Atos 27
KILE JWUMPE SEMƐŊI JWUMPE NINTANMPE (SPP) vs NTLH
1 Tèni i pi la mpyi si wuu lèŋɛ bakwɔɔge e wuu a ŋkɛ̀ɛge Itali kìni i ke, pi à Poli ná kàsujyiibii pìi kan sòrolashiibii yyaha yyére shinŋi wà á, uru mɛge na mpyi Zhuliyusi. Uru nàŋi na mpyi Ɔrɔmu shiinbii sòrolashikurumbwɔhe kà ɲùŋɔ na, pi mpyi maha kuru mɛge pyi: «Saanbwɔhe Sorolashikuruŋke.»
1 Ficou resolvido que devíamos embarcar para a Itália. Então entregaram Paulo e os outros presos a Júlio, um oficial romano que era do batalhão chamado “Batalhão do Imperador”.
2 Ɲyɛ ka wuu u jyè bakwɔɔge k'e, kuru mpyi a yîri Adaramiti i na ŋkɛ̀ɛge Azi kùluni kàmpanŋke na. Asitariki na mpyi ná wuu e. Tesaloniki kànhe shin u mpyi u wi, Masedoni kùluni i.Bakwɔɔge|src="CN01969b.tif" size="col" ref="Kapyiiŋkii 27.2"
2 Nós embarcamos num navio da cidade de Adramítio, que estava pronto para navegar para os portos da província da Ásia. E assim começamos a viagem. Aristarco, um macedônio da cidade de Tessalônica, estava conosco.
3 Kuru canŋa nùmpanŋa, ka wuu u nɔ Sidɔn kànhe e. Zhuliyusi mpyi a Poli cùmu lemɛ ɲwɔ, maa kuni kan Poli á u sà fworo u ceveebii na, yaayi kyaa li ɲyɛ u na ke, bà u si mpyi si sà yire cya pi á mɛ.
3 No dia seguinte chegamos ao porto de Sidom. Júlio tratava Paulo com bondade e lhe deu licença para ir ver os seus amigos e receber deles o que precisava.
4 Lire kàntugo wuu à yîri wani maa kuni lwɔ́ na ŋkɛ̀ɛge mà sà ntòro Sipiri kìni ŋkere na, ɲaha na yɛ kafɛɛge mpyi na wuu ɲùŋɔ bêni.
4 Depois de sairmos de Sidom, navegamos ao norte da ilha de Chipre a fim de evitar os ventos que estavam soprando contra nós.
5 Ka wuu u ŋkàre suumpe lwɔhe ɲuŋ'i mà sà ntòro Silisi kùluni ná Panfili wuuni taan, maa ŋkàre mà sà nɔ Mira kànhe na Lisi kùluni i.
5 Atravessamos o mar em frente ao litoral da região da Cilícia e província da Panfília e chegamos a Mirra, uma cidade da província da Lícia.
6 Ɲyɛ ka sòrolashiibii yyaha yyére shinŋi si bakwɔɔge kà ta wani k'à yîri Alɛzandire kànhe e na ŋkɛ̀ɛge Itali kìni i, maa wuu pyi wuu à fworo bakwɔɔge niɲcyiige e mà jyè kur'e.
6 Ali o oficial romano encontrou um navio da cidade de Alexandria, que ia para a Itália, e nos fez embarcar nele.
7 Wuu à canmpyaa niɲyahagii pyi lwɔhe ɲuŋ'i. Bakwɔɔge ɲyɛ a mpyi a jà na ŋkɛ̀ɛge fwɔfwɔ mɛ. Wuu à kànha sèl'e maa nta a jà a nɔ Kinidi kànhe sìcampe na. Ɲyɛ ná kafɛɛge mpyi a wuu kárama pɛn kuru kàmpanŋke na, ka wuu u ntòro Kɛrɛti kìni ŋkere na, mà kàre Salamɔni kàmpanŋke na.
7 Navegamos bem devagar vários dias e com grande dificuldade chegamos em frente da cidade de Cnido. Como o vento não nos deixava continuar naquela direção, passamos pelo cabo Salmona da ilha de Creta e seguimos pelo lado sul daquela ilha, o qual é protegido dos ventos.
8 Kuru kàmpanŋke shemɛ mpyi a pɛn, ŋka wuu à wuye waha maa ŋkàre mà sà nɔ cyage k'e, pi maha kuru mɛge pyi: «Bakwooyi Tayyerege Niɲcɛnŋke». Kuru cyage na ɲyɛ Lase kànhe ŋkere na.
8 Assim fomos navegando bem perto do litoral e, ainda com dificuldade, chegamos a um lugar chamado “Bons Portos”, perto da cidade de Laseia.
9 Tère nimbwoo mpyi a tòro wuu na kuni na mà kwɔ̀. Bakwofeni mpyi a pa mpyi farati, ɲaha na yɛ wyeere tèni mpyi a nɔ a kwɔ̀, Yahutuubii súnŋi tèni mpyi a tòr'a kwɔ̀. Ɲyɛ ka Poli si u taɲyage jwo.
9 Ficamos ali muito tempo, e tornou-se perigoso continuar a viagem porque o inverno estava chegando . Então Paulo avisou:
10 U à jwo: «Mii ceveebii, mii naha a li kàanmucya mà li ɲya na wuu kùsheeni sì ɲùŋɔ kuu ná kakyara nimbwɔrɔ ɲyɛ a fworo l'e mɛ. Yaayi wuu à le bakwɔɔge e ke, ti sì n‑dâ yire ná bakwɔɔge na mà dɛ! Wuu yabilimpii pi ɲyɛ k'e ke, wuu múnahigii na ɲyɛ ku ɲwɔge e mú.»
10 — Homens, estou vendo que daqui para diante a nossa viagem será perigosa. Haverá grandes prejuízos não somente com o navio e com a sua carga, mas também haverá perda de vidas.
11 Ŋka sòrolashiibii yyaha yyére shinŋi mpyi a dá bakwɔɔge fèvooŋi ná ku ɲùŋufooŋi wumpe na mà tòro Poli wumpe táan.
11 Mas o oficial romano tinha mais confiança no capitão e no dono do navio do que em Paulo.
12 Kuru cyage bakwooyi tayyérege mú ɲyɛ a mpyi a ɲwɔ wyeere tèni i mɛ. Lire kurugo mpii pi mpyi bakwɔɔge e ke, pire niɲyahara mpyi a li ta na pi pyiŋkanna cya pi i yîri wani kuru cyage e, pi a sì Fenikisi kànhe bakwooyi tayyérege e Kɛrɛti kìni i, pi i sà wyeere tèni pyi wani. Kuru cyag'à yyaha kan canŋacwumpe e. Kafeebwoyi ɲyɛ na nɔni kuru cyage na mɛ.
12 O porto não era bom para passar o inverno. Por isso a maioria achava que devíamos sair dali e tentar chegar a Fênix. Essa cidade é um porto de Creta que tem um lado para o sudoeste e o outro para o noroeste. E eles achavam que poderíamos passar o inverno ali.
13 Ɲyɛ kafɛɛgɛ nimbiler'à pa na fwu na yîri wòro kùl'e ke, ka pi i wá na sɔ̂nŋi na pire sí n‑jà n‑kàre. Tɔɔnmpirige pi maha ntɛ̀g'a bakwɔɔge yyéeŋɛ ke, maa kuru wwû wani, ka bakwɔɔge si wá na ŋkɛ̀ɛge Kɛrɛti kìni ŋkere na.
13 Começou a soprar do sul um vento fraco, e por isso eles pensaram que podiam fazer o que tinham planejado. Levantamos âncora e fomos navegando o mais perto possível do litoral de Creta.
14 Li ɲyɛ a mɔ mɛ, ka kafeebwɔhɔ si yîri na fwu na yîri suumɔ kùl'e na ŋkɛ̀ɛge canŋafyinmpe e na ɲcwûunni wuu ɲuŋ'i. Pi maha kuru kafeebwɔhɔ mɛge pyi: «Erakilɔn».
14 Mas, de repente, um vento muito forte, chamado “Nordeste”, veio da ilha
15 Ka kuru kafeebwɔhe si mpa bakwɔɔge lwɔ́. Wuu ɲyɛ a jà a ku kɛ̂ɛnŋɛ mɛ, ka wuu u wuye yaha ku cye e.
15 e arrastou o navio de tal maneira, que não pudemos fazer com que ele seguisse na direção certa. Por isso desistimos e deixamos que o vento nos levasse.
16 Kafɛɛg'à kàre ná wuu e, ka wuu u sà ntòro kìre nimbilere ŋkere na, suumpe lwɔh'à li kwûulo, li mɛge ɲyɛ Koda. Kuru cyag'à pa jyè wuu ná kafɛɛge shwɔhɔl'e maa ku tɛgɛlɛ kwɔ̀n wuu na dooni ke, bakwobileni li mpyi wuu á ke, ka wuu u wuye waha maa lire ŋáhana a yige lwɔhe e, ŋka báara u mpyi lire tayigege e dɛ!
16 Para escaparmos do vento, passamos ao sul de uma pequena ilha chamada Cauda. Ali, com muita dificuldade, conseguimos recolher o bote do navio.
17 Ɲyɛ wuu à núr'a pa bakwobileni lèŋɛ ke, maa mɛɛrɛ tɛ̀g'a bakwobwɔhe yal'a pwɔ. Vàanŋke ku maha bakwɔɔge pyi ku u ŋkɛ̀ɛge ke, maa kuru tîrige, ɲaha na yɛ wuu mpyi na fyáge kafɛɛge kà ŋkwɔ̀ bakwɔɔge lwɔ́ si ŋkàre zà yaha nticyɛnŋi ɲuŋ'i Libi kìni kàmpanŋke na mɛ, maa wuye yaha kafɛɛge cye e ku u ŋkɛ̂ɛnŋi.
17 Os marinheiros levantaram o bote para dentro do navio e amarraram o casco do navio com cordas grossas. Estavam com medo de que o navio fosse arrastado para os bancos de areia que ficam perto do litoral da Líbia. Então desceram as velas e deixaram que o navio fosse levado pelo vento.
18 Kafeebwɔhe fànha mpyi na mpêre fo li ɲyɛ a pa ɲwɔ mɛ, kuru canŋa nùmpanŋa, ka pi i wá na bakwɔɔge funŋɔ yaayi yà wwû na wàa lwɔhe e.
18 E a terrível tempestade continuou. No dia seguinte começaram a jogar a carga no mar.
19 Ku canntanrewoge, ka bakwɔɔge feveebii yabilimpii si pi báarapyiyaayi yà wwûl'a wà lwɔhe e.
19 E, no outro dia, os marinheiros, com as próprias mãos, jogaram no mar uma parte do equipamento do navio.
20 Wuu à canmpyaa niɲyahagii pyi, canŋaɲyiini bâra wɔrigii na, wuu ɲyɛ a kuru kà ɲya mɛ. Kafeebwɔhe fànhe mpyi na ɲyahage na wá, fo wuu puni mpyi a li yaha na wuu wà saha sì n‑shwɔ mɛ.
20 Durante muitos dias não pudemos ver o sol nem as estrelas, e o vento continuava soprando forte. Finalmente perdemos toda a esperança de nos salvarmos.
21 Wuu mpyi a mɔ maa yalyige lyî. Ka Poli si mpa yîr'a yyére sùpyire yyaha na, maa jwo: «Mii ceveebii, yii mpyi a yaa yii i mii jwumpe lógo, wuu u ntɛ̀ɛn Kɛrɛti kìni i. Lire n'a mpyi a pyi, ŋke kafeebwɔhe ku ŋke k'à wuu ta, ka wuu u mpɔ̂ɔn yaayi ɲjemu i ke, lire là mpyi na sì n‑pyi mɛ.
21 Fazia muito tempo que eles não comiam nada. Então Paulo ficou de pé no meio deles e disse: — Homens, vocês deviam ter dado atenção ao que eu disse e ter ficado em Creta; e assim não teríamos tido toda esta perda e este prejuízo.
22 Ŋka numɛ, mii sí yi jwo yii á, yii àha vyá mɛ, yafyin sì yii wà ta mɛ. Bakwɔɔge kanni i wuu sí n‑pɔ̂ɔn.
22 Mas agora peço que tenham coragem. Ninguém vai morrer; vamos perder somente o navio.
23 Kileŋi ŋgemu wu u ɲyɛ mii, mii sí i báare u á ke, yii li cè na uru mɛ̀lɛkɛŋi wà à uye cyêe mii na pìlaga,
23 Digo isso porque, na noite passada, um anjo do Deus a quem pertenço e sirvo apareceu a mim
24 maa yi jwo mii á na mii àha raa fyáge mɛ, na mii à sàa yaa mii yyéeŋɛ saanmbwɔhe Sezari yyahe taan. Kile à ɲwɔ mii na maa mii ɲareyi lógo. Shin maha shin u ɲyɛ ná mii i bakwɔɔge e ke, u sí wuu puni shwɔ.
24 e disse: “Paulo, não tenha medo! Você precisa ir até a presença do Imperador. E Deus, na sua bondade, já lhe deu a vida de todos os que estão viajando com você.”
25 Lire e ke mii ceveebii, yii àha raa fyáge mɛ. Mii à dá Kile na. Ɲje y'à jwo mii á ke, yire puni sí n‑tòro yi jwuŋkanni na.
25 Por isso, homens, tenham coragem! Eu confio em Deus e estou certo de que ele vai fazer o que me disse.
26 Ŋka bakwɔɔge sí n‑kɛ̀ɛge ná wuu e lwɔhe niŋke kìni l'e.»
26 Porém vamos ser arrastados para alguma ilha.
27 Kuru ku mpyi wuu numpili kɛ ná sicyɛrewoge suumpe lwɔhe ɲuŋ'i, kafeebwɔhe sí i wuu lwúu na ŋkɛ̀ɛge ku ɲyii cyeyi i. Suumpe lwɔhe ɲuŋ'i wuu mpyi ke, kuru mɛge na mpyi Adiriyatiki. Ɲìŋk'à pa ɲî ke, ka bakwɔɔge feveebii si wá na sɔ̂nŋi na wuu à byanhara kùmpoge na.
27 Duas semanas depois, à noite, continuávamos sendo levados pela tempestade no mar Mediterrâneo. Mais ou menos à meia-noite, os marinheiros começaram a sentir que estávamos chegando perto de terra.
28 Ka pi i mɛɛrɛ le a tîrige lwɔhe e maa ku súma mà ku cùgumpe ta mɛtirii beɲaaga ná kɛ ná baashuunni. Ka pi i file yyaha na, maa núr'a ku súma mà ku ta mɛtirii beɲaaga ná baataanre.
28 Então jogaram no mar uma corda com um peso na ponta e viram que a água ali tinha trinta e seis metros de fundura. Mais adiante tornaram a medir, e deu vinte e sete metros.
29 Pi mpyi na fyáge bakwɔɔge kà ŋkwɔ̀ zà ŋkúu kafaage kà na lwɔhe e mɛ. Ɲyɛ tɔɔnmpiriyi pi maha ntɛ̀g'a bakwɔɔge yyéeŋɛ ke, ka pi i yire sicyɛɛre tîrige lwɔhe e bakwɔɔge kàntugo yyére, maa ntɛ̀ɛn pi funvwugo wuubii na ɲyɛ̀ge sigili.
29 Eles ficaram com muito medo de que o navio fosse bater contra as rochas. Por isso jogaram quatro âncoras da parte de trás do navio e oraram para que amanhecesse logo.
30 Ɲyɛ mà pi yaha pur'e, mpii pi mpyi na bakwɔɔge fî ke, pir'à bakwobileni yig'a tîrige lwɔhe e, maa piye pyi mu à jwo tɔɔnmpirige kà pire la ɲyɛ si ntîrige bakwɔɔge yyaha yyére, mà li ta tafeŋɛ pi mpyi na ɲcaa bakwobileni cye kurugo.
30 Aí os marinheiros tentaram escapar do navio. Baixaram o bote no mar, fingindo que iam jogar âncoras da parte da frente do navio.
31 Ka Poli si sòrolashiibii ná pi yyaha yyére shinŋi pyi: «Ná bakwɔɔge feveebii ɲyɛ a tɛ̀ɛn bakwɔɔge funŋke e mɛ, yii sì n‑sìi n‑shwɔ mɛ.»
31 Então Paulo disse ao oficial romano e aos soldados: — Se os marinheiros não ficarem no navio, vocês não poderão se salvar.
32 Ɲyɛ mɛɛre ti mpyi a tɛ̀g'a bakwobileni pwɔ ke, ka sòrolashiibii si tire kwɔ̀n, maa li yaha l'à kàre lwɔhe ɲuŋ'i.
32 Aí os soldados cortaram as cordas que prendiam o bote e o largaram no mar.
33 Ɲyɛ ɲyɛ̀g'à pa byanhara ke, ka Poli si li cya pi pun'á na pi ɲjyì cya pi lyî. U à jwo: «Canmpyaa kɛ ná sicyɛɛre cyi ɲyɛ ɲcyii, yii funmpɛn wuubii pi ɲyɛ, yii sàha ɲjyì sèe wu lyî mɛ.
33 De madrugada Paulo pediu a todos que comessem alguma coisa e disse: — Já faz catorze dias que vocês estão esperando e durante este tempo não comeram nada.
34 Lire e mii na li caa yii á, yii ɲjyì cya yii lyî. Lire li sí yii pyi yii fànha ta yii i shwɔ. Mii sí yi jwo yii á, yii wà ɲùɲjuŋɔ niŋkin sì n‑sìi n‑pînni mɛ.»
34 Agora comam alguma coisa, por favor. Vocês precisam se alimentar para poder continuar vivendo. Pois ninguém vai perder nem mesmo um fio de cabelo.
35 Poli à yire jwo ke, maa bwúuruŋi lwɔ́ maa fwù kan Kile á pi puni ɲyii na, maa u kwɔ̀n kwɔ̀n, maa wà lwɔ́ na lyî.
35 Em seguida Paulo pegou pão e deu graças a Deus diante de todos. Depois partiu o pão e começou a comer.
36 Pi sanmpil'à lire ɲya ke, ka pi puni yákilibii si ntɛ̀ɛn, ka pi i wá na lyî mú.
36 Então eles ficaram com mais coragem e também comeram.
37 Wuu shiin ŋkwuu shuunni ná shiin beetaanre ná kɛ ná baani (276) pi mpyi bakwɔɔge e.
37 No navio éramos ao todo duzentas e setenta e seis pessoas.
38 Wuu pun'à lyî a tîn ke, sùmapyaŋi u mpyi bakwɔɔge e ke, ka pi i uru wu lwɔhe e, bà bakwɔɔge si mpyi si faha mɛ.
38 Depois que todos comeram, jogaram o trigo no mar para que o navio ficasse mais leve.
39 Ɲyɛ̀g'à pa múgo mà wuu ta wuu à nɔ cyage ŋkemu i ke, bakwɔɔge feveebii ɲyɛ a mpyi a kuru cyage cè mɛ. Ka pi i lùŋkuuŋi wà ɲya, ɲìŋke mpyi a fworo wani, ka pi la si mpyi s'a ŋkɛ̀ɛge wani kuru cyage e.Bakwɔɔg'à kɛ̀ɛge|src="CN02045b.tif" size="span" ref="Kapyiiŋkii 27.39-44"
39 Quando amanheceu, os marinheiros não reconheceram a terra, mas viram uma baía onde havia uma praia. Então resolveram fazer o possível para encalhar o navio lá.
40 Ɲyɛ tɔɔnmpirige ku maha ntɛ̀g'a bakwɔɔge yyéeŋɛ ke, pi à kuru sànha mà tîrige lwɔhe e, mɛɛre ti maha ntɛ̀g'a bakwɔɔge yafeŋke pwɔ ke, maa tire sànha mú, maa vàanŋa nitabaaga pìli bakwɔɔge yyaha yyére, bà kafɛɛge si mpyi s'a ŋkɛ̀ɛge ná k'e suumpe lwɔhe ɲwɔge na mɛ.
40 Eles cortaram as cordas das âncoras, e as largaram no mar, e desamarraram os lemes. Em seguida suspenderam a vela do lado dianteiro, para que pudessem seguir na direção da praia.
41 Pur'e pi ɲyɛ, ka bakwɔɔge si ŋkàr'a sà dùgo nticyɛn ɲaŋke kà ɲuŋ'i, lùŋkuubii pìi shuunni shwɔhɔl'e. Bakwɔɔge munag'à kàr'a sà ɲcûru nticyɛnŋi i, ku ɲyɛ a jà a fworo mɛ. Lir'à lwɔhe ta ku u fuuli na yîri na ma na bakwɔɔge kàntugo yyéreŋi bwùun, fo mà sà kuru kɛ̀ɛge.
41 Mas o navio bateu num banco de areia e ficou encalhado. A parte da frente ficou presa, e a de trás começou a ser arrebentada pela força das ondas.
42 Sòrolashiibii la mpyi si kàsujyiibii bò, bà li si mpyi pi wà kà ŋkwɔ̀ lwɔhe ɲà vworo si shwɔ mɛ.
42 Os soldados combinaram matar todos os prisioneiros, para que nenhum pudesse chegar até a praia e fugir.
43 Ŋka sòrolashiibii yyaha yyére shinŋi la mpyi Poli sì bò mɛ. Lire kurugo nde sòrolashiibii la mpyi si mpyi ke, ka u u pi sige lire na. Mpii pi na jìni lùɲani na ke, ka u u jwo na pire pi fyânha a cwo lwɔhe e, pi i ku ɲà pi sà fworo kùmpoge na.
43 Mas o oficial romano queria salvar Paulo e não deixou que fizessem isso. Pelo contrário, mandou que todos os que soubessem nadar fossem os primeiros a se jogar na água e a nadar até a praia.
44 Maa yi jwo pi sanmpil'á na pi cikwooyi yà, lire ɲyɛ mɛ bakwɔɔge jyayi yà lwɔ́ pi i dùgo yire ɲuŋ'i pi i fànha le, pi i lwɔhe jyiile yire ɲuŋ'i. Amuni l'à pyi, ka pi puni si jyiil'a kàre kùŋke na, yaaga ɲyɛ a pi wà ta mɛ.
44 E mandou também que os outros se salvassem, segurando-se em tábuas ou em pedaços do navio. E foi assim que todos nós chegamos a terra sãos e salvos.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 27, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.