Atos 23

KILE JWUMPE SEMƐŊI JWUMPE NINTANMPE (SPP) vs NTLH

Sair da comparação
NTLH Nova Tradução na Linguagem de Hoje 2000
1 Ka Poli si yukyaala kuruŋke wíl'a mâha maa jwo: «Mii cìnmpyiibii, mii à sàa Kile ɲyii wuuni pyi fo mà pa nɔ niɲjaa na ná zòvyinre e.»
1 Então Paulo olhou firmemente para os membros do Conselho e disse: — Meus irmãos, tenho vivido até hoje com a consciência limpa diante de Deus.
2 Mpii pi mpyi Poli taan ke, ka Kile sáragawwuubii ɲùŋufembwɔhe Ananiyasi si pire pyi na pi u bwɔ̀n u ɲwɔge na.
2 Mas Ananias, o Grande Sacerdote , mandou que os homens que estavam perto de Paulo dessem um tapa na boca dele.
3 Ka Poli si jwo: «Mu à fyìnmɛ tò wwomɔ na, Kile mú sí mu bwɔ̀n. Mu à tîg'a tɛ̀ɛn naha na mu na yogo kwùun mii na mà tàanna ná Saliyaŋi i, mà li ta mu yabiliŋ'à Saliyaŋi kyáala. Mu à jwo na pi mii bwɔ̀n, mà tàanna ná Saliyaŋi i, lire sí ɲyɛ a yaa li pyi mɛ.»
3 Aí Paulo disse a Ananias: — Hipócrita, Deus o castigará por isso! Você está sentado aí para me julgar de acordo com a
4 Mpii pi mpyi u taan ke, ka pire si jwo: «Kile sáragawwuubii ɲùŋufembwɔhe mu ɲyɛ na ɲcyere amɛ la?»
4 Os homens que estavam perto de Paulo perguntaram: — Você está insultando o Grande Sacerdote, o
5 Ka u u pi pyi: «Mii cìnmpyiibii, mii ɲyɛ a mpyi a cè na Kile sáragawwuubii ɲùŋufembwɔhe ki mɛ, lire baare e mii mpyi na sì ɲɛɛ yi jwo mɛ. Ɲaha kurugo yɛ y'à sémɛ Kile Jwumpe Semɛŋi i na “Ma hà jwumpimɛ jwo yii shiŋi yyaha yyére shinŋi na mɛ.”»
5 Paulo respondeu: — Meus irmãos, eu não sabia que ele é o Grande Sacerdote. Pois as
6 Poli mpyi a cè na yukyaala kuruŋke kàmpanŋke kà na mpyi Sadusii, ku sanŋke sí ɲyɛ Farizhɛɛn, ka u u jwo fànha na pi shwɔhɔl'e: «Mii cìnmpyiibii, mii na ɲyɛ Farizhɛn, mii sifeebii na ɲyɛ Farizhɛɛn! Mii à na sɔ̀nŋɔre taha li na na kwùubii sí ɲɛ̀ nùmpanŋa ke, lire kurugo yoge ɲyɛ na ŋko raa ŋkwùun mii na amɛ!»
6 Quando Paulo percebeu que alguns do Conselho eram do partido dos saduceus e outros do partido dos fariseus , disse bem alto: — Meus irmãos, eu sou fariseu e filho de fariseus. Estou aqui sendo julgado porque creio que os mortos vão ressuscitar.
7 Ɲyɛ u à yire jwo ke, ka jwuɲyahama si yîri Farizhɛɛnbii ná Sadusiibii shwɔhɔl'e, ka sùpyire si ntáa.
7 Assim que ele disse isso, os fariseus e os saduceus começaram a discutir, e o Conselho se dividiu.
8 Sadusiibii maha ŋko na kwuɲɛnɛ ɲyɛ nùmpanŋa mɛ, na mɛ̀lɛkɛɛ ɲyɛ mɛ, na jínahii ɲyɛ mɛ, mà li ta Farizhɛɛnbil'à dá na yire puni na ɲyɛ.
8 É que os saduceus não creem que os mortos vão ressuscitar, nem que existem anjos ou espíritos; mas os fariseus creem nessas coisas.
9 Là mpyi na bârali màhaŋi ɲyahaŋi na, ka Farizhɛɛnbii kàmpanŋke Saliyaŋi cyelentiibii pìi si mpa yîri maa ɲcyere maa jwo: «Wuu nàha sàa tapege ɲya ŋge nàŋi na mɛ. Li sí n‑jà n‑ta mɛ̀lɛkɛŋi wà, lire ɲyɛ mɛ jínaŋi wà u à jwo ná u e.»
9 E assim a gritaria aumentou ainda mais. Então alguns mestres da Lei que pertenciam ao partido dos fariseus se levantaram e protestaram. Eles disseram: — Não vemos nenhum mal neste homem. Pode ser mesmo que um anjo ou um espírito tenha falado com ele.
10 Màhaŋ'à pa ɲyaha fo sòrolashiibii ɲùŋufembwɔhe mpyi na sɔ̂nŋi na pi sí Poli dìri n‑wáaga piye shwɔhɔl'e. Ɲyɛ ka u u sòrolashiibii pìi pyi na pi tîge, pi i sà u cyán a shwɔ sùpyire na pi a ma pi babwɔhe e.
10 A briga chegou a tal ponto, que o comandante ficou com medo de que Paulo fosse despedaçado por eles. Por isso mandou os guardas descerem para tirar Paulo do meio deles e o levar de volta para a fortaleza.
11 Ɲyɛ kuru canŋa nùmpanŋa numpilage e, ka Kafooŋi si uye cyêe Poli na maa jwo: «Maye waha, mu à mii kyaa jwo Zheruzalɛmu kànhe shiinbil'á pyiŋkanni ndemu na ke, amuni mu à yaa mu u sà mii kyaa jwo Ɔrɔmu kànbwɔhe shiinbil'á mú.»
11 Na noite seguinte o Senhor Jesus apareceu a Paulo e disse:
12 Kuru canŋa nùmpanŋa ɲyɛ̀ge na, ka Yahutuubii pìi si vùnŋɔ pwɔ Poli mɛɛ na, maa ŋkâa piy'á na pi wà sì n‑lyî, lire ɲyɛ mɛ sì n‑bya mɛ, fo pire ká bú Poli bò.
12 Na manhã seguinte alguns judeus se ajuntaram e juraram que não iam comer nem beber nada enquanto não matassem Paulo.
13 Mpii pi mpyi a kuru vùnŋke pwɔ ke, pire mpyi a ɲyaha shiin beeshuunni na.
13 Os homens que combinaram fazer isso eram mais de quarenta.
14 Ka pire si ŋkàre Kile sáragawwuubii ɲùŋufeebii ná Yahutuubii kacwɔnribii yyére maa sà pi pyi: «Wuu à kâa wuy'á na wuu wà sì n‑lyî, lire ɲyɛ mɛ sì n‑bya mɛ, fo wuu aha Poli ta à bò tèni ndemu i ke.
14 Eles foram falar com os chefes dos sacerdotes e com os líderes do povo e disseram: — Nós fizemos o seguinte juramento: “Que Deus nos amaldiçoe se comermos ou bebermos qualquer coisa enquanto não matarmos Paulo.”
15 Lire e ke yii ná yukyaala kuruŋk'à yaa yii bɛ̂ li na, yii i pìi tun pi sà sòrolashiibii ɲùŋufembwɔhe ɲáare, na u Poli yaha u pa, na yii sí n‑pa u karigii kàanmucya si vyiinnɛ. Wuu pi ke, wuu sí n‑bégele si u sige, si u cya mbò mà u yaha kuni na.»
15 Agora vocês e o Conselho Superior , mandem pedir ao comandante que traga Paulo aqui. Digam que estão querendo examinar melhor o caso dele. Então, antes que ele chegue, nós estaremos prontos para matá-lo.
16 Ŋka kuru vùnŋke pi mpyi a pwɔ ke, Poli cìnmpworocwoŋi jyaŋi mpyi a fworo ku ɲwɔhɔ na. Babwɔhe e Poli mpyi ke, maa ŋkàr'a sà jyè kuru bage e, maa yi yyaha jwo u á.
16 Mas o filho da irmã de Paulo ficou sabendo do plano; ele entrou na fortaleza e contou tudo a Paulo.
17 Ɲyɛ ka Poli si sòrolashiibii yyaha yyére shinŋi wà yyere maa jwo: «Mii na mu ɲáare ma a shà ná ŋge nàɲjiiŋi i ma ɲùŋufembwɔhe yyére, jwumɔ na ɲyɛ u á mà jwo u á.»
17 Então Paulo chamou um dos oficiais e disse: — Leve este moço ao comandante. Ele tem uma coisa para contar a ele.
18 Ka uru yyaha yyére shinŋi si ŋkàre ná u e u ɲùŋufembwɔhe yyére maa sà jwo: «Ɲùŋufooŋi, Poli u ɲyɛ kàsuŋi i ke, uru u à mii yyere maa jwo na mii u pa ná ŋge nàɲjiiŋi i mu yyére, na jwumɔ na ɲyɛ u á mà jwo mu á.»
18 O oficial levou o moço ao comandante e disse: — Aquele preso que se chama Paulo mandou me chamar e pediu que eu trouxesse este moço porque ele tem uma informação para o senhor.
19 Ka ɲùŋufembwɔhe si nàɲjiiŋi cû cyage na, maa fɛ̂ɛn ná u e, maa u yíbe: «Ɲaha shi ku ɲyɛ mu á mà jwo mii á yɛ?»
19 O comandante pegou o moço pela mão, levou-o para um lado e perguntou: — O que é que você tem para me contar?
20 Ka nàɲjiiŋi si u pyi: «Yahutuubii pìl'à bɛ̂ li na na pire sí n‑pa yi jwo mu á na ma Poli yaha u shà nùmpanŋa, na yukyaala kuruŋk'à jwo na kuru la na ɲyɛ si sà u karigii yaa vyiinnɛ sahaŋki.
20 Ele respondeu: — Alguns judeus combinaram pedir ao senhor que leve Paulo amanhã ao Conselho Superior, com a desculpa de quererem examinar melhor o caso dele.
21 Ŋka ma hà ndá pi jwumpe na mɛ, ɲaha na yɛ pi pìi na wá a mà vùnŋɔ pwɔ u na si u bò mà u yaha kuni na. Mpii pi à kuru vùnŋke pwɔ ke, pir'à ɲyaha shiin beeshuunni na. Pi à kâa piy'á na pi sì n‑lyî, lire ɲyɛ mɛ sì n‑bya mɛ fo pire ká bú Poli bò tèni ndemu i ke. Pi à bégele li mɛɛ na mà kwɔ̀, mu ɲwɔshwɔɔre kanni pi ɲyɛ na sigili.»
21 Mas não acredite nisso, pois mais de quarenta deles vão ficar escondidos esperando Paulo para o matar. Todos eles fizeram este juramento: “Que Deus nos amaldiçoe se comermos ou bebermos qualquer coisa antes de termos matado Paulo.” Eles estão prontos para cumprir o juramento e esperam apenas saber o que o senhor vai resolver.
22 Ka ɲùŋufembwɔhe si nàɲjiiŋi cye yaha maa u pyi: «Ma hà ɲjwo sùpya á na mu à ɲcyii karigii yyaha jwo mii á mɛ.»
22 Então o comandante respondeu: — Não diga a ninguém que você me contou isso. E mandou que o moço fosse embora.
23 Lire kàntugo ka ɲùŋufembwɔhe si sòrolashiibii yyaha yyére shiinbii pìi shuunni yyere maa pi pyi: «Yii sòrolashii ŋkwuu shuunni (200) ná shɔnfemii beetaanre ná kɛ (70) mà bâra shiin ŋkwuu shuunni (200) mpiimu pi à se tàanbii na ke, yii pire bégel'a yaha. Pi sí n‑kàre numpilage tèni baacyɛrewuuni na Sezare kànhe na.
23 Então o comandante chamou dois oficiais e disse: — Arranjem duzentos soldados, e mais setenta cavaleiros, e duzentos lanceiros para ir até a cidade de Cesareia. Estejam prontos para sair daqui às nove horas da noite.
24 Yii shɔnyi yà bégele, bà Poli niɲcɛnŋɛ wu si mpyi si nɔ fànhafooŋi Felisi yyére mɛ.»
24 Preparem também cavalos para Paulo montar e o levem com toda a segurança para o governador Félix.
25 U à puru jwo ke, maa sémɛ sém'a kan Felisi á ŋgemu funŋ'i u à jwo:
25 Depois o comandante escreveu uma carta que dizia o seguinte:
26 «Mii Kolodi Lisiyasi u à ŋge sémɛŋi sémɛ si ŋkan fànhafooŋi niɲcɛnŋi Felisi á. Mii fwù na ɲyɛ mu na.
26 “Excelentíssimo Governador Félix, “Saudações.
27 Nàŋi u ŋge mii à tùugo wani mu yyére ke, Yahutuubii pìi mpyi a u cû raa bùu. Mii à lógo na Ɔrɔmu shin u ɲyɛ u wi ke, ka mii i na sòrolashikuruŋke kà yaha k'à sà u shwɔ pi na.
27 “Alguns judeus agarraram este homem e quase o mataram. Quando soube que ele era cidadão romano, eu fui com os meus soldados e não deixei que ele fosse morto.
28 Nde u à pyi ka pi i u cɛ̂ɛge ke, mii la mpyi si lire cè, ka mii i pi pyi pi à kàre ná u e pi yukyaala kuruŋke yyére.
28 Eu queria saber por que o estavam acusando e por isso resolvi levá-lo diante do Conselho Superior dos judeus.
29 Mii à pa li kàanmucya mà li ɲya na pi Saliyaŋi kurugo pi à u cɛ̂ɛgɛ, lire baare e u ɲyɛ a kyaa pyi ndemu li sí n‑pa ná l'e u bò, lire ɲyɛ mɛ mà u le kàsuŋi i mɛ.
29 Então descobri que ele não tinha feito nada para merecer a prisão ou a morte. A acusação contra ele era a respeito da própria lei deles.
30 Numɛ, pi à pa yi jwo mii á na pi wá à vùnŋɔ pwɔ u mɛɛ na. Lire kurugo mii à tíl'a u tùugo wani mu yyére. Mpii pi ɲyɛ na u cɛ̂ɛge ke, ɲùŋke na pi ɲyɛ na u cɛ̂ɛge ke, mii à yi jwo pi á, pi a sì mu yyére pi i sà ku yyaha jwo mu á. Yire yi mpyi mii á mà jwo mu á.»
30 Quando fui informado de que havia um plano para matá-lo, resolvi mandá-lo ao senhor. E disse para aqueles judeus que fizessem as acusações na sua presença. “Saúde. “Cláudio Lísias.”
31 Ka sòrolashiibii si li pyi bà y'à jwo pi á mɛ maa ŋkàre ná Poli i kuru numpilage e fo Antipatirisi kànhe na.
31 Então os soldados cumpriram as ordens. Pegaram Paulo e o levaram durante a noite até a cidade de Antipátride.
32 Kuru canŋa nùmpanŋa, sòrolashiibii pi mpyi tɔɔre na ke, ka pire si shɔnyifeebii yaha pi i ŋkɛ̀ɛge ná u e, maa núr'a kàre pi babwɔhe e.
32 No dia seguinte os soldados voltaram para a fortaleza, deixando que os cavaleiros continuassem a viagem com Paulo.
33 Shɔnyifeebil'à sà nɔ Sezare kànhe e ke, maa sémɛŋi ná Poli kan fànhafooŋi Felisi á.
33 Eles o levaram para a cidade de Cesareia, deram a carta ao Governador e lhe entregaram Paulo.
34 Fànhafooŋ'à sémɛŋi kâla ke, maa Poli yíbe na kùluni ndire e u à yîri yɛ. Ka u u jwo na ur'à yîri Silisi kùluni i.
34 O Governador leu a carta e perguntou a Paulo de onde ele era. Quando soube que era da região da Cilícia,
35 Ka u u Poli pyi: «Mpii pi à mu cɛ̂ɛgɛ ke, pi aha nɔ naha, mii sí jwumpe kan mu á.» U à kwɔ̀ ke, maa pi pyi pi Poli lèŋɛ saanŋi Erɔdi saanre bage e, pi raa u kàanmucaa.
35 disse: — Quando os seus acusadores chegarem, eu ouvirei o que você tem para dizer. Em seguida mandou que ele ficasse preso no palácio do Governador .

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 23, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.