Lucas 15
Ndagaanu Gihyaka (RUB) vs ARC
1 Kiro ki̱mwei̱ basorooza musolo na nkori̱ za bibiibi b̯u̱bei̱zi̱ri̱ bensei̱ kwetegeerya bigambu bya Yesu̱,
1 E chegavam-se a ele todos os publicanos e pecadores para o ouvir.
2 Bafalisaayo na beegesa ba biragiro baatandika kweŋu̱ru̱ŋu̱u̱tya, “Yogo muntu adi̱da na nkori̱ za bibiibi kandi de naadya nazo, ali wa mu̱li̱ngo ki!”
2 E os fariseus e os escribas murmuravam, dizendo: Este recebe pecadores e come com eles.
3 Mwomwo Yesu̱ yaabaweera lugeera lulu:
3 E ele lhes propôs esta parábola, dizendo:
4 “Kakubba omwei̱ muli nywe abba na ntaama zaamwe ki̱ku̱mi̱, gi̱mwei̱ muli zo ni̱gi̱kasyera, yaakukola ki? Ntaama ginyakubba gi̱syereeri̱|alt="The lost and found sheep" src="DN00473b.tif" size="col" loc="Lu̱u̱ka 15:3-7" copy="Illustration by Durham Darwin" ref="15:4" Tiyaakuleka zindi zensei̱ kyenda na mwenda naagyenda ku̱toolya gi̱mwei̱ gi̱nyaku̱syera ku̱doosya agyagi̱i̱rye?
4 Que homem dentre vós, tendo cem ovelhas e perdendo uma delas, não deixa no deserto as noventa e nove e não vai após a perdida até que venha a achá-la?
5 B̯wagyagya, asemererwa hoi̱ naagibbagala ha mabega
5 E, achando-a, a põe sobre seus ombros, cheio de júbilo;
6 kandi naagi̱i̱rya kwamu̱gi̱. Kasi niyeeta hamwenya banywani baamwe na bataahi̱ baamwe naabaweera, ‘Nsemereerwe hoi̱ kwagya ntaama gyange gi̱nyaku̱syera. Tu̱kole ki̱di̱di̱!’
6 e, chegando à sua casa, convoca os amigos e vizinhos, dizendo-lhes: Alegrai-vos comigo, porque perdida.
7 Nkubaweera, mu mu̱li̱ngo gwogwo gu̱mwei̱, kusemererwa kukukiraho ku̱kwo kulibba mwiguru hab̯wa muntu omwei̱ mubiibi kwezi̱ramwo kukira bantu kyenda na mwenda banyangesu zirungi batakwetaaga kwezi̱ramwo.
7 Digo-vos que assim haverá alegria no céu por um pecador que se arrepende, mais do que por noventa e nove justos que não necessitam de arrependimento.
8 “Rundi kakubba mu̱kali̱ abba na sente zaamwe bi̱polo i̱ku̱mi̱ haakasyeraho ki̱mwei̱, akola kyani? Akolereerya kwahi taara, niyeeza nnyu̱mba gyamwe kandi naatoolya henseenya na kwegyendereza, ku̱doosya b̯wagyagya.
8 Ou qual a mulher que, tendo dez dracmas, se perder uma dracma, não acende a candeia, e varre a casa, e busca com diligência até
9 B̯wagyagya, yeeta bakali̱ bei̱rabe na bataahi̱ baamwe hamwenya, nabaweera yati, ‘Nsemereerwe hoi̱ kwagya sente gyange ginyakubba gi̱nsyereeri̱ho. Tu̱semereerwe!’
9 E, achando-a, convoca as amigas e vizinhas, dizendo: Alegrai-vos comigo, porque já achei a dracma perdida.
10 Nkubaweera yati, mu mu̱li̱ngo gwogwo, bamalayika ba Ruhanga basemererwambe hab̯wa muntu omwei̱ mubiibi kwezi̱ramwo.”
10 Assim vos digo que há alegria diante dos anjos de Deus por um pecador que se arrepende.
11 Kandi Yesu̱ yaabaweereeri̱ lugeera lundi yati, “Mu biro bya kadei, haalingiho mudulu omwei̱ munyakubba na batabani̱ babiri.
11 E disse:
12 Mu̱tabani̱ muto yaagyendi̱ri̱ hali bbaawe yaamuweera yati, ‘Bbaabba, mpa mugab̯u gwange gwa b̯ugwete b̯weitungu lyo.’ Mwomwo bbaawaab̯u yaababagaani̱a b̯uli muntu mugab̯u gwamwe.
12 E o mais moço deles disse ao pai: Pai, dá-me a parte da fazenda que por eles a fazenda.
13 Hei̱nyu̱ma gya biro bi̱dooli̱, mu̱tabani̱ muto yaatu̱ndi̱ri̱ migab̯u mye yeegyendera hadei mu mahanga cali yaaheneneeri̱ itungu lye mu bintu bitalimwo.
13 E, poucos dias depois, o filho mais novo, ajuntando tudo, partiu para uma terra longínqua e ali desperdiçou a sua fazenda, vivendo dissolutamente.
14 Yaaheneeri̱ bintu byensei̱ biyaali nabyo kasi mwomwo, nzala gyamaani gyagwa mu li̱lyo ihanga, yaasigala mbura kantu.
14 E, havendo ele gastado tudo, houve naquela terra uma grande fome, e começou a padecer necessidades.
15 Nahab̯waki̱kyo, yaagyendi̱ri̱ kupakasa wu munyansi omwei̱ wa mu li̱lyo ihanga, mu̱nyaku̱mu̱si̱ndi̱ka ku̱li̱i̱sya mu lulyo lwa mpunu.
15 E foi e chegou-se a um dos cidadãos daquela terra, o qual o mandou para os seus campos a apascentar porcos.
16 Yeegombi̱ri̱ kudya ha bidyo bya mpunu, kyonkei kadi muntu omwei̱ munyakumuha bidyo yaali waahi.
16 E desejava encher o seu estômago com as bolotas que os porcos comiam, e ninguém lhe dava nada.
17 Ha kumaliira, yaahwi̱tu̱ki̱ri̱ yaakoba, ‘Bapakasi̱ ba bbaabba bensei̱ bali na bidyo binene na kukiraho, kyonkei ndi haha nku̱kwa nzala!
17 E, caindo em si, disse: Quantos trabalhadores de meu pai têm abundância de pão, e eu aqui pereço de fome!
18 Kambyoke ngyende hali bbaabba mwesengereerye ninkoba, “Bbaabba, nsobeerye mu mei̱so go na mu mei̱so ga Ruhanga.
18 Levantar-me-ei, e irei ter com meu pai, e dir-lhe-ei: Pai, pequei contra o céu e perante ti.
19 Tinkusemeera kwetwa mu̱tabani̱ waamu; ikiriza mmbe nka omwei̱ ha bapakasi̱ baamu.” ’
19 Já não sou digno de ser chamado teu filho; faze-me como um dos teus trabalhadores.
20 Mwomwo, yaabyokeerye yaakwata gu̱ku̱mwemu̱kya hali bbaawe.
20 E, levantando-se, foi para seu pai; e, quando ainda estava longe, viu-o seu pai, e se moveu de íntima compaixão, e, correndo, lançou-se-lhe ao pescoço, e o beijou.
21 “Mwana yaakoba, ‘Bbaabba, nsobeerye mu mei̱so go kandi na mu mei̱so ga Ruhanga. Tinkusemeera kwetwa mu̱tabani̱ waamu.’
21 E o filho lhe disse: Pai, pequei contra o céu e perante ti e já não sou digno de ser chamado teu filho.
22 “Kyonkei, bbaawe yeeti̱ri̱ beiru baamwe yaabaweera, ‘Mwangu̱he, muleete kyakulwala kirungi kikukirayo mu̱mu̱lwalye. Mu̱mu̱lwalye mpita mu luzala lwa ngalu na nkei̱to mu magulu gaamwe.
22 Mas o pai disse aos seus servos: Trazei depressa a melhor roupa, e vesti-lho, e ponde-lhe um anel na mão e sandálias nos pés,
23 Hei̱nyu̱ma, mu̱gyende muleete nte ginyakusaja mugisale, tukole ki̱di̱di̱ kya kusemererwa.
23 e trazei o bezerro cevado, e matai-
24 Hab̯wakubba, mu̱tabani̱ wange yogwo yaalingi afafani̱ki̱ri̱ kyonkei hataati̱, yeezi̱ri̱ri̱mwo; yaali ahambeeri̱, kyonkei hataati̱, ei̱ri̱ri̱.’ Mwomwo, baatandika ki̱di̱di̱ kya kusemererwa.”
24 porque este meu filho estava morto e reviveu; tinha-se perdido e foi achado. E começaram a alegrar-se.
25 “Ha b̯wi̱re b̯u̱b̯wo, mu̱tabani̱ mu̱zegei̱zo yaali mu ndimiro. B̯uyaali naakwi̱ra yeesegasegeerye heehi̱ na kwamu̱gi̱, yeegwa byembu na ndi̱hwa.
25 E o seu filho mais velho estava no campo; e, quando veio e chegou perto de casa, ouviu a música e as danças.
26 Mwomwo yeeta omwei̱ mu beiru, yaamu̱b̯u̱u̱lya, ‘Kikyani ki̱bbeeri̱ho?’
26 E, chamando um dos servos, perguntou-lhe que era aquilo.
27 Mwiru yaamuweera yati, ‘Weenyu̱ muto +yei̱ri̱ri̱ kandi bbaawu amu̱sali̱i̱ri̱ sajwa gya nte, hab̯wakubba ei̱ri̱ri̱ kurungi kandi dwe.’
27 E ele lhe disse: Veio teu irmão; e teu pai matou o bezerro cevado, porque o recebeu são e salvo.
28 Kyonkei, waab̯u mu̱handu̱ yaazi̱ngeeri̱ hoi̱, yaagi̱ra kwingira mu nnyu̱mba; mwomwo bbaawe yaahuluka hali yo amutaagire eingire mu nnyu̱mba.
28 Mas ele se indignou e não queria entrar. E, saindo o pai, instava com ele.
29 Kyonkei, yo yei̱ri̱ri̱mwo bbaawe naakoba yati, ‘Wona! Mimi myaka myensei̱ nceeri̱ ninkukolera nka mwiru, kandi ti̱nkajeemeranga bigambu byo. Oli na kintu kyensei̱ kiwakampanga? Kadi kab̯u̱li̱ mu̱nyakab̯u̱li̱ nkakora ki̱di̱di̱ na banywani bange!’
29 Mas, respondendo ele, disse ao pai: Eis que te sirvo
30 Kyonkei mu̱tabani̱ waamu yogwo aheneeri̱ itungu lyo lyensei̱ na bamalaaya, bei̱tu̱ b̯wei̱ri̱ri̱ omu̱sali̱i̱ri̱ sajwa.
30 Vindo, porém, este teu filho, que desperdiçou a tua fazenda com as meretrizes, mataste-lhe o bezerro cevado.
31 Bbaawe yaamwi̱ramwo, ‘Mwanange, biro bibi byensei̱ oicala haha nagya, kandi bintu byensei̱ bindi nabyo byamu.
31 E ele lhe disse: Filho, tu sempre estás comigo, e todas as minhas
32 Kyonkei, twakalina kukora ki̱di̱di̱, hab̯wakubba weenyu̱ yaalingi afafani̱ki̱ri̱, kyonkei hataati̱ yeezi̱ri̱ri̱mwo, yaalingi ahambeeri̱ kyonkei hataati̱ ei̱ri̱ri̱.’ ”
32 Mas era justo alegrarmo- porque este teu irmão estava morto e reviveu; tinha-se perdido e foi achado.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 15, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.