Atos 27
KILE JWUMPE SEMƐŊI JWUMPE NINTANMPE (SPP) vs ARIB
1 Tèni i pi la mpyi si wuu lèŋɛ bakwɔɔge e wuu a ŋkɛ̀ɛge Itali kìni i ke, pi à Poli ná kàsujyiibii pìi kan sòrolashiibii yyaha yyére shinŋi wà á, uru mɛge na mpyi Zhuliyusi. Uru nàŋi na mpyi Ɔrɔmu shiinbii sòrolashikurumbwɔhe kà ɲùŋɔ na, pi mpyi maha kuru mɛge pyi: «Saanbwɔhe Sorolashikuruŋke.»
1 E, como se determinou que navegássemos para a Itália, entregaram Paulo e alguns outros presos a um centurião por nome Júlio, da corte augusta.
2 Ɲyɛ ka wuu u jyè bakwɔɔge k'e, kuru mpyi a yîri Adaramiti i na ŋkɛ̀ɛge Azi kùluni kàmpanŋke na. Asitariki na mpyi ná wuu e. Tesaloniki kànhe shin u mpyi u wi, Masedoni kùluni i.Bakwɔɔge|src="CN01969b.tif" size="col" ref="Kapyiiŋkii 27.2"
2 E, embarcando em um navio de Adramítio, que estava prestes a navegar em demanda dos portos pela costa da Ásia, fizemo-nos ao mar, estando conosco Aristarco, macedônio de Tessalônica.
3 Kuru canŋa nùmpanŋa, ka wuu u nɔ Sidɔn kànhe e. Zhuliyusi mpyi a Poli cùmu lemɛ ɲwɔ, maa kuni kan Poli á u sà fworo u ceveebii na, yaayi kyaa li ɲyɛ u na ke, bà u si mpyi si sà yire cya pi á mɛ.
3 No dia seguinte chegamos a Sidom, e Júlio, tratando Paulo com bondade, permitiu-lhe ir ver os amigos e receber deles os cuidados necessários.
4 Lire kàntugo wuu à yîri wani maa kuni lwɔ́ na ŋkɛ̀ɛge mà sà ntòro Sipiri kìni ŋkere na, ɲaha na yɛ kafɛɛge mpyi na wuu ɲùŋɔ bêni.
4 Partindo dali, fomos navegando a sotavento de Chipre, porque os ventos eram contrários.
5 Ka wuu u ŋkàre suumpe lwɔhe ɲuŋ'i mà sà ntòro Silisi kùluni ná Panfili wuuni taan, maa ŋkàre mà sà nɔ Mira kànhe na Lisi kùluni i.
5 Tendo atravessado o mar ao longo da Cilícia e Panfília, chegamos a Mirra, na Lícia.
6 Ɲyɛ ka sòrolashiibii yyaha yyére shinŋi si bakwɔɔge kà ta wani k'à yîri Alɛzandire kànhe e na ŋkɛ̀ɛge Itali kìni i, maa wuu pyi wuu à fworo bakwɔɔge niɲcyiige e mà jyè kur'e.
6 Ali o centurião achou um navio de Alexandria que navegava para a Itália, e nos fez embarcar nele.
7 Wuu à canmpyaa niɲyahagii pyi lwɔhe ɲuŋ'i. Bakwɔɔge ɲyɛ a mpyi a jà na ŋkɛ̀ɛge fwɔfwɔ mɛ. Wuu à kànha sèl'e maa nta a jà a nɔ Kinidi kànhe sìcampe na. Ɲyɛ ná kafɛɛge mpyi a wuu kárama pɛn kuru kàmpanŋke na, ka wuu u ntòro Kɛrɛti kìni ŋkere na, mà kàre Salamɔni kàmpanŋke na.
7 Navegando vagarosamente por muitos dias, e havendo chegado com dificuldade defronte de Cnido, não nos permitindo o vento ir mais adiante, navegamos a sotavento de Creta, à altura de Salmone;
8 Kuru kàmpanŋke shemɛ mpyi a pɛn, ŋka wuu à wuye waha maa ŋkàre mà sà nɔ cyage k'e, pi maha kuru mɛge pyi: «Bakwooyi Tayyerege Niɲcɛnŋke». Kuru cyage na ɲyɛ Lase kànhe ŋkere na.
8 e, costeando-a com dificuldade, chegamos a um lugar chamado Bons Portos, perto do qual estava a cidade de Laséia.
9 Tère nimbwoo mpyi a tòro wuu na kuni na mà kwɔ̀. Bakwofeni mpyi a pa mpyi farati, ɲaha na yɛ wyeere tèni mpyi a nɔ a kwɔ̀, Yahutuubii súnŋi tèni mpyi a tòr'a kwɔ̀. Ɲyɛ ka Poli si u taɲyage jwo.
9 Havendo decorrido muito tempo e tendo-se tornado perigosa a navegação, porque já havia passado o jejum, Paulo os advertia,
10 U à jwo: «Mii ceveebii, mii naha a li kàanmucya mà li ɲya na wuu kùsheeni sì ɲùŋɔ kuu ná kakyara nimbwɔrɔ ɲyɛ a fworo l'e mɛ. Yaayi wuu à le bakwɔɔge e ke, ti sì n‑dâ yire ná bakwɔɔge na mà dɛ! Wuu yabilimpii pi ɲyɛ k'e ke, wuu múnahigii na ɲyɛ ku ɲwɔge e mú.»
10 dizendo-lhes: Senhores, vejo que a viagem vai ser com avaria e muita perda não só para a carga e o navio, mas também para as nossas vidas.
11 Ŋka sòrolashiibii yyaha yyére shinŋi mpyi a dá bakwɔɔge fèvooŋi ná ku ɲùŋufooŋi wumpe na mà tòro Poli wumpe táan.
11 Mas o centurião dava mais crédito ao piloto e ao dono do navio do que às coisas que Paulo dizia.
12 Kuru cyage bakwooyi tayyérege mú ɲyɛ a mpyi a ɲwɔ wyeere tèni i mɛ. Lire kurugo mpii pi mpyi bakwɔɔge e ke, pire niɲyahara mpyi a li ta na pi pyiŋkanna cya pi i yîri wani kuru cyage e, pi a sì Fenikisi kànhe bakwooyi tayyérege e Kɛrɛti kìni i, pi i sà wyeere tèni pyi wani. Kuru cyag'à yyaha kan canŋacwumpe e. Kafeebwoyi ɲyɛ na nɔni kuru cyage na mɛ.
12 E não sendo o porto muito próprio para invernar, os mais deles foram de parecer que daí se fizessem ao mar para ver se de algum modo podiam chegar a Fênice, um porto de Creta que olha para o nordeste e para o sueste, para ali invernar.
13 Ɲyɛ kafɛɛgɛ nimbiler'à pa na fwu na yîri wòro kùl'e ke, ka pi i wá na sɔ̂nŋi na pire sí n‑jà n‑kàre. Tɔɔnmpirige pi maha ntɛ̀g'a bakwɔɔge yyéeŋɛ ke, maa kuru wwû wani, ka bakwɔɔge si wá na ŋkɛ̀ɛge Kɛrɛti kìni ŋkere na.
13 Soprando brandamente o vento sul, e supondo eles terem alcançado o que desejavam, levantaram ferro e iam costeando Creta bem de perto.
14 Li ɲyɛ a mɔ mɛ, ka kafeebwɔhɔ si yîri na fwu na yîri suumɔ kùl'e na ŋkɛ̀ɛge canŋafyinmpe e na ɲcwûunni wuu ɲuŋ'i. Pi maha kuru kafeebwɔhɔ mɛge pyi: «Erakilɔn».
14 Mas não muito depois desencadeou-se do lado da ilha um tufão de vento chamado euro-aquilão;
15 Ka kuru kafeebwɔhe si mpa bakwɔɔge lwɔ́. Wuu ɲyɛ a jà a ku kɛ̂ɛnŋɛ mɛ, ka wuu u wuye yaha ku cye e.
15 e, sendo arrebatado o navio e não podendo navegar contra o vento, cedemos à sua força e nos deixávamos levar.
16 Kafɛɛg'à kàre ná wuu e, ka wuu u sà ntòro kìre nimbilere ŋkere na, suumpe lwɔh'à li kwûulo, li mɛge ɲyɛ Koda. Kuru cyag'à pa jyè wuu ná kafɛɛge shwɔhɔl'e maa ku tɛgɛlɛ kwɔ̀n wuu na dooni ke, bakwobileni li mpyi wuu á ke, ka wuu u wuye waha maa lire ŋáhana a yige lwɔhe e, ŋka báara u mpyi lire tayigege e dɛ!
16 Correndo a sota-vento de uma pequena ilha chamada Clauda, somente a custo pudemos segurar o batel,
17 Ɲyɛ wuu à núr'a pa bakwobileni lèŋɛ ke, maa mɛɛrɛ tɛ̀g'a bakwobwɔhe yal'a pwɔ. Vàanŋke ku maha bakwɔɔge pyi ku u ŋkɛ̀ɛge ke, maa kuru tîrige, ɲaha na yɛ wuu mpyi na fyáge kafɛɛge kà ŋkwɔ̀ bakwɔɔge lwɔ́ si ŋkàre zà yaha nticyɛnŋi ɲuŋ'i Libi kìni kàmpanŋke na mɛ, maa wuye yaha kafɛɛge cye e ku u ŋkɛ̂ɛnŋi.
17 o qual recolheram, usando então os meios disponíveis para cingir o navio; e, temendo que fossem lançados na Sirte, arriaram os aparelhos e se deixavam levar.
18 Kafeebwɔhe fànha mpyi na mpêre fo li ɲyɛ a pa ɲwɔ mɛ, kuru canŋa nùmpanŋa, ka pi i wá na bakwɔɔge funŋɔ yaayi yà wwû na wàa lwɔhe e.
18 Como fôssemos violentamente açoitados pela tempestade, no dia seguinte começaram a alijar a carga ao mar.
19 Ku canntanrewoge, ka bakwɔɔge feveebii yabilimpii si pi báarapyiyaayi yà wwûl'a wà lwɔhe e.
19 E ao terceiro dia, com as próprias mãos lançaram os aparelhos do navio.
20 Wuu à canmpyaa niɲyahagii pyi, canŋaɲyiini bâra wɔrigii na, wuu ɲyɛ a kuru kà ɲya mɛ. Kafeebwɔhe fànhe mpyi na ɲyahage na wá, fo wuu puni mpyi a li yaha na wuu wà saha sì n‑shwɔ mɛ.
20 Não aparecendo por muitos dia nem sol nem estrelas, e sendo nós ainda batidos por grande tempestade, fugiu-nos afinal toda a esperança de sermos salvos.
21 Wuu mpyi a mɔ maa yalyige lyî. Ka Poli si mpa yîr'a yyére sùpyire yyaha na, maa jwo: «Mii ceveebii, yii mpyi a yaa yii i mii jwumpe lógo, wuu u ntɛ̀ɛn Kɛrɛti kìni i. Lire n'a mpyi a pyi, ŋke kafeebwɔhe ku ŋke k'à wuu ta, ka wuu u mpɔ̂ɔn yaayi ɲjemu i ke, lire là mpyi na sì n‑pyi mɛ.
21 Havendo eles estado muito tempo sem comer, Paulo, pondo-se em pé no meio deles, disse: Senhores, devíeis ter-me ouvido e não ter partido de Creta, para evitar esta avaria e perda.
22 Ŋka numɛ, mii sí yi jwo yii á, yii àha vyá mɛ, yafyin sì yii wà ta mɛ. Bakwɔɔge kanni i wuu sí n‑pɔ̂ɔn.
22 E agora vos exorto a que tenhais bom ânimo, pois não se perderá vida alguma entre vós, mas somente o navio.
23 Kileŋi ŋgemu wu u ɲyɛ mii, mii sí i báare u á ke, yii li cè na uru mɛ̀lɛkɛŋi wà à uye cyêe mii na pìlaga,
23 Porque esta noite me apareceu um anjo do Deus de quem eu sou e a quem sirvo,
24 maa yi jwo mii á na mii àha raa fyáge mɛ, na mii à sàa yaa mii yyéeŋɛ saanmbwɔhe Sezari yyahe taan. Kile à ɲwɔ mii na maa mii ɲareyi lógo. Shin maha shin u ɲyɛ ná mii i bakwɔɔge e ke, u sí wuu puni shwɔ.
24 dizendo: Não temas, Paulo, importa que compareças perante César, e eis que Deus te deu todos os que navegam contigo.
25 Lire e ke mii ceveebii, yii àha raa fyáge mɛ. Mii à dá Kile na. Ɲje y'à jwo mii á ke, yire puni sí n‑tòro yi jwuŋkanni na.
25 Portanto, senhores, tende bom ânimo; pois creio em Deus que há de suceder assim como me foi dito.
26 Ŋka bakwɔɔge sí n‑kɛ̀ɛge ná wuu e lwɔhe niŋke kìni l'e.»
26 Contudo é necessário irmos dar em alguma ilha.
27 Kuru ku mpyi wuu numpili kɛ ná sicyɛrewoge suumpe lwɔhe ɲuŋ'i, kafeebwɔhe sí i wuu lwúu na ŋkɛ̀ɛge ku ɲyii cyeyi i. Suumpe lwɔhe ɲuŋ'i wuu mpyi ke, kuru mɛge na mpyi Adiriyatiki. Ɲìŋk'à pa ɲî ke, ka bakwɔɔge feveebii si wá na sɔ̂nŋi na wuu à byanhara kùmpoge na.
27 Quando chegou a décima quarta noite, sendo nós ainda impelidos pela tempestade no mar de Ádria, pela meia-noite, suspeitaram os marinheiros a proximidade de terra;
28 Ka pi i mɛɛrɛ le a tîrige lwɔhe e maa ku súma mà ku cùgumpe ta mɛtirii beɲaaga ná kɛ ná baashuunni. Ka pi i file yyaha na, maa núr'a ku súma mà ku ta mɛtirii beɲaaga ná baataanre.
28 e lançando a sonda, acharam vinte braças; passando um pouco mais adiante, e tornando a lançar a sonda, acharam quinze braças.
29 Pi mpyi na fyáge bakwɔɔge kà ŋkwɔ̀ zà ŋkúu kafaage kà na lwɔhe e mɛ. Ɲyɛ tɔɔnmpiriyi pi maha ntɛ̀g'a bakwɔɔge yyéeŋɛ ke, ka pi i yire sicyɛɛre tîrige lwɔhe e bakwɔɔge kàntugo yyére, maa ntɛ̀ɛn pi funvwugo wuubii na ɲyɛ̀ge sigili.
29 Ora, temendo irmos dar em rochedos, lançaram da popa quatro âncoras, e esperaram ansiosos que amanhecesse.
30 Ɲyɛ mà pi yaha pur'e, mpii pi mpyi na bakwɔɔge fî ke, pir'à bakwobileni yig'a tîrige lwɔhe e, maa piye pyi mu à jwo tɔɔnmpirige kà pire la ɲyɛ si ntîrige bakwɔɔge yyaha yyére, mà li ta tafeŋɛ pi mpyi na ɲcaa bakwobileni cye kurugo.
30 Procurando, entrementes, os marinheiros fugir do navio, e tendo arriado o batel ao mar sob pretexto de irem lançar âncoras pela proa,
31 Ka Poli si sòrolashiibii ná pi yyaha yyére shinŋi pyi: «Ná bakwɔɔge feveebii ɲyɛ a tɛ̀ɛn bakwɔɔge funŋke e mɛ, yii sì n‑sìi n‑shwɔ mɛ.»
31 disse Paulo ao centurião e aos soldados: Se estes não ficarem no navio, não podereis salvar-vos.
32 Ɲyɛ mɛɛre ti mpyi a tɛ̀g'a bakwobileni pwɔ ke, ka sòrolashiibii si tire kwɔ̀n, maa li yaha l'à kàre lwɔhe ɲuŋ'i.
32 Então os soldados cortaram os cabos do batel e o deixaram cair.
33 Ɲyɛ ɲyɛ̀g'à pa byanhara ke, ka Poli si li cya pi pun'á na pi ɲjyì cya pi lyî. U à jwo: «Canmpyaa kɛ ná sicyɛɛre cyi ɲyɛ ɲcyii, yii funmpɛn wuubii pi ɲyɛ, yii sàha ɲjyì sèe wu lyî mɛ.
33 Enquanto amanhecia, Paulo rogava a todos que comessem alguma coisa, dizendo: É já hoje o décimo quarto dia que esperais e permaneceis em jejum, não havendo provado coisa alguma.
34 Lire e mii na li caa yii á, yii ɲjyì cya yii lyî. Lire li sí yii pyi yii fànha ta yii i shwɔ. Mii sí yi jwo yii á, yii wà ɲùɲjuŋɔ niŋkin sì n‑sìi n‑pînni mɛ.»
34 Rogo-vos, portanto, que comais alguma coisa, porque disso depende a vossa segurança; porque nem um cabelo cairá da cabeça de qualquer de vós.
35 Poli à yire jwo ke, maa bwúuruŋi lwɔ́ maa fwù kan Kile á pi puni ɲyii na, maa u kwɔ̀n kwɔ̀n, maa wà lwɔ́ na lyî.
35 E, havendo dito isto, tomou o pão, deu graças a Deus na presença de todos e, partindo-o começou a comer.
36 Pi sanmpil'à lire ɲya ke, ka pi puni yákilibii si ntɛ̀ɛn, ka pi i wá na lyî mú.
36 Então todos cobraram ânimo e se puseram também a comer.
37 Wuu shiin ŋkwuu shuunni ná shiin beetaanre ná kɛ ná baani (276) pi mpyi bakwɔɔge e.
37 Éramos ao todo no navio duzentas e setenta e seis almas.
38 Wuu pun'à lyî a tîn ke, sùmapyaŋi u mpyi bakwɔɔge e ke, ka pi i uru wu lwɔhe e, bà bakwɔɔge si mpyi si faha mɛ.
38 Depois de saciados com a comida, começaram a aliviar o navio, alijando o trigo no mar.
39 Ɲyɛ̀g'à pa múgo mà wuu ta wuu à nɔ cyage ŋkemu i ke, bakwɔɔge feveebii ɲyɛ a mpyi a kuru cyage cè mɛ. Ka pi i lùŋkuuŋi wà ɲya, ɲìŋke mpyi a fworo wani, ka pi la si mpyi s'a ŋkɛ̀ɛge wani kuru cyage e.Bakwɔɔg'à kɛ̀ɛge|src="CN02045b.tif" size="span" ref="Kapyiiŋkii 27.39-44"
39 Quando amanheceu, não reconheciam a terra; divisavam, porém, uma enseada com uma praia, e consultavam se poderiam nela encalhar o navio.
40 Ɲyɛ tɔɔnmpirige ku maha ntɛ̀g'a bakwɔɔge yyéeŋɛ ke, pi à kuru sànha mà tîrige lwɔhe e, mɛɛre ti maha ntɛ̀g'a bakwɔɔge yafeŋke pwɔ ke, maa tire sànha mú, maa vàanŋa nitabaaga pìli bakwɔɔge yyaha yyére, bà kafɛɛge si mpyi s'a ŋkɛ̀ɛge ná k'e suumpe lwɔhe ɲwɔge na mɛ.
40 Soltando as âncoras, deixaram-nas no mar, largando ao mesmo tempo as amarras do leme; e, içando ao vento a vela da proa, dirigiram-se para a praia.
41 Pur'e pi ɲyɛ, ka bakwɔɔge si ŋkàr'a sà dùgo nticyɛn ɲaŋke kà ɲuŋ'i, lùŋkuubii pìi shuunni shwɔhɔl'e. Bakwɔɔge munag'à kàr'a sà ɲcûru nticyɛnŋi i, ku ɲyɛ a jà a fworo mɛ. Lir'à lwɔhe ta ku u fuuli na yîri na ma na bakwɔɔge kàntugo yyéreŋi bwùun, fo mà sà kuru kɛ̀ɛge.
41 Dando, porém, num lugar onde duas correntes se encontravam, encalharam o navio; e a proa, encravando-se, ficou imóvel, mas a popa se desfazia com a força das ondas.
42 Sòrolashiibii la mpyi si kàsujyiibii bò, bà li si mpyi pi wà kà ŋkwɔ̀ lwɔhe ɲà vworo si shwɔ mɛ.
42 Então o parecer dos soldados era que matassem os presos para que nenhum deles fugisse, escapando a nado.
43 Ŋka sòrolashiibii yyaha yyére shinŋi la mpyi Poli sì bò mɛ. Lire kurugo nde sòrolashiibii la mpyi si mpyi ke, ka u u pi sige lire na. Mpii pi na jìni lùɲani na ke, ka u u jwo na pire pi fyânha a cwo lwɔhe e, pi i ku ɲà pi sà fworo kùmpoge na.
43 Mas o centurião, querendo salvar a Paulo, estorvou-lhes este intento; e mandou que os que pudessem nadar fossem os primeiros a lançar-se ao mar e alcançar a terra;
44 Maa yi jwo pi sanmpil'á na pi cikwooyi yà, lire ɲyɛ mɛ bakwɔɔge jyayi yà lwɔ́ pi i dùgo yire ɲuŋ'i pi i fànha le, pi i lwɔhe jyiile yire ɲuŋ'i. Amuni l'à pyi, ka pi puni si jyiil'a kàre kùŋke na, yaaga ɲyɛ a pi wà ta mɛ.
44 e que os demais se salvassem, uns em tábuas e outros em quaisquer destroços do navio. Assim chegaram todos à terra salvos.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 27, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.