Atos 27

ANUTRO MANDE KETA (RWO-RAWA) vs VC

Sair da comparação
VC Versão Católica
1 Ene kuri mande ero gosiyoro yokootoyi, noore Itali merako Rom endemo oorowuweroyi, nguro ero, ya biyomimo oni gidarega Polya soweyerootoyi, Rom oorowuweroyimboro. Enendo me oniro tabango oowooyi Yuliyas, noore ngu kandeyemo yetoyi, ngundo yoyoro oorowuweroyimboro. Ngu me oniro tabango, enendo me oni onibi kandegura (100) sobosobo oriyingo. Yuliyas me oni yanggango oowooyidodo, ngundo ngu me oni watangga oowooyidodo nguromu gura, ngundo Sisaro ya oo bidodo sobowooyingo.
1 Logo que foi determinado que embarcássemos para a Itália, Paulo foi entregue com outros presos a um centurião da coorte Augusta, chamado Júlio.
2 Ngu naruno, noore ngu Adaramitiyam ende nguro wanggo ngu sanganimo ooreyingo. Ngu wanggoga ngu Esiya merako wanggo uteku, nguno uwero oorowuyingo. Asa, noore oorowutooye, Aristakas oningga ngu Tesalonayika ende oni, merani ngu Masedoniya, ngundo nooreya wanggono oorero oorowuyingo.
2 Embarcamos num navio de Adramito que devia costear as terras da Ásia, e levantamos âncora. Em nossa companhia estava Aristarco, macedônio de Tessalônica.
3 Sengetoni suwoononggo, noore yade oororo, Sayidon endemo wanggo gosiyoyingo. Yuliyasdo muri metemi Polno ero tetoni, nguro ene Polndo mete ngu endemo uya, dobookuriyi yeyoni, ero eyingo. Ngunonggo ene ooro wenonootoni ngu, enengo dobookuriyibo inoyingo.
3 No dia seguinte, fazendo escala em Sidônia, Júlio, usando de bondade com Paulo, permitiu-lhe ir ver os seus amigos e prover-se do que havia de necessário.
4 Asa, noore Sayidon ende yokoro, ootoogero, oorowutooye, doogo urunggado wanggo wenggeremooyingo. Wenggeremootoni, nguro noore Sayiparas meradoni, ngu kootuyisina oorowuyingo.
4 Dali, fazendo-nos ao mar, fomos navegando perto das costas de Chipre, por nos serem contrários os ventos.
5 Arisa, noore yade oororo, Silisiya mera, Pambiliya mera nguro wendeyi ngu kewoorokuri toongooro oorowuyingo. Noore yade oororo, Mayira ende Lisiya merako nguno tunooteyingo.
5 Tendo atravessado o mar da Cilícia e da Panfília, chegamos a Mira, cidade da Lícia.
6 Ngu endemo nguno uro, me oniro tabangonggaku wanggo gura kenootoni, ngu wanggoga ngu Alekisandiriyanonggo, ene Itali merakono oorowuwero teyingo. Nguro ngu, ngundo noore yoyoro, wanggono ooreyingo.
6 O centurião encontrou ali um navio de Alexandria, que rumava para a Itália, e fez-nos passar para ele.
7 Arisa, noore ngu wanggoga nguwoore ememangge yade yade oororo, naru gidarega nguno kiniteyingo. Ene ko yanggango teroodoyi, noore yade yade oororo, Nayidas mera namoko tunooteyingo. Ngu naruno nguno, doogo yanggango urungga oorero, ngundo noore nenengo toongeweroyigaku ngu gosiyerootoni, nguro noore gurasinanggo sawooto. Ngundiro nguro, noore yade yade oororo, Kirit meradoni ngu kootuyisina, Salomon ende nguro mera sosowo ngu namoko oorowuyingo.
7 Por muitos dias navegamos lentamente e com dificuldade até diante de Cnido, onde o vento não nos permitiu aportar.
8 Ene ko yanggango oorengo tero, noore Kirit wendeyi ngu dabemiwoore oorowuwooto. Kootuyisina, noore musiyo gura ngu wendeyi kandeyi musiyo gome, wanggo nguno gome oruweroyi. Ngu musiyonggano ngu Lasiya ende ngu namoko.
8 Fomos então costeando ao sul da ilha de Creta, junto ao cabo Salmona. Navegando com dificuldade ao longo da costa, chegamos afinal a um lugar, a que chamam Bons Portos, perto do qual está a cidade de Lasaia.
9 Doogobo wendeyi wenggeremootoni, nguro naru oowooyingga ngu noore kuri yokoyingo. Yuda onindo oowari rogo teyingomu, ngu naru kundingiyi ngu kuri kiniteyingo. Ngundiro kinitetoni ngu, asa, Yuda oni bidodo ene gome watayi. Wendeyi biyomi oorengo yeteku naruno, nguno ngu, wendeyimo endeyoweroyi naru kini, ero ingoyingo. Ngundiro nguro, Polndo mande yanggango yunoro, ero eyingo.
9 Passara o tempo - já havia passado a época do jejum - e a navegação se tornava perigosa. Paulo advertiu-os:
10 Ye ingonda teyi! Ataga ngu wendeyimo doogo urungga tunooteyingo naru. Noore ataga oororo ngu, asa, noore kowuri kenowato. No kuri ingooteno. Noore oororo ngu, asa, wanggo, oo sitowi, noorengo nguya oonootewato, ero eyingo.
10 Amigos, vejo que a navegação não se fará sem perigo e sem graves danos, não somente ao navio e à sua carga, mas ainda às nossas vidas.
11 Ene ngundiro etoni, me oniro tabango, wanggo dowooweroyi oni tabango, ko, wanggo nguro tabango oni, ngu bidodo Polro mandeni ngu ingootoyi, ene hamoo ma teyingo.
11 O centurião, porém, dava mais crédito ao piloto e ao mestre do que ao que Paulo dizia.
12 Ngu musiyongga ngu doogo urungga, nguro wanggo oruweroyi nenengo kini. Ngundiro nguro, wanggono oniku bidodo mande guranangge, ero gosiyoro, ngu musiyongga ngu yokoro sawero, ero eyingo. Ngundiro nguro, ene saro, oororo, Piniks endemo oruwato. Nguno ngu, doogo urunggano mete oruweroyi, ero eyingo. Piniks ngu Kirit meradoni nguro wendeyi kandeyiga. Ngu musiyongga ngu doogo urunggano kombitero oruweroyi musiyo gome metemi.
12 O porto era impróprio para passar o inverno, pelo que a maior parte deles foi de parecer que se retornasse ao mar, na esperança de chegar a Fenice, para passar ali o inverno, por ser esse um porto de Creta, abrigado dos ventos do sudeste e do nordeste.
13 Sa uteku, ngu tanggeyisina doogo imakeyingo tunooteyingo. Wanggono oniku ngandiro kenoro ingoyingo. Ataga metemi, nga wendeyi gidaresina nganonggo sawato, ero ingoyingo. Ngundiro tero, ene wanggo utoyiku, wesiyoro, yoro, ene Kirit meradoni nguro wendeyi dabemi nguwoore oorowuyingo.
13 Soprava então brandamente o vento sul. Julgavam poder executar os seus planos. Levantaram a âncora e foram costeando de perto a ilha de Creta.
14 Naru bodaga nangge yokoro ngu, asa, ngu naruno, sono doogo yanggango urungga oorengo, ngu Kirit meradonimonggo nguno ombuyingo.
14 Mas, não muito depois, veio do lado da ilha um tufão chamado Euroaquilão.
15 Doogobo wanggo ngu yanggango oorengo wenggeremooro, wanggo pawangoro uro, nguro ngu, ene nenengo toongeweroyi kini. Ngundiro tetoni, nguro noore ngu wendeyi songgurano nguno, kiyo awoongororiyingo.
15 Sem poder resistir à ventania, o navio foi arrebatado e deixamo-nos arrastar.
16 Ngundiro tero, doogobo wenggereyerootoni, noore meradoni bodaga ngu oowooyi Kooda, ngu kootuyisina uyingo. Noore ngundiro uro, ko yanggango tero, wanggo bobodimu yowokoro, wanggo urunggaku sanganimo yoyero gosiyeroyingo.
16 Impelidos rapidamente para uma pequena ilha chamada Cauda, conseguimos, com muito esforço, recolher o batel.
17 Wanggo bobodiku yowokoro, wanggo urunggaku sanganimo yemukoro ngu, asa, uto yoro, ngundo wanggo urunggakudodo yowuruyeroro, yanggango gosiyoyingo. Wanggo tabango oniku ngu ero, doogobo noorengo wanggo ngu yoro yeni, Apirika merako sagigo nguno sorero yurewa, bine ero, nguro ene sosoreyingo urungga teyingo. Ngundiro ingoro, nguro ene wanggoro uto yanggango pirumi, ngu sosowoomo nguno Ayen kowuri urungga oorooteku ngu yoro, wendeyi newendemo oorongootoyi, keredi sono newendemo oorooteku, ngu dowooyingo. Ngundo keredi dowootoni, nguno wanggoga ngu uto yanggangongga, ngundo dowootoni, kiyo pawangoro, awooyerootoni oriyingo.
17 Içaram-no e, depois, como meio de segurança, cingiram o navio com cabos. Então, temendo encalhar em Sirte, arriaram as velas e entregaram-se à mercê dos ventos.
18 Doogobo noore yanggango biyomi wenggerenggereyerootoni, ngundiro nguro, noore sosoretooye sengetoni ngundiro, ene damoni yero, sitowi dorowooyi wendeyimo uyingo.
18 No dia seguinte, sendo a tempestade ainda mais violenta, atiraram fora a carga.
19 Naru kabusayiga ngu kinitetoni nguno, wanggo nguro oo nggiringgarani nguya dorowooyi wendeyino uyingo.
19 No terceiro dia, atiramos para fora com as nossas próprias mãos os acessórios do navio.
20 Naru oowooyingga biyomi, noore sa, tootu nga ma kenoyingo. Doogo urunggado noore wenggerenggereyeroro oruwo. Ngundiro nguro, noore ngandiro ma ingoyingo. Kootuyisina, mera gurano tunootewato, bine, ngundi kini bine? Kinitetoni ngu, asa, noore ngu oonootewato, ero ingoyingo.
20 Ora, não aparecendo por muitos dias nem sol nem estrelas e sendo batidos por forte tempestade, tínhamos por fim perdido toda a esperança de sermos salvos.
21 Naru oowooyingga, wanggono oniku oowari ma neyingo. Nguro ngu, Polndo ootoogero, kewooroyemo dikaro eyingo. Ye noro mande ingoro ngu, asa, Kirit mera ma yokoro, ngu noore ngandiro kowuri ma kenootooye, oo sitowi nguya ma yomburiyootoowe.
21 Desde muito tempo ninguém havia comido nada. Paulo levantou-se no meio deles e disse: Amigos, deveras devíeis ter-me atendido e não ter saído de Creta, e assim evitar esse perigo e essas perdas.
22 Ene no ataga yeno eteno. Ye komo nowoondoye imakeni. Ndatero nguro, ye kewooroyemo ngano oni gura ma oonootewa. Kini, wanggoga nga nangge ngu oonootewaku nga!
22 Agora, porém, vos admoesto a que tenhais coragem, pois não perecerá nenhum de vós, mas somente o navio.
23 Suwoono, Anutro Engel oni, ngundo no doongenemo omburo dikayingo. Ngu Anutga nguno nangge no yambo mande tero, no enengo ko oni tero oorooteno.
23 Esta noite apareceu-me um anjo de Deus, a quem pertenço e a quem sirvo, o qual me disse:
24 Ngu Engel oningga, ngundo nono ngandiro ewo. Pol ge ma sosorewero. Ge komo ooroya, merako oni koreteyingo, Sisa, Kootno nguno doongeyimo dika. Ingo! Anutdo enengo sumangeni, ngundo wanggono oni oorootenggoku, ko, ge nguya ngundo gome soboyerowa, ero eyingo.
24 Não temas, Paulo. É necessário que compareças diante de César. Deus deu-te todos os que navegam contigo.
25 Ngundiro nguro, ye ma sosorewero. No Anutro nowoondonemo hamoo, nguro mande oo ewoku, ngundiro nangge, komo engge tunootewa.
25 Por isso, amigos, coragem! Eu confio em Deus que há de acontecer como me foi dito.
26 Ene wanggoga nga ngu, yade oororo, meradoni gura nguro keredi sanganimo uro, nguno biyomi yewa, ero eyingo.
26 Vamos dar a uma ilha.
27 Suwoo kande eraya kegidemboro namoraya nguno, wendeyi ngundo kiyo awooyeroro, yade oororo, wendeyi oowooyi Ederiyatik, nguno ngu, suwoo kewooro oorengomo ngu wanggoro ko onindo ngu ingoyingomu, ngu meradoni gura namokono mayeteto, ero ingoyingo.
27 Já estávamos na décima quarta noite, pelo mar Adriático, quando, pela meia-noite, os marinheiros pressentiram que estavam perto de alguma terra.
28 Ngundiro nguro, ene wendeyi ooriroyi ngu rogo yowero. Ngundo onibi eraya (40 Mita) rogowoowonggoku ngu, ngundiro kenoro, yokoro, noore bodaga nguya oororo, ko ooriroyi rogowooyingo. Rogowootoyi ngu, onibiga kande eraya (30 Mita) ooriroyi rogo teyingo.
28 Então, atirando a sonda, perceberam que a profundidade era de vinte braças. Depois, um pouco mais adiante, viram que era de quinze braças.
29 Nguro ene sosoreyingo. Noore yade oororo, mera digidodomuno ngu sanganimo bine oorewato, ero ingoyingo. Ngundiro nguro, ene wanggo nguro dowooweroyi digi, oowooyi Anka namoraya yokootoyi uyingo. Ene mera himi sodedo sengetoni kenowero, ero nguro yemboongeyingo.
29 Temendo que déssemos em algum recife, lançaram quatro âncoras da popa, esperando ansiosos que amanhecesse o dia.
30 Wanggo nguro ko oniku wanggo yokoro, saweroyimboro oore ereweyingo. Ngundiro tero, ene wanggo bobodiku uto wesiyoro yokootoyi, ememangge ememangge wendeyi sanganimo uyingo. Ene ngundiro tero saweroyimboro, ene wanggoro oni sobosoboku ganayeroro, wanggo yanggango dowooweroyi Anka wesiyootoyi, ememangge ememangge wendeyimo uyingo. Ene ngundiro ganayerootenggoku, ene hamoo oorengo wanggo sosowoosina gosiyoro, nguwoore saweroyimboro teyingo.
30 Imediatamente, os marinheiros procuraram fugir e, sob o pretexto de largar as âncoras da proa, lançaram o bote ao mar.
31 Ene ngundiro tetoyi, Polndo oo kenoro, wanggo nguro tabango nguno, me onikuno nguya ero eyingo. Nga ko oni, ngando wanggoga nga yokoro samukootoyi ngu, ye oonootewanggo, ero eyingo.
31 Paulo disse ao centurião e aos soldados: Se estes homens não permanecerem no navio, não podereis salvar-vos.
32 Ngundiro nguro, me onikundo wanggo bobodi nguro utoku tootoongootoyi, wendeyino uyingo.
32 Os soldados cortaram, então, os cabos do bote e deixaram-no cair.
33 Sengewero, mera wendooketoni, Polndo oni simoo bare bidodo mande yunoyingo. Polndo ngu oowari neyi, ero, mande ingonduduye yanggango teyunoro, ero eyingo. Naru kande eraya kegidemboro namoraya kingo yokootoni, noore kawunani nenengo ma bibiteyingo. Noore oowaringga nguya ma neyingo.
33 Enquanto ia amanhecendo, Paulo encorajou a todos que comessem alguma coisa, e disse: Já faz hoje catorze dias que estais em jejum, sem comer nada.
34 Arisa, ngundiro nguro, no ye yanggango mande yunooteno. Ye komo oowari gura neyi! Ngundo ngu ye yanggango yunowa. Ingoyi! Yengo tabayemo uye gura ma biyomi yewa. Kini, ye bidodo gome oruwanggoku ngu! Ero eyingo.
34 Rogo-vos que comais alguma coisa, no interesse de vossa vida, porque nem um cabelo da cabeça de alguém de vós perecerá.
35 Ngundiro ero, asa, ene doongeyemo oo manongoyingo gura yoro, Anutno esosootero, oosowooro damoni yero neyingo.
35 Tendo dito isso, tomou do pão, pronunciou uma bênção na presença de todos e, depois de parti-lo, começou a comer.
36 Ngundiro tetoni, oni simoo bare nowoondoye metemi ingoro, ene nguya oowari yoro neyingo.
36 Com isso, todos cobraram ânimo e puseram-se igualmente a comer.
37 Noore wanggono oni ngu bidodo onibi kande eraya, ko, onibi kabusa kande eraya gura, ko, kandegura gidemboro guranangge gura soweyoro nguya (276) ngundiro wanggono oriyingo.
37 No navio éramos ao todo duzentas e setenta e seis pessoas.
38 Oniku oowari mete nero yokoro, ene Wit sisiku yoro, dorowooyi wendeyimo utoyi, nguro wanggo kowuri urungga ma oruwo.
38 Depois de terem comido à vontade, aliviaram o navio, atirando o trigo ao mar.
39 Sengetoni, sa ooretoni, ene mera kenowonggoku ngu, mera gura ene ngu merangga ngu ma ingoyingo. Ene wendeyi kambini gura kenootoyi, nguro keredi tama nguya gome. Nguro ene wanggo nguno gosiyowero ingoyingo. Wanggo yade uro, torige keredigo ooretoni ngu, ngu mete, ero ingoyingo.
39 Afinal, clareou o dia. Os marinheiros não reconheceram a terra, mas viram uma enseada com uma praia, na qual tencionavam encalhar o navio, caso o pudessem.
40 Mande ngundiro ero ingoro, asa, wanggo gosiyowonggoku utoyiku bidodo tootoongootoyi, wanggo nguro dowooweroyi digi, oowooyi Anka, ngu wendeyimo nguno yokoyingo. Nguno nguya wanggo yoonenengootoni toongeweroyi, nguro utoyi nguya toongooyingo. Ngundiro tero, ene wanggo nguro towi ngu doogobo ngu dowootoningga, wendeyi tamako oorowuni, ero ngu yeyi ooreyingo.
40 Levantaram as âncoras e largaram ao mesmo tempo as amarras dos lemes. Desfraldaram ao vento a vela mestra e rumaram para a praia.
41 Ene oo ngundiro tetoyi ngu, asa, wanggogaku, ngu digi sanganimo oorero, nguno ndindi teyingo. Nguno yanggango oorengo gagiwi yeyingo. Wendeyi urungga dookero, ngundo wanggo sosowoomo oorongootoni, wanggogaku ukeyingo.
41 Mas deram numa língua de terra, e o navio encalhou aí. A proa, encalhada, permanecia imóvel, ao mesmo tempo que a popa se abria com a força do mar.
42 Ngundiro tetoni, me onindo ngu ya biyomimo oni wanggono yoyoro mayeyingoku, yureyi kumoowero teyingo. Ngundiro ingoro, nguro wanggono oni ngu gura ma toongewero ingoyingo.
42 Os soldados tencionavam matar os presos, por temerem que algum deles fugisse a nado.
43 Ene me oni nguro tabango oninggakundo, ngu Pol hooroowewero ingoro, nguro ene me onino eyingo. Oni sono sanganiwoore sawero ingootenggoku ngu, ene mete koreteya sagigo oorowuyi.
43 O centurião, porém, querendo salvar Paulo, impediu que o fizessem e ordenou que aqueles que pudessem nadar fossem os primeiros a lançar-se ao mar e alcançar a terra.
44 Ye oni songo ngu, ene de sosi yoya, ko, wanggo ngaro gidare sowoosowoo yoya, ngu sanganiwoore sagigo oorowuyi! Ero eyingo. Ngundiro etoni, nguro oni bidodo sagigo metemi ooremukoyingo.
44 Os demais, uns atingiram a terra em tábuas, outros em cima dos destroços do navio. Desse modo, todos conseguiram chegar à terra, sãos e salvos.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 27, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.