Atos 12

Ndagaanu Gihyaka (RUB) vs VC

Sair da comparação
VC Versão Católica
1 Mu biro bi̱byo bya Bbaranaba na Sau̱lo bibaagyendeerimwo Yeru̱salemu̱, hooho mukama gi̱beetengi̱ Herodi̱, yaatandi̱ki̱ri̱ kutuma basurukali baamwe ku̱ru̱mba kitebe kya beikiriza ba Yesu̱, banyakwicalanga mu rub̯uga Yeru̱salemu̱.
1 Por aquele mesmo tempo, o rei Herodes mandou prender alguns membros da Igreja para os maltratar.
2 Yogwo mukama yaaragi̱i̱ri̱ basurukali baamwe, baagyendera Yakobbo mukwenda wa Yesu̱, munyakubba waab̯u Yohaana, baamusala na mpirima, baamwi̱ta.
2 Assim foi que matou à espada Tiago, irmão de João.
3 B̯u̱yaaweeni̱ kintu kya ku̱ru̱mba beikiriza ba Yesu̱ ni̱ki̱ku̱nyu̱mi̱ra Bayudaaya, yaaragira baakwata na Peeteru. (Peeteru baamu̱kweti̱ mu biro bya B̯u̱genyi̱ b̯wa Migaati Mitalimwo B̯u̱mya.)
3 Vendo que isto agradava aos judeus, mandou prender Pedro. Eram então os dias dos pães sem fermento.
4 B̯u̱baamu̱kweti̱, yaaragira bamute mu nkomo kandi nti, basurukali ba mirundi minei b̯uli gu̱mwei̱ nigulimwo basurukali banei banei, boobo bamu̱li̱ndenge. B̯uli basurukali banei baabbengi̱ na lubo lwab̯u. Herodi̱ yaali ategeki̱ri̱ kutwala Peeteru mu mei̱so ga bantu banene ku̱mu̱tongani̱sya na ku̱mwi̱ta hei̱nyu̱ma gya B̯u̱genyi̱ b̯wa Kurab̯waho.
4 Mandou prendê-lo e lançou-o no cárcere, entregando-o à guarda de quatro grupos, de quatro soldados cada um, com a intenção de apresentá-lo ao povo depois da Páscoa.
5 Nahab̯waki̱kyo, Peeteru baamu̱leki̱ri̱ yeicala mu nkomo. Bei̱tu̱ nab̯wo, beikiriza ba Yesu̱ bei̱ceeri̱ nibamusabiranga hoi̱ hali Ruhanga.
5 Pedro estava assim encerrado na prisão, mas a Igreja orava sem cessar por ele a Deus.
6 I̱jolo linyakubba ni̱li̱ku̱keesya kiro kya Herodi̱ ki̱yendyengi̱ kutwaliramwo Peeteru mu mei̱so ga bantu banene ku̱mu̱tongani̱sya na ku̱mwi̱ta, Peeteru yaali yeebbaki̱ri̱, naali hakati̱ wa basurukali babiri. Baali bamu̱bbohi̱ri̱ hali bab̯wo basurukali na njegere ibiri, kandi de, nihaloho na bali̱ndi̱ bandi, banyakulindanga nkomo, banyakubba ku mulyangu gweirembu lyagyo.
6 Ora, quando Herodes estava para o apresentar, naquela mesma noite dormia Pedro entre dois soldados, ligado com duas cadeias. Os guardas, à porta, vigiavam o cárcere.
7 Nahab̯wi̱re b̯wob̯wo, malayika wa Ruhanga yaamaari̱ gawoneka, kyererezi̱ kya ki̱ti̱i̱ni̱sa kya malayika yogwo kyamuluka mu ki̱si̱i̱ka kya nkomo kya Peeteru kiyaalingimwo. Malayika yogwo, yaakweti̱ Peeteru kwibega, yaamu̱zi̱ngi̱zya, yaamu̱si̱si̱mu̱la naamuweera, “Byoka wangu!” Nahaahwo, njegere zibaali babboheseerye Peeteru, zaaru̱gi̱ri̱ ha mikono myamwe, zaagwa ha nsi.
7 De repente, apresentou-se um anjo do Senhor, e uma luz brilhou no recinto. Tocando no lado de Pedro, o anjo despertou-o: Levanta-te depressa, disse ele. Caíram-lhe as cadeias das mãos.
8 Mwomwo Malayika yaaweera Peeteru, “Lwala ngoye zaamu, otemu na nkei̱to.” Peeteru b̯u̱yaamaari̱ kukora bi̱byo, malayika yaamuweera, “Weegumira kilwalu kyamu kya kwakyendi̱, ompondere.”
8 O anjo ordenou: Cinge-te e calça as tuas sandálias. Ele assim o fez. O anjo acrescentou: Cobre-te com a tua capa e segue-me.
9 Peeteru yaahondeeri̱ malayika yogwo, baahuluka hamwei̱ nayo mu nkomo, atakwega b̯ubaabba kwo baali nibakuhuluka byabiribiri. B̯ubaali nibakuhuluka, Peeteru yaateekerezengi̱ ali mu ku̱loota-b̯u̱looti̱.
9 Pedro saiu e seguiu-o, sem saber se era real o que se fazia por meio do anjo. Julgava estar sonhando.
10 Baakali̱i̱rye bali̱ndi̱ ba kubanza, baakala na bakabiri, kasi mwomwo baadwa ku mulyangu gwa kyoma, gu̱nyakwi̱ngi̱i̱ryanga bantu mu rub̯uga lu̱lwo. B̯u̱baagu̱doori̱ho, gwamaari̱ geekingula gwankei, baahuluka mu nkomo. B̯u̱baahu̱lu̱ki̱ri̱mwo, baakwata ru̱gu̱u̱do lwa mu rub̯uga, baalurabamwo ni̱basi̱ri̱mu̱ka. Mu b̯wangu, malayika yaamaari̱ gamurugaho, Peeteru yaasigala yankei.
10 Passaram o primeiro e o segundo postos da guarda. Chegaram ao portão de ferro, que dá para a cidade, o qual se lhes abriu por si mesmo. Saíram e tomaram juntos uma rua. Em seguida, de súbito, o anjo desapareceu.
11 Malayika b̯u̱yaamu̱ru̱gi̱ri̱ho, mwomwo Peeteru yeetegereza kintu kinyakumubbaho, yaakoba, “Nnanu̱ki̱ri̱, kara gali mananu nti Mukama +yaatu̱mi̱ri̱ malayika waamwe ei̱ze kunjuna, amponi̱e bintu bya Herodi̱ bi̱yaategeki̱ri̱ kunkora, na bintu bibiibi byenseenya bya Bayudaaya bi̱bei̱ceeri̱ ni̱bendya kunkora.”
11 Então Pedro tornou a si e disse: Agora vejo que o Senhor mandou verdadeiramente o seu anjo e me livrou da mão de Herodes e de tudo o que esperava o povo dos judeus.
12 Peeteru b̯u̱yaamaari̱ kwetegereza mbeera giyaalingimwo, yaagyenda ha nnyu̱mba gya Mali̱ya, maa Yohaana wa bandi gi̱beetengi̱ Mari̱ko. Mu nnyu̱mba gi̱gyo, haalingimwo beikiriza ba Yesu̱ banene, banyakubba beecooki̱ri̱ nibakumusabira.
12 Refletiu um momento e dirigiu-se para a casa de Maria, mãe de João, que tem por sobrenome Marcos, onde muitos se tinham reunido e faziam oração.
13 Peeteru b̯u̱yaadoori̱ ku gi̱gyo nnyu̱mba, yaakonkona ku mulyangu, niyeeranga. Mu̱nyakwi̱za kwetegereza muntu akukonkona ha mulyangu, yaali muhala muzaana, gi̱beetengi̱ Rooda.
13 Quando bateu à porta de entrada, uma criada, chamada Rode, adiantou-se para escutar.
14 Peeteru b̯u̱yeerangi̱ri̱, yogwo muhala yaalengera iraka lyamwe, yaasemererwa hoi̱ kyakalasanu̱, yaadwa na ha ku̱ku̱bayo ku̱manyi̱sya bantu banyakubba mu nnyu̱mba, Peeteru nka kwei̱zi̱ri̱, atakabbeeri̱ na kumukinguliraho. Yaadoori̱ yaabaweera, “Peeteru ali ku mulyangu!”
14 Mal reconheceu a voz de Pedro, de tanta alegria não abriu a porta, mas, correndo para dentro, foi anunciar que era Pedro que estava à porta.
15 Bantu banyakubba mu nnyu̱mba, batakeikirize nti Peeteru ei̱zi̱ri̱; Hab̯wa b̯uteikiriza b̯wab̯u, baaweereeri̱ muhala, “Ohu̱ngu̱tu̱ki̱ri̱.” Bei̱tu̱ yo muhala, yaahami̱ri̱i̱ri̱ kubaza nti, munyakubba hanzei, kwo biribiri yaali Peeteru. Kinyakurugamwo, baamuweera, “Gana yogwo weegwi̱ri̱ malayika wa Peeteru.”
15 Disseram-lhe: Estás louca! Mas ela persistia em afirmar que era verdade. Diziam eles: Então é o seu anjo.
16 B̯u̱b̯wo nu, yo Peeteru, yei̱ceeri̱ naakonkona ku mulyangu, atakulekeera. Kasi nka kadei, baamukinguliraho. B̯u̱baamu̱weeni̱, baahu̱ni̱ri̱i̱ri̱ hoi̱.
16 Pedro continuava a bater. Afinal abriram a porta, viram-no e ficaram atônitos.
17 Yo ki̱yaakoori̱, yaabyokeerye ngalu gyamwe, mwa ku̱bamanyi̱sya beeti̱keere. B̯u̱beeti̱kereeri̱, yaabasoboora, Mukama nka kuyaali amu̱toori̱ mu nkomo. B̯u̱yaamaari̱ kubibasoboora, yaabaweera, bi̱byo bigambu byabasoboleeri̱, babiweere Yakobbo, munyakubba mu̱handu̱ wa beikiriza mu Yeru̱salemu̱, kandi de babiweere na beikiriza ba Yesu̱ bandi. B̯u̱yaamaari̱ kubaweera bi̱byo, yaabarugaho, yaagyenda hantu handi.
17 Ele, acenando-lhes com a mão que se calassem, contou como o Senhor o havia livrado da prisão, e disse: Comunicai-o a Tiago e aos irmãos. Em seguida, saiu dali e retirou-se para outro lugar.
18 B̯wi̱re b̯u̱b̯wakeeri̱, bali̱ndi̱ ba nkomo baabba na kutuntura kunene hab̯wa b̯uteega Peeteru haagyendi̱ri̱.
18 Logo que amanheceu, houve um sobressalto pouco comum entre os soldados sobre o que acontecera a Pedro.
19 Mukama Herodi̱ b̯u̱yeegwi̱ri̱ nti Peeteru aru̱gi̱ri̱ mu nkomo, yaaragira basurukali baamwe bamu̱toolye. B̯u̱yaabalemi̱ri̱ kwagya, yaab̯u̱u̱li̱sani̱a basurukali banyakumulindanga. Kandi de yaaragira, bei̱te bab̯wo basurukali, nikili nka kifubiro kya kuleka munyankomo kwezi̱ba.
19 Herodes, procurando-o e não o achando, instaurou um processo contra os guardas e mandou supliciá-los. Em seguida, desceu da Judéia para Cesaréia, onde permaneceu.
20 Mukama Herodi̱ b̯uyaali naacaali mu Kai̱saali̱ya, bantu ba Ti̱i̱ro, na ba mu rub̯uga lwa Si̱dooni̱, baamu̱saali̱i̱ze hoi̱. Bamwei̱ ha beebemberi̱ ba bab̯wo bantu, baadwerereeri̱ Bbu̱lasi̱to, mu̱handu̱ wa baheereza ba Herodi̱, baamwesengereerya abasembe kudwereera mukama Herodi̱. Hei̱nyu̱ma, baagyendi̱ri̱ hali mukama Herodi̱, baadwa baamusaba habbeho b̯u̱si̱nge hakati̱ gyab̯u nayo, hab̯wakubba bo, baatu̱ngengi̱ bidyo byab̯u, kuruga mu nsi gya yogwo Herodi̱.
20 Estava Herodes em conflito com os habitantes de Tiro e de Sidônia. Estes, porém, de comum acordo, se apresentaram a ele, e, com o favor de Blasto, que era camareiro do rei, pediram a paz. {Porque a sua região era abastecida por ele.}
21 Ha kiro kyamwe kiyaali ateeri̱ho kubaza na bantu ba mu mbuga zi̱zo, mukama Herodi̱ yaalweri̱ bilwalu byamwe bya b̯ukama, yeicaara mu ntebe gyamwe gya b̯ukama, yaatandika kubaliza bantu.
21 No dia marcado, Herodes, vestido em traje real, sentou-se no tribunal e lhes dirigiu uma alocução.
22 B̯uyaali naakubaza, bantu ba zi̱zo mbuga, baalu̱kengi̱ nibamuhaariiza nibakoba, “Mali̱, yogo akubaza, ali Ruhanga; ali kwahi muntu b̯untu.”
22 O povo aplaudia: É a voz de um deus, e não de um homem!
23 Mukama Herodi̱ b̯u̱yeegwi̱ri̱ bi̱byo bigambu, atakahaari̱i̱ze Ruhanga; yeezi̱ri̱ri̱i̱rye ki̱ti̱i̱ni̱sa kya Ruhanga. Nahab̯waki̱kyo, malayika wa Mukama Ruhanga yaamaari̱ nahaahwo gamu̱si̱ndi̱ki̱ra nzoka za munda, zaamudya, zaamwi̱ta.
23 No mesmo instante, o anjo do Senhor o feriu, por ele não haver dado honra a Deus. E, roído de vermes, expirou.
24 Bi̱byo habyabbeereeri̱ho, beikiriza ba Yesu̱ baatebereerye bantu bigambu bya Ruhanga, na bantu bakwikiriza bi̱byo bigambu, baakanya.
24 Entretanto, a palavra de Deus crescia e se espalhava sempre mais.
25 Mu b̯u̱su̱mi̱ b̯u̱b̯wo, Bbaranaba na Sau̱lo b̯u̱baamali̱ri̱i̱ze mulimo gwa kutwalira bahandu̱ ba mu Yeru̱salemu̱ b̯u̱sagi̱ki̱ b̯wa beikiriza ba Yesu̱ b̯ubaali babatu̱mi̱ri̱, baaruga Yeru̱salemu̱, baakuba Antyoki̱ya hamwei̱ na Yohaana, wa bandi gi̱beetengi̱ Mari̱ko.
25 Tendo Barnabé e Saulo concluído a sua missão, voltaram de Jerusalém {a Antioquia}, levando consigo João, que tem por sobrenome Marcos.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 12, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.