Atos 27

Gotiki olu kutifi ledami ka kofawa (SNP) vs VC

Sair da comparação
VC Versão Católica
1 Ena Itali mikalo gilifi melogeto unawae, loti lo kifititi Poloki ido nela wiyamo we malekaki ya kimiwe wenaba ma kuliya Yuliusi amo Sisa kimiwela maunigu nemo we ya analo melae.
1 Logo que foi determinado que embarcássemos para a Itália, Paulo foi entregue com outros presos a um centurião da coorte Augusta, chamado Júlio.
2 Analo melato, sipi ma Adilamitiumu numudoti oto Esia numuni kuwo no anawalo nedo-nedo minomo unagolowe, loto limo sipiku ya idato, namo Lukate idoito ido Masedonia mikaloti we ma Tesalonaika numudoti ami kuliya Alistakusi yaki lakoina wone.
2 Embarcamos num navio de Adramito que devia costear as terras da Ásia, e levantamos âncora. Em nossa companhia estava Aristarco, macedônio de Tessalônica.
3 Ledawa Saidoni numudo o fedeto mikalo lomogeto, Yuliusi ya Polo milumala kolito olu lalo edeto eti loumami, Kamo neta mamu kolinanimo ya wenenaka minado wageto kumunawae, loto loumaito wone.
3 No dia seguinte, fazendo escala em Sidônia, Júlio, usando de bondade com Paulo, permitiu-lhe ir ver os seus amigos e prover-se do que havia de necessário.
4 Uto eba yaloti fulito kuwo nolo wogeto, ido epe naba yakafo unagolonimo ebalekati oto sipi ya ofaito kanu ailo uto Saipulusi eba adu no anawalo epe naba ádami ebalo ya monimo wone.
4 Dali, fazendo-nos ao mar, fomos navegando perto das costas de Chipre, por nos serem contrários os ventos.
5 Monimo uto Silisia eba no anawalo ido Pamufilia eba no anawalo kuwo no nabalo ya yofototo Maila numudo Lisia ebau ya fedeto yalo sipikuti lomone.
5 Tendo atravessado o mar da Cilícia e da Panfília, chegamos a Mira, cidade da Lícia.
6 Lomogeto, yalo kimiwe wenaba yakafo Alekisadilia numudoti sipi ma nemo Itali mikalo unae, loto imo ya eyeto lilimito uto yau fulo ledaiye.
6 O centurião encontrou ali um navio de Alexandria, que rumava para a Itália, e fez-nos passar para ele.
7 Fulo ledaito, ebawa fulito kamena fana ya epe naba yakafo unagolonimo ebalekati ainako, kuwo nolo moinamo we ya koiya naba-naba fiyato, you you lotoko uto Nidusi numudo adu ya wogeto epe yakafo aumafofo loto fu-fu lito, kofa unumo ogoufámoninako, ya Kiliti eba no anawalo epe naba ádami ebalo Salimone numudo adu yalo wone.
7 Por muitos dias navegamos lentamente e com dificuldade até diante de Cnido, onde o vento não nos permitiu aportar.
8 Yalo wogeto, kuwo nolo moinamo we ya koiya naba-naba fimo wato, Kiliti eba no anawalo monimo uto, numuna meya ma kuliya Sipi Mele-mele Amo Eba Lalole, loti lamo eba Lasea numudo adu ya fedone.
8 Fomos então costeando ao sul da ilha de Creta, junto ao cabo Salmona. Navegando com dificuldade ao longo da costa, chegamos afinal a um lugar, a que chamam Bons Portos, perto do qual está a cidade de Lasaia.
9 Fedogeto, ya kamena fana kuwo nolo u minogeto ya Yuda wenena konuma-kobina moi witi ánamo foliwa ya moda fuli loitaito, epe yakafo naba loto kuwo no ofo-ofotoko minenami kamenalo o fedainako, Polokafo eti loto fuka ka lolomami,
9 Passara o tempo - já havia passado a época do jejum - e a navegação se tornava perigosa. Paulo advertiu-os:
10 Wemomo, lalimote oiya kofa unune, lenumo ya kolomo sipite koukamete yako u kopa ámunagoliye. E’e, lalimote yaki u kopa unagolone, loto kolowe, loto logimaifa,
10 Amigos, vejo que a navegação não se fará sem perigo e sem graves danos, não somente ao navio e à sua carga, mas ainda às nossas vidas.
11 ido kimiwe wenaba yakafo kala koli fulito, sipiku lono olamo we kiyabani we ido sipi aboga ka lamo yako meyalo melaiye.
11 O centurião, porém, dava mais crédito ao piloto e ao mestre do que ao que Paulo dizia.
12 Yako meyalo melaito, aya ebawa minonimo umalo ya epe naba imo kamenalo sipi melenawamo ya lalo ámenagolinako, sipiku minonimo wenena so loti yate eti lamo, Eba uma ya nosámainako, fulito kuwo nolo uto Finikisi numudo kanu moni wilito u fedetoma kamena nosámami kamena yalo minenune, loti ka lo kifiti kolae. Yalo minenune, loti lamo ebawa ya Kiliti ebalo Finikisi numudo sipi mele-mele amo eba kola ya fo lomami ebalo ne.
12 O porto era impróprio para passar o inverno, pelo que a maior parte deles foi de parecer que se retornasse ao mar, na esperança de chegar a Fenice, para passar ali o inverno, por ser esse um porto de Creta, abrigado dos ventos do sudeste e do nordeste.
13 Aiga epe you limo ma apito fu-fu lito sipi lono olamo we yate ebawa lonigu ya oiya unumo ne, loti koliti sipi momoga oto utenaiye, loti olu kiki lo edamo neta ya nokuti ika ato, Kiliti ebau no anawalo ya woba,
13 Soprava então brandamente o vento sul. Julgavam poder executar os seus planos. Levantaram a âncora e foram costeando de perto a ilha de Creta.
14 kamena kefo efemako wogeto epe aumafofo limo kuliya Fo Idaidokati Amile, loti lamo yakafo Kiliti ebaloti kenemane oto lumuto
14 Mas, não muito depois, veio do lado da ilha um tufão chamado Euroaquilão.
15 sipima ya itufaito, kenoba oto sipi ya unami ya ogoufámaito, ya epe aidokati faifa moninune, lofa, eti ogoufámogeto epekafo sipi kuwo nolo itufaiye.
15 Sem poder resistir à ventania, o navio foi arrebatado e deixamo-nos arrastar.
16 Etito uto eba kefola ma kuliya Kauda no anawalo ya epe naba ámami ebalo ya uto, yalo kenu kefola ma ya sipi naba afowalo ika o-o imo kenu ya fokitenaiye, loto koiya naba fiti olu kiki lone.
16 Impelidos rapidamente para uma pequena ilha chamada Cauda, conseguimos, com muito esforço, recolher o batel.
17 Olu kiki logeto, ika oti olu sipi nabau meletiti nela aumafofo limo ya oluti sipi nabama fokitenaiye, loti nelakafo sipi feumau meleti kutifi kiki lae. Olu kiki lotiti kuwo noku Afilika adu nemo Silitisi ebalo ya ake ma mowa yaidana oto no feuma nemo yamu koliya koliti sipilo lafo-lafo naba kailamo ya efiliti olu melato, faifa mulalo ya no ogofuto wone.
17 Içaram-no e, depois, como meio de segurança, cingiram o navio com cabos. Então, temendo encalhar em Sirte, arriaram as velas e entregaram-se à mercê dos ventos.
18 Etito ogofuto moni minogeto, epeki ido kuwo noki yakafo aumafofo loti lofo-lofo o minami yamu sipi keina otenaiye, loti ledawa koukame ma oluti kuwo noku fulae.
18 No dia seguinte, sendo a tempestade ainda mais violenta, atiraram fora a carga.
19 Fulato, ido fo kamena tili (3) wito, sipi netala ma lono minámami neta-mata ya ayaidana oti inanimo anikafo oluti kuwo noku fulae.
19 No terceiro dia, atiramos para fora com as nossas próprias mãos os acessórios do navio.
20 Fulato, ido kamena fana fo ya limukafo asa wito ukuluti ya ágone. Epe yakafo no ya aumafofo loto fu-fu loto olu akaiya-akaima o ledainako, yamu, Lalimo u eba maleka uto ko ágenagolone, loto kate kiyone.
20 Ora, não aparecendo por muitos dias nem sol nem estrelas e sendo batidos por forte tempestade, tínhamos por fim perdido toda a esperança de sermos salvos.
21 Ido kamena fana wenena ya weni-neta ánoti minato, Polokafo uto minagu ya nedi minoto eti logimami, Wemomo, linate Kiliti eba fulito umaleka ámenune, loto logimoma kane kolamo neko, ya neta keinawa fede lomami ya oloto pi lomámagi ne.
21 Desde muito tempo ninguém havia comido nada. Paulo levantou-se no meio deles e disse: Amigos, deveras devíeis ter-me atendido e não ter saído de Creta, e assim evitar esse perigo e essas perdas.
22 Eti ifa, ido lamo minonigu yati ma folámenagolone. Folámogeto sipi yako moda u kopa unagoliye. Yamu seti-muludi ya you laneyo.
22 Agora, porém, vos admoesto a que tenhais coragem, pois não perecerá nenhum de vós, mas somente o navio.
23 Luwaila siniku abogane Wekola kouba-naba o edomo we yakafo namodoka enisolela ilifaito oto
23 Esta noite apareceu-me um anjo de Deus, a quem pertenço e a quem sirvo, o qual me disse:
24 amokafo eti lonomami, Polo, koli kolámo. Sisa nedo uto omunalo minageto olu kalo mele kedamo ka ya kolinaiye. Goti yakafo nasafili mona o kedenami ya wenena muki kamoki lakoina sipiku moinamo ya olu omuni kenae, loto liye, loto eti lonomaiye.
24 Não temas, Paulo. É necessário que compareças diante de César. Deus deu-te todos os que navegam contigo.
25 Yamu seti-muludi lalo aneyo. Wekolamu kane lele kiyámoto eti enae, ka lonomami ya eti enaiye, loto aumafofo loto koli kikitomo ya kiyabala edowe.
25 Por isso, amigos, coragem! Eu confio em Deus que há de acontecer como me foi dito.
26 Etito epekafo sipi ya itufageto mika ma kuwo nokafo ogona imo ebalo dinagoliye, loto logimaiye.
26 Vamos dar a uma ilha.
27 Ido epe naba ya omo idami salele lele ya wito epekafo fu loto oluto uto Mediteleniyani kuwo nolo ya itufu-matufu o lede minaito, luwaila siniku akaima sipi lono olamo we, Ya mika nedo adu one, loti koliti,
27 Já estávamos na décima quarta noite, pelo mar Adriático, quando, pela meia-noite, os marinheiros pressentiram que estavam perto de alguma terra.
28 Mika adu nefe, ido faiga ne? Kolinune, loti neta iya mele-mele imo neta ya noku fulato lumuto wimo no fanala ya foti (40) mita yaidana oto ne, loti koliti minato, kamena kefo ma wito, kofa iya mele-mele imo netama ya noku fulato lumuto wimo ya no fanala teti (30) mita neto ya kolae.
28 Então, atirando a sonda, perceberam que a profundidade era de vinte braças. Depois, um pouco mais adiante, viram que era de quinze braças.
29 Etiti kolamo kifagu ditenune, loti koli gimaito, neta ma mikau lumuto sipi olu kiki lenaiye, loti sipi egeka yalekati olu kiki lenami neta fo (4) ya noku fulato lomae. Lomato, ido, Alako olu omude kalo, loti suki gotinina logimi minae.
29 Temendo que déssemos em algum recife, lançaram quatro âncoras da popa, esperando ansiosos que amanhecesse o dia.
30 Logimiti lono olamo we yate sipi fuliti koli unune, loti kolanako, sipi kolaleka yalekati olu kiki lo edenami neta ma fulogeto lumunaiye, loti suki loti uti sipikuti kenu ya oluti nela onowa filiga-filiga olu minoti fulato, kuwo nolo lumuto lumuto minaiye.
30 Imediatamente, os marinheiros procuraram fugir e, sob o pretexto de largar as âncoras da proa, lançaram o bote ao mar.
31 Eti ato, Polokafo kimiwe kiyabani weki kimiwelaki eti logimami, Sipiku lono olamo wewa ya sipiti fuliti unawamo ya omudi ko ágenawamo ne, loto logimaito,
31 Paulo disse ao centurião e aos soldados: Se estes homens não permanecerem no navio, não podereis salvar-vos.
32 yamu kimiwe yate nela kenulo olamo ya fuko fulitato, kuwo noku olumo wiyaiye.
32 Os soldados cortaram, então, os cabos do bote e deixaram-no cair.
33 Ido ko lenagolito Polokafo wenena muki weni-neta nenawae, loto kolito eti logimami, Kamena fana salele lele linate koti kiyaba otiko minanako, weti-neta ánotiko minae.
33 Enquanto ia amanhecendo, Paulo encorajou a todos que comessem alguma coisa, e disse: Já faz hoje catorze dias que estais em jejum, sem comer nada.
34 Etiti minamo yamu ya oiya weti-neta nalo, loto auma wito logimowe. Weti-neta yakafo auma wi gedenaiye. Kolalo. Lamo minonigu yati we ma u kopa ámunami ne, loto logimaiye.
34 Rogo-vos que comais alguma coisa, no interesse de vossa vida, porque nem um cabelo da cabeça de alguém de vós perecerá.
35 Eti logimitoto omunido beleti ma oluto, siyane, lalole, loumuto leketo naito,
35 Tendo dito isso, tomou do pão, pronunciou uma bênção na presença de todos e, depois de parti-lo, começou a comer.
36 wenena muki ya seni-muluni lalo ito ayaidana oti weni-neta nae.
36 Com isso, todos cobraram ânimo e puseram-se igualmente a comer.
37 Ido lamo sipiku minonimo wenena ya tu hadeti sewedi sikisi (276) ya minone.
37 No navio éramos ao todo duzentas e setenta e seis pessoas.
38 Etito minamo weni-neta nato muni ito ya sipi keina otenaiye, loti yuwa witi sipi lulau nemo ya kuwo noku fulato lomaiye.
38 Depois de terem comido à vontade, aliviaram o navio, atirando o trigo ao mar.
39 Ko lido ya sipiku lono olamo we yate mika eba ko minafa, mika ya eyefe ádoti, no anawalo eba ma kifana minámami eyeti sipi ya oluto yalo dito no akelo unune, loti koliti kanu moni wilae.
39 Afinal, clareou o dia. Os marinheiros não reconheceram a terra, mas viram uma enseada com uma praia, na qual tencionavam encalhar o navio, caso o pudessem.
40 Kanu moni wiliti sipi olu kiki lenami neta nelala ya fukoti noku fuliti sipi moninami kanu ya ilibinawamo neta nelani ya efiliti, sipi itufuto oluto unami lafo-lafo seli naba ya aufa ika oti olu faka lato wifa,
40 Levantaram as âncoras e largaram ao mesmo tempo as amarras dos lemes. Desfraldaram ao vento a vela mestra e rumaram para a praia.
41 ido sipi ya ake naba kuwo noku nemo ya mulalo dito kolaleka ya olu kiki lito unami ogoufámaito, kuwo no yakafo aumafofo loto sipi egeka ofomo wito foki-naki iye.
41 Mas deram numa língua de terra, e o navio encalhou aí. A proa, encalhada, permanecia imóvel, ao mesmo tempo que a popa se abria com a força do mar.
42 Foki-naki ito, nela fiyamo we ya kula nowa kiliti koli utenawae, loti kimiwe yate gini fulunune, loti kolafa,
42 Os soldados tencionavam matar os presos, por temerem que algum deles fugisse a nado.
43 kimiwe kiyabani we yakafo Polo ya ofotenawae, loto kolito, Eti ámalo, logimaiye. Eti logimito eti lolomami, Linate kula nowa kilamo we ya komu kuwo noku satoti kula nowa kiliti u no akelo ya walo.
43 O centurião, porém, querendo salvar Paulo, impediu que o fizessem e ordenou que aqueles que pudessem nadar fossem os primeiros a lançar-se ao mar e alcançar a terra.
44 Ido linate wenena liliga ya yá ketati, ido sipi foki-naki imo netati ya no mulalo meleti yalo minoti no ekela akelo walo, loto lolomaiye. Etito lamo wenena muki ya u kopa ámuto mikalo wone.
44 Os demais, uns atingiram a terra em tábuas, outros em cima dos destroços do navio. Desse modo, todos conseguiram chegar à terra, sãos e salvos.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 27, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.