Atos 27
Rawa Karo NT (RWO_KAR) vs NTLH
1 Ene kuli mande elo gosiyolo yokootoyi, noole Itali melako Rom endemo oolouweloyi, ngulo elo, ya biyomimo oni gidalega Poldodo suleyelootoyi, Rom oolouweloyimbolo. Enendo me onilo tabango oowooyi Yuliyas, noole ngu kandeyemo yoyetoyi, ngundo yoyolo oolouweloyimbolo. Ngu me onilo tabango, enendo me oni onibi kandegula (100) sobosobo oluwolo. Yuliyas me oni yanggango oowooyidodo, ngundo ngu me oni gidalega oowooyidodo ngulomu gula, ngundo Sisalo ya oo bidodo sobowoowolo.
1 Ficou resolvido que devíamos embarcar para a Itália. Então entregaram Paulo e os outros presos a Júlio, um oficial romano que era do batalhão chamado “Batalhão do Imperador”.
2 Ngu naluno, noole ngu Adaramitiyam ende ngulo wanggo ngu sanganimo oolewooto. Ngu wanggoga ngu Esiya melako wanggo uteku, nguno uwelo oolouwonggori. Asa, noole ooloutooye, Aristakas oningga ngu Tesalonayika ende oni, melani ngu Masedoniya, ngundo nooledodo wanggono oolelo oolouwooto.
2 Nós embarcamos num navio da cidade de Adramítio, que estava pronto para navegar para os portos da província da Ásia. E assim começamos a viagem. Aristarco, um macedônio da cidade de Tessalônica, estava conosco.
3 Sengetoni suwoononggo, noole yade oololo, Sayidon endemo wanggo gosiyowooto. Yuliyasndo damoni metemi Polno elo tetoni, ngulo ene Polndo mete ngu endemo uya, dobooguliyi yeyonilo ewolo. Ngunonggo ene oolo wenonootoni ngu, enengo dobooguliyibo inowonggori.
3 No dia seguinte chegamos ao porto de Sidom. Júlio tratava Paulo com bondade e lhe deu licença para ir ver os seus amigos e receber deles o que precisava.
4 Asa, noole Sayidon ende yokolo, ootookoolo, ooloutooye, doogo ulunggado wanggo wenggelemoowolo. Wenggelemootoni, ngulo noole Sayiparas meladoni, ngu kootusina oolouwooto.
4 Depois de sairmos de Sidom, navegamos ao norte da ilha de Chipre a fim de evitar os ventos que estavam soprando contra nós.
5 Ariya, noole yade oololo, Silisiya mela, Pampiliya mela ngulo wendeyi ngu kewoolokuli toongoolo oolouwooto. Noole yade oololo, Mayira ende Lisiya melako nguno tunootewootowo.
5 Atravessamos o mar em frente ao litoral da região da Cilícia e província da Panfília e chegamos a Mirra, uma cidade da província da Lícia.
6 Ngu endemo nguno ulo, me onilo tabangonggaku wanggo gula kenootoni, ngu wanggoga ngu Alekisandiriyanonggo, ene Itali melako oolouwelo tewolo. Ngulo ngu, ngundo noole yoyolo, wanggono oolewootowo.
6 Ali o oficial romano encontrou um navio da cidade de Alexandria, que ia para a Itália, e nos fez embarcar nele.
7 Ariya, noole ngu wanggoga nguwoole oolengo yade yade oololo, nalu gidalega nguno kinitewolo. Ene ko yanggango teloodoyi, noole yade yade oololo, Nayidas mela namoko tunootewootowo. Ngu naluno nguno, doogo yanggango ulungga ootookoolo, ngundo noole nenengo toongeweloyigaku ngu gosiyelootoni, ngulo noole gulasinanggo sawooto. Ngundilo ngulo, noole yade yade oololo, Krit meladoni ngu kootusina, Salomon ende ngulo mela sosowoo ngu namoko oolouwootowo.
7 Navegamos bem devagar vários dias e com grande dificuldade chegamos em frente da cidade de Cnido. Como o vento não nos deixava continuar naquela direção, passamos pelo cabo Salmona da ilha de Creta e seguimos pelo lado sul daquela ilha, o qual é protegido dos ventos.
8 Ene ko yanggango oolengo telo, noole Krit wendeyi ngu dabemiwoole oolouwooto. Kootusina, noole musiyo gula ngu wendeyi kandeyi musiyo gome, wanggo nguno gome oluweloyi. Ngu musiyonggano ngu Lasiya ende ngu namoko.
8 Assim fomos navegando bem perto do litoral e, ainda com dificuldade, chegamos a um lugar chamado “Bons Portos”, perto da cidade de Laseia.
9 Doogobo wendeyi yeni biyomi yetoni, ngulo nalu oowooyingga ngu noole kuli yokowolo. Yuda onindo oowali sunggi yeyingomu, ngu nalu kundingiyi ngu kuli kinitewolo. Ngundilo kinitetoni ngu, asa, Yuda oni bidodo ene gome watayi. Wendeyi biyomi oolengo yeteku naluno, nguno ngu, wendeyino endeyoweloyi nalu kinilo ingowonggori. Ngundilo ngulo, Polndo mande yanggango yunololo ewolo.
9 Ficamos ali muito tempo, e tornou-se perigoso continuar a viagem porque o inverno estava chegando . Então Paulo avisou:
10 Ye ingondale teyi! Ataga ngu wendeyino doogo ulungga tunooteyingo nalu. Noole ataga oololo ngu, asa, noole kowuli kenowato. No kuli ingooteno. Noole oololo ngu, asa, wanggo, oo sitowi, noolengo nguya oonatewatolo ewolo.
10 — Homens, estou vendo que daqui para diante a nossa viagem será perigosa. Haverá grandes prejuízos não somente com o navio e com a sua carga, mas também haverá perda de vidas.
11 Ene ngundilo etoni, me onilo tabango, wanggo dowooweloyi oni tabango, ko, wanggo ngulo tabango oni, ngu bidodo Pollo mandeni ngu ingootoyi, ene hamoo ma teyingo.
11 Mas o oficial romano tinha mais confiança no capitão e no dono do navio do que em Paulo.
12 Ngu musiyongga ngu doogo ulungga, ngulo wanggo oluweloyi nenengo kini. Ngundilo ngulo, wanggono oniku bidodo mande gulanangge, elo gosiyolo, ngu musiyongga ngu yokolo sawelolo ewonggori. Ngundilo ngulo, ene salo, oololo, Piniks endemo oluwato. Nguno ngu, doogo ulunggano mete oluweloyilo ewonggori. Piniks ngu Krit meladoni ngulo wendeyi kandeyiga. Ngu musiyongga ngu doogo ulunggano kombitelo oluweloyi musiyo gome.
12 O porto não era bom para passar o inverno. Por isso a maioria achava que devíamos sair dali e tentar chegar a Fênix. Essa cidade é um porto de Creta que tem um lado para o sudoeste e o outro para o noroeste. E eles achavam que poderíamos passar o inverno ali.
13 Sa utesinanggo, ngu doogo imakeyingo tunootewolo. Wanggono oniku ngundilo kenolo ingowonggori. Ataga metemi, nga wendeyi gidalesina nganonggo sawatolo ingowonggori. Ngundilo telo, ene wanggo utoyiku, wesiyolo, yolo, ene Krit meladoni ngulo wendeyi dabemi nguwoole oolouwonggori.
13 Começou a soprar do sul um vento fraco, e por isso eles pensaram que podiam fazer o que tinham planejado. Levantamos âncora e fomos navegando o mais perto possível do litoral de Creta.
14 Nalu bodaga nangge yokolo ngu, asa, ngu naluno, sono doogo yanggango ulungga oolengo, ngu Krit meladonimonggo nguno ombuwolo.
14 Mas, de repente, um vento muito forte, chamado “Nordeste”, veio da ilha
15 Doogobo wanggo ngu yanggango oolengo wenggelemoolo, wanggo pawangolo ulo, ngulo ngu, ene nenengo toongeweloyi kini. Ngundilo tetoni, ngulo noole ngu wendeyi songgulano nguno, kingo awoongololuwootowo.
15 e arrastou o navio de tal maneira, que não pudemos fazer com que ele seguisse na direção certa. Por isso desistimos e deixamos que o vento nos levasse.
16 Ngundilo telo, doogobo wenggeleyelootoni, noole meladoni bodaga ngu oowooyi Kooda, ngu kootusina uwootowo. Noole ngundilo ulo, ko yanggango telo, wanggo bobodimu yowokolo, wanggo ulunggaku sanganimo yoyelo gosiyowonggori.
16 Para escaparmos do vento, passamos ao sul de uma pequena ilha chamada Cauda. Ali, com muita dificuldade, conseguimos recolher o bote do navio.
17 Wanggo bodagaku yowokolo, wanggo ulunggaku sanganimo yemukolo ngu, asa, uto yolo, ngundo wanggo ulunggakudodo gooboongoo yelo, yanggango gosiyowolo. Wanggo tabango oniku ngu elo, doogobo noolengo wanggo ngu yolo yeni, Aprika melako sakiko nguno solelo yulewa, bine, elo, ngulo ene sosoleyingo ulungga tewonggori. Ngundilo ingolo, ngulo ene wanggolo uto yanggango pelungga, ngu sosowoomo nguno Ayen kowuli ulungga oolooteku ngu yolo, wendeyi newendemo oolongootoyi, kelidi sono newendemo oolooteku, ngu dowoowolo. Ngundo kelidi dowootoni, nguno wanggoga ngu uto yanggangongga, ngundo dowootoni, kingo pawangolo, awooyelootoni oluwolo.
17 Os marinheiros levantaram o bote para dentro do navio e amarraram o casco do navio com cordas grossas. Estavam com medo de que o navio fosse arrastado para os bancos de areia que ficam perto do litoral da Líbia. Então desceram as velas e deixaram que o navio fosse levado pelo vento.
18 Doogobo noole yanggango biyomi yombulibaliyelootoni, ngulo noole sosoledooye sengetoni ngundilo, ene damoni yelo, sitowi dolowooyi wendeyino uwonggori.
18 E a terrível tempestade continuou. No dia seguinte começaram a jogar a carga no mar.
19 Nalu kabusayi ngu kinitetoni nguno, wanggo ngulo oo nggilinggalani nguya dolowooyi wendeyino uwonggori.
19 E, no outro dia, os marinheiros, com as próprias mãos, jogaram no mar uma parte do equipamento do navio.
20 Nalu oowooyingga oolengo, noole sa, dootu nga ma kenoyingo. Doogo ulunggado noole yombulibaliyelolo oluwootowo. Ngundilo ngulo, noole ngandilo ma ingowooto. Kootusina, mela gulano tunootewato, bine, ngundi kini bine? Kinitetoni ngu, asa, noole ngu oonatewatolo ingowootowo.
20 Durante muitos dias não pudemos ver o sol nem as estrelas, e o vento continuava soprando forte. Finalmente perdemos toda a esperança de nos salvarmos.
21 Nalu oowooyingga, wanggono oniku oowali ma neyingo. Ngulo ngu, Polndo ootookoolo, kewooloyemo dikalo ewolo. Ye nolo mande ingoyingo ngu, asa, Krit mela ma yokolo, ngu noole ngandilo kowuli ma kenootooye, oo sitowi nguya ma yombuliyootenggo.
21 Fazia muito tempo que eles não comiam nada. Então Paulo ficou de pé no meio deles e disse: — Homens, vocês deviam ter dado atenção ao que eu disse e ter ficado em Creta; e assim não teríamos tido toda esta perda e este prejuízo.
22 Ene no ataga yeno eteno. Ye komo nowoondoye imakeni. Ndatelo ngulo, ye kewooloyemo ngano oni gula ma oonatewa. Kini, wanggoga nga nangge ngu oonatewaku nga!
22 Mas agora peço que tenham coragem. Ninguém vai morrer; vamos perder somente o navio.
23 Suwoono, Anutlo Engel oni, ngundo no doongenemo ombulo dikawolo. Ngu Anutga nguno nangge no yambo mande telo, no enengo ko oni telo oolooteno.
23 Digo isso porque, na noite passada, um anjo do Deus a quem pertenço e sirvo apareceu a mim
24 Ngu Engel oningga, ngundo nono ngandilo ewolo. Pol ge ma sosolewelo. Ge komo oolouya, melako oni koleteyingo, Sisa, Nggawono (Koot) nguno doongeyimo dika. Ingo! Anutndo enengo sumangeni, ngundo wanggono oni oolootenggoku, ko, ge nguya ngundo gome soboyelowalo ewolo.
24 e disse: “Paulo, não tenha medo! Você precisa ir até a presença do Imperador. E Deus, na sua bondade, já lhe deu a vida de todos os que estão viajando com você.”
25 Ngundilo ngulo, ye ma sosolewelo. No Anutno nowoondonemo hamoo, ngulo mande ewoku, ngundilo nangge, komo engge tunootewa.
25 Por isso, homens, tenham coragem! Eu confio em Deus e estou certo de que ele vai fazer o que me disse.
26 Ene wanggoga nga, ngu yade oololo, meladoni gula ngulo kelidi sanganimo oolelo, nguno biyomi yewalo ewolo.
26 Porém vamos ser arrastados para alguma ilha.
27 Suwoo kande elaya kegidembolo namolaya nguno, wendeyi ngundo kingo awooyelolo, yade oololo, wendeyi oowooyi Ederiyatik, nguno ngu, suwoo kewoolo oolengomo ngu wanggolo ko onindo ngu ingoyingomu, ngu meladoni gula namoko mayetetolo ingowonggori.
27 Duas semanas depois, à noite, continuávamos sendo levados pela tempestade no mar Mediterrâneo. Mais ou menos à meia-noite, os marinheiros começaram a sentir que estávamos chegando perto de terra.
28 Ngundilo ngulo, ene wendeyi yowoko ngu logo yowelo. Ngundo onibi elaya (40 Mita) logowoowonggoku ngu, ngundilo kenolo, yokolo, noole bodaga nguya oololo, ko yowoko logowoowonggori. Logowootoyi ngu, onibiga kande elaya (30 Mita) yowoko logo yewonggori.
28 Então jogaram no mar uma corda com um peso na ponta e viram que a água ali tinha trinta e seis metros de fundura. Mais adiante tornaram a medir, e deu vinte e sete metros.
29 Ngulo ene sosolewonggori. Noole yade oololo, mela digidodomuno ngu sanganimo bine oolewatolo ingowonggori. Ngundilo ngulo, ene wanggo ngulo dowooweloyi digi, oowooyi Anka namolaya yokootoyi uwonggori. Ene mela sodedo sengetoni kenowelo, elo ngulo yemboongewonggori.
29 Eles ficaram com muito medo de que o navio fosse bater contra as rochas. Por isso jogaram quatro âncoras da parte de trás do navio e oraram para que amanhecesse logo.
30 Wanggo ngulo ko oniku wanggo yokolo, saweloyimbolo oole erewewonggori. Ngundilo telo, ene wanggo bodagaku uto wesiyolo yokootoyi, oolengo wendeyi sanganimo uwolo. Ene ngundilo telo saweloyimbolo, ene wanggolo oni sobosoboku ganayelolo, wanggo yanggango dowooweloyi Anka wesiyootoyi, oolengo wendeyino uwonggori. Ene ngundilo ganayelootenggoku, ene hamoo oolengo wanggo sosowoosina gosiyolo, nguwoole saweloyimbolo tewonggori.
30 Aí os marinheiros tentaram escapar do navio. Baixaram o bote no mar, fingindo que iam jogar âncoras da parte da frente do navio.
31 Ene ngundilo tetoyi, Polndo oo kenolo, wanggo ngulo tabango nguno, me onikuno nguya elo ewonggori. Nga ko oni, ngando wanggoga nga yokolo samukootoyi ngu, ye oonatewanggolo ewolo.
31 Então Paulo disse ao oficial romano e aos soldados: — Se os marinheiros não ficarem no navio, vocês não poderão se salvar.
32 Ngundilo ngulo, me onikundo wanggo bodaga ngulo utoku toongootoyi, wendeyino uwonggori.
32 Aí os soldados cortaram as cordas que prendiam o bote e o largaram no mar.
33 Sengewelo, mela debi udooketoni, Polndo oni simoo bale bidodo mande yunowolo. Polndo ngu oowali neyi, elo, mande ingonduduye yanggango yunololo ewolo. Nalu kande elaya kegidembolo namolaya kingo yokootoyi, noole usenayimo kingo neyingo. Noole oowalingga nguya ma newootowo.
33 De madrugada Paulo pediu a todos que comessem alguma coisa e disse: — Já faz catorze dias que vocês estão esperando e durante este tempo não comeram nada.
34 Ariya, ngundilo ngulo, no ye yanggango mande yunooteno. Ye komo oowali gula neyi! Ngundo ngu ye yanggango yunowa. Ingoyi! Yengo tabayemo uye gula ma biyomi yewa. Kini, ye bidodo gome oluwanggoku ngu! Elo ewolo.
34 Agora comam alguma coisa, por favor. Vocês precisam se alimentar para poder continuar vivendo. Pois ninguém vai perder nem mesmo um fio de cabelo.
35 Ngundilo elo, asa, ene doongeyemo oomanongoyingo gula yolo, Anutno esetelo, oosowoolo damoni yelo newolo.
35 Em seguida Paulo pegou pão e deu graças a Deus diante de todos. Depois partiu o pão e começou a comer.
36 Ngundilo tetoni, oni simoo bale nowoondoye metemi ingolo, ene nguya oowali yolo newonggori.
36 Então eles ficaram com mais coragem e também comeram.
37 Noole wanggono oni ngu bidodo onibi kande elaya, ko, onibi kabusa kande elaya gula, ko, kandegula gidembolo gulanangge gula soweyolo nguya (276) ngundilo wanggono oluwootowo.
37 No navio éramos ao todo duzentas e setenta e seis pessoas.
38 Oniku oowali mete nelo yokolo, ene Wit sisiku yolo, dolowooyi wendeyino utoyi, ngulo wanggo kowuli ulungga ma yeyingo.
38 Depois que todos comeram, jogaram o trigo no mar para que o navio ficasse mais leve.
39 Sengelo sa ooletoni, ene mela kenowonggoku ngu, mela gula ene ngu melangga ngulo ma ingowonggori. Ene wendeyi omuyi gula kenootoyi, ngulo kelidi tama nguya gome. Ngulo ene wanggo nguno gosiyowelo ingowonggori. Wanggo yade ulo, tolige kelidigo ooletoni ngu, ngu metelo ingowonggori.
39 Quando amanheceu, os marinheiros não reconheceram a terra, mas viram uma baía onde havia uma praia. Então resolveram fazer o possível para encalhar o navio lá.
40 Mande ngundilo elo ingolo, asa, wanggo gosiyowonggoku utoyiku bidodo toongootoyi, wanggo ngulo dowooweloyi digi, oowooyi Anka, ngu wendeyino nguno yokowonggori. Nguno nguya wanggo yoonenengootoni toongeweloyi, ngulo utoyi nguya toongoowonggori. Ngundilo telo, ene wanggo ngulo towi ngu doogobo ngu dowootoningga, wendeyi tamako oolouni, elo ngu yeyi oolewonggori.
40 Eles cortaram as cordas das âncoras, e as largaram no mar, e desamarraram os lemes. Em seguida suspenderam a vela do lado dianteiro, para que pudessem seguir na direção da praia.
41 Ene oo ngundilo tetoyi ngu, asa, wanggogaku, ngu digi sanganimo oolelo, nguno ndindi tewolo. Nguno yanggango oolengo gagiwi yewolo. Wendeyi ulungga dookelo, ngundo wanggo sosowoomo oolongootoni, wanggogaku ukewolo.
41 Mas o navio bateu num banco de areia e ficou encalhado. A parte da frente ficou presa, e a de trás começou a ser arrebentada pela força das ondas.
42 Ngundilo tetoni, me onindo ngu ya biyomimo oni wanggono yoyolo mayeyingoku, yuleyi kumoowelo tewonggori. Ngundilo ingolo, ngulo wanggono oni ngu gula ma toongewelolo ingowonggori.
42 Os soldados combinaram matar todos os prisioneiros, para que nenhum pudesse chegar até a praia e fugir.
43 Ene me oni ngulo tabango oninggakundo, ngu Pol hooloowewelo ingolo, ngulo ene me onino ewolo. Oni sono sanganiwoole sawelo ingootenggoku ngu, ene mete koleteya sakiko oolouyi.
43 Mas o oficial romano queria salvar Paulo e não deixou que fizessem isso. Pelo contrário, mandou que todos os que soubessem nadar fossem os primeiros a se jogar na água e a nadar até a praia.
44 Ye oni sungo ngu, ene de sosi yoya, ko, wanggo ngalo gidale sosisosi yoya, ngu sanganiwoole sakiko oolouyi! Elo ewolo. Ngundilo etoni, ngulo oni bidodo sakiko mete oolemukowonggori.
44 E mandou também que os outros se salvassem, segurando-se em tábuas ou em pedaços do navio. E foi assim que todos nós chegamos a terra sãos e salvos.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 27, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.