Lucas 19

KILE JWUMPE SEMƐŊI JWUMPE NINTANMPE (SPP) vs NVT

Sair da comparação
NVT Nova Versão Transformadora
1 Ɲyɛ mà Yesu yaha u u ntùuli Zheriko kànhe e,
1 Jesus entrou em Jericó e atravessava a cidade.
2 nàŋi wà na mpyi wani kuru kànhe e, u mɛge mpyi Zaŋkɛ. Múnalwɔɔre shwofeebii ɲùŋufooŋi wà u mpyi u wi. Nàfuufoo u mpyi u wi.
2 Havia ali um homem rico chamado Zaqueu, chefe dos cobradores de impostos.
3 U la mpyi si Yesu ɲya, si ɲcè sùpyaŋi u ɲyɛ u wi ke. Ŋka u mbereŋi ná sùpyire ɲyahaŋi kurugo, u ɲyɛ a jà a Yesu ɲya mɛ.
3 Tentava ver Jesus, mas era baixo demais e não conseguia olhar por cima da multidão.
4 Ka u u fê a kàre yyaha yyére, maa sà dùgo sikomɔri cige e, kuni ɲwɔge na, bà li si mpyi Yesu ká mpa a ntùuli ku ɲwɔh'i, si u ta ɲya mɛ.
4 Por isso, correu adiante e subiu numa figueira-brava, no caminho por onde Jesus passaria.
5 Yesu à pa nɔ kuru cyage e ke, maa ɲùŋke yîrig'a wíi cige e, maa jwo: «Zaŋkɛ, fyâl'a tîge naha, ɲaha na yɛ mii à yaa mii u sunmbage lèŋɛ mu pyɛnge e niɲjaa.»
5 Quando Jesus chegou ali, olhou para cima e disse: “Zaqueu, desça depressa! Hoje devo hospedar-me em sua casa”.
6 Ka Zaŋkɛ si fyâl'a tîge maa Yesu ɲùŋɔ bɛ̂ ná funntange e maa ŋkàre ná u e pyɛnge e.
6 Sem demora, Zaqueu desceu e, com alegria, recebeu Jesus em sua casa.
7 Sùpyire puni ti mpyi wani maa lire ɲya ke, ka li i mpɛn pi e, fo pi na ŋkunni piye shwɔhɔl'e, marii ŋko: «Ŋge nàŋ'à kàr'a sà sunmbage lèŋɛ ŋge kapimpyiŋi pyɛnge e.»
7 Ao ver isso, o povo começou a se queixar: “Ele foi se hospedar na casa de um pecador!”.
8 Ŋka mà pi yaha tire jwoore na, Zaŋkɛ niɲjyereŋ'à kwôro Kafooŋi Yesu taan, maa yi jwo u á: «Kafooŋi, mii sí na cyeyaayi puni taaga niŋkin kan fòŋɔfeebil'á. Yaaga maha yaaga mii à cyán a shwɔ sùpyire na ke, mii sí yire yaayi puni fiigii sicyɛɛre kan kan pi á.»
8 Enquanto isso, Zaqueu se levantou e disse: “Senhor, darei metade das minhas riquezas aos pobres. E, se explorei alguém na cobrança de impostos, devolverei quatro vezes mais!”.
9 Ka Yesu si jwo: «Zhwoŋ'à nɔ ŋke pyɛnge na niɲjaa, ɲaha na yɛ ŋge nàŋi mú na ɲyɛ Ibirayima tùluge shin.
9 Jesus respondeu: “Hoje chegou a salvação a esta casa, pois este homem também é filho de Abraão.
10 Mii sí yi jwo yii á, mpii pi à pînni ke, Supyaŋi Jyaŋi à pa mpa pire cya si pi shwɔ.»
10 Porque o Filho do Homem veio buscar e salvar os perdidos”.
11 Mà sùpyire yaha ti i núru Yesu ɲwɔ na, pi à pa byanhara Zheruzalɛmu kànhe na ke, ka Yesu si li kàanmucya mà li ɲya na sùpyire sɔ̀nŋɔr'à taha li na na Kile Saanre sí n‑sìi lire tèni yabiliŋi i. Lire kurugo u à ŋke bàtaage jwo pi á
11 A multidão estava atenta ao que Jesus dizia. Então, como ele se aproximava de Jerusalém, contou-lhes uma parábola, pois o povo achava que o reino de Deus começaria de imediato.
12 na:
12 Disse ele: “Um nobre foi chamado a um país distante para ser coroado rei e depois voltar.
13 Mà jwo u lire kùluni tɔɔge lwɔ́ ke, u à u báarapyii kɛ yyere, maa wyɛ́rɛfyinŋi tɔɔnyɔ kɛ kan pi puni niŋkin niŋkin á, maa pi pyi na pi à cwɔ̀hɔnte pyi ná u e, pi i tɔ̀ɔn ta u na, mà jwo uru u núr'a pa ke.
13 Antes de partir, reuniu dez de seus servos e deu a cada um deles dez moedas de prata, dizendo: ‘Invistam esse dinheiro enquanto eu estiver fora’.
14 Ŋka uru ŋge nàŋi kyaa mpyi a táan u kìni shiinbil'á mɛ. U kareŋkwooni kàntugo, ka pi i tùnntunmii tun saanbwɔh'á, maa yi jwo u á na pire la ɲyɛ u u ŋge nàŋi tìŋɛ pire ɲùŋɔ na mɛ.
14 Seu povo, porém, o odiava, e enviou uma delegação atrás dele para dizer: ‘Não queremos que ele seja nosso rei’.
15 Ŋka lire ná li wuuni mú i, saanbwɔh'à u pyi saanwa, ka u u núr'a pa u kìni i. U à pa ke, maa u báarapyiibii yyere, mpiimu á u niŋkareŋi mpyi a wyɛ́rɛŋi kan ke, si ɲcè kampyi pi à tɔ̀ɔn ta u na.
15 “Depois de ser coroado, ele voltou e chamou os servos aos quais tinha confiado o dinheiro, pois queria saber quanto haviam lucrado.
16 Ka báarapyiŋi niɲcyiiŋi si mpa maa jwo “Kafooŋi, wyɛ́rɛŋi mu mpyi a kan mii á ke, mii à cwɔ̀hɔnte pyi ná u e, mà u fiigii kɛ tɔ̀ɔn ta.”
16 O primeiro servo informou: ‘Senhor, investi seu dinheiro, e ele rendeu dez vezes a quantia recebida.
17 Ka saanŋi si yi jwo uru báarapyiŋ'á “Fwù faa na. Mu na ɲyɛ báarapyi niɲcɛnŋɛ. Ná mu s'à pyi dánasupya kapyɛɛre e, mii sí mu tìŋɛ n‑pyi ɲùŋufoo kànyi kɛ ɲùŋɔ na.”
17 “‘Muito bem!’, disse o rei. ‘Você é um bom servo. Foi fiel no pouco que lhe confiei e, como recompensa, governará dez cidades.’
18 Ɲyɛ ka báarapyiŋi shɔnwuŋi si mpa maa jwo “Ɲùŋufooŋi, wyɛ́rɛŋi mu mpyi a kan mii á ke, mii à cwɔ̀hɔnte pyi ná u e mà u fiigii kaŋkuro ta.”
18 “O servo seguinte informou: ‘Senhor, investi seu dinheiro, e ele rendeu cinco vezes a quantia recebida’.
19 Ka saanŋi si yi jwo ur'á mú “Mii sí mu tìŋɛ kànyi kaŋkuro ɲùŋɔ na.”
19 “‘Muito bem!’, disse o rei. ‘Você governará cinco cidades.’
20 — ausente —
20 “O terceiro servo, porém, trouxe de volta apenas a quantia recebida e disse: ‘Senhor, escondi seu dinheiro para mantê-lo seguro.
21 — ausente —
21 Tive medo, pois o senhor é um homem severo. Toma o que não lhe pertence e colhe o que não plantou’.
22 Ka saanŋi si yi jwo u á “Mu ɲyɛ báarapyi niɲcɛnŋɛ mɛ. Jwumpe mu à jwo mii na ke, mà tàanna ná pur'e, mu ná ndemu l'à yaa ke, mii sí lire pyi mu na. Mu à cè na mii na ɲyɛ supyikyanga, na mii ɲyɛ a yaage ŋkemu yaha mɛ, mii maha kuru lwɔ́, mii ɲyɛ a kɛrɛge ŋkemu nûgo mɛ, mii maha kuru sùmaŋi kwɔ̀n.
22 “‘Servo mau!’, exclamou o senhor. ‘Suas próprias palavras o condenam. Se você sabia que sou homem severo, que tomo o que não me pertence e colho o que não plantei,
23 Ɲyɛ mu à yire puni cè, ɲaha na mu sí ɲyɛ a mpyi a jà a mii wyɛ́rɛŋi yaha wyɛ́rɛŋi bwùunni na mà yɛ? Kampyi mu mpyi a lire pyi, mii à núr'a pa ke, mii mpyi na sí u ná u tɔ̀ɔnŋi ta.”
23 por que não depositou meu dinheiro? Pelo menos eu teria recebido os juros.’
24 Mpii pi mpyi ná saanŋi i wani ke, ka saanŋi si yi jwo pir'á “Yii na wyɛ́rɛŋi shwɔ ŋge báarapyiŋi na, yii kan báarapyiŋi niɲcyiiŋ'á, ŋgemu u à cwɔ̀hɔnte pyi mà u wyɛ́rɛɲuŋke fiigii kɛ ta ke.”
24 “Então, voltando-se para os outros que estavam ali perto, o rei ordenou: ‘Tomem o dinheiro deste servo e deem ao que tem dez moedas.
25 Ka pi i saanŋi pyi “Kafooŋi, wyɛ́rɛŋi u ɲyɛ uru báarapyiŋ'á ke, ur'à ɲyaha mà kwɔ̀.”
25 “‘Mas senhor!’, disseram eles. ‘Ele já tem dez!’
26 Ka saanŋi si pi pyi “Yii lógo! Shin maha shin u ɲyɛ ná yaage e ke, kà sí n‑bâra urufoo woge na. Ŋka shin maha shin cyeŋgaya wu u ɲyɛ ke, yaaga sì n‑kan urufol'á mɛ. Nimbileni urufoo bá na sɔ̂nŋi uye cye e ke, lire sí n‑shwɔ u na.
26 “Então o rei respondeu: ‘Sim, ao que tem, mais lhe será dado; mas do que nada tem, até o que tem lhe será tomado.
27 Ɲyɛ numɛ, mii zàmpɛɛnbii pi mpyi na li kɔ̀re bà mii si mpyi mii àha bú mpyi saanwa pire ɲùŋɔ na mɛ, yii pi cû a yige naha, yii i pi bò na ɲyii na.”»
27 E, quanto a esses meus inimigos que não queriam que eu fosse seu rei, tragam-nos aqui e executem-nos na minha presença’”.
28 Ɲyɛ Yesu à puru jwumpe puni jwo ke, maa ntòro sùpyire yyaha na na ŋkɛ̀ɛge Zheruzalɛmu kànhe e.
28 Depois de contar essa história, Jesus prosseguiu rumo a Jerusalém.
29 Tèni i pi à sà byanhara Bɛtifajye ná Bɛtani kànyi na, Olivye cire ɲaŋke taan ke, ka Yesu si u cyelempyiibii pìi shuunni tun,
29 Quando chegou a Betfagé e Betânia, próximo ao monte das Oliveiras, enviou dois de seus discípulos.
30 maa pi pyi: «Kànhe ku ɲyɛ yii yyaha na ke, yii a sì k'e. Yii sí sà pi ta pi à dùfaanɲjaaga pwɔ wani, sùpya sàha ŋkwɔ̀ a dùgo ku na mà ɲya mɛ. Yii i ku sànha, yii a ma yii pa ŋkan na á.
30 “Vão àquele povoado adiante”, disse ele. “Assim que entrarem, verão amarrado ali um jumentinho no qual ninguém jamais montou. Desamarrem-no e tragam-no para cá.
31 Wà ha yii yíbe na “Ɲaha na yii ɲyɛ na ku sànre yɛ?” yii i urufoo pyi “Ku kyaa li ɲyɛ Kafooŋi na.”»
31 Se alguém perguntar: ‘Por que estão soltando o jumentinho?’, respondam apenas: ‘O Senhor precisa dele’.”
32 Ka cyelempyiibii mú shuunni si ŋkàre. Jwuŋkanni na Yesu mpyi a yi jwo pi á ke, ka pi i sà yi ta amu.
32 Eles foram e encontraram o jumentinho, exatamente como Jesus tinha dito.
33 Tèni i pi à wá na dùfaanŋke sànre ke, ka ku feebii si jwo: «Hɛn! Ɲaha na yii ɲyɛ na ku sànre yɛ?»
33 E, enquanto o desamarravam, seus donos perguntaram: “Por que estão soltando o jumentinho?”.
34 Ka pi i pi pyi: «Ku kyaa li ɲyɛ Kafooŋi na.» Ɲyɛ pi à yire jwo ke, ka dùfaanŋke feebii si pi yaha pi à ku sànha a kàre.
34 Os discípulos responderam: “O Senhor precisa dele”.
35 Ka pi i mpa ná kuru dùfaanŋke e Yesu yyére, maa pi vàanɲyi yà taha ku na, maa Yesu pyi u à dùgo ku na.
35 Então trouxeram o jumentinho e lançaram seus mantos sobre o animal, para que Jesus montasse nele.
36 Ka pi i wá na ŋkɛ̀ɛge. Mà pi niŋkaribii yaha, ka sùpyire si wá na ti vàanntinɲyi yà wwû na mpìli Yesu yyaha na kuni i.
36 À medida que Jesus ia passando, as multidões espalhavam seus mantos ao longo do caminho diante dele.
37 Pi mpyi a byanhara Zheruzalɛmu kànhe na mà kwɔ̀. Pi à nɔ Olivye cire ɲaŋke tatigige e ke, ka u fyèɲwɔhɔshiinbii puni funntanga wuubii si li ɲwɔ cû na Kile kêre fànha na Yesu kakyanhala karigii kurugo, pi à cyire ɲcyiimu ɲya ke.
37 Quando ele chegou próximo à descida do monte das Oliveiras, seus seguidores começaram a gritar e a cantar enquanto o acompanhavam, louvando a Deus por todos os milagres maravilhosos que tinham visto.
38 Pi mpyi na yu fànha na:
38 “Bendito é o Rei que vem em nome do Senhor! Paz no céu e glória nas maiores alturas!”.
39 Ɲyɛ Farizhɛɛnbii pi mpyi sùpyire shwɔhɔl'e ke, ka pire pìi si Yesu pyi: «Cyelentuŋi, ma cyelempyiibii faha, bà pi si mpyi si fyâha mɛ.»
39 Alguns dos fariseus que estavam entre a multidão disseram: “Mestre, repreenda seus seguidores por dizerem estas coisas!”.
40 Ka Yesu si pi pyi: «Mii cyelempyiibii mɛ́ɛ ká fyâha, ɲje kafaayi sí raa ŋkwúuli pi cyaga.»
40 Ele, porém, respondeu: “Se eles se calarem, as próprias pedras clamarão!”.
41 Ɲyɛ pi à sà byanhara Zheruzalɛmu kànhe ɲwɔge na, ka Yesu si kànhe ɲya ke, maa mɛɛ sú ku shiinbii kurugo maa jwo:
41 Quando Jesus se aproximou de Jerusalém e viu a cidade, começou a chorar.
42 «Kuni i yyeɲiŋke ɲyɛ na ntaa ke, kàmpyi yii mpyi a lire lwɔ́ a wíi, li mpyi na sí n‑táan mii i niɲjaa dɛ! Ŋka lir'à ŋwɔhɔ yii na numɛ.
42 “Como eu gostaria que hoje você compreendesse o caminho para a paz!”, disse ele. “Agora, porém, isso está oculto a seus olhos.
43 Ɲyɛ canŋa na ma, yii zàmpɛɛnbii sí n‑pa n‑cwo yii na, si yii kwûulo kaɲcinnɛ fiige, si kàsɔɔgɔ le ntaha yii kwûulo, si yii fɛnrɛ kàmpanɲyi puni na.
43 Chegará o tempo em que seus inimigos construirão rampas para atacar seus muros e a rodearão e apertarão o cerco por todos os lados.
44 Pi sí yii kànhe jya si ku ŋkunuɲyi puni waraga feefee, si yii puni bò, ɲaha na yɛ Kile à pa yii ntɛ̀gɛŋi mɛɛ na, ŋka yii ɲyɛ a li cè ná u e mɛ.»
44 Esmagarão você e seus filhos e não deixarão pedra sobre pedra, pois você não reconheceu que Deus a visitou.”
45 Lire kàntugo ka Yesu si ŋkàre Kileɲaarebage ntàani na. Mpii pi mpyi pɛrɛmpe na wani ke, maa pire kɔ̀rɔ.
45 Então Jesus entrou no templo e começou a expulsar os que ali vendiam,
46 Maa yi jwo pi á: «“Mii bage sí n‑pyi Kileɲaarebaga.” Yire y'à sémɛ Kile Jwumpe Semɛŋi i. Ŋka yii pi ke, yii à ku kɛ̂ɛnŋ'a pyi “nàŋkaalii tabinniga.”»
46 dizendo: “As Escrituras declaram: ‘Meu templo será casa de oração’, mas vocês o transformaram num esconderijo de ladrões!”.
47 Yesu mpyi maha Kile jwumpe yu Kileɲaarebage ntàani na canŋa maha canŋa. Ka Kile sáragawwuubii ɲùŋufeebii ná Kile Saliyaŋi cyelentiibii ná yyaha yyére shiinbii si wá na pyiŋkanna caa si u bò.
47 Jesus ensinava todos os dias no templo, mas os principais sacerdotes, os mestres da lei e outros líderes do povo planejavam matá-lo.
48 Ŋka u cùŋkanni mpyi a pi funŋɔ wwòoŋɔ, ɲaha na yɛ u jwumpe mpyi a sùpyire puni ɲùmbogigii shwɔ a ta.
48 Contudo, não conseguiam pensar num modo de fazê-lo, pois o povo ouvia atentamente tudo que ele dizia.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 19, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.