Atos 20

Ndagaanu Gihyaka (RUB) vs VC

Sair da comparação
VC Versão Católica
1 Hei̱nyu̱ma gya bantu kwetaakuuza, Pau̱lo yeeti̱ri̱ beikiriza ba Yesu̱, yaabalamba. Kasi mwomwo, yaabaraga, yaarugayo yaakwata muhanda gukumutwala mu nsi gya Makedooni̱.
1 Depois que cessou o tumulto, Paulo convocou os discípulos. Fez-lhes uma exortação, despediu-se e pôs-se a caminho para ir à Macedônia.
2 B̯uyaali naakugyenda, yaarabi̱ri̱ mu bicweka bya mu li̱lyo isaza li̱beetengi̱ Makedooni̱, naatati̱i̱ryanga beikiriza ba Yesu̱ na bigambu binene bya Mukama, hei̱nyu̱ma yaamaliira adoori̱ mu nsi gya B̯uyonaani.
2 Percorreu aquela região, exortou os discípulos com muitas palavras e chegou à Grécia,
3 Ku̱kwo B̯uyonaani, Pau̱lo yaamaari̱yo myeri̱ misatu. B̯uyaali naakweteekani̱ri̱za kwambuka aleke agyende Si̱ri̱ya, yeetegereza Bayudaaya ba B̯uyonaani nka kubaali beekobi̱ri̱ mu nsita, ku̱mwi̱ta. Nahab̯waki̱kyo yaacwi̱ri̱mwo yei̱ra i̱nyu̱ma, yaaraba na hanzei mu Makedooni̱.
3 onde se deteve por três meses. Como os judeus lhe armassem ciladas no momento em que ia embarcar para a Síria, tomou a resolução de voltar pela Macedônia.
4 Mu lugyendu lu̱lwo, Pau̱lo yaali na bantu banyakumuherekeera baamu̱doosya Asi̱ya. Bab̯wo boobo: Sopateeri̱ wa Bberoya, mu̱tabani̱ wa Piiro; Ari̱si̱taako na Seku̱ndo kuruga mu Sosolonika; Gaayo wa Derubbe na Ti̱mi̱teo, hamwei̱ na Ti̱ki̱ko na Tu̱rofi̱i̱mo bantu bʼAsi̱ya.
4 Acompanharam-no Sópatro de Beréia, filho de Pirro, e os tessalonicenses Aristarco e Segundo, Gaio de Derbe, Timóteo, Tíquico e Trófimo, da Ásia.
5 Bab̯wo bantu bensei̱ baatwehembeeri̱ baagyenda kutulindira mu rub̯uga lu̱beetengi̱ Turoowa.
5 Estes foram na frente e esperaram-nos em Trôade.
6 Masu̱mi̱ ga mpehu b̯u̱gaamali̱ki̱ri̱, twatembi̱ri̱ b̯wati̱ twaruga Fi̱li̱pi̱, twamala biro bitaanu mu meezi̱, kasi mwomwo twadwa hali bei̱ra beetu̱ mu rub̯uga lwa Turoowa, cali twamaari̱ biro musanju.
6 Nós outros, só depois da festa de Páscoa é que navegamos de Filipos. E, cinco dias depois, fomos ter com eles em Trôade, onde ficamos uma semana.
7 Ha kiro kibanza mu sabbi̱i̱ti̱, twali twecooki̱ri̱ hamwei̱ na beikiriza ba Yesu̱ ha kiihuru kya Mukama weetu̱ ki̱yaaragi̱i̱ri̱ tudyenge hamwei̱. Ha b̯wi̱re b̯u̱b̯wo Pau̱lo yaatandi̱ki̱ri̱ kubaliza bab̯wo bantu. Hab̯wakubba yaali naakwendya ku̱ru̱gayo mwakya gwaho, yei̱ceeri̱ ni̱yeegesya ndanda ku̱doosya mwitumbi.
7 No primeiro dia da semana, estando nós reunidos para partir o pão, Paulo, que havia de viajar no dia seguinte, conversava com os discípulos e prolongou a palestra até a meia-noite.
8 Hakyendi̱ cali twalingi twecooki̱ri̱, mu ki̱si̱i̱ka kya hakyendi̱ kya nnyu̱mba gya kali̱na, haalingimwo mataara ganene nigakwaka.
8 Havia muitas lâmpadas no quarto, onde nos achávamos reunidos.
9 Haalingiho musigazi omwei̱ gi̱beetengi̱ Eyu̱ti̱ko, munyakubba ei̱cali̱i̱ri̱ mu di̱ri̱sa, yaakwatwa b̯ulo b̯unene b̯wamu̱lemesya, b̯u̱b̯wo Pau̱lo naakubaza atakumala. Musigazi yogwo, b̯ulo b̯u̱b̯wamu̱gondeerye, yaatei̱su̱ki̱ri̱ yaaruga mu kali̱na gya kasatu, yaagwa hansi. Habaamu̱sengeeri̱ kumutoolahoona, yaali akwi̱ri̱.
9 Acontece que um moço, chamado Êutico, que estava sentado numa janela, foi tomado de profundo sono, enquanto Paulo ia prolongando seu discurso. Vencido pelo sono, caiu do terceiro andar abaixo, e foi levantado morto.
10 Bei̱tu̱, Pau̱lo b̯u̱yaasi̱ri̱mu̱ki̱ri̱ hansi, yaamub̯umbaatira, naakoba, “Mu̱leke ku̱ti̱i̱na, ei̱ri̱ri̱ho, ali mwomi.”
10 Paulo desceu, debruçou-se sobre ele, tomou-o nos braços e disse: Não vos perturbeis, porque a sua alma está nele.
11 Kasi mwomwo, Pau̱lo yei̱rayo mu nnyu̱mba hakyendi̱, yaabinya mugaati yaadya. B̯u̱yaamaari̱ kudya, yaagyenda mu mei̱so na kubaza na bab̯wo bantu hab̯wa mwanya guleihoona, kudwera ki̱mwei̱ mwakya karei. Mwomwo yaabarugahoona.
11 Então subiu, partiu o pão, comeu falou-lhes largamente até o romper do dia. Depois partiu.
12 Yogwo musigazi bei̱ra baamwe baamu̱herekereeri̱ baamwemu̱kya kwamwab̯u naakulibata kandi naali mwomi, kinyakuha bab̯wo bantu kuhuumula mu mitima myab̯u.
12 Quanto ao moço, levaram-no dali vivo, cheios de consolação.
13 Pau̱lo yaarabi̱ri̱ na hanzei; twe twatemba b̯wati̱ b̯ukooto, twagyenda mu mei̱so, twadwa mu rub̯uga lu̱beetengi̱ Aso, cali twani̱hi̱rengi̱ ku̱mwagya.
13 Nós nos tínhamos adiantado e navegado para Assos, para ali recebermos Paulo. Ele mesmo assim o havia disposto, preferindo fazer a viagem a pé.
14 B̯u̱yaatwagi̱i̱rye Aso, yaatembi̱ri̱ b̯wati̱ yaatweyungaho, twagyenda twadwa Mi̱ti̱leene.
14 Reuniu-se a nós em Assos, e nós o tomamos a bordo e fomos a Mitilene.
15 B̯wi̱re b̯u̱b̯wakeeri̱, twaru̱gi̱ri̱ hahwo Mi̱ti̱leene na b̯wati̱, twarabaho na ku ki̱zi̱nga ki̱beetengi̱ Ki̱i̱yo. Kiro kyakasatu kya lu̱lwo lugyendu, kyatwagi̱i̱rye nituli Saamo, ha kiro kyakanei twadwa Mi̱leeto.
15 Continuando dali, sempre por mar, chegamos no dia seguinte defronte de Quios. No outro dia, chegamos a Samos, e um dia depois estávamos em Mileto.
16 Hab̯wakubba Pau̱lo yaali mu b̯wangu atakwendya kukeereerwa Asi̱ya, yaacwi̱ri̱mwo b̯utaraba Efeeso, aleke kyakabba nikikusoboka, kiro ki̱handu̱ kya Pentekooti̱ ki̱mwagye Yeru̱salemu̱.
16 Paulo havia determinado não ir a Éfeso, para não se demorar na Ásia, pois se apressava para celebrar, se possível em Jerusalém, o dia de Pentecostes.
17 Pau̱lo b̯uyaali naali Mi̱leeto, yaatu̱mi̱ri̱ bantu mu rub̯uga lwʼEfeeso baamwetere bahandu̱ ba kitebe kya beikiriza ba Yesu̱.
17 Mas de Mileto mandou a Éfeso chamar os anciãos da igreja.
18 B̯u̱baamu̱dwerereeri̱, yaabaweera, “Mwi̱zu̱ke mu̱li̱ngo gu̱nyaabei̱calengi̱mwo biro byenseenya binyaalingi nanywe kuruga ha kiro ki̱kyo ki̱nyaadwereeri̱mwo mwisaza lyʼAsi̱ya.
18 Quando chegaram, e estando todos reunidos, disse-lhes: Vós sabeis de que modo sempre me tenho comportado para convosco, desde o primeiro dia em que entrei na Ásia.
19 Mwi̱zu̱ke nka ku̱nyeehombokereerye nteeri̱ho na kulira mali̱ga, ninkukoora Mukama na kutalibana ku̱nyaatali̱beeni̱ na Bayudaaya beekobi̱ri̱ ku̱nzi̱ta.
19 Servi ao Senhor com toda a humildade, com lágrimas e no meio das provações que me sobrevieram pelas ciladas dos judeus.
20 Bei̱tu̱ ti̱nkaleki̱ri̱ho kubaweera na ku̱beegesya bigambu byensei̱ bi̱kwi̱za kubagasira, kandi nimbibazira mu rwatu na mu mi̱gi̱ myenyu̱.
20 Vós sabeis como não tenho negligenciado, como não tenho ocultado coisa alguma que vos podia ser útil. Preguei e vos instruí publicamente e dentro de vossas casas.
21 Bayudaaya na Bayonaani bensei̱ obatwali̱i̱ri̱ hamwei̱, mbalambi̱ri̱ kwi̱ra hali Ruhanga na kwikiririza muli Mukama weetu̱ Yesu̱ Ku̱ri̱si̱to.
21 Preguei aos judeus e aos gentios a conversão a Deus e a fé em nosso Senhor Jesus.
22 “Hataati̱, ku̱si̱gi̱ki̱ra Mwozo Mu̱syanu̱ nka kwandagi̱i̱ri̱, nkusemeera kugyenda Yeru̱salemu̱, kandi b̯u̱b̯wo nteegi̱ri̱ kintu kyani ki̱kwi̱za kumbahoona nyaakadwayo.
22 Agora, constrangido pelo Espírito, vou a Jerusalém, ignorando a que ali me espera.
23 Kyonkei b̯uli rub̯uga lunkab̯ungira, Mwozo Mu̱syanu̱ ambwerambe nka ku̱nkwi̱za kukwatwa kandi mbonawone.
23 Só sei que, de cidade em cidade, o Espírito Santo me assegura que me esperam em Jerusalém cadeias e perseguições.
24 Gya hab̯wange, kintu ki̱handu̱ maani b̯uli kwahi b̯womi b̯wange. Kintu ki̱handu̱ maani ki̱nkwendya, kwokwo ku̱doosereerya mulimo gwange gu̱nyaaheebeerwe Mukama weetu̱ Yesu̱, na ku̱tebya Makuru Garungi ga mbabazi̱ za Ruhanga.
24 Mas nada disso temo, nem faço caso da minha vida, contanto que termine a minha carreira e o ministério da palavra que recebi do Senhor Jesus, para dar testemunho ao Evangelho da graça de Deus.
25 “Henseenya hankarabi̱ri̱ muli nywe, ni̱ntebya bigambu bya b̯ukama b̯wa Ruhanga, tihaloho muntu yensei̱ ali̱i̱ra kumbonaho.
25 Sei agora que não tornareis a ver a minha face, todos vós, por entre os quais andei pregando o Reino de Deus.
26 Nahab̯waki̱kyo kiro kyadeeru nkubaweera nti, tincakajunaanwa b̯womi b̯wa muntu yensei̱ muli nywe ali̱kwera mu bibii byamwe.
26 Portanto, hoje eu protesto diante de vós que sou inocente do sangue de todos,
27 Kubba nyaaboolokeerye kwendya kwa Ruhanga kwensei̱, ntaku̱beebi̱si̱i̱ra.
27 porque nada omiti no anúncio que vos fiz dos desígnios de Deus.
28 Kale nu hataati̱, mweri̱nde, kandi mulinde neigana lyensei̱ lya Mwozo Mu̱syanu̱ li̱yaabakwati̱i̱rye kulingiira. Mu̱li̱i̱sye kitebe kya Mukama Ruhanga, kitebe ki̱yaagu̱u̱ri̱ neibbanga lyamwe.
28 Cuidai de vós mesmos e de todo o rebanho sobre o qual o Espírito Santo vos constituiu bispos, para pastorear a Igreja de Deus, que ele adquiriu com o seu próprio sangue.
29 Kubba nkyegi̱ri̱ nti b̯unyaakabarugaho yati, hakwi̱za kwi̱za bantu babiibi nka misege, babatematemule.
29 Sei que depois da minha partida se introduzirão entre vós lobos cruéis, que não pouparão o rebanho.
30 Kandi na muli nywe nywankei, halirugamwo bantu bakwegesya bintu bi̱ku̱habi̱sya bantu banyakwikiririzanga mu Yesu̱, aleke mu mu̱li̱ngo gwogwo, nabo batunge bantu bakubahondera.
30 Mesmo dentre vós surgirão homens que hão de proferir doutrinas perversas, com o intento de arrebatarem após si os discípulos.
31 Nahab̯waki̱kyo mwi̱cale nimwekenga kandi mwi̱zu̱kenge nka ku̱nyaabalambi̱ri̱ mu b̯ujune b̯unene kumala myaka misatu i̱jolo na mwinsi, ntakwosa.
31 Vigiai! Lembrai-vos, portanto, de que por três anos não cessei, noite e dia, de admoestar, com lágrimas, a cada um de vós.
32 “Hataati̱ nku̱bakwatya Ruhanga na kigambu kya mbabazi̱ zaamwe. Kigambu kya Ruhanga kyokyo kikusobora ku̱batati̱i̱rya na ku̱batu̱ngi̱sya b̯ugwete b̯wa Ruhanga b̯u̱yaaragani̱si̱i̱rye bantu baamwe.
32 Agora eu vos encomendo a Deus e à palavra da sua graça, àquele que é poderoso para edificar e dar a herança com os santificados.
33 Tinkegombanga feeza rundi zaabbu, kadi kyakulwala kya muntu yensei̱.
33 De ninguém cobicei prata, nem ouro, nem vestes.
34 Nywe nywankei mu̱kwi̱zu̱ka nti ngalu zange zoozo zantu̱ngi̱syengi̱ bintu byensei̱ bi̱nyeendyengi̱, hensei̱ hanyaakabbanga hamwei̱ na bantu bange.
34 Vós mesmos sabeis: estas mãos proveram às minhas necessidades e às dos meus companheiros.
35 Mu bi̱byo bintu byensei̱ bi̱nyaakoori̱, nyaaboolokeerye nti, kuraba mu kukora na maani yatyo, tukuteekwa kugaba nitusagika bantu baceke; ni̱tu̱kwi̱zu̱ka bigambu bya Mukama weetu̱ Yesu̱ bi̱yaakobi̱ri̱, nti, ‘Kili kya mu̱gi̱sa kugaba, kukira kuheeb̯wa!’ ”
35 Em tudo vos tenho mostrado que assim, trabalhando, convém acudir os fracos e lembrar-se das palavras do Senhor Jesus, porquanto ele mesmo disse: É maior felicidade dar que receber!
36 Pau̱lo b̯u̱yaamaari̱ kubaza bi̱byo bigambu, yaaku̱nda malu̱, hamwei̱ na bab̯wo bantu bensei̱, baasaba.
36 A essas palavras, ele se pôs de joelhos a orar.
37 Bantu bensei̱ banyakwi̱za kumuraga, baamu̱kweti̱ mu ngalu kumuraga na b̯ujune b̯unene ha mitima myab̯u.
37 Derramaram-se em lágrimas e lançaram-se ao pescoço de Paulo para abraçá-lo,
38 Kinyakukira maani kubadya byali bigambu byamwe bi̱yaabazi̱ri̱ naabaweera nti ti̱bali̱i̱ra kumuwonaho. Nahab̯waki̱kyo baamu̱herekereeri̱, baamu̱doosya ku b̯wati̱.
38 aflitos, sobretudo pela palavra que tinha dito: Já não vereis a minha face. Em seguida, acompanharam-no até o navio.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 20, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.