Atos 20

Ndagaanu Gihyaka (RUB) vs NVT

Sair da comparação
NVT Nova Versão Transformadora
1 Hei̱nyu̱ma gya bantu kwetaakuuza, Pau̱lo yeeti̱ri̱ beikiriza ba Yesu̱, yaabalamba. Kasi mwomwo, yaabaraga, yaarugayo yaakwata muhanda gukumutwala mu nsi gya Makedooni̱.
1 Passado o tumulto, Paulo mandou chamar os discípulos e os encorajou. Então se despediu e partiu para a Macedônia.
2 B̯uyaali naakugyenda, yaarabi̱ri̱ mu bicweka bya mu li̱lyo isaza li̱beetengi̱ Makedooni̱, naatati̱i̱ryanga beikiriza ba Yesu̱ na bigambu binene bya Mukama, hei̱nyu̱ma yaamaliira adoori̱ mu nsi gya B̯uyonaani.
2 Enquanto estava lá, encorajou os discípulos em todas as cidades por onde passou. Em seguida, desceu à Grécia,
3 Ku̱kwo B̯uyonaani, Pau̱lo yaamaari̱yo myeri̱ misatu. B̯uyaali naakweteekani̱ri̱za kwambuka aleke agyende Si̱ri̱ya, yeetegereza Bayudaaya ba B̯uyonaani nka kubaali beekobi̱ri̱ mu nsita, ku̱mwi̱ta. Nahab̯waki̱kyo yaacwi̱ri̱mwo yei̱ra i̱nyu̱ma, yaaraba na hanzei mu Makedooni̱.
3 onde ficou por três meses. Quando se preparava para navegar de volta à Síria, descobriu que alguns judeus conspiravam contra sua vida e decidiu voltar pela Macedônia.
4 Mu lugyendu lu̱lwo, Pau̱lo yaali na bantu banyakumuherekeera baamu̱doosya Asi̱ya. Bab̯wo boobo: Sopateeri̱ wa Bberoya, mu̱tabani̱ wa Piiro; Ari̱si̱taako na Seku̱ndo kuruga mu Sosolonika; Gaayo wa Derubbe na Ti̱mi̱teo, hamwei̱ na Ti̱ki̱ko na Tu̱rofi̱i̱mo bantu bʼAsi̱ya.
4 Alguns homens viajavam com ele: Sópatro, filho de Pirro, de Bereia; Aristarco e Secundo, de Tessalônica; Gaio, de Derbe; Timóteo; e Tíquico e Trófimo, da província da Ásia.
5 Bab̯wo bantu bensei̱ baatwehembeeri̱ baagyenda kutulindira mu rub̯uga lu̱beetengi̱ Turoowa.
5 Eles foram adiante e esperaram por nós em Trôade.
6 Masu̱mi̱ ga mpehu b̯u̱gaamali̱ki̱ri̱, twatembi̱ri̱ b̯wati̱ twaruga Fi̱li̱pi̱, twamala biro bitaanu mu meezi̱, kasi mwomwo twadwa hali bei̱ra beetu̱ mu rub̯uga lwa Turoowa, cali twamaari̱ biro musanju.
6 Terminada a Festa dos Pães sem Fermento, embarcamos num navio em Filipos e, cinco dias depois, nos reencontramos em Trôade, onde ficamos uma semana.
7 Ha kiro kibanza mu sabbi̱i̱ti̱, twali twecooki̱ri̱ hamwei̱ na beikiriza ba Yesu̱ ha kiihuru kya Mukama weetu̱ ki̱yaaragi̱i̱ri̱ tudyenge hamwei̱. Ha b̯wi̱re b̯u̱b̯wo Pau̱lo yaatandi̱ki̱ri̱ kubaliza bab̯wo bantu. Hab̯wakubba yaali naakwendya ku̱ru̱gayo mwakya gwaho, yei̱ceeri̱ ni̱yeegesya ndanda ku̱doosya mwitumbi.
7 No primeiro dia da semana, nos reunimos com os irmãos de lá para o partir do pão. Paulo começou a falar ao povo e, como pretendia embarcar no dia seguinte, continuou até a meia-noite.
8 Hakyendi̱ cali twalingi twecooki̱ri̱, mu ki̱si̱i̱ka kya hakyendi̱ kya nnyu̱mba gya kali̱na, haalingimwo mataara ganene nigakwaka.
8 A sala no andar superior onde estávamos reunidos era iluminada por muitas lamparinas.
9 Haalingiho musigazi omwei̱ gi̱beetengi̱ Eyu̱ti̱ko, munyakubba ei̱cali̱i̱ri̱ mu di̱ri̱sa, yaakwatwa b̯ulo b̯unene b̯wamu̱lemesya, b̯u̱b̯wo Pau̱lo naakubaza atakumala. Musigazi yogwo, b̯ulo b̯u̱b̯wamu̱gondeerye, yaatei̱su̱ki̱ri̱ yaaruga mu kali̱na gya kasatu, yaagwa hansi. Habaamu̱sengeeri̱ kumutoolahoona, yaali akwi̱ri̱.
9 O discurso de Paulo se estendeu por horas, e um jovem chamado Êutico, que estava sentado no parapeito da janela, ficou muito sonolento. Por fim, adormeceu profundamente, caiu de uma altura de três andares e morreu.
10 Bei̱tu̱, Pau̱lo b̯u̱yaasi̱ri̱mu̱ki̱ri̱ hansi, yaamub̯umbaatira, naakoba, “Mu̱leke ku̱ti̱i̱na, ei̱ri̱ri̱ho, ali mwomi.”
10 Paulo desceu, inclinou-se sobre o jovem e o abraçou. “Não se desesperem”, disse ele. “O rapaz está vivo!”
11 Kasi mwomwo, Pau̱lo yei̱rayo mu nnyu̱mba hakyendi̱, yaabinya mugaati yaadya. B̯u̱yaamaari̱ kudya, yaagyenda mu mei̱so na kubaza na bab̯wo bantu hab̯wa mwanya guleihoona, kudwera ki̱mwei̱ mwakya karei. Mwomwo yaabarugahoona.
11 Então todos subiram novamente, partiram o pão e comeram juntos. Paulo continuou a lhes falar até o amanhecer e depois partiu.
12 Yogwo musigazi bei̱ra baamwe baamu̱herekereeri̱ baamwemu̱kya kwamwab̯u naakulibata kandi naali mwomi, kinyakuha bab̯wo bantu kuhuumula mu mitima myab̯u.
12 Enquanto isso, o jovem foi levado para casa vivo, e todos sentiram grande alívio.
13 Pau̱lo yaarabi̱ri̱ na hanzei; twe twatemba b̯wati̱ b̯ukooto, twagyenda mu mei̱so, twadwa mu rub̯uga lu̱beetengi̱ Aso, cali twani̱hi̱rengi̱ ku̱mwagya.
13 Paulo foi por terra até Assôs, onde havia definido que devíamos esperar por ele, enquanto nós fomos de navio.
14 B̯u̱yaatwagi̱i̱rye Aso, yaatembi̱ri̱ b̯wati̱ yaatweyungaho, twagyenda twadwa Mi̱ti̱leene.
14 Encontrou-se conosco em Assôs e navegamos juntos até Mitilene.
15 B̯wi̱re b̯u̱b̯wakeeri̱, twaru̱gi̱ri̱ hahwo Mi̱ti̱leene na b̯wati̱, twarabaho na ku ki̱zi̱nga ki̱beetengi̱ Ki̱i̱yo. Kiro kyakasatu kya lu̱lwo lugyendu, kyatwagi̱i̱rye nituli Saamo, ha kiro kyakanei twadwa Mi̱leeto.
15 No dia seguinte, passamos em frente à ilha de Quios. No outro dia, atravessamos para a ilha de Samos e, um dia depois, chegamos a Mileto.
16 Hab̯wakubba Pau̱lo yaali mu b̯wangu atakwendya kukeereerwa Asi̱ya, yaacwi̱ri̱mwo b̯utaraba Efeeso, aleke kyakabba nikikusoboka, kiro ki̱handu̱ kya Pentekooti̱ ki̱mwagye Yeru̱salemu̱.
16 Paulo havia decidido não aportar em Éfeso, pois não queria passar mais tempo na província da Ásia. Tinha pressa de chegar a Jerusalém, se possível, para a Festa de Pentecostes.
17 Pau̱lo b̯uyaali naali Mi̱leeto, yaatu̱mi̱ri̱ bantu mu rub̯uga lwʼEfeeso baamwetere bahandu̱ ba kitebe kya beikiriza ba Yesu̱.
17 Por isso, em Mileto, mandou chamar os presbíteros da igreja de Éfeso.
18 B̯u̱baamu̱dwerereeri̱, yaabaweera, “Mwi̱zu̱ke mu̱li̱ngo gu̱nyaabei̱calengi̱mwo biro byenseenya binyaalingi nanywe kuruga ha kiro ki̱kyo ki̱nyaadwereeri̱mwo mwisaza lyʼAsi̱ya.
18 Quando chegaram, ele lhes disse: “Vocês sabem que, desde o dia em que pisei na província da Ásia até agora,
19 Mwi̱zu̱ke nka ku̱nyeehombokereerye nteeri̱ho na kulira mali̱ga, ninkukoora Mukama na kutalibana ku̱nyaatali̱beeni̱ na Bayudaaya beekobi̱ri̱ ku̱nzi̱ta.
19 fiz o trabalho do Senhor humildemente e com muitas lágrimas. Suportei as provações decorrentes das intrigas dos judeus
20 Bei̱tu̱ ti̱nkaleki̱ri̱ho kubaweera na ku̱beegesya bigambu byensei̱ bi̱kwi̱za kubagasira, kandi nimbibazira mu rwatu na mu mi̱gi̱ myenyu̱.
20 e jamais deixei de dizer a vocês o que precisavam ouvir, seja publicamente, seja em seus lares.
21 Bayudaaya na Bayonaani bensei̱ obatwali̱i̱ri̱ hamwei̱, mbalambi̱ri̱ kwi̱ra hali Ruhanga na kwikiririza muli Mukama weetu̱ Yesu̱ Ku̱ri̱si̱to.
21 Anunciei uma única mensagem tanto para judeus como para gregos: é necessário que se arrependam, se voltem para Deus e tenham fé em nosso Senhor Jesus.
22 “Hataati̱, ku̱si̱gi̱ki̱ra Mwozo Mu̱syanu̱ nka kwandagi̱i̱ri̱, nkusemeera kugyenda Yeru̱salemu̱, kandi b̯u̱b̯wo nteegi̱ri̱ kintu kyani ki̱kwi̱za kumbahoona nyaakadwayo.
22 “Agora, impelido pelo Espírito, vou a Jerusalém. Não sei o que me espera ali,
23 Kyonkei b̯uli rub̯uga lunkab̯ungira, Mwozo Mu̱syanu̱ ambwerambe nka ku̱nkwi̱za kukwatwa kandi mbonawone.
23 senão que o Espírito Santo me diz, em todas as cidades, que tenho pela frente prisão e sofrimento.
24 Gya hab̯wange, kintu ki̱handu̱ maani b̯uli kwahi b̯womi b̯wange. Kintu ki̱handu̱ maani ki̱nkwendya, kwokwo ku̱doosereerya mulimo gwange gu̱nyaaheebeerwe Mukama weetu̱ Yesu̱, na ku̱tebya Makuru Garungi ga mbabazi̱ za Ruhanga.
24 Mas minha vida não vale coisa alguma para mim, a menos que eu a use para completar minha carreira e a missão que me foi confiada pelo Senhor Jesus: dar testemunho das boas-novas da graça de Deus.
25 “Henseenya hankarabi̱ri̱ muli nywe, ni̱ntebya bigambu bya b̯ukama b̯wa Ruhanga, tihaloho muntu yensei̱ ali̱i̱ra kumbonaho.
25 “Agora sei que nenhum de vocês, a quem anunciei o reino, me verá outra vez.
26 Nahab̯waki̱kyo kiro kyadeeru nkubaweera nti, tincakajunaanwa b̯womi b̯wa muntu yensei̱ muli nywe ali̱kwera mu bibii byamwe.
26 Por isso, declaro hoje que, se alguém se perder, não será por minha culpa,
27 Kubba nyaaboolokeerye kwendya kwa Ruhanga kwensei̱, ntaku̱beebi̱si̱i̱ra.
27 pois não deixei de anunciar tudo que Deus quer que vocês saibam.
28 Kale nu hataati̱, mweri̱nde, kandi mulinde neigana lyensei̱ lya Mwozo Mu̱syanu̱ li̱yaabakwati̱i̱rye kulingiira. Mu̱li̱i̱sye kitebe kya Mukama Ruhanga, kitebe ki̱yaagu̱u̱ri̱ neibbanga lyamwe.
28 “Portanto, cuidem de si mesmos e do rebanho sobre o qual o Espírito Santo os colocou como bispos, a fim de pastorearem sua igreja, comprada com seu próprio sangue.
29 Kubba nkyegi̱ri̱ nti b̯unyaakabarugaho yati, hakwi̱za kwi̱za bantu babiibi nka misege, babatematemule.
29 Sei que depois de minha partida surgirão em seu meio falsos mestres, lobos ferozes que não pouparão o rebanho.
30 Kandi na muli nywe nywankei, halirugamwo bantu bakwegesya bintu bi̱ku̱habi̱sya bantu banyakwikiririzanga mu Yesu̱, aleke mu mu̱li̱ngo gwogwo, nabo batunge bantu bakubahondera.
30 Até mesmo entre vocês se levantarão homens que distorcerão a verdade a fim de conquistar seguidores.
31 Nahab̯waki̱kyo mwi̱cale nimwekenga kandi mwi̱zu̱kenge nka ku̱nyaabalambi̱ri̱ mu b̯ujune b̯unene kumala myaka misatu i̱jolo na mwinsi, ntakwosa.
31 Portanto, vigiem! Lembrem-se dos três anos que estive com vocês, de como dia e noite nunca deixei de aconselhar com lágrimas cada um de vocês.
32 “Hataati̱ nku̱bakwatya Ruhanga na kigambu kya mbabazi̱ zaamwe. Kigambu kya Ruhanga kyokyo kikusobora ku̱batati̱i̱rya na ku̱batu̱ngi̱sya b̯ugwete b̯wa Ruhanga b̯u̱yaaragani̱si̱i̱rye bantu baamwe.
32 “E, agora, eu os entrego a Deus e à mensagem de sua graça que pode edificá-los e dar-lhes uma herança junto com todos que ele separou para si.
33 Tinkegombanga feeza rundi zaabbu, kadi kyakulwala kya muntu yensei̱.
33 “Jamais cobicei a prata, o ouro ou as roupas de alguém.
34 Nywe nywankei mu̱kwi̱zu̱ka nti ngalu zange zoozo zantu̱ngi̱syengi̱ bintu byensei̱ bi̱nyeendyengi̱, hensei̱ hanyaakabbanga hamwei̱ na bantu bange.
34 Vocês sabem que estas minhas mãos trabalharam para prover as minhas necessidades e as dos que estavam comigo.
35 Mu bi̱byo bintu byensei̱ bi̱nyaakoori̱, nyaaboolokeerye nti, kuraba mu kukora na maani yatyo, tukuteekwa kugaba nitusagika bantu baceke; ni̱tu̱kwi̱zu̱ka bigambu bya Mukama weetu̱ Yesu̱ bi̱yaakobi̱ri̱, nti, ‘Kili kya mu̱gi̱sa kugaba, kukira kuheeb̯wa!’ ”
35 Fui exemplo constante de como podemos, com trabalho árduo, ajudar os necessitados, lembrando as palavras do Senhor Jesus: ‘Há bênção maior em dar que em receber’”.
36 Pau̱lo b̯u̱yaamaari̱ kubaza bi̱byo bigambu, yaaku̱nda malu̱, hamwei̱ na bab̯wo bantu bensei̱, baasaba.
36 Quando Paulo terminou de falar, ajoelhou-se e orou com eles.
37 Bantu bensei̱ banyakwi̱za kumuraga, baamu̱kweti̱ mu ngalu kumuraga na b̯ujune b̯unene ha mitima myab̯u.
37 Todos choraram muito enquanto se despediam dele com abraços e beijos.
38 Kinyakukira maani kubadya byali bigambu byamwe bi̱yaabazi̱ri̱ naabaweera nti ti̱bali̱i̱ra kumuwonaho. Nahab̯waki̱kyo baamu̱herekereeri̱, baamu̱doosya ku b̯wati̱.
38 O que mais os entristeceu foi ele ter dito que nunca mais o veriam. Então eles o acompanharam até o navio.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 20, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.