fariseus interpelaram a Jesus no meio da multidão: Mestre, repreende os teus discípulos.
40 Ka Yesu si pi pyi: «Mii cyelempyiibii mɛ́ɛ ká fyâha, ɲje kafaayi sí raa ŋkwúuli pi cyaga.»
40 Ele respondeu: Digo-vos: se estes se calarem, clamarão as pedras!
41 Ɲyɛ pi à sà byanhara Zheruzalɛmu kànhe ɲwɔge na, ka Yesu si kànhe ɲya ke, maa mɛɛ sú ku shiinbii kurugo maa jwo:
41 Aproximando-se ainda mais, Jesus contemplou Jerusalém e chorou sobre ela, dizendo:
42 «Kuni i yyeɲiŋke ɲyɛ na ntaa ke, kàmpyi yii mpyi a lire lwɔ́ a wíi, li mpyi na sí n‑táan mii i niɲjaa dɛ! Ŋka lir'à ŋwɔhɔ yii na numɛ.
42 Oh! Se também tu, ao menos neste dia que te é dado, conhecesses o que te pode trazer a paz!... Mas não, isso está oculto aos teus olhos.
43 Ɲyɛ canŋa na ma, yii zàmpɛɛnbii sí n‑pa n‑cwo yii na, si yii kwûulo kaɲcinnɛ fiige, si kàsɔɔgɔ le ntaha yii kwûulo, si yii fɛnrɛ kàmpanɲyi puni na.
43 Virão sobre ti dias em que os teus inimigos te cercarão de trincheiras, te sitiarão e te apertarão de todos os lados;
44 Pi sí yii kànhe jya si ku ŋkunuɲyi puni waraga feefee, si yii puni bò, ɲaha na yɛ Kile à pa yii ntɛ̀gɛŋi mɛɛ na, ŋka yii ɲyɛ a li cè ná u e mɛ.»
44 destruir-te-ão a ti e a teus filhos que estiverem dentro de ti, e não deixarão em ti pedra sobre pedra, porque não conheceste o tempo em que foste visitada.
45 Lire kàntugo ka Yesu si ŋkàre Kileɲaarebage ntàani na. Mpii pi mpyi pɛrɛmpe na wani ke, maa pire kɔ̀rɔ.
45 Em seguida, entrou no templo e começou a expulsar os mercadores.
46 Maa yi jwo pi á: «“Mii bage sí n‑pyi Kileɲaarebaga.” Yire y'à sémɛ Kile Jwumpe Semɛŋi i. Ŋka yii pi ke, yii à ku kɛ̂ɛnŋ'a pyi “nàŋkaalii tabinniga.”»
46 Disse ele: Está escrito: A minha casa é casa de oração! Mas vós a fizestes um covil de ladrões {Is 56,7; Jr 7,11}.
47 Yesu mpyi maha Kile jwumpe yu Kileɲaarebage ntàani na canŋa maha canŋa. Ka Kile sáragawwuubii ɲùŋufeebii ná Kile Saliyaŋi cyelentiibii ná yyaha yyére shiinbii si wá na pyiŋkanna caa si u bò.
47 Todos os dias ensinava no templo. Os príncipes dos sacerdotes, porém, os escribas e os chefes do povo procuravam tirar-lhe a vida.
48 Ŋka u cùŋkanni mpyi a pi funŋɔ wwòoŋɔ, ɲaha na yɛ u jwumpe mpyi a sùpyire puni ɲùmbogigii shwɔ a ta.
48 Mas não sabiam como realizá-lo, porque todo o povo ficava suspenso de admiração, quando o ouvia falar.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 19, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.